Emina Halilović: Vlasnica jednog od najboljih restorana u Calgariyu

Emina Dedić-Halilović, uspješna je Bosanka u Kanadi. Nije bilo lako napustiti BiH. Prvi put su sa dvoje djece otišli 2001. godine, ali želja da se vrate u domovinu bila je jača od svega što im je Kanada nudila. Čak ni to što su 2006. dobili kanadsko državljanstvo nije ih moglo zaustaviti. Vratili su se, ali nakon nekoliko godina borbe za posao, za preživljavanje, shvatili su da ljubav prema Bosni nije dovoljna, da bi opstali. I ponovo 2012. put pod noge. Kanada.

“Sa suprugom Nisvetom i dvoje djece rat sam provela u svojoj zemlji. Nakon rata, radila sam u Opštini Novi Travnik na poslovima inspektora za rad i radne odnose. Suprug Nisvet, magistar tehničkih nauka, radio je kao rukovodilac raketnog sistema u travničkom ‘Bratstvu’. Sada već daleke 1996., rahmetli general Mehmed Alagić pozivao nas je da dođemo u Sanski Most, rodno mjesto mog supruga. Isti dan dobila sam posao, opštinska Služba za inspekcijski nadzor i na tim poslovima ostajem sve do 23.jula 2001.godine.Odluka da napustimo našu zemlju je prevagnula pozivom moje starije sestre dr.Skenderije Huskić i njenog supruga, koji su vec 1994. godine otišli za Kanadu.Prvi radni dan mi je bio već 1.august 2001.”, priča nam Emina.

Nova sredina, novi ljudi, sve nepoznato. Novo radno mjesto, poslovi čišćenja salona automobila, muzeja…noćna smjena od 22 sata do 6 ujutro.

“Suprug, ja i dvoje djece. Po cijelu noć radiš, a ujutro djecu u školu, a i nas dvoje isto. Sve ispočetka. ESL program na Bow Walley College, učimo engleski. Nakon godinu dana dobila sam posao u lancu trgovina ‘Sunterra’, na odjelu kolača i peciva. Tu sam stekla znanje koje mi je bilo odskočna daska za posao kojim se danas bavim. Pet godina sam radila u trgovini, a suprug je nakon završenog ESL programa dobio posao mašinskog inženjera, po preporuci našeg čovjeka iz Novog Travnika”, kaže Emina.

Nostalgija za Bosnom svakog je dana bila sve veća.

“Sjeli smo nas četvero, i nakon što smo dobili kanadske pasoše, razgovarali šta da radimo. Donijeli smo odluku, spremili se i nazad u našu domovinu. Za tih pet godina u Kanadi, nismo mogli objasniti ljudima, kako to mi toliko volimo Bosnu, mi koji smo bili u njoj kada je bilo najgore sada se iz rahatluka vraćamo u neizvjesnost. Po njihovoj priči, njima je bilo ovdje teže nego nama u ratu. Što bi rekao jedan moj prijatelj borac ‘jeste Emina, njima je bilo teže na -30 okretati antenu da vide kako je nama u Bosni u ratu’. I tako, 2006. vraćamo se u Sanski Most. Pratimo konkurse, prijavljujemo se, ali bez obzira što ispunjavamo sve uslove posla za nas nema. Nisi član vladajuće stranke, i nemaš šansi”, prisjeća se Emina onoga što je prolazila prije 12 godina.

I ponovo sa suprugom kreće u poslovnu avanturu. Otvaraju trgovinu PVC stolarije, da ne bi zavisili od politike. Radili su četiri godine, dok dugovanja kupaca nisu prešla cifru od 15. 000 KM.

“Pošteni su to ljudi, ali nisu imali odakle da plate. Zavaljeni u dugove, posao ne ide, ne znamo šta da radimo. I onda poziv vlasnika kompanije u Kanadi gdje je suprug radio, da dođe i da odmah ima posao. Nisvet već šest mjeseci putuje iz Sane u Gračanicu, na posao u firmu ‘Širbegović’, gdje je bio direktor čeličnih konstrukcija. Ponovo suprug i ja pakujemo kofere, i drugi put dolazimo u Kanadu. Ostavljamo roditelje, djecu, braću, sestre. Ponovo se moramo dokazivati”, priča nam Emina.

Od 2012. do 2016. radi u „Suntera market“, kao šef odjela pekarski proizvoda.

“Znam da vrijedim više, ali satnica ne ide gore. Sjedam sa menadžerom da porazgovaramo. Kaže šta je u pitanju, odgovorim satnica. Nakon tri godine rada ista. Samo sam mu rekla, ja vas napuštam. Kada? Kažem ,sutra! U šoku je, ali mu odgovaram, nema više potrebe za povišicom, otvaram svoj restoran. I tako, 16.augusta 2016.godine otvorismo restoran ” Cozy Kitchen“. Za dvije godine rada, ni jedan dan nismo imali slobodan.Toliko sam radila da su nas Kanađani prepoznali, a sva hrana koju nudimo, nešto sasvim novo je njima ovdje. Popularna CBC radio i TV kuća nas je reklamirala, da nismo ni znali da su već bili naši gosti. Zamislite, kada vam svaki dan dođe 100 gostiju a nakon reklame na toj TV kući taj broj se četiri puta uveća”, ponosno nam govori Emina.

U Kanadi im je život super. Sve imaju, uspješni su. Ali, nostalgija za Bosnom nikada nije iščezla.

“Možda se jednom vratimo. Možda….ali za sada, nema mjesta u Sanskom Mostu, niti našoj Bosni za nas”, kaže Emina.

MAJKA DVOJE DJECE

Emina je majka dvoje djece. Kćerka je stomatolog, udala se, živi i radi u Sarajevu. Emina i Nisvet su tokom rata bili pripadnici Armije R BiH. Najmlađi su bračni par, koji je 1995. godine usvojio djevojčicu iz Srebrenice, Mubinu Ajšić, koja je sretno udata i živi u Americi.

Izvor: sana.info

Komentariši

%d bloggers like this: