Connect with us

Magazin

Halid Bešlić je u tišini činio dobra djela: “Godinama je svaki dan plaćao 100 dodatnih obroka u javnoj kuhinji”

Published

on

Nakon smrti legende narodne muzike Halida Bešlića emocije se ni danima ni stišavaju. Čitaju se i slušaju priče o njemu kao ljudskoj veličini, a ne samo vrsnom pjevaču kakav je bio za života. U Novom danu nastojali smo ugostiti njemu bliske ljude koji su godinama bili uz njega i skupljali samo naljepše uspomene. Neke od njih podijelili su i u programu N1. Među njima je i frontmen grupe “Zabranjeno pušenje” Davor Sučić poznatiji kao Sejo Sexon. Samo po najljepšem će, kaže pamtiti Halida, a kolika je veličina bio svjedoče, dodaje, suze i bol ljudi koji su ga samo vidjeli putem ekrana ili na koncertima.

Sejo Sexon je neko ko je Halida veoma dobro poznavao. Nerijetko je prepričavao trenutke s njim, ali i brojne anegdote. Nakon što je Halid preminuo frontmen “Zabranjenog pušenja” se prisjetio dobrog djela koje je legenda bh. muzike učinila kada je za vrijeme rata u BiH u svom stanu u Stuttgartu zbrinuo 20 izbjeglica. A to je, kaže Sejo Sexon, samo jedno od njegovih dobrih djela.

Sexon je Halidu na naselje u apartman na Pelješac planirao donijeti i jednu sliku, međutim, kako kaže, nije ni slutio da do toga neće doći.

“Čovjek nikad ne može zamisliti da će doći trenutak kada će posljednji put nekoga vidjeti, a da ga poslije toga više nikad neće biti s nama. Slika koju sam namijenio za njegov apartman trebala je biti tamo – nažalost, on više neće živjeti ovdje. Halid je bio čovjek koji nikada nije tražio da mu se bilo ko oduži za dobro koje je činio. Nije očekivao zahvalnost. Govorio je da želi da ga pamte kao dobrog čovjeka i nije ga zanimalo kako će se to honorirati ili kapitalizirati. Puno je lijepih stvari o njemu. Recimo, godinama je svaki dan plaćao 100 dodatnih obroka u javnoj kuhinji – mimo onoga što su kuhinje same osiguravale. Nisam siguran koliko ljudi to zna, niti je njega zanimalo da se zna – radio je to iz srca, ‘od sebe’. Teško da će se pojaviti takva veličina i teško da će bilo ko skoro zauzeti Halidovo mjesto”, kazao nam je Sejo Sexon.

Bešlić je važio za pjevača koji je punio koncertne dvorane ne samo u njegovoj rodnoj BiH već i širom regije, a pogotovo u Hrvatskoj. Tamo je pogotovo bio prihvaćen kao da je neko “njihov”. U javnosti postoji priča da je napunio dvije Arene u Zagebu i da je mogao još, ali iz skromnosti i poštovanju prema drugim kolegama nije htio govori zapravo, mnogi bi se složili o ljudskosti koja je bila protkana kroz cijelo njegovo biće. Isto potvrđuje i naš sagovornik.

“Odgovor je u onome što su Beatlesi i John Lennon poručili kroz ‘All you need is love’. Zaboravili smo na ljubav; više je ne dajemo, nije ‘kurentna roba’, a ljudima strašno treba. Halid je tu ljubav donosio kroz pjesme, koncerte, ali najvažnije – kroz svoj život i svoje stavove”, kazao je Sejo Sexon te izrazio žaljenje što neće moći doći na dženazu i posljednji ispraćaj Halida Bešlića u Sarajevu:

“Nažalost, imam takav haos da neću moći doći. Jako mi je žao, ali Halid nikad nije bio čovjek koji je čekao nešto zauzvrat i znam da mi neće zamjeriti – razumjet će. Bili ili ne bili fizički prisutni – svi koji znaju Halida znaju da je ljubomorno čuvao skromnost i dobrotu. Znali smo biti daleko mjesecima, ali on uđe u vaše srce i dušu, postane dio vas – kao anđeo na ramenu. I oni koji dođu i oni koji ne dođu bit će uz Halida, a Halid je uz sve nas. On je još u srcu svakog čovjeka i neće nas napustiti”, poručio je Sexon.

U studiju s nama dok smo se uključivali u razgovor sa drugim gostima sve vrijeme bili su dugogodišnji Halidov prijatelj i saradnik Fahrudin Pecikoza i također prijatelj, doslovno član porodice i harmonikaš koji ga je na svakom nastupu pratio Samir Kadirić.

Za N1 su ispričali mnogo toga o Halidu i uspomenama koje ih vežu i vezat će ih za njega, a detaljnije o tome možete pročitati naovom linku.

Međutim, u razgovoru za N1 su spomenuli i sutrašnje okupljanje u Halidovu čast koje će se održati u gradovima BiH, regije, ali i svijeta.

“Mi smo indirektno uključeni u organizaciju, ali sve će proteći kako treba – i kako je suđeno. Halid je, slikovito rečeno, još uvijek ‘organizator’ svega toga”, kazao je Pecikoza.

“Halid je organizator kao da je tu. Raspoređeni smo svi po dužnostima – veliki teret je na našem Nedimu Srnji. Halid je imao ‘vojsku’ koja je znala svoje odgovornosti: šta je dio mog segmenta, šta menadžerskog… Sve se preuzima spontano i odgovorno – kao da radimo koncert”, ispričao je Kadirić.

Pecikoza je dodao da ne zna hoće li imati snage doći do Vječne vatre u Sarajevu gdje će biti centralno okupljanje.

“Postao sam plačljivko – nisam se u životu isplakao kao posljednja tri-četiri dana. Ne znam mogu li psihički podnijeti toliku bol. U studiju mi je lakše – stalno smo uz Samira, pa se držimo. Ali kad vidim narod, bojim se da ne puknem. Ipak, ljudi to zaslužuju – pa makar i da plačem. Kad izađete na ulicu i čovjek vas zagrli – to je drugačije. Masovni skup je težak za podnijeti. Ovako, uz vas i jedni uz druge, lakše je. Ne znam jesam li dovoljno jak da primim svu tu emociju, eto to je”, zaključio je na kraju Pecikoza.

Podsjećamo da N1 kao medij također učestvuje u posljednjem pozdravu i oproštaju od legende Halida Bešlića. U njegovu čast i tim povodom pripremili smo specijalnu emisijukoju možete pratiti na N1 televiziji uživo i tekstualno na portalu.

Bit ćemo svi tu “srcem za Halida”.

N1

Magazin

U Pakistanu živi narod svijetle puti, plave kose i očiju – potomci su velikog vojskovođe?

Published

on

By

Duboko u udaljenim planinama Pakistana, narod Kalaš živi kao jedinstvena etnička grupa sa upečatljivim fizičkim karakteristikama. Mnogi članovi ovog drevnog plemena imaju svijetlu kožu, plavu kosu i plave oči, što ih razlikuje od susjednih populacija.

Lokalna tradicija sugeriše da su potomci jednog od najvećih stratega u historiji Aleksandra Velikog čiji su se vojnici naselili u regiji prije više stoljeća. Oni održavaju politeističku religiju i žive kulturne prakse koje se značajno razlikuju od islamskih običaja. Ova zajednica nastavlja čuvati svoj poseban identitet dok živi unutar udaljenih vrhova Hindukuša.

Ko su Kalaši?

Kalaši su jedinstvena autohtona etnička manjina koja govori dardski jezik, a broji otprilike 3.000 do 7.500 ljudi u pakistanskom okrugu Chitral. Naseljavajući doline Bumburet, Rumbur i Birir u Hindukuša, poznati su po svojoj izrazitoj animističkoj, politeističkoj kulturi i živopisnoj, šarenoj odjeći, što ih izdvaja od većinskog muslimanskog stanovništva.

Ključni aspekti naroda Kalaš:

Kultura i religija: Kalaši praktikuju drevnu religiju koja uključuje obožavanje predaka, duhove prirode i žrtve. Oni održavaju jedinstvenu, često pogrešno shvaćenu kulturu, koja uključuje fokus na koncepte “čistog” i “nečistog”.

Kulturne prakse: Kalaši imaju jedinstvenu i živopisnu kulturu u kojoj slave i obožavaju prirodu kroz pjesmu, ples i žrtve. Žene igraju značajnu ulogu i imaju visok status u svojoj zajednici.

Položaj: Kalaši se nalaze u okrugu Chitral u provinciji Khyber Pakhtunkhwa u Pakistanu, tačnije u tri doline: Bumburet, Rumbur i Birir.

Jedinstvene tradicije: Imaju snažnu tradiciju plesa i pjevanja tokom svojih festivala.

Porijeklo i vjerovanja: Iako popularni mit tvrdi da su potomci Aleksandra Velikog, oni su zapravo autohtona grupa i jedinstvena etnička grupa koja govori dardski jezik.

Napori za očuvanje: Dok su neki u zajednici izrazili zabrinutost za svoju kulturnu budućnost, drugi, posebno mlađa generacija, rade na očuvanju svojih tradicija.

Uloge žena: Žene u zajednici Kalaš često se vide kako učestvuju, a ponekad i vode, poljoprivredne aktivnosti i druge poduhvate zajednice.

Izolacija i zaštita: Geografska izolacija dolina Kalaš historijski je doprinijela očuvanju njihove jedinstvene kulture.

Ključni festivali i znamenitosti

Festivali: Kalaši slave nekoliko festivala, koji su karakterizirani i, sa svojim živim bojama, glavna su atrakcija za turiste.

Bishalini kuća: Bashali Dur (ili Bishalini kuća) je mjesto za, gdje žene borave tokom menstruacije i porođaja.

N1

Nastavi čitati

Magazin

Prilikom sadnje krompira dodajte jedan prirodni sastojak, pomaže u odbijanju zlatice

Published

on

By

Koloradska krompirova zlatica se pojavljuje u mnogim vrtovima svake godine i može ozbiljno oštetiti usjeve krompira. Postoji jednostavan prirodni trik s domaćim sastojkom koji pomaže u smanjenju njenog prisustva, ali je ključno početi s njom u proljeće, prilikom sadnje.

Svake sezone je ista priča: čim krompir proklija, pojavljuje se njihova najveća prijetnja. Krompirova zlatica iz Kolorada je toliko agresivna štetočina da može potpuno uništiti biljku ako se ne tretira na vrijeme. S obzirom na to da jedna ženka može položiti i do nekoliko hiljada jaja, jasno je da se ovaj insekt širi nevjerovatnom brzinom.

Iako se hemijska sredstva često koriste, sve više ljudi se odlučuje za prirodne metode zaštite biljaka. One su blaže za tlo, korisne insekte i okoliš, a uz pravilnu upotrebu mogu biti vrlo učinkovite u smanjenju pojave štetočina.

Ljuske luka kao prirodna zaštita

Jedno od najjednostavnijih rješenja krije se u kuhinji – u trulim ljuskama luka, prenosi N1 Slovenija. Umjesto da ih bacite, možete ih koristiti prilikom sadnje krompira. Njihov karakterističan miris djeluje kao odvraćanje za krompirovu zlaticu iz Kolorada, što joj otežava pronalazak biljke domaćina.

Prilikom sadnje krompira, možete dodati šaku suhih ljuski luka u svaku rupu za sadnju, direktno pored gomolja. Ovo stvara prirodnu “zaštitnu zonu” koja može smanjiti mogućnost napada u ranim fazama rasta.

Kako se kore postepeno raspadaju u zemljištu, one oslobađaju supstance jakog mirisa koje dodatno utiču na okolinu oko biljke. To može odvratiti pažnju i štetočinama u zemljištu i onima koje dolaze spolja tražeći mjesto za polaganje jaja.

Dodatne biljke i prirodni mirisi

Neke biljke, poput hrena, kamilice i graha, imaju sličan odvraćajući učinak, a mogu se saditi u blizini krompira. Bor se također često koristi u praksi, njegov miris je neugodan za štetočine. U vrtu stoga možete koristiti usitnjenu borovu koru ili pripremiti blagi rastvor borovih iglica za zalijevanje ili prskanje tla.

Plodored je takođe važan korak

Jedna od osnovnih preventivnih metoda protiv krompirove zlatice iz Kolorada je plodored. Ne preporučuje se sadnja krompira na istom mjestu najmanje četiri do pet godina. To prekida životni ciklus štetočine, jer se larve koje prezimljuju u tlu teže ponovo razvijaju u veće populacije.

Nastavi čitati

Magazin

Haris Džinović o vjenčanju bivše supruge: Da nije mene, ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga

Published

on

By

Pjevač Haris Džinović za Telegraf.rs prokomentarisao je vjenčanje svoje bivše supruge Meline koja se jučer udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya.

U razgovoru za Telegraf.rs je kazao kako “nije ništa ispratio te da ga ništa od toga ne zanima”.

“Nemam ja nikakvih želja ni poruka vezanih za nju, ona jednostavno ne postoji za mene i to je kraj. Čista arija. Kao zrak… prema tome. Šta treba ja da komentarišem o nečemu što je ništa”, kazao je.

U nastavku je dodao da se okrenuo sinu Kanu: “Ne zanima me šta se piše, niti me zanimaju stvarni događaji za nju. To me ne interesuje, davno sam ja, kad smo se razišli, okrenuo svom životu, svom djetetu. Prema tome, šta ja imam sa tim? Može da se uda, da se ubije, šta god hoće… šta mene briga. Ma kakvi – taman posla – ja da razmišljam o nekoj prošlosti, ne pada mi na pamet”.

Kazao je da je posljednjih dana posvećen drugim stvarima i to muzičkim nastupima i tenisu.

Uz to je poručio: “Ja sam odavno otišao dalje. Kakvi razvodi, kakva vjenčanja. Da ja nisam Haris Džinović ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga”.

Podsjetimo, Melina se jučer udala za britanskog biznismena, a formalna ceremonija vjenčanja je održana u Monaku. Nakon toga par je jahtom doplovio do Portofina gdje je u večernjim satima počelo i slavlje koje će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Bosanac prodao kuću u Njemačkoj i kupio pola rodnog sela: “Želim da opet oživi”

Published

on

By

U malom selu Postinje pokraj Travnika, gdje su dječji smijeh i zvukovi seoskog života nekoć bili svakodnevica, danas se ponovno budi nada. Za to je zaslužan Pero Jurčević, čovjek koji je život izgradio u Njemačkoj, ali rodni kraj nikada nije zaboravio.

Jurčević je još kao dječak otišao u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Ondje je odrastao, izgradio uspješan posao i imao veliku kuću u Augsburgu te siguran život. Ipak, srce ga je stalno vuklo natrag, mirisima djetinjstva, livadama po kojima je trčao i uspomenama na dane provedene s prijateljima.

Nakon rata Postinje je, kao i mnoga sela u Bosni i Hercegovini, gotovo opustjelo. Nekadašnji susjedi, raseljeni po svijetu, počeli su prodavati kuće i imanja. Tada je Pero donio životnu odluku: prodao je kuću u Njemačkoj i sav novac uložio u rodni kraj.

“Kupio sam ono što je nekoć bilo naše, kuće, livade, šume i njive. Gotovo pola sela danas je ponovno u jednim rukama, ali s ciljem da ono opet oživi”, priča Pero, pokazujući prostranstva na kojima je kao dječak čuvao krave.

Od Postinja želi stvoriti turističko odredište

Njegova vizija nije samo povratak, nego i stvaranje novog početka za cijeli kraj. Planira razviti seoski turizam i pretvoriti Postinje u prepoznatljivo odredište za sve koji žele mir, prirodu i odmor daleko od gradske vreve. Već do ljeta ove godine planira urediti 40 kreveta u moderno opremljenim apartmanima za domaće i strane goste.

“Ljudi danas traže upravo to, tišinu, prirodu i autentičnu priču. A mi to imamo”, ističe Pero. Ako sve bude teklo prema planu, i sam će se uskoro trajno vratiti u selo.

Planovi uključuju i pjenušac s imenom sela

U svojoj priči nije sam. Podršku mu pruža prijatelj i rođak Dragan Balta, koji još nekoliko godina radi u Švicarskoj, ali već sada sanja o povratku. Njegova ideja cijelom projektu daje dodatnu dimenziju.

“Ovdje bih proizvodio vrhunski pjenušac koji bi nosio ime sela, Postinje”, otkriva Dragan, uvjeren da ovaj kraj ima puno veći potencijal nego što se danas čini.

Dok oni planiraju budućnost, njihova djeca već sada rado dolaze u Postinje na odmor. Upravo u njima vide nastavak priče i nadu da će se i drugi, raseljeni diljem svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u mirovin

 

Nastavi čitati

Magazin

FOTO Melina Džinović se udala u Dior haljini od 8.000 eura, izgled upotpunila bisernim naušnicama

Published

on

By

Modna dizajnerica Melina Džinović udala se u bijeloj Dior haljini koja je koštala 8.000 eura.

Naime, dizajnerica se nije udala u klasičnoj vjenčanici već u bijeloj, elegantnoj haljini s kragnom i kratkim rukavima. Iako na prvi pogled djeluje da je riječ o vjenčanici, to je ipak bila obična Dior haljina, koja ne pripada “bridal kolekciji”.

Iako sličan model haljine ovog brenda košta oko 4.500 eura, haljina koju je dizajnerica odabrala za vjenčanje rađena je specijalno po njenim mjerama i željama te je cijena ove kreacije dostigla 8.000 eura.

Svoj skupocjeni vjenčani look upotpunila je s Dior sandalama od 1.050 eura i bisernim naušnicama koje su koštale nešto manje od 1.000 eura.

Podsjećamo, Melina se danas udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya. Ceremonija je održana u Monaku. Par je stigao u općinu u luksuznom Bentley kabrioletu čija se cijena kreće od 80.000 do 250.000 eura.

Ceremoniji su, između ostalih, prisustvovali i Melinini roditelji Elma i Sulejman Galić, kao i kćerka Đina Džinović koja je zakasnila na vjenčanje. Proslava će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

Nakon nošenja očeve jakne dobila rak, ljekari joj dali samo 15 mjeseci života

Published

on

By

Ženi koja je često nosila očevu radnu jaknu kao dijete dijagnostifikovan je pleuralni mezoteliom u dobi od 36 godina. Heather Von St. James, koja sada ima 57 godina, odrasla je u Minnesoti i nesvjesno je bila izložena azbestu u mladosti. Njen otac, Roland, radio je na gradilištima, a njegov kaput je često bio prekriven azbestnom prašinom.

Heather nije ni sumnjala da je sivo-bijela prašina na jakni opasna. Godinama kasnije, kada je imala 36 godina i bila trudna, počela da se osjeća loše, imala je ekstremni umor i groznicu. Rekla je da je bilo kao da joj je “kamion parkiran na grudima”, piše N1.

Nakon što se porodila carskim rezom, frizerka po zanimanju, otišla je kod ljekara koji ju je podvrgnuo CT skeniranju, otkrivajući tumor u blizini pluća.

U roku od dvije sedmice, doktori su joj dijagnostifikovali pleuralni mezoteliom, rijedak i agresivni rak povezan s izloženošću azbestu. Dali su joj 15 mjeseci života, prenio je Mirror.

Mezoteliom je “rijedak tip raka koji se može razviti u sluznici tjelesnih organa. Obično ga uzrokuje izloženost azbestu”, prema britanskoj nacionalnoj zdravstvenoj službi.

“Bila sam u nevjerici“, rekla je Heather. “Samo sam pomislila ‘Kako se ovo može dešavati? Nije bilo sumnje da ću umrijeti. Pitala sam se, šta da uradim da ovo pobijedim?“

“Vrtjelo mi se u glavi i nisam mogla disati. Počela sam imati napad panike u toj sobi dok su mi objašnjavali šta je mezoteliom. Počela sam plakati i morala sam napustiti sobu”, pričala je.

Godine 2006. podvrgnuta je složenoj operaciji koja je uključivala uklanjanje lijevog plućnog krila, rebra, pleure (sluzokože koja oblaže pluća), dijela dijafragme i sluznice srca.

Nakon operacije, četiri runde kemoterapije i 30 sesija radioterapije, Heather je sada bez raka.

Njen otac je umro 2014. godine od raka bubrega, za koji ljekari vjeruju da je možda povezan s izloženošću azbestu.

Iako je preživjela, život s jednim plućnim krilom i dalje joj uzrokuje svakodnevne izazove, jer lako ostaje bez daha, ne može trčati i bori se s podizanjem teških tereta.

“Nekad ljudi kažu da bi sve trebalo biti super kada se preživi rak”, rekla je dodavši da postoji mnogo fizičkih stvari koje se dešavaju nakon operacija.

“Lako se zadišem i lako se umorim. Imam smrznuto rame i ne mogu pravilno otvoriti lijevu ruku. Doktori rijetko viđaju pacijente koji žive ovoliko dugo nakon mezotelioma. Kažu da je u mom slučaju rijetkost biti ovdje 20 godina”, kaže Heather Von St. James.

Dvadeset godina kasnije, još uvijek je živa. Kaže da njen slučaj daje ljudima nadu da se rak može preživjeti i da nas lijekovi mogu izliječiti.

Nastavi čitati

Najčitanije