Brojni mediji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prenijeli su ovih dana agencijsku vijest da je bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Marko Radić na zagrebačkom Županijskom sudu 17. marta nepravosnažno oslobođen optužbe za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima iz redova Armije Republike BiH, odnosno za ubistvo pripadnika Armije RBiH i studenta Mašinskog fakulteta u Sarajevu Bajre Gudića iz maja 1993. godine nedaleko od Gornjeg Vakufa.

Zločin bez kazne

Prema optužnici, pripadnici HVO-a su za vrijeme oružanog sukoba sa jedinicama Armije BiH, krajem maja 1993. na području Gornjeg Vakufa, zarobili su dvojicu pripadnika Armije BiH, Rešada Karahodžića i Bajru Gudića, a potonjeg je hicima u glavu i leđa ubio suvozač HVO-ovog kombija kojim su prevožena dvojica zarobljenika.

“Presude se donose na temelju dokaza, a ovdje nema dokaza iz kojih bi bez ikakve sumnje proizlazilo da je Radić počinitelj”, reći će Tamara Pleše, sutkinja Županijskog suda Zagreb.

Iza ovih nekoliko rečenica agencijske vijesti krije se tridesetogodišnja agonija porodice Gudić i događaj koji je, budući se desio u vrijeme primirja, imao ulogu u zaoštravanju sukoba HVO-a i Armije RBiH kod Gornjeg Vakufa. U njega će se u “međunarodnom oružanom sukobu” naknadno uključiti i regularne snage Hrvatske vojske (HV).

Jedan “strašni ratni zločin”, kako ga je nazvala i sutkinja Pleše, ostao je tako bez kazne. Mada će sutkinja Pleše pak dodati i “da se sud ne može složiti s konstatacijom da za ratni ili bilo koji drugi zločin odgovara bilo tko”, porodica Gudić smatra da je zagrebački sud dozvolio da pravi ubica ostane na slobodi! Onaj koji je i bijegom u Republiku Hrvatsku pokušao da se sakrije od odgovornosti za zločin počinjen tri decenije ranije.

Zaustavljanje na punktu

Sve se dešava dva mjeseca uoči 30. godišnjice mučkog ubistva Bajre Gudića.

“Dana 31. maja 1993. godine moj brat Bajro Gudić i njegov prijatelj Rešad Karahodžić oko 14.30 sati uputili su se kobijem iz Gornjeg Vakufa prema selu Svilići. Na lokalitetu sela Dobrošin, ispred katoličke crkve, na punktu su zaustavljeni od strane pripadnika HVO-a. Pripadnici HVO-a zatražili su dokumenta i pretresli obojicu, kao i samo vozilo. Tokom pretresa Bajro i Rešad su maltretirani, grubo se prema njima ponašalo, vrijeđali su ih i psovali. Zarobljeni su na koncu kao pripadnici Armije RBiH od strane više vojnika HVO-a. Konkretna imena pripadnika koji su ih zarobili su: Marijan Milić i Marko Radić zvani Macaro. Marko Radić Macaro je bio taj koji je naredio vojnicima da utjeraju Rešada i Bajru u stražnji dio kombija i da ih voze u Prozor/Ramu. Rešad je bez pogovora ušao u kombi, a Bajro se protivio oduzimanju ključeva vozila”, govorio za portal Radiosarajevo.ba Bajrin mlađi brat Osman, koji je i pratio proces u Zagrebu.

Marko Radić zvani Macaro je, pojašnjava Osman, tada zajedno s ostalim vojnicima HVO-a “silom nasrnuo na Bajru”, repetirao pušku i prijetio “da će ga ubiti”…

Nakon što su Bajru silom utjerali u kombi Milić je sjeo na mjesto vozača, a Radić na suvozačko, te “uperio pušku u stražnji dio kombija gdje su bili Rešad i Bajro”.

“Krenuli su starim makadamskim putem iz mjesta Dobrošin prema Prozoru/Rami koji se sa glavnim magistralnim putem između Gornjeg Vakufa i Prozora/Rame spaja na lokalitetu Ljubavna stijena. Na tom lokalitetu se vozilo zaustavilo. Bajro je otvorio klizna vrata kombija i pokušao pobjeći. Tada Radić rafalno puca iz automatske puške u Bajru, pogađa ga u dio vrata i glave, te mučki i zvjerski ubija. Radić je potom istjerao i Rešada iz kombija, prislonio ga na vozilo i u grudi mu uperio automatsku pušku. Međutim, dali su se u bijeg jer je u tom momentu iz pravca Prozor-Gornji Vakuf dolazila kolona automobila”, govori brat ubijenog, koji iznova proživljava teške dane zbog nepravde.

Svjedočili i Bošnjaci i Hrvati

Prema Osmanovim riječima, zaustavljanje i zarobljavanje Bajre i Rešada vidjeli su iz vozila osobe koje su se kretale u i iz pravca Gornjeg Vakufa, kao i ljudi koji su se tu zatekli.

“Građani Gornjeg Vakufa, kako Bošnjaci tako i Hrvati, su svjedočili i izjavili u samom postupku pred organima Republike Hrvatske da imaju neposredna saznanja da je Bajru ubio ratni zločinac Marko Radić zvani Macaro”, kaže nam Osman Gudić.

U tom pravcu ide i činjenica da je dan poslije zločina, 01. juna 1993. godine, zapovjednik brigade “Ante Starčević” Zrinko Tokić izdao zapovijed broj 1-5/1-652/93 kojom zapovijeda Vojnoj policiji da privedu Marka Radića zvanog Macaro, “da se od istog uzme izjava i da se zadrži u zatvoru”.

“Možda je važno pomenuti da Milić i Radić zarobljenike nisu povezli prema Gornjem Vakufu, gdje je bilo komandno mjesto jedinice kojoj su pripadali, u, dakle, mnogo bliže mjesto, već prema Prozoru. I iz toga proizilaze loše namjere Radić Marka koji je već prilikom zarobljavanja prijetio Bajri ubistvom”, podsjeća Osman.

Istraga u Travniku

Porodica Gudić godinama je tražila od institucija BiH da riješe ovaj slučaj. Kantonalno tužilaštvo Travnik je zaista donijelo Naredbu o sprovođenju istrage protiv osumnjičenog Marka Radića zvanog Macaro kojem se na teret tada stavljalo izvršenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Međutim, Radić se već tada sklonio u Hrvatsku. Danas, naime, živi u mjestu Gradec, nedaleko od Vrbovca, u Zagrebačkog županiji.

Sporna praksa

Porodica Gudić je uvjerena da se u susjednu zemlju sklonio kako bi, zloupotrebljavajući dvojno državljanstvo, izbjegao odgovornost za ratne zločine.

“Zbog toga se od istog nije mogao pribaviti iskaz u smislu dovršenja istrage, pa je 2016. Kantonalno tužilaštvo Travnik uputilo Zamolnicu za ustupanje krivičnog gonjenja Republici Hrvatskoj. Prethodno smo mi porodica ubijenog kao oštećeni dali saglasnost da se kompletan predmet ustupi na procesuiranje Republici Hrvatskoj, odnosno krivično gonjenje Marka Radića, vjerujući u pravosudne organe Republike Hrvatske, da će obezbijediti pravično suđenje i osuditi osumnjičenog ratnog zločinca”, govori nam Gudić.

Nažalost, praksa hrvatskih sudova u sličnim slučajevima pokazala se problematičnom.

Primjerice upravo je Županijski sud u Zagrebu preinačio 2018. presudu s 21 na 12 i pol godina zatvora, i to za još jednog Marka Radića, ali onog mostarskog, zvanog Maka, kojeg je Sud BiH proglasio krivim zbog ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u Mostaru. Radića će dvije godine kasnije, 2020. ubiti njegov saborac Josip Cvitanović Cviki.

Zašto nije saslušan očevidac?!

“Županijski sud je u ovom našem slučaju objavio oslobađajuću presudu i ratnom zločincu umjesto zatvora omogućio da boravi na slobodi u Hrvatskoj, zemlji Europske unije! To je bilo pristrasno vođenje krivičnog postupka, postupak u kojem su rasprave apsurdno kratko trajale, nikakvog realnog izvođenja relevantnih dokaza nije bilo. Sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Pleše čak nije omogućilo neposredno saslušanje na glavnoj raspravi očevica zločina, svjedoka Rešada Karahodžića, nego je je donijelo odluku da se tek zadrži na čitanju iskaza svih saslušanih svjedoka, uključujući i Rešada Karahodžića”, ogorčen je Gudić.

Ročišta su u nekoliko navrata otkazivana, a porodica ubijenog je o tome obavještavana samo pola sata ranije, iako bi su suđenje putovali iz BiH! Stekli su utisak da ih se namjero izlaže stresu, pokušava umoriti, podvrgnuti dodatnom trošenju vremena i sredstava, a “sve u cilju odustanka od daljeg krivičnog gonjenja počinioca ratnog zločina”.

“Mi kao porodica ubijenog izražavamo žaljenje postupanjem pravosudnih organa Republike Hrvatske i duboko smo povrijeđeni postupanjem zemlje članice Europske unije. Također se nadamo da će u daljem toku krivičnog gonjenja omogućiti pravično suđenje i osuditi osumnjičenog Marka Radića zvani Macaro za počinjenje ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika”, poručio je Osman Gudić.

Porodica Gudić poručuje da neće odustati od borbe za istinu i pravdu, u ime ubijenog brata, ali i roditelja, Fahrije i Zinete, koji ne dočekaše pravdu za nevino ubijeno prvo dijete.