BiHKolumne

Dragan Bursać: Mali Dodik Stanivuković

A oni su ti “mali Dodici”. Oni su ti, koji su više svoijim instinktima, nego spoznajnim moćima shvatili kako i na koji način mogu igrati na političkoj nacionalističkoj sceni u RS-u. Nadaju se prostoj biologiji po kojoj će jednog nacionalistu s Karadžićem i Mladićem u srcu, zamijeniti drugi nacionalista sa Karadižćem i Mladićem u srcu. I nekako se nadaju da će baš oni biti ti.

Piše: Dragan Bursać

Kad bi se zajebavali

Ovih dana sve je zapanjila otvorenost i demokratičnost političkog para Draško Stanivuković-Jelena Trivić, koji su ni više ni manje nego uputili apel vlastima u RS-u da vrate konfiskovanu zemlju Katoličkoj crkvi u Mahovljanima, nedaleko od Banjaluke, ali isto tako i zemljište koje je RS uknjižila na sebe i u Derventi, Modriči i drugim dijelovima Posavine.

Na ponos svakog normalnog čovjeka, moglo se pročitati, kako Stanivuković i Trivićeva tačno pogađaju u srž etničkog čišćenja u Republici Srpskoj, kada kažu da Zakon o premjeru i katastru iste te Republike Srpske najviše pogađa one čije je prebivalište odnosno boravište „nepoznato“. To su po Stanivukoviću najčešće žrtve ratnog etničkog čišćenja. I ne samo to – Stanivuković je prvi političar u Republici Srpskoj, koji je otvoreno priznao da je RS vršila etničko čišćenje i shodno tome, potpuno bespravno uzurpirala zemlju koja joj ne pripada.

A to je itekako razljutilo mlade demokratske snage, Draška pripadajućeg Stanivukovića i Jelenu Trivić, koji nadalje smatraju da je ovaj Zakon izgovor za legalno otimanje crkvene imovine u tom dijelu zemlje, kao i oduzimanje privatne imovine Hrvata i Bošnjaka, koje je vojska bosanskih Srba ubila ili protjerala tokom rata devedesetih.

I sad najbitnije, nisu se Stanivuković i Trivićeva tu zadržali, a ne! Oni su sastavili otvoreno pismo vladiki banjalučkom Jefremu pitajući ga zašto Banjaluka ćuti povodom dešavanja u Mahovljanima glede otete zemlje Katoličkoj crkvi.

Samo Banja Luka ćuti i sjedi. Zar braća ne zaslužuju našu podršku? Zar najzapadnija srpska prestonica ima pravo da bude pasivni posmatrač?”, stoji između ostalog u pismu.

O kako smo se ogriješili o Draška i Jelenu smatarjući ih “malim Dodicima” i “velikim četnicima”!

Dosta je bilo zajebancije

No, manimo se zajebancije. Još će neko i ozbiljno pomisliti da su Draško i Jelena zazivali pravdu i pravičnost za druge i drugačije. Naravno da nisu! Namjesto, toga ovaj ultranacionalistički dvojac – od ranije poznat zdravom razumu kao-nije bilo genocida u Srebrenici i četnici su oslobodilačka vojska, elem ustali su mladi nacionalisti da pozivaju narod Banjaluke da podrži rušenje ustavnog i pravnog sistema Crne Gore.

Uputili mladi apel Banjaluci, Jefremu i ostaloj bratiji, zapitali se što lijepo ne Srbuju kao ostatak srBskog nacionalističkog bića, što se digao da zabada nos u nezavisnu Crnu Goru.

Jebe se Drašku i ekipi za katolicima, Hrvatima iz okoline Banjaluke, za njihovom zemljom i za njihovom crkvom. Jer, koga nema, taj se i ne buni, a i drugo – važnije – nije Stanivukoviću i Trivićki stalo do tih drugih, koliko ni crno ispod nokata.

Ciljevi, uvijek isti

Cilj je uoči lokalnih izbora biti veći Dodik od Dodika. Cilj je biti veći šoven od mjene jedinice za šovenstvo, cilj je biti jači malograđanin od svakog unjkavog malograđanina na relaciji Manjača-Lijevče Polje, jer se samo provincijalnim duhom, nacionalizmom, primtivizmom, revizionizmom i profašizmom, mogu približiti Dodiku i njegovim kreberima na lokalu. I to je Stanivuković sa Trivićevom odavno shvatio-zato i poziva na srbovanje, na četnijanje u Banjaluci.

“Suze same idu kada se pogleda video plemena Kuči koje kroz krš ide u litiji ka Podgorici i pjeva ‘Hriste Bože raspeti i sveti’ ili slika Isaka Simićevića koji nosi krst kroz durmitorsku mećavu i predvodi litiju. Kako neko reče: ‘Ako bi se desilo da jednog dana nestanemo, da nas nema, da nam se ime zatre, a da ostanu te slike, ostalo bi dovoljno. Jer to smo mi. To je cijela naša istorija”, navode Stanivuković i Trivićeva u svom skaradnom pismu, kojeg se ne bi postidio ni Radovan Karadžić. Ta ospkurna, patetična epika, kojom se srednjevjekovlje, zatucanost i bahatost predstavljaju kao “svijetle tekovine” od kojih je bolja samo suza što kane pored mantije, to je onaj stav još od SANU-a, koji je baš Srbe i Srbiju zavio u crno.

Ako je ikome do sad bilo nejasno, ko su Stanivuković i Trivićeva u maloj, tužnoj Banjalučkoj čaršiji, ali i na nivou zemlje Bosne i Hercegvone, e valjda im je sad jasno.

A oni su ti “mali Dodici”. Oni su ti, koji su više svojim instinktima, nego spoznajnim moćima shvatili kako i na koji način mogu igrati na poltičkoj nacionalističkoj sceni u RS-u. Kao što je onomad istom retorikom Karadžića smijenila Plavšićeva, nju Dragan Kalinić, a Kalinića Dodik, eto tome se nadaju Trivićeva i Stanivuković. Nadaju se prostoji biologioi po kojoj će jednog nacionalistu sa Karadžićem i Mladićem u srcu, zamijenti drugi nacionalista sa Karadžićem i Mladićem u srcu. I nekako se nadaju da će baš oni biti ti nacionalisti.

A sve su prilike da hoće!

Možda ne u ovom izbornom ciklusu, ali u nekom budućem sigruno DA. Jer s digitalnim nacionalizmom nema greške. On je isti samo se preselio na Instagram, na Twitter, kroz formu memea i kratkog klipa i dalje njeguje pansrbizam i ono bolesno pravo da Srbima pripada svaka zemlja na koju su nogom kročili.

Ništa više i ništa manje od toga nisu Draško Stanivuković i Jelena Trivić. To su tek mali nacionalisti, koji čekaju da porastu, pa da sa istim žarom posrbljavaju odavno posrbljenu Banjaluku i ta njena sela. Možda, samo možda, Srba, od tolikog posrbljavanja, neće ostati niti pod jednom šljivom u Banjaluci, ali to već nije Draškov niti Jelenin problem. Bitno je uzeti vlast ili makar njene komadiće i srbovati do zadnjeg Srbina.

“Vaše preosveštenstvo, zaista bi bio red da pozovete narod na veliki skup podrške pravoslavnima u Crnoj Gori, jer nije naše da sjedimo i čekamo rasplet situacije, već da sestrama i braći kažemo da nisu sami, da je bastion srpstva uz njih svim srcem i dušom svojom. Sloga biće poraz vragu!”, stoji na kraju otvorenog nacionalističko-patetičnog pisma, koje potpisuje novi šovenski tandem na banjalučkom nebu Trivić-Stanivuković.

dobro pročitajte i ovaj njihov apel i ova njihova razmišljanja, da znate s kim imate posla. Da ne bude opet silna infantilna razočaranost.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala

radiosarajevo.ba

Tagovi

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close