Religija

Hadiske zbirke ashaba i hadiski zapisi u Poslanikovo doba

 Mnogi ashabi su zapisivali hadise (govore) Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., Jedan period Objave Muhammed, a.s., je bio općenito zabranio zapisivanje hadisa iz predostrožnosti da se hadisi ne pomiješaju sa Kur'anom. Kasnije je opet dozvolio njihovo općenito zapisivanje. No, čak i u periodu općenite zabrane zapisivanja hadisa, Muhammed, a.s., je pravio izuzetke, te je dozvolio nekim učenijim ashabima da ih zapisuju. Tako je Poslanik, a.s., dozvolio Abdullahu ibn Amru ibn el-Asu, r.a., da zapisuje njegove hadise. Prenosi Amr ibn Šuajb od svog oca Šuajba ibn Muhammeda, od njegovog djeda h. Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, da je kazao: Pitao sam Allahovog poslanika: „O, Allahov poslaniče, mi čujemo od tebe govore (hadise) koje ne pamtimo, pa zašto da ih ne zapišemo?“Allahov poslanik je odgovorio: „Štaviše, zapisujte ih.“ (U ovoj verziji ga bilježi Ahmed u Musnedu. Bilježe ga u drugim verzijama: Abdurrezzak u Musannefu, Ahmed u Musnedu, Bezzar u Musnedu, Ibn Hibban u Sahihu i dr.)

  Neki ashabi su se isticali u zapisivanju hadisa Allahovog poslanika, a.s., tako da su napisali čitave hadiske zbirke. Slijedi spisak, nama poznatih, 16 hadiskih zbirki ashaba:

  1. Es-Sahifa es-sadika (Istiniti rukopis): Rukopis (sahifa) je djelo gorespomenutog h. Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa (616-683). Sadrži malo više od 700 hadisa. Sahifa je kasnije prešla u ruke njegovog unuka Šuajba ibn Muhammeda ibn Abdullaha ibn Amra, potom u ruke njegovog praunuka Amra ibn Šuajba ibn Muhammeda, od kojeg je imam Ahmed zapisao sve hadise koje dotični prenosi od svog pradjeda. Tako se cjelokupna sahifa našla u Musnedu imama Ahmeda. Pored toga, dosta njenih rukopisa je sačuvano u bibliotekama širom svijeta: Državna biblioteka u Berlinu, Biblioteka Zahirija u Damasku itd.
  2. Sahifa Alije ibn Ebu Taliba: Radi se o omanjoj sahifi četvrtog halife h. Alije ibn Ebu Taliba (600-661) koja sadrži hadise o ukubatu (kaznenom pravu), međunarodnom pravu (sijeru) i zekatu. Tačnije, govori o: krvarini, oslobađanju zatvorenika, kisasu (odmazdi), starosti deva, haremu (zaštitnoj zoni) Medine, zimmetu (zaštićenosti ehli-kitabija u muslimanskoj državi), prevari i kršenju ugovora, štićeništvu itd. Informacije o sadržaju ove sahife nam donose pisci hadiskih zbirki. Tako se od Ebu Džuhajfe, r.a., prenosi: Pitao sam Aliju ibn Ebu Taliba: „Imate li vi knjigu?“ Alija je odgovorio: „Ne, izuzev Allahove knjige, razumijevanja koje je dato čovjeku muslimanu i sadržaja ove sahife.“ Pitao sam Aliju: „Šta sadrži ova sahifa?“ Alija je odgovorio: „Sadrži krvarinu, oslobađanje zatvorenika i pravilo da se musliman ne ubija radi ubistva krivovjernika (kafira).“[1] (Bilježe ga Buhari u Sahihu, Nesai u Sunenu i dr.)  U drugoj predaji, koju prenosi Jezid ibn Šerik, stoji: Alija, r.a., nam je držao hutbu na minberu od opeke. Na njemu je bila sablja na kojoj je bila okačena sahifa (rukopis). Onda je Alija kazao: „Tako mi Allaha, mi nemamo knjigu koju čitamo pored Allahove knjige i sadržaja ove sahife.“ Potom ju je odmotao. Tako je u njoj stajalo o starosti deva (glede zekata i krvarine). U njoj je stajalo i: „Medina je harem od Ajra do toga i toga. Stoga, ko u njoj učini loše djelo, neka je na njega proklestvo od Allaha, meleka i svih ljudi. Allah mu neće primiti ni farz, ni nafilu.“  U njoj je stajalo i: „Zimmet muslimana (zaštićenost ehli-kitabija u muslimanskoj državi) je jedinstven. Sprovodit će ga i najniži među njima. Dalje, ko prevari muslimana, neka je na njega proklestvo od Allaha, meleka i svih ljudi. Allah mu neće primiti ni farz, ni nafilu.“ U njoj je stajalo i: „Ko sklopi štićeništvo sa nekim narodom, bez dozvole svojih zaštitnika, neka je na njega prokletstvo od Allaha, meleka i svih ljudi. Allah mu neće primiti ni farz, ni nafilu.“ (Bilježe ga Buhari, Tahavi, Ebu Avane i dr.) Dakle, h. Alijina sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama.
  3. Sahifa Omera ibn el-Hattaba: Radi se o manjoj sahifi sa moralnim savjetima. Napisao ju je drugi halifa h. Omer ibn el-Hattab (583-644) i poslao Utbetu ibn Ferkadu, r.a., vojskovođi koji je osvojio Sjeverni Irak (Irački Kurdistan) i Azerbejdžan. Ta sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama. Tako imam Muslim bilježi šest predaja vezanih za nju. Ebu Osman prenosi: O Utbe, doista ne spada u tvoju trud, niti u trud tvoga oca, niti u trud tvoje majke. Stoga, zasiti muslimane u njihovim sedlima onim čime zasićavaš sebe u svome sedlu. Čuvajte se raskošnog života, mode mušrika (politeista) i oblačenja svile. Naime, doista je Allahov poslanik, s.a.v.s., zabranio oblačenje svile… (Bilježe je Muslim, Ebu Avane, Bejheki i dr.)
  4. Sahifa Sa'da ibn Ubade: Autor ashab Sa'd ibn Ubade (?-635). Tako bilježi Tirmizi u svome Sunenu od Seida ibn Sa'da ibn Ubadeta da je kazao: Našli smo u Sa'dovoj knjizi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., presuđivao na osnovu zakletve (jemina) i svjedoka. Sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama.
  5. Sahifa Muaza ibn Džebela: Autor ashab Muaz ibn Džebel (605-639). Sahifu prenosi tabiin Tavus ibn Kejsan (634-724) i dr. Esrem u svom Sunenu bilježi dio ove sahife. Tako veli, između ostalog: Bijaše u knjizi Muaza ibn Džebela… Dotična sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama.
  6. Sahifa Abdullaha ibn Mesuda: Autor ashab Abdullah ibn Mesud (594-653). Ibn Mesud ju je svojeručno napisao, kako spominje Ibn Abdulberr u Džami’ bejan el-ilm ve fadlihi. Od Ibn Mesuda sahifu prenosi njegov sin Abdurrahman. Sačuvana je u hadiskim zbirkama.
  7. Sahifa Ebu Rafi'e el-Kibtija: Autor ashab Ebu Rafi’ el-Kibti (?-660), štićenik Muhammeda, a.s. Kako ističe Hatib Bagdadi u El-Kifaje, u sahifi se govori, između ostalog, o započinjanju namazu. Ova sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama.
  8. Sahifa Ebu Musaa el-Eš'arija: Autor ashab Ebu Musa el-Eš'ari (c. 614-665). Sahifa je sačuvana. Jedan njen rukopis se čuva u Biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu, u ostavštini Biblioteke Šehid Ali-paše (Şehid Ali Paşa Kütüphanesi).
  9. Sahife (Suhufi) Ebu Hurejre: Autor ashab Ebu Hurejre (603-679). Prenosi više hiljada Poslanikovih hadisa. Od njega prenosi oko 800 ashaba i tabiina. Njegovi suhufi su uglavnom sačuvani u hadiskim zbirkama. Jedna od njegovih sahifa, koju prenosi tabiin i njegov učenik Hemmam ibn Munebbih (660-719), je štampana. Njeni rukopisi se čuvaju, između ostalog u: Državnoj bibliotei u Berlinu, Biblioteci Zahiriji u Damasku i Biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu, u ostavštini Biblioteke Šehid Ali-paše. Dotična sahifa se cjelokupna nalazi u Musnedu imama Ahmeda.
  10. Sahifa Semure ibn Džunduba: Autor ashab Semure ibn Džundub (?-680). Semure je sahifu ostavio u naslijeđe svojim sinovima, poglavito sinu Sulejmanu. Muhammed ibn Sirin je u njenu pohvalu kazao: U poruci (risaletu) Semure njegovim sinovima je mnogo znanja. Sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama.
  11. Sahife (Suhufi) Abdullaha ibn Abbasa: Autor ashab Abdullah ibn Abbas (619-687). Zapamtio je više hiljada Vjerovjesnikovih predaja. Stoga ne treba da čudi da je Ibn Sa'd zapisao u Et-Tabekat el-kubraDoista je Ibn Abbas ostavio, kada je umro, devin tovar svojih knjiga. Njegove sahife su sačuvane u hadiskim zbirkama.
  12. Sahifa Ebu Seida el-Hudrija. Autor ashab Ebu Seid Sa’d ibn Malik el-Hudri (612-693). O sahifi Hatib Bagdadi prenosi sa senedom do Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je kazao: Nismo bili ništa pisali, izuzev Kur'ana i tešehhuda (Ettehijjatu). Njegova sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama.
  13. Sahifa Džabira ibn Abdullaha: Autor ashab Džabir ibn Abdullah (607-697). Sahifa sadrži predaje o hadžskim obredima. Pohvalno o njoj su zborili Ibn Sa'd u Et-Tabekat el-kubraBuhari u Et-Tarih el-kebir, Zehebi u Tezkire el-huffaz i dr. Sačuvana je. Tako se jedan njen rukopis nalazi u Biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu, u zaostavštini Biblioteke Šehid Ali-paše.
  14. Sahifa Abdullaha ibn Ebu Evfe: Autor ashab Abdullah ibn Ebu Evfa (?-705). Buhari spominje ovu sahifu. Tako, u Poglavlju o strpljivosti u borbi, Salim ibn Ebu en-Nadr veli: Abdullah ibn Ebu Evfa je zapisao, a ja sam pročitao: Da je Allahov poslanik, s.a.v.s., kazao: „Kada se susretnete sa njima, onda budite strpljivi.“ Sahiva je sačuvana u hadiskim zbirkama.
  15. Sahifa Enesa ibn Malika: Autor ashab Enes ibn Malik (612-712). Bejheki bilježi u svome Medhalu od Ebu Hubejre ibn Abdurrahmana u vezi dotične sahife: Kada bi Enes pričao hadise, pa bi ljudi počeli mnogo da mu pričaju, donio bi svoje papire. Onda bi ih bacio njima. Potom bi kazao: „Ovo su hadisi koje sam čuo i zapisao od Allahovog poslanika, s.a.v.s. Zatim sam mu ih pokazao.“ Enesova sahifa je sačuvana u hadiskim zbirkama. Pored toga, njegovu sahifu prenosi njegov učenik i tabiin Humejd et-Tavil (687-760). Jedan rukopis sahife, od 13 listova, se čuva u Biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu (fundus Biblioteke Šehid Ali-paše).
  16. Sahifa Nubejta ibn Šerita el-Ešdžeija: Autor spomenuti ashab. Sahifa je sačuvana u dvije verzije. Tako se jedan njen rukopis čuva u Biblioteci Zahiriji u Damasku (279 hadisa), a drugi u Kairu u Fejdullahovoj biblioteci (1557 hadisa). Dio sahife se nalazi u Musnedu imama Ahmeda.

 Pored pisanja hadiskih zbirki i zapisivanja hadisa, ashabi su pisali, u Poslanikovo ime, tekstove njegovih pisama i sporazuma. Pošto sve ono što je Poslanik, a.s., govorio, radio i odobrio spada u hadise, tako i tekstovi njegovih pisama i sporazuma, koje su ashabi pisali za njega, spadaju u hadise. U nastavku ćemo se kratko osvrnuti i na ovu vrstu hadiskih zapisa:

  1. Poslanikova pisma upućena njegovim namjesnicima i službenicima. Poslanik, a.s., je slao pisma svojim službenicima, vezana za vjerske propise, u kojima je objašnjavao: administrativne propise, akaidske propise, propise zekata, krvarinu, haddove, džizju i dr. Među tim pismima su i sljedeća:
  1. a) Pismo o zekatu koje je Poslanik, a.s., napisao za svoje službenike, ali ga nije stigao poslati zbog svoje smrti. Pošto pismo sadrži pojašnjenje propisa zekata, i h. Ebu Bekr i h. Omer su se koristili njime tokom svoje vladavine, pri pisanju sličnih pisama svojim službenicima. Ovo Poslanikovo pismo je u cjelosti prenešeno i zabilježeno u Sahihu imama Buharije.
  2. b) Poslanikovo pismo svome službeniku u Jemenu Amru ibn Hazmu, r.a. Pismo govori o: osnovama islama, metodi pozivanja u islam, ibadetima, zekatu, džizji i krvarinama. Pismo Amru ibn Hazmu su zabilježili: Darimi u Sunenu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Huzejme u Sahihu i dr.
  3. c) Poslanikovo pismo Vailu ibn Hudžru, r.a., radi njegovog naroda u Hadremevtu (današnji ist. Jemen). U pismu su objašnjeni temelji islama i najopasniji harami (zabranjena djela).
  1. Poslanikova pisma upućena vladarima. Šesta godina po Hidžri je ostala upamćena kao godina diplomatskih aktivnosti. Naime, Muhammed, a.s., je iskoristio sporazum na Hudejbijji, pa je te godine poslao pisma okolnim vladarima, pozivajući ih da prime islam. Pisma su dobili: 1) Nedžašija (Negus, Sahama, Ashama), kralj Abesinije (Aksuma); 2) Kisra (Husrev Pervez, Husrev II, Hozroje II), car Perzije (Sasanidskog carstva); 3) Heraklije, car Bizantije (Romejaca); 4) Mukavkis, bizantski namjesnik Egipta (Kir, patrijarh aleksandrijski i vođa Kopta); 5) Munzir ibn Sava et-Temimi, vladar Bahrejna; 6) Džejfer ibn el-Džilindi i njegov brat Abbad, vladari Omana; 7) Hevze ibn Alija, vladar Jemame (Nedžda); 8) Haris (El-Haris) ibn Abdukulal el-Himjeri, vladar Jemena; 9) Haris ibn Šemr el-Gassani, vladar Gassanija u Damasku. Islam su prihvatili: Nedžašija, Munzir ibn Sava, Džejfer i njegov brat Abbad, te Haris ibn Abdulkulal.
  2. Poslanikovi ugovori i sporazumi. Primjera radi: sporazum na Hudejbiji, sporazum na Tebuku, Medinska povelja (ustav mlade muslimanske države u Medini, u kojem se u 70 članova tretiraju međumuslimanski i muslimansko-jevrejski odnosi u Medini) itd.
  3. Zapisi Poslanikovih riječi namijenjeni pojednim ashabima. Kao npr. Poslanikov govor, koji su ashabi zapisali Ebu Šahu el-Jemaniju, r.a., na Poslanikov zahtjev. Cijeli događaj su zabilježili Buhari u Sahihu, Muslim u Sahihu i drugi: Kada je Allah otvorio Mekku svome Poslaniku, s.a.v.s., Poslanik je ustao među ljude, zahvalio se Allahu i kazao: „Doista je Allah spriječio slona da uđe u Mekku i darovao vlast u njoj Svome poslaniku i vjernicima. Nikome prije mene nije bilo dozvoljeno da naruši njenu svetost. Meni je bilo dozvoljeno da narušim njenu svetost jedan čas u danu. I nikome poslije mene neće biti dozvoljeno da naruši njenu svetost. Divljač u Mekki se ne smije goniti, niti se trnje smije sjeći. Nije dozvoljeno uzeti ispalu imovinu, izuzev onome koji je traži. Kome neko bude ubijen, ima pravo izabrati između dva izbora: da uzme otkupninu (krvarinu) ili da ubije ubicu.“ Onda je Abbas kazao: „Izuzev mirisne žukve, jer mi nju koristimo za naše kaburove i naše kuće.“ Potom je Allahov poslanik, s.a.v.s., potvrdio: „Izuzev mirisne žukve.“ Zatim je ustao Ebu Šah, jedan čovjek iz Jemena, pa je kazao: „Napišite mi, Allahov poslaniče!“ Na to je Allahov poslanik, s.a.v.s., kazao: „Napišite Ebu Šahu!“ El-Velid je pitao El-Evzaiju: „Šta znače njegove riječi „Napišite mi, Allahov poslaniče“?“ El-Evzai je odgovorio: „Radi se o govoru (hutbi) koji je Ebu Šah čuo od Allahovog poslanika, s.a.v.s.“

Jusuf Džafić

[1] Inače, ovo je stav malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. Stav našeg hanefijskog mezheba jeste da se odmazda sprovodi nad muslimanom u slučaju da namjerno ubije nemuslimana.

Izvor:imam.ba

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Close