Logori oko Prijedora bili su mjesta ubistava i mučenja, uključujući seksualno nasilje. Više od 32.000 Prijedorčana je bilo nezakonito zatočeno u 58 koncentracionih logora ili drugih mjesta zatočenja. Djeca su korištena kao “živi štit”, ubijana su na kućnim pragovima i u logorima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

Radi se o opštini sa najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca u cijelom svijetu. Za zločine u Prijedoru, 65 osoba je do sada pravosnažno osuđeno, a još uvijek se vode procesi, rekao je Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu.

“U Prijedoru je prema dosadašnjim istraživanjima ubijeno 3.176 civila mahom 1992. godine. Kada govorimo o Prijedoru, najpoznatije slike iz 1992. jesu one iz logora Trnopolje i Omarska, kada su strani novinari došli, snimili logore i na taj način spasili značajan broj logoraša od novih zločina i ubistava”, pojasnio je Medić u razgovoru za AA uoči kolektivne dženaze koja će danas biti klanjana u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu i ukopa još sedam žrtava.

Istakao je da prema dosadašnjim istraživanjima, niti u jednom logoru na prostoru bivše Jugoslavije nije ubijeno toliko zatočenika koliko u Omarskoj.

“Drugi logor nakon Omarske po broju ubijenih je logor Keraterm”, istakao je, navodeći da su oba logora bila na području prijedorske općine.

Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2.500 Prijedorčana, a za više od 500 žrtava još se traga, podaci su udruženja.

Dženaza za sedam žrtava

U nedjelju će biti klanjana dženaza i obavljen ukop sedam žrtava Prijedora. Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su ubijene 1992. godine na području Kozarca, Hambarina, Rizvanovića i u Prijedoru, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. odnosno 2024. godine na lokalitetima Donja Dragotinja, Pašinac, Volarić i Hušići.

“Kada govorimo o nepresuđenom genocidu, mislim da je to zapravo najbolji termin. Nama, Prijedorčanima, je prilikom izricanja drugostepene presude Ratku Mladiću jasno rečeno da nas je premalo ubijeno da bi Ratko Mladić bio osuđen za genocid i u Prijedoru”, rekao je Medić, podsjećajući da bez obzira na to što definicija genocida ne podrazumijeva i nije među najznačajnijim stavkama pitanje broja ubijenih.

Ipak, dodao je, sudsko vijeće se vodilo i tim “argumentom”.

“Očito da 3.176 žrtava nije bilo dovoljno da bi za neku općinu zvanično bio presuđen genocid”, poručio je Medić.

Podsjetio je i na to da je Duško Tadić, bivši stražar u logorima Omarska i Trnopolje, uhapšen u Minhenu 1994. godine.

“Tada se vodila rasprava o tome da li treba da bude procesuiran u Njemačkoj ili u Haškom tribunalu. Donesena je odluka da bude u Haškom tribunalu. Uvjeren sam, da mu je sudio njemački sud, da bi bio osuđen i za genocid kao i drugi pojedinci”, rekao je.

Tadić je 1997. postao prva osoba osuđena na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY). Osuđen je na 20 godina zatvora.

Otac ubijen na Korićanskim stijenama

Jasminov otac Ejub Medić je imao samo 37 godina kada je ubijen na Korićanskim stijenama, na planini Vlašić, 21. augusta 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2009. i identifikovani 2012., a ukopan je iste godine na Šehidskom mezarju u Kamičanima.

Bio je među više od 180 logoraša iz Trnopolja koji su streljani. Porodica je godinama tragala za istinom o njegovoj sudbini.

“Naša sreća u nesreći je bila ta da smo pronašli skoro kompletno tijelo. Ali, velika većina tijela žrtava s Korićanskih stijena nije kompletna, niti se zna da li će biti nađeni. Kod nekih se ne može ni izvršiti DNK analiza. Imamo puno slučajeva gdje je urađena identifikacija na osnovu jedne kosti”, ispričao je Medić.

Istraživanje zločina

“Kada govorimo o Prijedoru, odbrana ovog grada je bila u potpunosti nemoguća. Cjelokupno naoružanje je pripadalo Srpskoj demokratskoj stranci, odnosno tadašnjoj JNA. Ti ljudi, koji su napadali Prijedor, su 1991. učestvovali i u agresiji na Hrvatsku”, pojasnio je Medić, navodeći da su 21. aprila srpske vojne i policijske strukture zauzele Bosansku Krupu i Sanski Most, pa je Prijedor bio u potpunom srpskom okruženju.

Tokom istraživačkog rada o zločinima na tom području, došao je do dokumenata koji svjedoče o tome da su svi oni koji su činili ili naređivali da se počine zločini bili uvjereni da nikada neće biti procesuirani i kažnjeni.

“Imamo korespodenciju 1992. gdje kroz dokumente možemo vidjeti da jedni druge optužuju za određene zločine nad bošnjačkim narodom. Imamo dokument za Korićanske stijene gdje se govori da je na planini Vlašić ubijeno 150 muslimanskih civila i da je nad njima izvršen genocid”, izjavio je Medić.

Došao je i do svjedočenja “u kojem je bivši pripadnik Centra službi bezbjednosti iz Banje Luke govorio šta je zatekao kada je otišao u logore Keraterm i Omarska”.

“O tome je svjedočio i u Hagu. Tu je jedan život vrijedio flašu piva. Stražari i oni koji su činili zločine u logoru su se takmičili ko će ubiti više ljudi, a za nagradu su dobijali to ili eventualno kutiju cigara”, istakao je Medić, navodeći da postoji jako puno dokumenata koji svjedoče o zločinima i njihovom međusobnom optuživanju pred sudovima.

Prijedor je poznat i po najstrašnijim zločinima nad maloljetnicima.

“Nekoliko osoba je svjedočilo da su djeca korištena kao ‘živi štit’. Još uvijek traje borba roditelja ubijene djece da se izgradi spomen-obilježje. Djeca su ubijana i pred kućnim pragovima, u logorima, ubijani su i na Korićanskim stijenama i na još nekim mjestima masovnih pogubljenja”, pojasnio je dodavši kako su sve te zločine počinili prijedorski Srbi.

“U Prijedoru su gotovo sve zločine počinili prijedorski Srbi. Ubijali s svoje radne kolege, ubijen je ogroman broj intelektualaca, naročito u logoru Omarska. Samo jedan ljekar je preživio ovaj logor”, naglasio je Medić.

Kroz prijedorske logore prošlo oko 30.000 osoba

Iz Prijedora je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti. Za zločin na Korićanskim stijenama na zatvorske kazne osuđeno 11 osoba, u trajanju ukupno 200 godina.

“Radi se o opštini sa najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca u cijelom svijetu. Dakle, 65 osoba je do sada pravosnažno osuđeno za zločine u Prijedoru, a još uvijek se vode neki procesi”, dodao je Medić.

AA

Javno preduzeće “Autoceste FBiH” objavilo je javni oglas i njime se pozivaju vlasnici s područja Cazina koji posjeduju svoje nekretnine na planiranoj trasi brze ceste Bihać – Cazin – Velika Kladuša na sporazumno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.

Time su, nakon što je nedavno predstavljeno idejno rješenje jednog dijela ove ceste, učinjeni prvi konkretni koraci u pravcu realizacije ovog važnog infrastrukturnog projekta za Unsko-sanski kanton.

Pomenuti oglas se odnosi na vlasnike zemljišta u katastarskim općinama Pjanići, Begove kafane i Mutnik, a vlasnicima je ostavljen rok od 15 dana da se jave ili kontaktiraju pomenuto javno preduzeće.

Ukoliko se ne prijave u pomenutom roku, kako je naglašeno, smatraće se da nisu zainteresovani za sporazumno rješenje, te će postupak eksproprijacije biti nastavljen pred nadležnim organima u skladu sa važećim zakonskim propisima.

Za potrebe eksproprijacije zemljišta, Vlada FBiH je za ovu godinu osigurala 20 miliona maraka. Riječ je o jednom od najvećih infrastrukturnih projekata u istoriji Unsko-sanskog kantona, a planirana je izgradnja brze ceste u dužini od 47 kilometara kojom bi se povezala tri grada u ovome kantonu.

Vrijednost radova procijenjena je na oko 500 miliona eura, oni bi trebali trajati između četiri i šest godina, a početak izgradnje planiran je u proljeće iduće godine. Iz JP “Autoceste FBiH” su potvrdili kako je idejno rješenje za dionicu Bihać – Cazin završeno i predstavljeno, dok se za dionicu od Cazina do Velike Kladuše još nalazi u fazi izrade. Ministar građenja i prostornog uređenja u Vladi USK Almir Imširović najavio je izgradnju četiri saobraćajne petlje za priključak lokalnih saobraćajnica na brzu cestu, kao i uređenje graničnog prelaza Maljevac kod Velike Kladuše, uključujući i izgradnju novog kružnog toka kojim bi se rasteretio saobraćaj u tom gradu.

Projekat brze ceste Bihać – Cazin-  Velika Kladuša je izuzetno važan za sve tri lokalne zajednice koje će povezati, ali i cijeli Unsko-sanski kanton i biće ovo prvo kapitalno ulaganje u cestovnu infrastrukturu na ovim prostorima u poslijeratnom periodu.

U Sarajevu je danas održana press konferencija Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula – Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane 1992. godine. Na konferenciji su predstavljene aktivnosti i sadržaji u okviru obilježavanja 33. godišnjice, s posebnim naglaskom na organizaciju komemorativnog skupa i kolektivne dženaze za sedam žrtava, koja će biti održana u Memorijalnom centru “Kamičani” 20. jula 2025. godine.

 – Na taj dan, u Kozarcu, bit će obilježena godišnjica jednog od najtežih zločina počinjenih na tlu Bosne i Hercegovine tokom agresije, a centralni događaj bit će kolektivna dženaza i komemoracija za sedam civilnih žrtava bošnjačke nacionalnosti. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su i identificirani u proteklim godinama.

Predsjednik Organizacionog odbora, muftija bihaćki Mehmed-ef. Kudić, u svom obraćanju istakao je kako je naša moralna i ljudska obaveza da dostojanstveno obilježimo stradanja nevinih žrtava.

– „Naša je obaveza da na dostojanstven način obilježimo stradanje naših najmilijih, jer to je dug prema istini, pravdi i historijskom pamćenju,“ rekao je muftija Kudić.

On je također naglasio da će 20. juli biti proglašen danom žalosti na području Unsko-sanskog kantona, i izrazio žaljenje što isti status nije priznat na nivou cijele Federacije BiH.

Dok je sve spremno za obilježavanje 33. godišnjice zločina s elementima genocida u Prijedoru, porodice žrtava i dalje čekaju da se istrage za ove zločine privedu kraju i odgovorni konačno budu procesuirani.

rtvusk

Sudija Općinskog suda u Bihaću Senja Džafić donio je ispravku svog ranijeg rješenja za uplatu potrebnu za otvaranje stečajnog postupka u Airventu, umjesto Grupexu, priznavši tako omašku.

Ranije smo izvještavali o direktoru Airventa Nerminu Aleševiću, poznatom po pokretanju afere Potkivanje, jer je njegova firma uplaćivala po dvije zakupnine istog prostora Grupexu i Agrokomercu. U sporu koji je završen dokazano je da je Agrokomerc legalni vlasnik prostora, te je Grupex morao vratiti uplaćene najamnine. Kako do toga nije došlo, Alešević je zatražio pokretanje stečajnog postupka Grupexu, a omaškom sudije je dobio stečaj za svoju firmu.

Istog dana kada je sudija Džafić donio ispravku rješenja, uputio je predsjedniku Općinskog suda u Bihaću zahtjev za njegovo izuzimanje iz daljnjeg postupka. U obrazloženju je i prilog Slobodne Bosne naslova “Pravosudni skandal u Krajini: Općinski sud potpuno stabilnu kompaniju sa 80 radnika poslao u stečaj?! Da li je u pitanju osveta direktoru?”.

U proteklom periodu pomenuti sudija je vodio veći broj postupaka, gdje se među strankama ili umješačima pojavljuje lice Nermin Alešević, kojeg je kaznio novčanom kaznom zbog nepoštivanja suda, pa je sud, zbog neizvršavanja, novčanu pretvorio u kaznu zatvora, piše Oslobodjenje.

– Isto lice je prema meni u više navrata iznosilo usmene i pisane prijetnje, od kojih su neke prijavljene policiji, dok je navedeno lice, po mojim saznanjima, podnosilo više prijava Tužilaštvu USK-a i VSTV-u BiH, naveo je sudija Džafić.

Dalje u obrazloženju opisuje i nedavni događaj, kada je na godišnjem odmoru dobio prijeteću poruku od nepoznatog lica. Sud mu je 9. jula usvojio zahtjev za izuzeće.