Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Biden je odustao od predsjedničke kampanje: Šta dalje?

Published

prije 2 godine

on

Ima otprilike 4.700 delegata, što ograničava broj mogućih kandidata na oko 15

Predsjednik Joe Biden upravo je objavio da odustaje od predsjedničke utrke, što je seizmički trenutak ne samo za ovogodišnje predsjedničke izbore nego i za američku povijest.

Dakle… šta sada?

Nije potpuno bez presedana da se sadašnji predsjednik ne kandidira za još jedan mandat, ali specifičnosti oko Bidena – i zabrinutost oko njegove sposobnosti da obnaša predsjedničku dužnost i sama veličina modernog aparata za kampanju koji on kontrolira – guraju zemlju u neistražene vode. I to nakon što je već dominirao na predizborima da bi postao vjerovatni kandidat, piše Politico.

Puno je pitanja — i puno nepoznanica — o ovom jedinstvenom trenutku. Evo što znamo do sada.

Je li Biden još uvijek predsjednik?

Da. Iako je Biden najavio da se povlači s liste demokrata, to ga ne uklanja s dužnosti. On ostaje vrhovni zapovjednik zemlje sve dok sljedeći predsjednik ne bude inauguriran u januaru ili ne odluči odstupiti kasnije. On je u svojoj izjavi na društvenim mrežama objavio svoju odluku da će završiti svoj mandat.

“I iako mi je bila namjera tražiti ponovni izbor, vjerujem da je u najboljem interesu moje stranke i zemlje da odustanem i usredotočim se isključivo na ispunjavanje svojih dužnosti predsjednika do kraja svog mandata”, rekao je.

Gotovo nijedan demokrata koji je pozvao Bidena da se povuče s liste nije ga također pozvao da prijevremeno podnese ostavku, iako su neki republikanci u Kongresu iznijeli tu mogućnost.

Teoretski, Bidena bi njegov kabinet također mogao smijeniti s dužnosti putem 25. amandmana – istog amandmana o kojem se često raspravljalo, ali naposljetku nije primijenjen za tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa nakon nereda 6. januara 2021. – ako smatraju da on više ne može poslužiti. Do sada nijedan dužnosnik vlade to nije nagovijestio.

Dakle, ko je sljedeći demokratski kandidat?

Bidenova podrška potpredsjednici Kamali Harris daje joj veliku prednost u borbi za nominaciju, ali to ne znači da je to zakucavanje. Iako se Biden suočio samo s nominalnom opozicijom na predizborima Demokratske stranke i pobijedio na gotovo svim izborima, on još nije bio službeni stranački kandidat i ne može donijeti jednostranu odluku.

Općenito govoreći, kada Amerikanci glasaju na predizborima, oni ne glasuju izravno za kandidata, već započinju proces koji će u konačnici poslati delegate na nacionalnu konvenciju stranke. Ti delegati su ti koji službeno biraju kandidata – a konvencija demokrata još se nije dogodila.

Konvencija je zakazana za 19. – 22. augusta u Chicagu – iako su čelnici stranke razmatrali “virtualnu” prozivku kako bi imenovali kandidata ranije tokom mjeseca. DNC sada mora odlučiti želi li provesti svoj plan.

Svih tih gotovo 3.800 Bidenovih delegata sada su postali slobodni igrači. Čak i uz Bidenovu podršku, delegati koji su mu obećani nemaju obavezu, prema pravilima Demokratskog nacionalnog odbora, slijediti njegovo vodstvo i podržati njegovog izabranog nasljednika.

Ko se može kandidirati za nominaciju?

Svako ko može prikupiti dovoljno potpisa da se njegovo ime uvrsti u nominaciju. Za kandidate su potrebni potpisi najmanje 300, ali ne više od 600 delegata — a delegati mogu potpisati peticiju samo jednog kandidata. Dodatno, kandidat ne može predložiti više od 50 delegata iz određene države – odredba koja osigurava da svi kandidati koji su nominirani dobiju potporu širokog dijela zemlje.

Ima otprilike 4.700 delegata, što ograničava broj mogućih kandidata na oko 15. Ali funkcionalno će ih biti puno manje: pritisak da se izbjegne neuredno glasanje o nominaciji bit će ogroman.

Ko su delegati i kako funkcionira prozivka?

Od 4.700 delegata konvencije, nešto manje od 4.000 su “zavjetovani” delegati dodijeljeni prema rezultatima predsjedničkih izbora ranije ove godine. Biden je osvojio otprilike 95 posto njih, prema The Green Papersu, web stranici koja prati tajanstveni proces odabira delegata.

Postoji još oko 750 “automatskih” delegata – grupa nekada poznata kao “superdelegati”. Oni su izabrani dužnosnici, stranački čelnici i bivše svjetiljke, kao što su bivši predsjednici (Barack Obama, Bill Clinton i Jimmy Carter) i bivši predsjednici DNC-a.

Joe Biden, Kamala Harris ili neko drugi? Pravila konvencije mogu odlučiti.

Nakon kampanje 2016., ovim “automatskim” delegatima oduzeta je njihova uloga u prvom krugu glasanja i mogu glasati za kandidata u sljedećim krugovima samo ako niti jedan kandidat ne dobije većinu u prvom krugu glasanja – ili ako se to pravilo odustane, kao što je bio slučaj 2020., kada je Biden imao potporu većine obećanih delegata.

Postoje pitanja o tome hoće li DNC nastaviti s tim planom sada kada je Biden završio svoju kampanju. Ako se umjesto toga glasanje odvija na kongresnoj dvorani, pravila DNC-a predviđaju 20 minuta nominacijskih govora za svakog certificiranog kandidata prije prvog glasanja.

Ako niti jedan kandidat ne osvoji većinu glasova u tom prvom krugu glasanja, automatski se delegati pridružuju glasovanju za drugi krug — i glasanje se nastavlja sve dok većina kvalificiranih delegata ne glasa za određenog kandidata.

Taj kandidat službeno postaje nominirani “nakon završetka govora o prihvaćanju”, prema pravilima DNC-a.

Šta je s potpredsjedničkim kandidatom?

Funkcionalno, predsjednički kandidat bira svog protukandidata. Ali još uvijek postoji DNC proces, i on je u biti identičan proceduri predsjedničkog imenovanja s jednom velikom razlikom: automatski delegati glasaju na prvom glasanju.

Šta će se dogoditi s infrastrukturom Bidenove kampanje… i novcem?

Do kraja juna, Bidenova kampanja imala je 96 miliona dolara u banci i osoblje – i terenske urede – diljem zemlje. To je ogromna količina infrastrukture… ko to sada dobiva?

Nema stvarnog presedana za zamjenu ulaznica u ovoj eri izbora s velikim novcem. Ali mnogi stručnjaci za finansiranje kampanje tvrdili su da sve dok Harris ostaje na listi – potencijalno kao predsjednička kandidatkinja, ali i ako ponovno bude nominirana za potpredsjednicu – ona može prilično neprimjetno preuzeti kontrolu nad tim bankovnim računom. Novac je, naposljetku, dan odboru Biden-Harris registriranom za njih obojicu, a ne samo za predsjednika.

Ovo gledište nije univerzalno prihvaćeno; Charlie Spies — istaknuti republikanski izborni advokat koji je kratko radio kao glavni savjetnik Republikanskog nacionalnog odbora ranije ove godine prije nego što su ga navodno otjerali Trump i njegovi saveznici — ustvrdio je u autorskom tekstu Wall Street Journala da Harris nije imao pravo na taj novac, povećavajući sablast da će neko pokušati blokirati tu primopredaju na sudu.

Kampanje također mogu vršiti neograničene transfere svojim stranačkim odborima, tako da bi možda najčišći ishod – pogotovo ako Harris nije na listi – bio da Bidenova kampanja da svoj novac Demokratskom nacionalnom odboru, koji bi ga potom mogao potrošiti na nadolazeće izbore.

Ali sve je to područje bez presedana.

Je li se ovo ikada prije dogodilo?

Većina modernih predsjednika tražila je drugi mandat – s Lyndonom B. Johnsonom kao značajnim izuzetkom. Nakon što je preuzeo ostatak mandata Johna F. Kennedyja i osvojio cijeli mandat 1964., Johnson se planirao ponovno kandidirati 1968.

Ali bio je povučen nepopularnim Vijetnamskim ratom, i izvukao je pobjedu samo na predizborima u New Hampshireu. Ranjivi Johnson — suočen s antiratnim Eugeneom McCarthyjem i kasnim ulaskom Roberta Kennedyja — objavio je šokiranoj naciji u martu 1968. da više neće tražiti nominaciju svoje stranke za predsjednika.

Ubrzo nakon toga, Hubert Humphrey – njegov potpredsjednik – pokrenut će vlastitu kampanju. Ubistvo Kennedyja promijenilo je dinamiku utrke, a Humphrey je osvojio nominaciju na prvom glasanju na konvenciji u Chicagu koja je postala nasilna oko rasprave o Vijetnamskom ratu i platformi stranke.

Humphrey je tog novembra izgubio od Richarda Nixona.

Povezane teme:
Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zašto uvijek ”tučemo” konja koji vuče, tj.radnika koji najviše radi!?

Published

prije 4 dana

on

3. Septembra 2026.

By

Zašto uvijek tučemo konja koji vuče?
Ponekad se na poslu uhvatim kako stojim usred svega i pitam se kada smo točno došli do toga da je najlakše rješenje uvijek isto: onome tko radi, natovariti još malo. Onome tko je odgovoran, dati još jedan zadatak. Onome za koga znamo da neće reći ne, još jednu obvezu. Onome tko će se potruditi, još malo pritiska, jer, eto, on može. I tako svaki dan iznova, dok se onaj koji vuče polako ne počne pitati zašto uopće vuče, ako se na kraju upravo njega najviše umara.
Radim u većem kolektivu i dugo sam vjerovala da će se trud kad tad prepoznati. Ne tražim medalju, pljesak ni da mi netko svaki dan govori kako sam vrijedna. Čovjek radi svoj posao jer ima savjest, jer mu je stalo, jer ne može gledati nešto što treba biti napravljeno i samo proći pored toga. Ali s vremenom počneš primjećivati neke stvari koje više ne možeš ignorirati.
Primijetiš da postoje ljudi koji će na svako novo zaduženje reći: „To nije moje.” Na svaki dodatni posao: „Koliko me plate, toliko i radim.” Na svaku situaciju u kojoj bi trebalo malo više odgovornosti: „Neka to netko drugi.” I što se dogodi? Ništa. Svijet se ne sruši. Posao se nekako odradi. Samo što ga najčešće odradi netko drugi.
I tu nastaje ona čudna nepravda koju mnogi od nas poznaju, ali o kojoj se malo govori.
Jer ako si savjestan, postaneš sigurna opcija. Ako si vrijedan, postaneš osoba na koju se može računati. Ako nikada nisi ostavio posao nedovršen, ljudi počnu podrazumijevati da ćeš ga ti završiti. Ako jednom pomogneš, pomoć vrlo brzo prestane biti pomoć i postane očekivanje.
I tako se dogodi da najvrjedniji radnik postane najopterećeniji radnik.
Ne zato što ne može još, nego zato što je već toliko puta pokazao da može.
A onaj koji ne radi ništa često prođe najbolje.
Ne zato što je bolji, nego zato što je naučio granice svoje odgovornosti postaviti tako čvrsto da ih nitko više ni ne pokušava pomaknuti. Dok mi drugi svoje granice pomičemo svaki put kada treba pomoći, uskočiti, završiti, pokriti, preuzeti, ostati malo duže, napraviti ono što nije naše jer „samo da se riješi”.
I onda se navečer vratimo kući umorni, ne samo u tijelu nego nekako umorni i iznutra.
I pitamo se: Čemu sve ovo?
Čemu se toliko trudimo? Kome dokazujemo da možemo? Zašto kidamo sebe zbog posla koji bi trebao biti samo jedan dio našeg života? Tko će se jednoga dana sjetiti koliko smo puta ostali duže, koliko smo puta šutjeli, koliko smo puta preuzeli tuđe, koliko smo puta progutali nepravdu samo da bi posao bio napravljen?
Hoće li nas netko pitati jesmo li bili umorni?
Hoće li se itko sjetiti koliko smo puta došli na posao i onda kada nam se nije dolazilo, koliko smo puta svoje privatne brige ostavili pred vratima i ušli unutra s osmijehom jer posao mora biti napravljen?
Vjerojatno neće.
I možda je to najteži dio svega.
Ne to što radiš, nego spoznaja da se tvoj trud vrlo lako pretvori u nešto što se više ne vidi. Ono što radiš dobro postane normalno. Ono što drugi ne naprave postane tvoj problem. Ono što ti napraviš jednom postane ono što se od tebe očekuje svaki put.
A onda vidiš čovjeka koji radi minimum i glasno govori da neće preko svojih mogućnosti, dok ti šutiš i prelaziš preko svojih.
I pitaš se zašto ti ne možeš biti takav.
Zašto jednostavno ne kažeš: „Nije moje.”
Zašto ne odeš kući kada završiš svoje, bez obzira na to što je još deset stvari ostalo?
Zašto ti je teško okrenuti glavu kada vidiš da nešto nije napravljeno?
Možda zato što smo tako odgojeni. Možda zato što imamo savjest. Možda zato što nam nije svejedno. Možda zato što ne znamo raditi drugačije.
Ali postoji jedna stvar koju polako učim.
Vrijednost čovjeka ne mjeri se količinom tereta koji može nositi.
I nije sramota reći da više ne možeš. Nije lijenost tražiti pravednu raspodjelu posla. Nije bezobrazluk odbiti nešto što nije tvoja obveza. Nije manje vrijedan onaj koji zna sačuvati sebe.
Jer posao je važan, plaća je važna, odgovornost je važna, ali život je ipak nešto puno veće od jedne smjene, jednog ureda, jednog poslodavca i jednog popisa zadataka.
Najtužnije je što mnogi vrijedni ljudi tek nakon godina shvate da su se na poslu trudili dokazati ono što nikada nisu morali dokazivati: da vrijede.
A istina je da vrijediš i kada ne radiš preko svojih granica.
Vrijediš i kada kažeš ne.
Vrijediš i kada ne preuzmeš ono što nije tvoje.
Vrijediš i kada ne spasiš svaki put situaciju koju su drugi svojim neradom napravili.
I možda bi poslodavci trebali prestati stalno udarati upravo po onima koji vuku. Jer i konj koji vuče jednom stane. Ne zato što je lijen, nego zato što se umori. A kada stane onaj koji je sve vrijeme držao kola na cesti, tek tada svi shvate koliko je zapravo nosio.
Zato se danas sve češće pitam nije li najveća greška vrijednih ljudi upravo to što predugo šute.
Što svoj trud daju bez granice.
Što misle da će ih netko zbog toga više cijeniti.
A ponekad se dogodi upravo suprotno. Postaneš toliko pouzdan da više nitko ni ne primijeti koliko daješ.
I možda je vrijeme da naučimo nešto što nas nitko nije učio: raditi pošteno, ali ne uništavati sebe. Biti odgovoran, ali ne nositi tuđe. Pomoći, ali ne dopustiti da pomoć postane iskorištavanje.
Jer na kraju dana, kada se ugase svjetla na poslu i zatvore vrata, nećeš sa sobom kući ponijeti ni jedan riješeni zadatak, ni tuđi posao koji si napravio, ni pohvalu koju možda nisi dobio.
Ponijet ćeš sebe.
A bilo bi lijepo da nakon svih tih godina rada još uvijek imaš dovoljno sebe da živiš svoj život.
Jer nije problem u tome što postoje ljudi koji daju malo.
Problem je što smo mi koji dajemo puno predugo vjerovali da moramo davati još više samo zato što možemo.
A možemo.
Samo više ne moramo. T.H.
Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

VIŠE OD 70.000 PRIJAVA ZBOG VELIČANJA RATKA MLADIĆA: PLJUŠTE ZAHTJEVI ZA SANKCIJE, OTKAZI I BOJKOTI ŠIROM BIH I DIJASPORE

Published

prije 4 dana

on

3. Septembra 2026.

By

Objave kojima se veliča ratni zločinac Ratko Mladić izazvale su veliki talas reakcija građana širom Bosne i Hercegovine, ali i među bh. dijasporom. Prema informacijama koje kruže društvenim mrežama i među organizovanim grupama građana, broj prijava zbog spornih objava i postupaka već je premašio 70.000.

Posebna pažnja usmjerena je na osobe zaposlene u institucijama i kompanijama čiji su postupci izazvali reakcije javnosti. Prema navodima koji se trenutno dijele, samo u Oružanim snagama BiH više od 100 prijava nalazi se u fazi analize, dok je oko 40 slučajeva već upućeno u dalju proceduru. Navodi se i da je nekoliko osoba već sankcionisano.

Pored pripadnika OSBiH, prijave su, prema istim informacijama, podnesene i protiv zaposlenih u drugim državnim institucijama. Spominje se i desetak slučajeva povezanih sa zaposlenima u državnom zatvorskom sistemu, kao i nekoliko osoba čiji se slučajevi razmatraju u okviru sigurnosnih službi.

REAKCIJE PRIVATNOG SEKTORA

Talasi reakcija nisu ograničeni samo na državne institucije. Prema navodima koji se pojavljuju u javnosti, određeni broj privatnih kompanija u BiH također je reagovao prema zaposlenima za koje se utvrdilo ili navodno utvrđuje da su veličali Mladića.

U pojedinim slučajevima spominju se otkazi u sigurnosnom sektoru, trgovini i drugim uslužnim djelatnostima. Istovremeno, građani pozivaju na bojkot pojedinih objekata čiji su vlasnici, prema tvrdnjama koje se objavljuju na društvenim mrežama, javno veličali ili zahvaljivali se Ratku Mladiću.

Prema tim navodima, najmanje 25 objekata sa sjedištem u Federaciji BiH trenutno se suočava sa pozivima na bojkot.

REAKCIJE STIŽU I IZ DIJASPORE

Organizatori i učesnici kampanje tvrde da se reakcije ne zaustavljaju na granicama Bosne i Hercegovine.

U Njemačkoj se, prema navodima koji se šire društvenim mrežama, govori o više slučajeva otkaza zaposlenima u različitim kompanijama i gradovima. Spominju se i slučajevi povezani sa zaposlenima na aerodromima i u privatnim kompanijama.

Slične informacije stižu i iz Austrije, dok se u drugim evropskim državama, uključujući Švicarsku, Dansku i Švedsku, navodno analiziraju prijave protiv osoba koje su javno veličale ratne zločince.

Ipak, važno je naglasiti da broj prijava, otkaza i drugih navodnih sankcija treba razlikovati od službeno potvrđenih podataka nadležnih institucija i kompanija.

NOVE REAKCIJE NAKON IZJAVA LIDIJE VUKIĆEVIĆ

Dodatne reakcije javnosti izazvale su i nove izjave glumice Lidija Vukićević, koja je posljednjih dana ponovo boravila u Srbiji i svojim javnim istupima otvorila pitanje odnosa prema Ratku Mladiću.

Za dio javnosti takve izjave predstavljaju dodatnu provokaciju i neprihvatljivo relativiziranje zločina počinjenih tokom rata u BiH.

Zbog toga se sve glasnije mogu čuti zahtjevi da se prema osobama koje javno veličaju ratne zločince primijene i strožije mjere, uključujući, tamo gdje za to postoje zakonski osnovi, zabranu ulaska u Bosnu i Hercegovinu.

„OVO NE FUNKCIONIŠE SAMO OD SEBE“

Iza velikog broja prijava, prema tvrdnjama učesnika kampanje, stoji organizovan rad većeg broja građana.

Navodi se da je u nekoliko timova angažovan veliki broj mladih ljudi koji prikupljaju informacije, dokumentuju sporne objave i podnose prijave nadležnim institucijama i kompanijama.

„Ovo ništa ne funkcioniše samo od sebe“, poručuju učesnici kampanje, naglašavajući da su brojni građani svoje vrijeme, energiju i lične podatke stavili na raspolaganje kako bi se reagovalo na javno veličanje ratnih zločinaca.

Prema njihovim tvrdnjama, u aktivnosti su uključeni ljudi iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine i dijaspore, uključujući brojne Krajišnike i članove različitih građanskih inicijativa.

PORUKA KOJA ODJEKUJE ŠIROM BIH

Bez obzira na to što se dio navedenih brojki i slučajeva još uvijek ne može nezavisno potvrditi, obim reakcija pokazuje koliko je pitanje veličanja Ratka Mladića i drugih pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i dalje izuzetno osjetljivo pitanje u Bosni i Hercegovini.

Za mnoge građane granica je jasna: sloboda izražavanja ne bi trebala biti izgovor za glorifikaciju ratnih zločina i njihovih počinilaca.

Sada ostaje da se vidi koliko će prijavljenih slučajeva dobiti institucionalni epilog i hoće li nadležne institucije, poslodavci i druge organizacije potvrditi razmjere sankcija o kojima se već danima govori u javnosti.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Najsigurnije zemlje svijeta u 2026.: Island ponovo na vrhu, BiH na 48. mjestu

Published

prije 5 dana

on

2. Septembra 2026.

By

Prema najnovijem Global Peace Indexu za 2026. godinu, stanje mira u svijetu dodatno se pogoršalo. Od 163 analizirane države, čak 99 zabilježilo je pad nivoa mira, dok su ratni sukobi i rast vojnih izdvajanja među glavnim razlozima sve veće globalne nestabilnosti.

Na vrhu liste ponovo je Island, koji titulu najmirnije zemlje svijeta drži još od 2008. godine. Slijede Novi Zeland, Švicarska, Slovenija i Irska, dok među deset najsigurnijih zemalja još ulaze Austrija, Portugal, Singapur, Finska i Japan.

Na drugom kraju liste nalazi se Rusija, koja je zauzela posljednje mjesto, dok najlošije rangiranih pet kompletiraju Sudan, Demokratska Republika Kongo, Ukrajina i Izrael.

🇧🇦 BiH na 48. mjestu

Kada je riječ o zemljama regije, Slovenija je ubjedljivo najbolje rangirana, zauzevši četvrto mjesto u svijetu. Hrvatska je 23., Crna Gora 30., Albanija 36., Sjeverna Makedonija 46., dok se Bosna i Hercegovina nalazi na 48. mjestu.

Kosovo je zauzelo 54. mjesto, dok je Srbija na 70. poziciji i najlošije je rangirana među zemljama bivše Jugoslavije obuhvaćenim ovom listom.

Izvještaj upozorava da svijet ulazi u period sve veće geopolitičke fragmentacije. Istovremeno rastu vojni budžeti, broj oružanih sukoba i ekonomski troškovi nasilja, koji su prema procjenama dostigli čak 21,8 biliona dolara.

Iako Evropa i dalje prednjači kao najmirniji dio svijeta, sve veća izdvajanja za odbranu pokazuju da sigurnost postaje jedno od ključnih pitanja narednih godina.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Berlin optužuje Moskvu za napad dronom u Leipzigu: Kremlj najavljuje odgovor

Published

prije 5 dana

on

2. Septembra 2026.

By

Njemačka vlada zvanično je optužila Rusiju da stoji iza pokušaja napada dronom na aerodrom Leipzig/Halle 4. augusta. Njemačke sigurnosne službe tvrde da pronađeni dron, eksploziv i sistem za aktiviranje odgovaraju obrascima ranijih ruskih hibridnih operacija.

Kremlj je odbacio optužbe. Glasnogovornik Dmitrij Peskov poručio je da Berlin nije predstavio dovoljno dokaza i ocijenio da Njemačka ide prema daljnjoj eskalaciji odnosa. I rusko Ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je navode, dok je Vladimir Putin optužbe nazvao još jednom ozbiljnom greškom Berlina.

Incident se dogodio početkom augusta, kada je u blizini ukrajinskog teretnog aviona pronađen dron sa eksplozivnom napravom. Dron je uspješno onesposobljen, a aerodrom je privremeno obustavio saobraćaj. Kasnije su istražitelji pronašli i dodatne tragove koji bi mogli biti povezani sa operacijom.

Kao odgovor, Njemačka je najavila zatvaranje ruskog generalnog konzulata u Beču, raskid ugovora o Ruskom domu u Berlinu, nove sankcije i pooštravanje mjera prema ruskim državljanima. Rusija je poručila da će na njemačke poteze odgovoriti.

Slučaj dodatno zaoštrava već teško stanje u odnosima Berlina i Moskve i otvara novo pitanje o obimu ruskih navodnih hibridnih operacija u Evropi.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Čuda Allahovog stvaranja: Zašto mrav umire sam?

Published

prije 3 sedmice

on

18. Augusta 2026.

By

Ovo je slikovit primjer u životinjskom carstvu gdje jedinka stavlja interese zajednice ispred ličnih potreba

Ukoliko mrav oboli od neizliječive bolesti izdvaja se od ostatka zajednice i umire sam, a to čini kako bi se bolest ne bi proširila i na ostale članove zajednice, pogotovo imajući u vidu da bolest ostavlja traga na ponašanje mrava u obavljanju svojih zadataka.

Primjećeno je i to da oboljeli ne samo da se izdvaja od ostatka zajednice nego ostavlja sve svoje poslove i veze sa bilo kojim članom kolonije.

Također, primjećeno je da je to ponašanje kojem pribjegavaju svi članovi kolonije, bez obzira da li je već bolestan ili ima određene pokazatelje da će se razboliti.

Na kraju, imajmo na umu da ovo ponašanje nije svojstveno samo mravima nego se može primjetiti i kod drugih insekata koji žive u zajednicama, kao što su pčele.

Na ovaj način bolesni mrav štiti svoju zajednicu od širenja raznih bolesti.

Ovo je slikovit primjer u životinjskom carstvu gdje jedinka stavlja interese zajednice ispred ličnih potreba.

Prijevod i obrada: Akos.ba

Nastavi čitati

BiH

Starlink stigao na korak do BiH: Građani već mogu naručiti opremu i rezervisati internet

Published

prije 4 sedmice

on

11. Augusta 2026.

By

„Svemirski internet“ kompanije SpaceX sve je bliže Bosni i Hercegovini. Građani BiH već mogu putem službene stranice Starlinka unijeti svoju adresu, naručiti opremu i uplatiti depozit za uslugu, što bi moglo značiti da se početak komercijalnog rada u BiH približava.

Američka kompanija SpaceX, u vlasništvu milijardera Elon Muska, registrovala je pravno lice u Bosni i Hercegovini, a najnoviji korak dodatno potvrđuje da kompanija ozbiljno priprema ulazak na tržište naše zemlje.

Riječ je o usluzi Starlink, koja omogućava pristup internetu putem mreže satelita koje SpaceX postavlja u niskoj Zemljinoj orbiti.

Građani BiH već mogu rezervisati opremu

Novost je da korisnici iz Bosne i Hercegovine sada na Starlinkovoj internet stranici mogu provjeriti dostupnost usluge unosom svoje adrese te započeti proces naručivanja opreme.

Korisnicima je omogućeno da uz depozit od devet dolara budu evidentirani na listi čekanja. Na taj način mogu rezervisati svoje mjesto za trenutak kada usluga i oprema budu dostupni na njihovoj lokaciji.

Ukoliko korisnik naknadno odustane od kupovine, depozit se, prema informacijama kompanije, vraća.

Kako funkcioniše Starlink?

Za korištenje Starlinka potrebna je satelitska antena, odnosno terminal koji se postavlja na lokaciji korisnika. Antena komunicira sa Starlinkovim satelitima u niskoj Zemljinoj orbiti, a korisnik putem posebnog uređaja dobija internet konekciju.

Za razliku od klasičnog interneta, nije potrebno postavljati optičke ili druge kablove do objekta, niti zavisiti od dostupnosti baznih stanica mobilnih operatera.

S obzirom na to da se Starlinkovi sateliti nalaze znatno bliže Zemlji od tradicionalnih geostacionarnih satelita, kašnjenje signala je manje, pa je iskustvo korištenja bliže klasičnom širokopojasnom internetu.

To posebno može biti značajno za korisnike u ruralnim i nepristupačnim područjima gdje nema kvalitetne optičke ili druge infrastrukture.

Kome bi Starlink mogao biti najzanimljiviji?

Starlink vjerovatno neće biti neophodan većini domaćinstava koja već imaju kvalitetnu optičku, kablovsku ili mobilnu internet vezu.

Međutim, usluga bi mogla biti posebno interesantna:

  • vlasnicima vikendica u ruralnim područjima,
  • korisnicima koji nemaju dostupnu optičku infrastrukturu,
  • kompanijama i ekipama koje rade na udaljenim lokacijama,
  • korisnicima koji često putuju,
  • objektima na područjima sa slabom mobilnom pokrivenošću,
  • firmama kojima je potrebna pouzdana internet veza na terenu.

Koliko bi Starlink mogao koštati u BiH?

Zvanični cjenovnik za Bosnu i Hercegovinu još nije objavljen, zbog čega se konkretne cijene ne mogu potvrditi.

Prema cijenama Starlinka na pojedinim tržištima u regionu, očekuje se da bi mjesečna pretplata mogla biti oko 55 KM, dok bi početni trošak za satelitsku opremu mogao iznositi nekoliko stotina maraka, potencijalno i oko 700 KM.

Ipak, konačne cijene, brzine, uslovi korištenja i eventualne promotivne ponude biće poznati tek nakon zvaničnog početka pružanja usluge u BiH.

Forto potvrdio da je procedura u toku

Ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto ranije je potvrdio da je procedura za ulazak Starlinka na tržište Bosne i Hercegovine u toku.

Kompanija je 22. maja 2026. godine Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH (RAK) podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti davaoca usluga pristupa internetu.

Nadležne institucije trenutno analiziraju dostavljenu dokumentaciju, a završetak regulatorne procedure bit će ključan za početak zvaničnog pružanja usluge.

Mogućnost rezervacije opreme za korisnike iz BiH predstavlja novi korak prema dolasku Starlinka na domaće tržište. Ako regulatorna procedura bude završena bez većih prepreka, korisnici bi uskoro mogli dobiti novu mogućnost za brz internet, posebno tamo gdje postojeća infrastruktura nije dovoljno razvijena.

Nastavi čitati

Najčitanije