Institut za proučavanje rata ustvrdio je da se ruski predsjednik Vladimir Putin na bojišnici sve više oslanja na “neregularne dobrovoljačke i pomoćne snage, umjesto na konvencionalne jedinice”. U najnovijem izvješću o ruskoj invaziji navode kako se “Putinov loš odnos s vojnim zapovjedništvom i ruskim Ministarstvom obrane djelomice može objasniti sve većim fokusom Kremlja na regrutiranje loše pripremljenih dobrovoljaca u ad hoc neregularne postrojbe”.

Zbog čega Putin onda ne zapovjedi mobilizaciju i na taj način popuni ruske trupe u Ukrajini? “Zato što bi u tom slučaju izazvao pobunu u Rusiji, a teško da bi popravio situaciju na ratištu slanjem neiskusnih mladića kojima se baš i ne gine u drugoj državi”, pokazala je dubinska analiza na nezavisnom ruskom portalu Meduza.

Na prvom plenarnom sastanku jesenjeg zasjedanja državne Dume 13. rujna čelnik Komunističke partije Genadij Zjuganov rekao je da se “specijalna operacija” u Ukrajini “pretvorila u rat” zbog čega je nužna “maksimalna mobilizacija snaga i sredstava”.

Predsjednički glasnogovornik Dmitrij Peskov isti je dan uvjeravao da “u ovom trenutku nema govora o mobilizaciji”, ali već sljedeći dan, 14. rujna, šef Čečenije Ramzan Kadirov rekao je da se “ovo u Ukrajini odavno pretvorilo u neprijateljstva” i da se “svi moramo mobilizirati” ne čekajući da “vodstvo države objavi mobilizaciju”. Kadirov je ubrzo potom pozvao čelnike 85 ruskih regija da “pripreme, educiraju i popune najmanje tisuću dobrovoljaca”. Uostalom, u Ukrajini je Vrhovna rada 3. ožujka odobrila predsjedničku uredbu o općoj mobilizaciji, koja je u cjelini vrlo uspješna, tako da ukrajinska vojska ima brojčanu nadmoć na frontu. Uz očito viši borbeni duh jer Ukrajinci vode domovinski rat, u kombinaciji s dobrim obavještajnim podacima i planiranjem, polučen je uspjeh ukrajinske protuofenzive u regiji Harkiv u rujnu.

Upravo je ta protuofenziva potaknula najodlučnije pobornike rata u Rusiji da ponovno govore o mobilizaciji. Prvi val takvih razgovora dogodio se u ožujku nakon što je propao plan da se “zauzme Kijev za tri dana”, no tada Kremlj nije išao na to baš kao što ni sada ne pokazuje entuzijazam. Za to postoje i politički i tehnički razlozi. U Ukrajini se sada bori ukrajinska masovna vojska protiv ruske, koja se ne može nazvati ni potpuno profesionalnom jer ima i redovne vojske, i dobrovoljaca, i ročnika i plaćenika, a još manje masovnom. Prema federalnom zakonu o mobilizaciji, može se uvesti samo predsjedničkim dekretom, ali u Rusiji nije bilo masovne mobilizacije od Velikog domovinskog rata 1941. – 1945., iako je u tijeku prikrivena mobilizacija jer je Ministarstvo obrane otvorilo nekoliko tisuća slobodnih radnih mjesta diljem Rusije za ugovornu službu, a tijekom ljeta su također počeli regrutirati u tvrtkama. No, zašto u Rusiji nije provedena prava mobilizacija?

Prije svega, zato što je to jako teško i skupo. Mobilizacija u širem smislu podrazumijeva i masovni vojni rok i prebacivanje gospodarstva i svega ostalog na “vojni kolosijek”, a sastoji se od dvije komponente. Prva je ideološka: ljude treba motivirati da se mobiliziraju i tu je glavni instrument isti kao i tijekom Francuske revolucije – poklič “Domovina je u opasnosti!” Druga komponenta mobilizacije je organizacijsko-ekonomska: mobiliziranu masu treba što prije pretvoriti u borbeno spremnu vojsku i pritom voditi vojno gospodarstvo.

U Rusiji postoje problemi u oba aspekta. Oni koji zagovaraju mobilizaciju sigurni su da će to dati trenutačni uspjeh na frontu – budući da se visokotehnološka vojna oprema ne može brzo proizvesti (zbog sankcija), to znači da je potrebno postići uspjeh s ljudstvom koje će otići u bitku. Stvarnost je dijametralno suprotna, i to vrlo dobro razumiju u ruskom vojnom zapovjedništvu. Za gotovo sedam mjeseci “specijalne operacije” ruske vlasti nisu uspjele jasno definirati njezine ciljeve i prenijeti ih građanima. Zadaće koje je Putin zacrtao za “denacifikaciju” i “demilitarizaciju” Ukrajine, a koje je spominjao prilikom objave rata, ostale su Rusima neshvatljive, pokazala su ispitivanja ruske javnosti još u svibnju. Istina, prema istraživanju Levada centra od 1. rujna, 76 posto Rusa, u većoj ili manjoj mjeri, podržava rat u Ukrajini u jednoj ili drugoj mjeri, ali u dvije dobne skupine koje će u slučaju mobilizacije prije svega morati ići u rat (18 – 24 i 25 – 39 godina), samo je 37 do 40 posto ispitanika za nastavak neprijateljstava. Drugim riječima, potencijalno topovsko meso ne podržava rat u Ukrajini, što pokazuje koliko malo bi ih se uopće odazvalo na mobilizaciju i otišlo ratovati.

Objava mobilizacije mogla bi izazvati daljnju eskalaciju sukoba jer će tada i zemlje NATO-a s kojima Rusija graniči morati na to odgovoriti i također provesti mobilizaciju. A to će u Kremlju biti shvaćeno kao prijetnja koja zahtijeva odgovor pa situacija može eskalirati. Napokon, Putin je više puta priznao da je vojni potencijal NATO-a i Ruske Federacije neusporediv, ali odmah je naglasio da Rusija ima nuklearno oružje. No, imaju ga i zemlje članice NATO-a.

Ipak, glavni razlog protiv mobilizacije jest to što su u Kremlju svjesni da većina Rusa jednostavno ne želi ići u rat i umrijeti ili svoje bližnje poslati na ratište. Čak ni ultradomoljubni dužnosnici koji na društvenim mrežama pozivaju ljude da se prijave u rat sami ne idu tamo, niti ne šalju svoju djecu. Ozbiljni članovi Putinove predsjedničke administracije, racionalni generali, čak i neki članovi Vijeća sigurnosti razumiju da će mobilizacija izazvati velika prosvjedna raspoloženja i postati moćan razlog za nezadovoljstvo. Usto, mobilizacija će sigurno utjecati na veliki kapital, a reakcija poslovne elite također je nepredvidiva, što je riskantno u situaciji kada je Putin protiv sebe okrenuo i pristaše i protivnike rata pa se jedni i drugi nadaju da će on “otići” u dogledno vrijeme.

Na kraju krajeva, čak i ako unatoč svemu tome Putin riskira i objavi mobilizaciju, u rusku vojsku doći će deseci i stotine tisuća ljudi koji se jednostavno nemaju kamo rasporediti. Naime, u Rusiji nema kadrovskih brigada i divizija u kojima bi časnici obučavali mobilizirane vojnim poslovima, a potom bi njima zapovijedali, jer su časnici na fronti, a bez kvalitetne vojne obuke bacanje ljudi s minimalnim vojnim iskustvom na prvu crtu jednostavno je suludo. Da bi se riješio ovaj problem, časnike će morati povući s ukrajinskog ratišta na nekoliko mjeseci, a tamo je situacija već teška.

Jutarnji.hr