Piše: Rasim Belko, Patria

Možda ne bi uspjeli izgurati priču do kraja, ali bi imali kredibilno pravo uprijeti prstom u krivca za blokade. Pravo da pokušaju dao im je Ustav Federacije, ali želje da se to pokuša nije bilo. I sve je ostalo zamršeno do oktobarskih izbora.

Nakon izbora i Schmidtovih odluka priča se svela na to ko će biti nezaobilazan faktor. I ponovo je u prvi plan istaknuta priča da su Čović i njegov HDZ ključ svega. To je dakle ista ona priča koju smo slušali protekle četiri godine. I ta priča služi kao dobra krinka za sav nerad, za izostanak strategije i volje da se stanje u državi i entitetu FBiH mijenja.

Dragan Čović jeste ozbiljna brana svim interesima Bosne i Hercegovine, ali je očito i dobar paravan onima koji su nespremni ili ne znaju da rade drugačije.

A, sve može biti drugačije, uz malo osmišljenog djelovanja, Čovićev antidržavni utjecaj mogao bi biti značajno umanjen. Stoga i ne pije voda priča kako je HDZ zbog Doma naroda FBiH nezaobilazan politički faktor pri uspostavi vlasti.

I ranije sam pisao da je postojala opcija da se stavi na čistac HDZ-ova blokada oko izbora predsjednika/potpredsjednika FBiH. To je jedino gdje je bitna uloga HDZ-a, koji će po Schmidtovom hodogramu sigurno imati snagu u tom klubu. Sve drugo, osim izbora predsjednika/potpredsjednika Federacije može biti odlučeno bez HDZ-a i bez bilo koga drugog.

Parlamentarna većina bira se u Predstavničkom domu FBiH. Za nju je potrebno 50 zastupnika i jasno je da to može biti učinjeno bez Čovića i njegove stranke. Ta većina imenuje Vladu FBiH. Čelništvo FBiH mogu činiti kadrovi koji nisu nužno dio parlamentarne većine, jer, ko god bio na određenoj funkciji, mora poštivati Ustav, zakone i procedure, omogućavajući prohodnost i funkcionisanje institucija.

Tako dolazimo do situacije da parlamentarnu većinu mogu činiti primjerice SDA, SDP, DF uz još neku stranku s manje mandata. Ta grupacija bi kandidovala mandatara, kojeg u konačnici treba da predloži predsjednik FBiH. Predsjednik FBiH bira se kroz oba doma Parlamenta FBiH, prvo u Domu naroda, a potom u Predstavničkom domu. U Domu naroda taj izbor podijeljen je u tri kruga. U prvom je za kandidovanje potrebno po 11 delegata klubova konstitutivnih naroda. U drugom krugu potrebno je sedam, a dođe li do trećeg onda je dovoljno da četiri delegata predlože i Federacija dobije predsjednika/potpredsjednika.

Dakle, HDZ nije nezaobilazan, vrlo ga je lako poslati u opoziciju i poslati mu poruku da politika koju vodi više neće piti vode. Pitanje je samo smjelosti stranaka koje se zovu probosanske/probošnjačke da to urade. Po dosad viđenom, teško je to od njih očekivati, jer se utrkuju u tome ko će se prije Čoviću ponuditi da ispuni njegove uslove.

U opciji većine bez HDZ-a, ni predsjednik FBiH, ako bude izabran iz reda ili po prijedlogu te stranke neće moći blokirati Federaciju. Po izboru će morati u roku 30 dana da predloži mandatara/premijera FBiH.

Dakle sve skupa je ozbiljan test za više subjekata koji odlučuju o budućem političkom i institucionalnom ustroju Federacije BiH. Prvo, vidjet ćemo hoće li Schmidtovi nameti funkcionisati, bit će ovo prilika da odlično ispitamo prohodnost odluka. Drugo, vidjet ćemo koga lažu politički lideri iz Sarajeva. Jesu li zarad interesa stranačkih gerila prepustili Čoviću kontrolu nad FBiH ili će ispunjavati ono što su obećali građanima. Jedno drugo isključuje, jer već decenijama svjedočimo da malo šta građani u ovoj zemlji profitiraju od procesa koje kontroliše Čovićev HDZ.

Istovremeno na testu je i priča o multietničnosti i građanskoj državi. Jasno će se pokazati jesu li dosadašnji protesti zbog Schmidtove samovolje bili samo politički igrokaz za sitan šićar ili stvarna namjera da se odbrane istinske vrijednosti demokratije.

Sublimirano, laž je da se mora s HDZ-om, istina je da je veliko pitanje smije li bošnjačko/bosanska politička elita krenuti u konačni proces oslobađanja konstitutivno – legitimnih okova oko vrata države, društva i građana.

Sve može, samo je pitanje volje.