Religija

Allahova milost pretekla je Njegovu srdžbu

Podjeli ovaj članak

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan od najvećih uzroka povećavanja imana i održavanja stabljike i korijena ubjeđenja (jekina) u našim srcima jesu Allahova lijepa imena i njihovo (s)poznavanje i razumijevanje.

Allah je Svoja imena nazvao El-Husna – tj. vrhunac ljepote ili ljepota bez granica.

Ibnul-Kajjim el-Dževzije rekao je: ”Svako ko spozna Allaha zavoli Ga i iskreno Mu ibadet čini, i ničemu, u pogledu ljubavi, ne daje prednost nad ljubavlju prema Allahu. A ako se to desi, ako u pogledu ljubavi dadne prednost nečemu ili nekome drugom mimo Allaha, to je znak bolesnog srca.” (Igasetul-lehfan, I/68.)

Put do Allahove ljubavi vodi preko spoznaje Allaha, a spoznaja Allaha je nemoguća bez spoznaje Njegovih lijepih imena i svojstava.

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedanput držao hutbu i učio ajet: ”Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!” (Ez-Zumer, 67.) Zatim je rekao: ”Allah će toga dana reći: ‘Ene El-Džebbar! (Ja sam Silni!), Ene El-Mutekebbir! (Ja sam Gordi!), Ene El-Melik! (Ja sam Vladar!), Ene El-Muteal! (Ja sam Preuzvišeni!), – hvaleći Sebe’. Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponavljao te riječi, njegov minber se snažno zatresao, pa smo pomislili da će Allahov Poslanik, s.a.v.s., pasti zajedno sa minberom na zemlju.” (Ahmed, Ibn Huzejme, Ibn Ebi Asim)

Ko spozna Allaha on čezne za Njim i ta čežnja nema granica i to je ono što je Poslanik, s.a.v.s., tražio u dovi: ”Allahu, molim Te da mi podariš čežnju za susretom s Tobom!”

Zatim, ko spozna Allaha, on ne zna za tugu niti tuga može naći put do njegovog srca. Stoga, nije čudo što je Poslanik, s.a.v.s., rekao Ebu Bekru: ”Ne tuguj, Allah je sa nama!”

Nema tuge kad je Allah s tobom, već samo radost i sreća. Tuga nastani srce onoga čovjeka koji nije spoznao Gospodara i koji ne čezne za Njegovim zadovoljstvom.

Ko je istinski spoznao Allaha, on Ga se boji, a onaj ko Ga nije istinski spoznao, on Ga se ne boji, tako da je i strah, kao i ljubav, povezan sa spoznajom Allaha i Njegovih lijepih imena.

Snaga nade u Allahovu milost i oprost također zavisi od snage spoznaje Allaha i Njegovih lijepih imena i svojstava savršenstva.

Kada vjernik razmišlja o Allahovim svojstvima ljepote, dobročinstva, plemenitosti, on ostaje zapanjen i to ostavlja traga na njegov um i njegovo srce, i to mu pomaže da savlada očaj i pesimizam zbog iskušenja koja ga skole i smutnje u kojoj se nalazi.

Istinska spoznaja Allaha i Njegovih lijepih imena utječe na popravljanje ahlaka, jer onaj ko je spoznao Allaha, neće popraviti svoju vezu samo sa Allahom, već i sa ljudima.

Kako se može oholiti pred ljudima i biti nadmen onaj ko je spoznao Allahovo ime El-Mutekebbir – Gordi? Kako se može siliti na zemlji onaj ko spozna Allahovo ime El-Džebbar – Silni?

Kako može da ne oprosti uvrede i greške drugim ljudima onaj ko je uronjen u more oprosta Onoga koji je Sebe nazvao El-Gafûr – Onaj Koji oprašta grijehe?

Kako da ne bude zahvalan na najmanjem dobročinstvu onaj ko uživa dobročinstvo i blagodati Onoga Koji je sveopći dobročinitelj.

Kako da bude ponižen onaj ko vjeruje u Allahovu snagu, svemoć, i ko vjeruje da ponos pripada Allahu, Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., i vjernicima?

Allahovo lijepo ime Er-Rahman

To je ime koje je izvedeno iz riječi ”rahmet” – milost i to u najvećem njenom obimu i intenzitetu. Allah je izjednačio i zajedno spomenuo ime Allah i ime El-Rahman: ”Reci: ‘Zovite ‘Allah’ ili zovite ‘Milostivi’ (Er-Rahman), a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.” (El-Isra’, 110.)

To ime je, dakle, isključivo vezano za Allaha i ne može se dati čovjeku. Ibn Kesir je o tome rekao: ”Kada je Musejlema, iz prkosa i inada, dao sebi ime Rahmanul-Jemama (Milostivi iz Jemame), Allah ga je zaogrnuo odjećom laži i po tome je ostao poznat, i niko njegovo ime ne izgovara osim Musejlema el-Kezzab (Musejlema lažac). Tako je on postao primjer i simbol laži kod ljudi.”

Iako su iz istog korijena, postoji razlika između imena Er-Rahman i Er-Rahim. Er-Rahman ima jače i općenitije značenje od Er-Rahim, jer, kako su kazali islamski učenjaci, Allah je Er-Rahmanu ed-dunya i Er-Rahim el-Ahireti.

Er-Rahmanud-dunya zato što Njegova milost obuhvata sve na dunjaluku, ona je opća, obuhvata vjernika, grješnika i nevjernika. Allah ih opskrbljuje i daje im nafaku i jednima i drugima, zato se ime Er-Rahman spominje u Kur'anu i uz nevjernike: ”A oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: ‘On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam!'” (Er-Ra'd, 30.)

Ali je Allah – Er-Rahim samo prema vjernicima, kao što dolazi u ajetu: ”On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan (Rahimen).” (El-Ahzab, 43.)

Allahova milost na Ahiretu mnogo je veća i značajnija, kao što dolazi u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Allah ima stotinu milosti. Jednu milost je spustio među džine, ljude i među životinje, pa su međusobno saosjećajni, samilosni. Na osnovu te milosti divlje zvijeri osjećaju samilost prema svojim mladunčadima, a Allah je za Ahiret ostavio 99 milosti kojima će se smilovati vjernicima na Sudnjem danu.” (Muslim)

Allahova milost pretekla je Njegovu srdžbu

Komentirajući hadis u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da je Allahova milost pretekla Njegovu srdžbu, Ibnul-Kajjim el-Dževzije rekao je: ”Allahova milost prethodi Njegovoj srdžbi i ona je nadvladava. I sve što je u okviru svojstva rahmeta to nadvladava sve ono što je u okviru svojstva srdžbe. Allah, dž.š., je uvijek milostiv i to je neodvojivi atribut i svojstvo Njegovog bića, kao što je i svojstvo znanja, svemoći, života, sluha, vida, dobročinstva, i nemoguće je da bude drugačije. A tako nije sa svojstvom srdžbe koja ne spada u neodvojive atribute i svojstva Allahovog Bića, i Allah nije stalno srdit na način da je nezamislivo odvajanje tog svojstva od Allahovog Bića. I ne samo to, već će Allahovi poslanici i najučenija stvorenja, na Sudnjem danu reći: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kako se nikada prije nije rasrdio, niti će se poslije rasrditi.’ Njegova milost sve obuhvata, a Njegova srdžba ne obuhvata sve. On je Sebi propisao milost, a nije Sebi propisao srdžbu.” (El-Fevaid, I/125.)

Allah, dž.š., pokazuje Svoju milost kroz iskušenja i belaje koje daje ljudima, a iskušava ljude blagodatima koje im daje.

Čovjek kojeg je snašla teška bolest koja dugo traje, trgovac koji je bankrotirao nakon što je imao ogromno bogatstvo i odulji se njegovo stanje siromaštva i zaduženosti, žena koju je Allah iskušao i ostavio bez poroda, je li se Allah njima smilovao i ima li tu tragova milosti ili ne?!

Istinski rahmet i istinska milost je u savladavanju dunjalučkih iskušenja i fitni te izlazak iz tih fitni čiste i sačuvane vjere.

Ibnul-Kajjim rekao je: ”U jednoj predaji dolazi: ‘Kada neko uči dovu onome ko je stavljen na neko iskušenje: -Allahummerhamhu –Allahu, smiluj mu se’, Allah kaže: ‘Kako da mu se smilujem zbog nečega što je samo po sebi Moja milost.”’ (Igasetul-lehfan, II/174-175.)

Vjernik je ubijeđen da ga Allah ne iskušava osim zbog koristi i dobra kao krajnjeg ishoda, ili na dunjaluku ili na Ahiretu, i on je zadovoljan Allahovom odredbom i strpljiv je na iskušenju. Da u iskušenju nema drugog dobra osim brisanja grijeha bilo bi dosta.

Međutim, ovdje treba upozoriti na samoobmanu u koju upadaju grješnici koji ponavljaju riječi: ”Allah je milostiv i On oprašta grijehe.” Ibnul-Dževzi je rekao: ”Grješnik govori: ‘Allah je milostiv’, a zaboravlja da On i žestoko kažnjava. Kada bi znao da Allahov rahmet nije isto što i saosjećanje, jer da je tako ne bi dozvolio da bilo ko ubije vrapca, niti da dijete snađe bol, i da niko nije siguran od Njegove kazne, ne bi tako govorio.”

Vjernik ne gleda jednim okom na Allahovu milost, pa da zapostavi Allahovu kaznu. Kada je Omer ibn Abdul-Aziz putovao na hadž sa Sulejmanom ibn Abdul-Melikom, u jednom trenutku počelo je da sijeva i grmi, pa se Sulejman prepao i upitao je Omera: ”Jesi li doživio noć sličnu ovoj?” Omer je odgovorio: ”Vođo pravovjernih, ovo je glas Allahove milosti, kako bi se tek prepao da si čuo glas Njegove kazne.” (Ihjau ulumid-din, II/147.)

Allahova milost ne ograničava se samo na vjernike, već ona obuhvata i njihovo potomstvo nakon njih, kao što dolazi u ajetu: ”A što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (El-Kehf, 82.)

Allahova milost se ne ograničava na određeno mjesto ili prostor. Pećina u koju su se sakrili mladići iz sure El-Kehf je malo, tijesno i neuvjetno mjesto, i ako bi materijalnim, a ne duhovnim, okom to posmatrali, rekli bismo da tu nema nikakvog užitka, već samo patnja, ali je Allah iskrenim vjernicima, mladićima, učinio tijesnu pećinu prostranim i udobnim mjestom, i nisu osjećali nimalo tjeskobu, niti su se plašili za sebe i svoj ishod. A uzrok tome je Allahov rahmet. Stoga, ako te dostigne Allahova milost onda ti i najtješnji prostor postaje kao najljepši dvorac.

Znakovi Allahove milosti

Jedan od znakova Allahove milosti je i čuvanje i zaštita od loših djela na šta aludira ajet: ”Poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!” (El-Gafir, 9.)

 A to znači sprječavanje vjernika da ne upadne u grijehe, a ako upadne, onda se Allahova milost ogleda u tome što mu olakša tevbu i prima pokajanje, kao i nekažnjavanju vjernika koji se pokajao od grijeha, ni na dunjaluku ni na Ahiretu.

Znak Allahove milosti je i u tome što nevjernika i velikog grješnika ne kažnjava odmah, već im daje vremena ne bi li se pokajali i vratili. Uzvišeni je objavio: ”Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.” (Fatir, 45.)

Slanje poslanikâ je znak neizmjerne Allahove milosti. Allah je preko Svojih poslanika objavljivao knjige, podučio nas istini, uputio nas i izbavio iz zablude, podučio nas Svojim imenima i svojstvima, podučio nas, putem Objave, onome što nikako ne bismo mogli znati, i to je najveći vid milosti.

Djela koja su uzrok Allahove milosti

Čuvanje jezika

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Allah se smilovao čovjeku koji govori dobro, pa zaradi sevab, ili šuti, pa se spasi i sačuva.”

Opraštanje nanesene nepravde

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Allah se smilovao čovjeku koji halali nepravdu svome bratu muslimanu, prije nego bude uzeto od njegovih dobrih djela i dato njemu, ili, ako ne bude imao dobrih djela, onda će mu se natovariti grijesi onoga kome je nepravdu učinio.” (Ibn Hibban)

Klanjanje noćnog namaza

Reka je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Allah se smilovao čovjeku koji ustane da klanja noćni namaz, pa probudi i svoju suprugu, a ako ona ne htjedne on je popršće vodom. Allah se smilovao muslimanki koja ustane da klanja noćni namaz, pa probudi i svoga muža, a ako on odbije ona ga popršće vodom po licu.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Hiban)

Obilazak bolesnika

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ko obiđe bolesnika on je u okrilju Allahove milosti.” (Edebul-mufred)

Allahova milost rađa nadu i lijepo mišljenje o Allahu

U predaji dolazi da je Allah, dž.š., rekao: ”Ni na koga se ne ljutim kao na Moga roba koji počini grijeh, pa mu se taj grijeh učini velikim u odnosu na Moju milost.” Tj. zbog smatranja tog grijeha velikim, pomisli da mu Allah neće oprostiti.

Hamad ibn Seleme je došao kod Sufjana es-Sevrija i Sufjan ga je pitao: ”Misliš li da će Allah oprostiti ovakvima kao što sam ja?” Hamad mu je odgovorio: ”Allaha mi, kada bih mogao birati između Allahovog obračuna i obračuna mojih roditelja, ja bih izabrao Allahov obračun, jer je Allah milostiviji prema meni od mojih roditelja.”

Spoznaja Allahove milost i svemilosti, porađa samilost kod vjernika prema drugim ljudima.

Ko je spoznao Allahovu milost i Allahovo lijepo ime Er-Rahman, on je samilostan prema grješnicima, ne ponižava ih, ne podcjenjuje ih, ne ruga im se, ne oholi se nad njima, a kamoli da govori kako im Allah nikada neće oprostiti.

Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., sreo Damdama el-Jemamija i rekao mu: ”Nemoj nikada ni jednom čovjeku reći: ‘Allaha mi, nikada ti Allah neće oprostiti’, ili ‘Nikada te Allah neće uvesti u Džennet!”’ Damdam mu je rekao: ”Mi to govorimo jedni drugima u ljutnji i srdžbi.” Ebu Hurejre mu je rekao: ”Nemoj to nikada govoriti. Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘U Benu Israilu su bila dvojica ljudi; jedan je bio posvećen ibadetu, a drugi je bio grješnik. Oni su se pobratimili, pa je onaj što je stalno ibadetio govorio svome bratu kad god bi ga vidio u grijehu: ‘Prestani više sa griješenjem!’ Ovaj mu je odgovarao: ‘Ostavi mene i moga Gospodara! Zar si ti poslan da mi budeš čuvar i nadzornik?’ Jednog dana ga je vidio u velikom grijehu, pa mu je rekao: ‘Prestani sa griješenjem!’ Ovaj mu je ponovio: ‘Ostavi mene i moga Gospodara!’

A onda mu je pobožni brat rekao: ‘Allahi mi, Allah ti neće nikada oprostiti, ili neće te Allah nikada uvesti u Džennet!’ Onda im je Allah poslao meleka da im uzme duše, a zatim su došli pred Allaha, pa je Allah rekao za onoga gješnika: ‘Uvedite ga u Džennet Mojom milošću”, a onda je onom pobožnjaku rekao: ‘Kako ti znaš da mu Ja neću oprostit? I da li sam ti Ja dao vlast nad Džennetom i Džehennemom?’ Zatim je naredio da ga odvedu u Džehennem.”

Allaha molim da nam podari istinsku spoznaju Njegovih lijepih imena i svojstava, da nam, na temelju te spoznaje, učvrsti naše vjerovanje, popravi naš ahlak, da ne dozvoli našim srcima da skrenu sa puta islama, da nam podari Svoju milost na dunjaluku i na Ahiretu i da nas učini Njegovim milostivim robovima koji će biti poznati i upamćeni na dunjaluku kao istinski dobročinitelji.

Izvor:Saff.ba

Podjeli ovaj članak

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

shares
Close