Kolumne

Žena u godinama

Žena u godinama

Kolumne
Kad se probudiš u krevetu od lišća, pa pogledaš prema nebu..... a ti u najboljim godinama, kao. A ono sivkasti oblaci ravnomjerno se pružili, ni tračka nade da će ugrijati sunce... Baš doslovno tako. Em te ono lišće žulja, em mokro, em ti hladno, em sivi jesenji dan, pa da se spucaš sam od muke. Takav ti je život postao. Jad i čemer. Društvene mreže zatrpane pozivima u pomoć?  Ako nisi bolestan, razboliš se čitajući o tuđim sudbinama, rado bi pomogao, rado izišao u susret, ali prosto nemoguće se odazvati na toliko apela. S druge strane i sam krpiš kraj s krajem. Pucaš po šavovima, držiš sam sebe na uzdi da ne napadneš koga. Ma nije da bi sad taj neko bio ni kriv ni dužan, nego sve trpiš, hajd neka, Bog će mu vratiti. Hoće Bog, znam. Nije moje, da sudim,ali odoše mi „džigere“, odoše  mi
Lejla Hairlahović: Krivci ili saučesnici (Demokratija nam baš i ne ide od ruke)

Lejla Hairlahović: Krivci ili saučesnici (Demokratija nam baš i ne ide od ruke)

Kolumne
Svjedočimo predizbornoj kampanji u BIH koja nam pokazuje kako zbog želje za vladanjem i moći ljudi postaju zvijeri, kako koriste metode koje su često primitivne i kako mobiliziraju svoje sljedbenike. Stanje u državi je katastrofalno jer su najlošiji i najmanje kompetentni preuzeli poluge upravljanja životima građana BiH. Naša krivica je, također, ogromna i ogleda se u činjenju i nečinjenju. Nekoliko stotina godina života pod okupacijom od mentaliteta prosječnog stanovnika BiH je napravilo podanički mentalitet sklon izdaji kao načinu čuvanja poretka i uređenja. Ono što se vidi je da mi ovu zemlju ne volimo jer je stalno i svakodnevno uništavamo. Izjednačili smo loše vladare zemlje sa zemljom pa se svetimo i od svoje djece i one koja će tek doći uzimamo sve. - Uništavamo prirodna boga
SATIRA: Učenici se osjećaju sigurnije u staroj zgradi

SATIRA: Učenici se osjećaju sigurnije u staroj zgradi

Kolumne
Piše: Arslan Arnautović Prije neki dan, tačnije u utorak, došlo je do prisilnog zatvaranja nove zgrade JU "II srednja škola" Cazin. Ta nova zgrada je građena u periodu od 2012. godine, a službeno otvorena za rad krajem 2015. godine. Danas, ona je zatvorena. Ministarstvo nauke, kulture i obrazovanja USK je donijelo odluku da se nastava u novoj zgradi više ne može odvijati. Iz priče sa pojedincima koji su upućeniji, saznajemo kako je nova zgrada van funkcije zbog tehničkih nedostataka, preciznije, preuskih vrata i prozora. Ništa od toga nije potvrđeno, tačne informacije se ne mogu 100% utvrditi, ali ono što je sigurno je da je riječ o sigurnosnom problemu te nove zgrade. Zato su se iz menadžmenta JU "II srednja škola" Cazin odlučili na potez da učenike prebace u drugu, mnogo sigurniju
Za 8372 cvijeta i za sve ostale koji su dali svoje živote ili godine , da bih ja danas sjedila u hladovini svoje domovine

Za 8372 cvijeta i za sve ostale koji su dali svoje živote ili godine , da bih ja danas sjedila u hladovini svoje domovine

Kolumne
Danas umirem sa 8372 i sa još ko tačno zna, koliko mladića širom ove naše zemlje. Danas NE DAM da bilo ko kaže ružnu riječ za Bosnu i Hercegovinu.  Danas NE DAM da ministri, zastupnici, šalterski službenici, obični radnici, trgovci, NE DAM NIKOM, ni sebi ne dam da pljuje ovu krvavu zemlju...jer su ONI dali  svoje živote da bismo mi mogli uz kaficu na osunčanoj terasi nekog lokala buniti se protiv vlasti, protiv sistema ,protiv korupcije . Svega toga ima ne poričem, ali danas NE DAM da bilo ko to spomene, jer ONI su dali život, a mi samo riječi imamo. Oni su nam omogućili da biramo između prosječne plate na svojoj otačbini i dvije - tri hiljade eura u  nekoj zapadnoj zemlji .  Jest mala je ta plata. I buniću se sutra. Danas znam, da su se oni izborili da mi biramo, a ONI nisu mogli birati.
Stani da ti kažem „kraljice“

Stani da ti kažem „kraljice“

Kolumne
Stani da ti kažem! Nemaš pravo misliti da si iznad drugih ljudi, da si "posebna" Bogu. Ni ti ni ja. Nismo bezgriješni. Ne donosimo uvjek ispravne odluke, ne mislimo uvjek pozitivno. Ni ti ni ja nismo svakom mili. Ali, stani da ti kažem ! Mozda za jedan trun vrijedim više. Zato što sam progovorila kad su svi ćutali i plašili  se da nekom ne iziđu iz “ hatora“. Ja sam rekla tad, tom nekom, nisi u pravu. I duša mi je čista. Kakva je tvoja?  Stani da te pitam šta si učinila za druge ljude, a da sebe nisi oskudila, sebe oštetila?! Ubiješ li svaku mušicu koja ti se nađe na putu, iako nije štetočina. Ja ne ubijem, uhvatim je u papirnu maramicu i izbacim van. Neka živi. Ja se ne smješkam svakom kao ti. Ja ne trebam poštovanje od svakog i pod svaku cijenu. Ne ponosim se s cifrom onih s kojima sam
Da li sam spremna da se oprostim od tebe?

Da li sam spremna da se oprostim od tebe?

Kolumne
Dolazi drugo ljeto bez tebe. Juni je. Mjesec kojeg sam najviše voljela. Voljela sam sunce i one kiše u predvečerja. Miris koji ostavi iza sebe dok je umivala dvorište od prašine, miris okupane trave. Voljela sam te mirise, podsjećali su me na djetinjstvo, na onu bezbrižnost, naivnost. Ljeta su bila duga, toliko duga da mi se iz ove perspektive čini da su trajala po šest mjeseci. Sad, dok prezivim juni, dok preživim jutra svijesna činjenice da nikad više neću čuti tvoj glas, da se bliži Bajram, a ja ću umjesto da ti biram poklon, tog dan učiti dovu, tamo gdje završava tvoja ovodunjalučka priča. Da li sam spremna da se oprostim od tebe, da li sam griješna što u tihoj noći, čekajući svitce i ljepotu ljetne noći , ja plačem i prevrćem u glavi naše dane. Kao da sam imala krila, pa tvojim odl
To što si umro nije izgovor da ne izađeš na izbore, okej? Okej.

To što si umro nije izgovor da ne izađeš na izbore, okej? Okej.

Kolumne
Kasnovečernji rant Opet neki kasnovečernji rant. Bit će da me tada „puca“ inspiracija. Elem, da podijelim i sa vama. Makar da vas nasmijem.  Zamišljam da sam ja, ne daj Bože, članica neke od ovih dobro poznatih stranačkih opcija. Dolaze izbori i ja se sada kao moram praviti da sam najsretnija na dunjaluku što sam dio baš te stranke, trebam kao za njih povazdan lijepiti plakate, džaba jelte, i moram se praviti da mi neće rahmetli dida dovesti na glasanje i svu ostalu rodbinu sa ahireta. Kao ja mogu ljude gledati u oči dok im dijelim 200 grama kafe i upaljač sa logom stranke i lagati ih da će im moja stranka asvaltirati put, a ja lično proći bagerom prije toga. Kao ja se slikam za plakat, maksimalno isfotošopirana i pristojno se smješkam , a ispod moje slike piše neki loš slogan

Krajiška žena

Kolumne
Ima to nešto u ljudima, da plaču s tobom kad ti je teško, da ti pruže ruku kad padneš, nahrane kade si gladan. A opet, ubrzo nakon toga, poželi da plačeš opet,da padaš i udaraš se, da budeš gladan, kao, pomisli taj tvoj „spasioc“ odakle tebi pravo da se oporaviš i budeš sretan. Neee, padni opet, opet budi loše, jer njemu je iz nekog razloga fino kad tebe gleda sažaljivo....A nikad nije sve ok. Uvjek nekog nesto prati, samo eto ne hoda ulicom i ne viče muči me to i to. Pa se stvara ta neka ljubomora, mržnja. Iz čista mira čuje insan neki neprikladan komentar na svoj račun, neku laž plasiraju, osjetiš kako te neko gleda,a pogledom ti guli kožu do kosti. Zašto? Jer nisi pao? Nisi gladan? Da ti „ko đoje“ pruži ruku ili te nahrani, samo zato da može reći da je bio/la pametna ne bi tako završio.