Izjave ambasadora Ruske Federacije u BiH Igora Kalabuhova po pitanju potencijalnog članstva Bosne i Hercegovine u NATO-u, brojni su u bh. javnosti shvatili kao prijetnju. No, reakcije su pristigle i iz svjetskih, ali i regionalnih medija. O Kalabuhovu, njegovim ciljevima, ali i odnosu bh. zvaničnika prema njemu pisao je i profesor prava i kolumnista portala Index Goran Vojković.

Kako piše Vojković na početku svog komentara – riječi Igora Kalabuhova nemoguće je okarakterisati kao bilo šta drugo nego ‘kao prijetnje ratnog huškača’.

“Veleposlanik, dakle osoba kojoj je posao i dužnost graditi dobre odnose između dvije države i brojnih naroda koje u njima žive, zloupotrebljava svoju funkciju i pred medijima otvoreno prijeti, prvo državi u kojoj je, Bosni i Hercegovini, pa onda i drugima, uključujući Hrvatsku”, piše Vojković.

Podsjetimo, Kalabuhov je prije nekoliko dana u razgovoru za FTV rekao: “Ako ona (BiH) odluči biti članica bilo čega, to je unutarnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali što očekujemo. Ako bude prijetnje, mi ćemo reagirati”, citira ga Vojković.

Dodaje da je ovakva formulacija u doba krvave ruske agresije na Ukrajinu zapravo čista prijetnja.

No, Kalabuhov je u petak sa sličnim komentarima nastavio na Face TV-u.

“Da pretpostavim, recimo: BiH je postala članica NATO-a i Bruxelles odluči staviti tu nuklearne rakete usmjerene na Moskvu. Mi ćemo procjenjivati strateški situaciju i zato mislim da izlaz mora biti europski sistem, ne NATO”, izjavio je tada.

Na pitanje voditelja zašto Rusiji “ne smetaju” okolne i susjedne zemlje koje su već dio NATO-a, odgovorio je: “Otkud vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske, Mađarske, Poljske?”, navodi autor kolumne.

“Putinova Rusija umišlja da bi drugim državama mogla krojiti sudbinu”

Vojković pravi paralelu između 2022. godine i onoga što je Rusija, tačnije SSSR sebi ranije dopuštao na osnovu doktrine iz 1968. godine.

“U pitanju su – da budemo jasni – politička prijetnja i laprdanje. Vidimo tu “potpis” Putinove vladavine koji Rusiju zamišlja kao nekoga tko bi drugim državama određivao što će i kako, sukladno onoj staroj brežnjevljevoj doktrini ograničenog suvereniteta kojim je Sovjetski Savez opravdavao vojna uplitanja u druge države, primjerice invazije na Čehoslovačku 1968. godine. Dakle, u 2022. ruski dužnosnici uvode načela imperijalnih politika, uvode agresivan osvajački rat, sve potpuno suprotno Povelji Ujedinjenih naroda i načelu suverene jednakosti država”, podsjeća Vojković.

Rusija je agresor kojemu ne ide dobro

“Rusija je napala Ukrajinu. Rusiji ne ide dobro na frontovima niti joj ide dobro politički. Pogotovo joj ne ide dobro ekonomski. Vojno nisu ispunili ciljeve, politički su izgubili sve, uništili vlastiti ugled pažljivo građen desetljećima. Kako su pokazali da im ni vojska nije nešto, osim za masovna zločinačka uništavanja gradova – ostaju nešto poput Sjeverne Koreje – jadna siromašna zemlja zastarjele vojne snage koja je važna samo jer ima nuklearno oružje. Dodatno, u vojnom sukobu su pokazali da im nikakvi životi nisu važni – čak ni životi vlastitih vojnika”, zaključak je autora kolumne.

“Veleposlanik ponavlja ruski model opravdavanja agresije”

Kako u nastupu veleposlanika Igora Kalabuhova primjećuje određeni uzorak, Vojković je smatrao potrebnim sagledati pozadinu njegove priče.

“Prvo, on svojim nastupom pokušava opravdati rusko miješanje u unutarnje stvari druge države. Bosna i Hercegovina niti u jednoj SF-varijanti ne može biti prijetnja za Rusiju (osim valjda da nekim čudom pošalje svoje političare da vode ruske republike). Bosna i Hercegovina ima svojih ozbiljnih problema jer se sama ne može dogovoriti o gotovo niti jednom političkom pitanju”, piše Vojković.

A onda se, dodaje on, javlja ruski veleposlanik koji se upetljava u pitanje u koji će vojni savez BiH.

Naglašava da je to, kao prvo, isključivo pitanje samo BiH i njenih građana. Kao drugo, kako oko toga postoji prijepor u samoj BiH, veleposlanik Kalabuhov svojim izjavama samo potiče taj prijepor i sukob unutar same BiH. To pronalaženje prijepora unutar neke države i poticanje istih danas je očigledno dio državne politike Rusije, stav je hrvatskog profesora.

“Drugo, asocijacije prema Ukrajini su očigledna prijetnja – oni analiziraju, oni procjenjuju “stratešku situaciju”, sve velike prazne riječi iz doba Hladnog rata, a u biti samo se skriva poruka tipa – vidite što smo napravili njima, pazite da vam se to ne dogodi!

U ovom drugom govoru Kalabuhova, imamo još dvije naučene priče. Prva je naravno potpuno iracionalna priča o postavljanju nekakvih nuklearnih raketa u BiH. Jasno je i zašto – Rusija svoju invaziju pokušava napraviti analognom Kubanskoj krizi. No, Kubanska kriza je bila prije 60 godina, uglavnom je bila zveckanje oružjem i puno diplomacije (uz jednu izravnu ljudsku žrtvu – američkog pilota špijunskog zrakoplova U2, oborenog iznad Kube).

No, posebno je važno reći, cijela priča oko Kubanske krize je zastarjela epizoda Hladnog rata. Nuklearne rakete se danas nalaze na podmornicama koje se provuku tik uz obalu i priča o razmještanju raketa je u stvarnosti slična priči da se, recimo, ograniči uporaba helija jer bi netko mogao koristiti zračne brodove za bombardiranja – da, koristili su se u Prvom svjetskom ratu i da, bili su opasni, ali danas je to povijest”, piše kolumnista portala Index.

Zašto veleposlaniku Kalabuhovu već nije otkazano gostoprimstvo u BiH i zašto oko toga šute i HDZ BiH, Dragan Čović i ekipa?

“Druga priča te KGB-ove škole je izravno navođenje drugih država – to je ono spominjanje Hrvatske, Mađarske i Poljske. Želja da se izazove strah. Želja da se pokaže kako su oni “jaki” jer eto analiziraju, paze na prijetnje – a u biti sami prijete. Naravno da kod dijela građana to može izazvati nelagodu, kod nekih možda i strah, ali sve tri zemlje sasvim dobro znaju što znači ruska čizma. Ono što govori Igor Kalabuhov je samo laprdanje jednog režima koji je pregazilo vrijeme, koji je pregazila povijest i koji bi se sada vraćao u doba kada su mogli određivati sudbine drugih građana i drugih naroda. Imali smo takvog ovdje devedesetih, Slobodana Miloševića i njegovu politiku i svi znamo kako je to završilo”, piše dalje Vojković.

Navodi da  ostaje samo pitanje zašto veleposlaniku Kalabuhovu već nije otkazano gostoprimstvo u BiH i zašto oko toga šute i HDZ BiH, Dragan Čović i ekipa?

“Radi neformalne koalicije s Miloradom Dodikom?”, pita se Vojković.

Tito je još 1948. pokazao srednji prst Sovjetima

“Što se nas u Hrvatskoj tiče, podsjećamo veleposlanika, jedan Hrvat iz Zagorja je pokazao srednji prst Sovjetskom Savezu puno prije nego što je to postalo popularno. Kada povijesno gledamo Tita, uz naravno ulogu u antifašističkoj borbi, taj razlaz sa SSSR-om je zasigurno najpozitivnije što je politički napravio. To mu, naravno, ne opravdava uvođenje osobne diktature u Jugoslaviji, no učinilo nam je život podnošljivijim”, napisao je na kraju osvrta Vojković.

Za veleposlanika Igora Kalabuhova imao je još jednu poruku, onu Petra Petrovića Njegoša: “Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”.