USK

FOTO Javila se djevojka koju traži Romeo iz Mirala: ‘Ponekad kaže da bi odustao, ali onda se sjeti mene i to mu daje snage…’

Ispričao mi je da jednom nije jeo danima i da je spavao u psećoj kućici, ali ga je spasio jedan dobar čovjek koji mu je dao hrane. Ponekad i njemu dođe umor i kaže da bi odustao, ali onda se sjeti mene i to mu daje snage, priča Filipinka koja vrijeme provodi u kuhinji pripremajući specijalitete za svoje imućne poslodavce dok Ather u kladuškom migrantskom kampu dobiva jedan obrok dnevno

Sjećate li se Romea? Nekoliko ljudi prepoznalo ga je na cesti, a u frizerskom salonu u Velikoj Kladuši dobio je gratis šišanje. U životu jednog migranta iz Pakistana to su velike stvari. Njegovu životnu priču ispričali smo u prošlom broju Nedjeljnog Jutarnjeg, a njegovih 650 sustanara iz kampa Miral, međutim, sada je samo očvrsnulo u uvjerenju da je Ather Šamil (30) – budala. A budimo racionalni, tko bi ilegalnom i opasnom migrantskom rutom kao on krenuo zbog ljubavi, a ne recimo, bježeći od rata i siromaštva, ili s namjerom da udari na europsku kulturnu baštinu, služeći se pritom, ne daj Bože, prslukom punim eksploziva. I sami smo u nevjerici slušali kako nam šepavi beskućnik bez prebijene bosanske marke u džepu pretanke jakne koja nije njegova, priča o svojem luksuznom životu na relaciji Abu Dhabi – Dubai, maštajući o susretu s ljubavi svojega života, Ernalyn Ontuom, na nekoj od genovskih plaža.

Napričao nam je svega i svačega, da je ona Filipinka koja radi kao kućna pomoćnica u imućnoj obitelji koja živi na relaciji Ujedinjeni Arapski Emirati – Italija, o svojim pustolovinama po Hrvatskoj u koju je pet puta ušao ilegalno, a samo dvaput dobio batina, te dobročinitelju iz Gorskog kotara koji ga je primio iznemoglog, gladnog i prljavog. Odbio je i dvije bračne ponude, jednu od fatalne Grkinje na samom početku svojeg putovanja, a drugu mu je na stol stavila njegovateljica u Velikoj Kladuši koja se o njemu brinula dok se oporavljao od loma stopala koji je zadobio pri skoku iz gorućeg kampa. Ponuda je bila na stolu, iako nije Athera planirala za sebe, nego za svoju kćer. Ne govori nam Romeo sve to da bi se hvalio, već kako bi pokazao, kaže, koliko je vjeran svojoj dragoj, jer je izdržao sva iskušenja koja nosi ova nepredvidiva ruta, pa čak i ovakva najopasnija. Mogli smo mu vjerovati ili ne, jer dokaza ni za jednu svoju riječ nije imao.

Htjeli ih rastaviti

Postoji li, dakle, ona, Julija, u ovoj priči? Itekako postoji, a mi smo je pronašli točno tamo gdje ju je Ather posljednji put vidio, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima – u Dubaiju. Kontakt smo uspostavili preko društvenih mreža, a na prvo pitanje koje je glasilo poznaje li Athera Šamila, njezina reakcija je bila ovakva: “Da, on je moja ljubav”. To je čovjek s kojim želim biti, nadam se da će se to dogoditi uskoro. Tipkali smo sljedeća dva sata i dobili njezinu dozvolu da sve to objavimo, uključujući i njihove fotografije koje svjedoče ono što je Ather pričao, ali i o dobrom standardu u kojem je živio nekoliko godina, prije nego je blještavilo metropole zamijenio kladuškim sivilom, arapsku svilu dekama iz Crvenog križa, a luksuzne automobile bosanskim špičokama dva broja prevelikima.

Ernalyn ima 36 godina i rođena je u filipinskom gradu Mindanau. Iz siromašne je obitelji, te je otišla na rad u Ujedinjene Arapske Emirate, gdje se zaposlila kao domaćica u jednoj vrlo imućnoj obitelji u Abu Dhabiju. Tu je upoznala Athera koji je iz rodnog Islamabada, gdje je napustio drugu godinu studija, također došao na rad, baveći se trgovinom i financijama. Kako to već biva s pravim ljubavima, i ova je nastala na prvi pogled, a njihovi su se sreli 6. travnja 2015. godine. Kaže nam Ernalyn da ju je njezin Ati, kako mu tepa, držao kao kap vode na dlanu, no, ubrzo su počeli i problemi tamo gdje su se najmanje nadali.

– Htjeli su nas rastaviti. Njegova obitelj me nije prihvaćala jer sam kršćanka, a oni drže do muslimanske tradicije i običaja. Nije im se svidjelo ni što sam iz siromašne obitelji, kao ni da sam starija od njega šest godina. Nagovarali su ga da oženi svoju rođakinju, prvo jednu u Pakistanu, a onda, kada je nju odbio, drugu koja živi u Njemačkoj, kamo se i on trebao odseliti. Moje prijateljice su me odgovarale od njega jer je musliman, a ni moj poslodavac nije htio da se vežem za njega, jer su htjeli da ostanem fokusirana na poslove u njihovoj obitelji. Bojali su se da ću ih napustiti, a nije lako naći novu pomoćnicu s dobrim preporukama – kaže nam Ernalyn, dodajući da od svoje obitelji ima podršku za ljubav s Atherom.

No, ništa nije moglo uništiti njihovu vezu. Ather se posvađao sa svojom obitelji i iz Pakistana se vratio u Emirate, a ona je dala otkaz u obitelji kod koje je radila i promijenila poslodavca. Postala je kuharica u obitelj jednog talijanskog inženjera iz Genove, koji ima razgranate poslove po cijelom svijetu, dio godine provodi u Dubaiju, a drugi dio osim u Genovi, u talijanskom Levantu i St. Stefanu. Odlučili su da bi zajedno željeli živjeti u Italiji, no za tu zemlju Ather nije mogao dobiti vizu, pa je tamo odlučio krenuti dobro utabanim migrantskim stazama. Zrakoplovom je došao do Turske, onda brodom do Grčke, pa javnim prijevozom preko Makedonije i Srbije do Velike Kladuše, gdje je zaglavio prije devet mjeseci. Svoju dragu nije vidio skoro dvije godine iako su u stalnom kontaktu.

– Ather mi je rekao da će ići za mnom kamo god ja krenula, doista nisam mislila da će krenuti prema Italiji na ovaj način. Htio je očito pokazati koliko me voli, on je jednostavno čovjek koji drži do svoje riječi. Tretirao me kao princezu, sve što sam ikad poželjela on mi je davao, doslovno me hranio, spavala sam u njegovom rukama na plaži Jumeirah u Dubaiju, ja bih zatvorila oči i poželjela mjesto, a on bi me tamo odveo. Zato sam sigurna da će me opet pronaći – govori Ernalyn sa sjetom.

Ather je upoznao i sve njezine prijateljice

Danima nije jeo

Kaže da joj se javljao svaki dan dok je imao mobitel, a nakon što mu je u dva navrata razbijen, sada to čini kada god može posuditi aparat od nekoga u kampu. Bez obzira na to, ona mu je slala poruke kada god bi negdje izlazila ili odlazila na putovanja, a on bi ih čitao kada bi bio u prilici.

– I on meni javlja sve što mu se događa. Znam koliko je patio kada je slomio nogu pri skoku kroz prozor kada je u kampu u Bosni izbila vatra. Znam i da ga je tukla hrvatska policija u šumi kada je išao u “game” (“igra”, tako migranti nazivaju rutu, a ilegalni ulazak u neku zemlju je “level”, odnosno “razina” te igre, op.a.). Tada mi se jednom nije javio 13 dana. Sa svakom viješću koja mi je od njega dolazila iz Bosne raspadao se po jedan komadić moga srca. A sve što je mogu učiniti jest plakati svaku večer prije spavanja, a to i činim. Plačem i molim Boga da mu pomogne dok je u šumi – govori Ernalyn.

– Ispričao mi je kako jednom nije jeo danima i kako je spavao u psećoj kućici, ali spasio ga je jedan dobar čovjek, koji mu je dao hrane. Ponekad i njemu dođe umor i kaže da bi najradije odustao, ali onda se sjeti mene, zna da ga čekam i to mu daje snage da nastavi dalje, tako mi kaže i ja mu vjerujem, jer bih ja isto učinila za njega – priča Ernalyn.

Kaže da je Ati u Abu Dhabiju imao odličan život, jer je jako dobro zarađivao, imao je stan u najmu i vozio je dobar automobil. Pomalo se osjeća krivom jer se svega odrekao samo zbog nje, teško je stradao i doslovno postao beskućnik.

– Samo zbog jednog obećanja koje mi je dao, da ćemo se sresti u Italiji, on se odrekao lagodnog života i krenuo na to opasno putovanje u ožujku prošle godine. Nije mi slomio srce svojom ljubavlju, jer je ona prevelika, ali jest sa svime ovime što mu se na tom putovanju dogodilo. Njegova je ljubav toliko iskrena – kaže Ernalyn.

Iako su različitih vjera, oboje se uzdaju da će ih Bog jednog dana opet spojiti.

– Svima koji govore da je bolje da se raziđemo i da nećemo uspjeti jer je on musliman, a ja katolkinja, odgovaram ovako: Ako nekoga voliš, onda ne gledaš na nebitne razlike, samo ga želiš vidjeti, biti s njim i provesti s njim ostatak života. Vjera nam je bitna, ali naša ljubav ima veću snagu. Nadamo se da će nam upravo Bog dati snage da izdržimo i da ćemo se nekako jednog dana na nekom mjestu Božjom voljom ipak sresti – kaže Ernalyn.

Dok se to ne dogodi, Ernalyn na mobitelu lista njihove zajedničke fotografije i živi od sjećanja. Dvije su joj posebne. Na jednoj je s njim i jednom prijateljicom u restoranu. On je zaljubljeno gleda.

– Na toj slici se vidi kako mi iskazuje ljubav iako smo u prepunom restoranu. Grli me i ljubi kao da sam najljepša žena na svijetu. A s moje druge strane je moja prijateljica koja mu je pričala da sam ružna i prestara za njega. Ja sam između njih dvoje, između ljubavi i mržnje – kaže Ernaly, dodajući da joj je druga najdraža ona snimljena na dan kada su formalno ušli u vezu. Bilo je to na poznatoj plaži Burj al Arab u Dubaiju.

Na obitelj ne računa

Pitamo je kako izgleda njezina svakodnevica, a ona odgovara da je uglavnom provodi u kuhinji spravljajući specijalitete za svoje imućne poslodavce. S druge strane, Ather u kladuškom migrantskom kampu dobiva jedan obrok dnevno, za ostalo se mora nekako snaći. Kada ima novca, a ima kada mu pošalju prijatelji iz Pakistana, kupi si nešto za jelo u obližnjem marketu. Na obitelj više ne računa.

– Nismo ostali u dobrim odnosima. Još razgovaram samo s majkom, ali ne puno, jer se i ona brzo vraća na temu Ernalyn i ovog mojeg putovanja – žali se Ati.

Šesti pokušaj

Otkriva nam da će opet pokušati zaigrati “game” te će granicu pokušati prijeći narednih dana. Bit će to njegov šesti pokušaj, a misli da sada ima dobar plan. Ovaj put na put kroz Hrvatsku krenut će sam. Dosad je bio u skupinama od četiri-pet muškaraca, pa do grupe od petnaestak, a nijedan pokušaj po njih nije dobro završio.

Nisu mu sva iskustva s hrvatskom policijom ostala u lošem sjećanju, a pogotovo ne s vojnicima za koje kaže da su bili odlični kada su ga “zarobili”, vjerojatno se to radilo o poligonu Eugen Kvaternik kraj Slunja. Vojnici su pozvali policiju, koja ga je potom deportirala natrag u Bosnu. S običnim ljudima je imao dobra iskustva, poput onoga stanovnika Gorskog kotara koji ga je nahranio, dao mu kupaonicu da se otušira i potom odvezao do Zagreba dajući mu i džeparac.

Hoće li Ather ovaj put uspjeti? Ako u nekom od narednih dana sretnete migranta samotnjaka negdje u Lici ili Gorskom kotaru, lako ćete u njemu prepoznati ovog pakistanskog zanesenjaka. Znate da je to Romeo iz Islamabada koji je na putu iz Velike Kladuše za Genovu gdje će se sresti s Ernalyn s Filipina. Svježe je ošišan i malo hramlje. Sigurno će vam se nasmijati, zaželjeti vam dobar i pitati vas kako ste. Uzet će ako mu date hranu, a ako vas sam zamoli, znači da ništa nije okusio barem pet dana. Na kraju će vam zahvaliti i nastaviti svojim putem, moleći Boga da ipak nećete otipkati 192.

jutarnji.hr

Tagovi

Slični članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Close