Hrvatska radiotelevizija jučer je u više navrata iscrpno izvještavala o posjeti Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, toj zemlji. Tako je u jednom od javljanja HRT-ovog reportera zabilježen zanimljiv detalj.
Dok se reporter javljao u program stajavši na Markovom trgu, ispred Banskih dvora, gdje je sjedište Vlade Hrvatske, u pozadini je kamera “uhvatila” detalj gdje službenici skidaju zastavu Bosne i Hercegovine nakon što je sastanak Konakovića i Andreja Plenkovića, premijera Hrvatske, završen.
U momentu dok se to dešava, HRT-ov reporter izvještava:
– Plenković se založio za daljnje jačanje odnosa i Hrvatska će i dalje insistirati na izmjeni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine…
U pucnjavi koja se sinoć dogodila u Lukavcu, jedna osoba je ranjena, te je naknadno preminula.
Radi se o 35-godišnjaku iz Lukavca.
“Dana 15. aprila 2024.godine, u 22,57 sati, PS Lukavac je prijavljeno da je u naselju Koksara u Lukavcu došlo do upotrebe vatrenog oružja kojom prilikom je jedno lice povrijeđeno.
Na mjesto događaja upućeni su policijski službenici PS Lukavac i SHMP Doma zdravlja Lukavac, te je povrijeđeno lice odmah prevezeno u JZU UKC Tuzla, gdje je preminulo, a radi se o A.M.(1989) iz Lukavca”, navodi policija.
Iste noći u službene prostorije PS Lukavac je samoinicijativno pristupio S. I. (1991) iz Lukavca te dobrovoljno predao vatreno oružje, iz kojeg je navodno prilikom tuče pucao, u naselju Koksara, dodaju.
“O događaju je odmah upoznato KTTK-a, te je u kasnim noćnim satima započeo uviđaj, kojim sa lica mjesta rukovodi dežurna tužiteljica, a isti vrše istražitelji SKP UP MUP TK-a i OKP PU Lukavac, te se poduzimaju i druge mjere i radnje po nalogu i pod nadzorom postupajuće tužiteljice. Licu S.I. je oduzeta sloboda, a isti će nakon kriminalističke obrade biti predat u nadležnost KTTK-a”, saopćeno je iz Uprave policije MUP-a TK.
U Bosni i Hercegovini ponovo vladaju političke tenzije. Krize se prepliću jedna za drugom, pa je tako ona oko Izbornog zakona gotovo zaboravljena i potisnuta različtim reakcijama zbog najavljene rezolucije o Srebrenici pred Ujedinjenim nacijama. Da li će u Narodnoj skupštini Republike Srpske podržati usvajanje Izvještaja međunarodne komisije o Srebrenici i hoće li na skup “Srpska te zove” koji je Milorad Dodik najavio za četvrtak, neka su od pitanja za lidera Liste za pravdu i red Nebojšu Vukanovića.
U četvrtak će Narodna skupština RS govoriti o Izvještaju međunarodne komisije o Srebrenici te nakon toga će biti održan miting “Srpska te zove”. Vukanović je kazao da će prisustvovati tom mitingu.
“Naravno da nećemo ići na taj skup koji organizuje Milorad Dodik u svoju čast. Vidimo nažalost da na taj skup odlazi gradonačenik Banjaluke, mezimče Dodikovo i baš me interesuje reakcija Borenovića nakon što Stanivuković ode na skup, da li će ići skupa i da li će Stanivuković biti govornik”, kazao je on.
Kada je riječ o dešavanjima u Srebrenici u ljeto 1995. godine za koje je podsjećamo međunarodnim presudama utvrđeno da se radi o genocidu nad Bošnjacima, Vukanović je iznio svoje viđenje ovih događaja.
“Srebrenica je mjesto velikog stradanja u ovom ratu i Srba i Bošnjaka i ono što se dogodilo 1995. godine je najveća sramota u novijoj srpskoj historiji. Svaka dobronamjerna vlast u RS treba da istraži šta se tačno uradilo a mi procesuiramo čak i one koji do sada nisu odgovarali ako ih ima zbog te užasne stvari koja se dogodila iz osvete u ljeto 1995. godine. Bošnjaci su žrtvovali tu sirotinju i o tome je govorio bivši načelnik policije Srebrenice i drugi o sastanku u Holiday innu kada je Alija Izetbegović predlagao da će Klinton bombardovati Srbe ako puste da Srbi uđu u Srebrenicu i izvrše pokolj”, rekao je on.
Na današnji dan prije 31 godina, u zločinačkoj akciji HVO-a, ubijeno je 116 Bošnjaka u mjestu Ahmići. U akciji kodnog naziva “48 sati pepela i dima” najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 82-godišnja starica.
Među ubijenima je bilo jedanaestero djece i 32 žene. Simbol stradanja Ahmića, mjesta kod Viteza, je bila i u potpunosti srušena džamija, čije su fotografije obišle svjetsku javnost.
Tog 16. aprila 1993. godine pripadnici jedinica HVO-a Džokeri i Maturice napali su Ahmiće nakon ezana za sabah-namaz.
Jedan od svjedoka je opisao ovaj monstruozni zločin.
“16. aprila 1993, ujutro, u 6 sati, osjetila sam kao jaku oluju, onda sam ugledala kako meci udaraju preko glave u zid. Zatim sam čula jako udaranje na vrata. Sa mnom u kući su bili muž i troje djece. Čim sam čula lupanja na vrata, krenula sam prema hodniku. Moj sin je govorio da hoće vršiti malu nuždu. Ja sam mu rekla da vrši u sudoper i on je ustao i krenuo preko sobe. Odjednom sam čula vrisak. Nakon toga, moj sin je rekao da je ranjen. Okrenula sam se i vidjela sina kako stoji na nogama dignute desne ruke. U tom momentu nisam vidjela gdje je rana. Zatim sam povikala: ‘Ne pucajte, dijete mi je ranjeno!’ U tom momentu i muž je povikao: ‘Dijete mi je ranjeno, ne pucajte!”, opisuje svjedokinja.
Dodaje kako su ih vojnici HVO-a odveli u smrt.
“Vidjela sam cijev od puške kroz prozor. Jedan od bojovnika je rekao da izađem napolje. Muž je uzeo sina u naručje i pošao prema vratima. Čula sam pucanj i vidjela kako padaju. Pokušala sam izaći napolje. Prišla sam sinu, uzela ga u naručje i vidjela da je mrtav. Ponijela sam ga u kuću, položila na pod i zatvorila oči. Lice mu je bilo krvavo. Uzela sam mokru krpu i umila ga. Pokušala sam nekoliko puta izaći vani da vidim šta mi je s mužem. Nisu mi dali rafali. Zovnula sam ga, a on mi se odazvao. Tražila sam nešto kako bi pomogla mužu. Kada sam se vratila, bio je mrtav. Djevojčicama sam rekla da su oba mrtva. Na sinovljevom tijelu vidjela sam na stomaku tri rane i jednu na grudima”, opis je zločina jedne svjedokinje.
U tom selu je živio i stari i ugledni hadžija Hazim Ahmić.
Svojevremeno je svojim susjedima Hrvatima poklonio 2.000 m2 zemljišta za izgradnju katoličkog groblja Topola u Ahmićima, a za izgradnju crkve u Donjoj Dubravici poklonio je 20.000 maraka.
Hazim Ahmić je u Ahmićima izgradio prelijepu džamiju. Zločinci su starog Hazima razapeli na prozore te džamije, a zatim su džamiju zajedno s njim minirali.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti.
Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, bosanskog Hrvata, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora.
Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.
You must be logged in to post a comment Login