Connect with us

Religija

Izet ef. Čamdžić : Sud o nama nije u nama

Published

on

 

Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Religija

Kratke biografije autora najpoznatijih hadiskih zbirki: Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže

Published

on

 

Iz knjige Hadisi kudsijj s komentarima Nevevija i Kastalanija koja je u prijevodu Muhameda Halilkanovića u cijelosti uvrštena u Enciklopediju hadisa. Dovoljno je u pretragu ukucati riječ: kudsijj.

 

Imam Malik, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdullah Malik b. Enes el-Asbehi. Bio je imam grada Medine. Rođen je 95 god. po Hidžri, a umro je u Medini 179 god. po Hidžri u 84. godini života. Bio je imam Hidžaza, kao i imam svih ljudi u fikhu i hadisu. Na ponos mu služi to što je imam Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, bio jedan od njegovih učenika. On sam je učio od Ibn Šihaba ez-Zuhrija, Jahja b. Se’ida el-Ensarija, Nafi’a, Ibn Omerovog oslobođenog roba, neka im se Allah obojici smiluje, i dr. Od njega je učilo mnogo ljudi koji se ne mogu pobrojati. Među njima su Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, Muhammed b. Ibrahim b. Dinar, Ibn ‘Abdurrahman el-Mahzumi i ‘Abdulaziz b. Ebi Hazim, kao učenjaci njegovog ranga. Zatim, Me’an b. ‘Isa el-Kazzaz, ‘Abdulmelik Ibn ‘Abdulaziz el-Madžešun, Jahja b. Jahja el-Endelusi, ‘Abdullah b. Mesleme el-Ka’nebi, ‘Abdullah b. Vehb, ‘Asbe’ b. el-Feredž, učitelji el-Buharija, Muslima, Ebu Davuda, Et-Tirmizija, Ahmed b. Hanbela, Jahje b. Me’ina i drugih hadiskih učenjaka. Et-Tirmizi u svom Džami’u bilježi od Ebu Hurejre, r.a., hadis: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ljudi će gotovo sjeći jetre od deva tražeći znanje i neće naći nikoga učenijeg od učenjaka iz Medine. Et-Tirmizi kaže da je hadis hasen. ‘Abdurrezzak i Sufjan b. ‘Ujejne kažu da se pod tim aludira na Malik b. Enesa. Malik, Allah mu se smilovao, kaže: „Rijetko je neko od onih koje sam učio umro, a da nije došao kod mene i pitao me nešto.“ Jednog dana je citirao hadise koje je čuo od Rebia’ b. ‘Abdurrahmana i prisutni zatražiše još hadisa od ovoga prenosioca, na što Malik reče: „Što ćete uraditi s Rebi’om koji spava u tom ćošku?“ Kada su otišli Rebi’i, neko ga je upitao: „Jesi li ti Rebi’a od kojeg Malik prenosi hadise?“ On reče: „Jesam.“ Oni su ga pitali: „Kako se Malik mogao okoristiti tobom, a ti nisi koristan sam sebi?!“ On odgovori: „Zar ne znate da je miskal rahatluka bolji od tovara znanja?“

Malik, Allah mu se smilovao, ukazivao je krajnje poštovanje prema nauci. Kada je htio da citira hadis, uzeo bi abdest, sjeo s ozbiljnošću i dostojanstvom i namirisao se. Bio je jako poštovan. Neko od stanovnika Medine je kazao za njega: „Ne bi odgovorio, ali iz poštovanja nije bio ponovo upitan A oni koji su pitali bili su oborenih glava.“ Uljudnost, ozbiljnost i dostojanstvo veličine bogobojaznosti krasili su ga. Bio je autoritet, a nije bio na vlasti. Jahja b. Se’id el-Kattan kaže: „Među ljudima nema nikoga s ispravnijim hadisima od Malika.“

Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, rekao je: „Kada se spomenu učenjaci, Malik je zvijezda.“ Prenosi se da mu je halifa el-Mensur zabranio citiranje hadisa koji govori o razvodu braka pod prisilom. Halifa je poslao uhodu da ga pita o tome, a on mu je odgovorio pred grupom ljudi: „Nema razvoda braka pod prisilom.“ Zbog toga je izbičevan, ali nije prestao citirati ovaj hadis.

Kada je Er-Rešid bio na hadždžu, slušao je njegovo djelo Muvetta’. Tada mu je dao tri hiljade dinara i rekao: „Trebalo bi da kreneš s nama, jer sam odlučio da sve ljude privolim da prihvate Muvetta’, kao što je Osman, r.a., privolio ljude da prihvate jedinstvenu verziju Mushafa.“ Malik mu je odgovorio: „Ne možeš ljude privoliti na Muvetta’, jer su se ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nakon njegovog preseljenja na Ahiret razišli po svim krajevima i danas kod stanovništva svakog kraja ima nekog znanja. Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Razilaženje mog ummeta je milost. Moj odlazak s tobom ne dolazi u obzir, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Medina je bolja za njih, kada bi oni znali. Ovo su tvoji dinari, ništa ne nedostaje. Neću dati prednost dunjaluku nad gradom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.“

Eš-Šafi’ kaže: „Vidio sam pred Malikovim vratima krdo horosanskih konja i egipatskih mazgi od kojih nikad nisam vidio ljepše. Rekao sam mu: Kako su samo lijepi! On mi je odgovorio: ‘Ja ti ih poklanjam.’ Na to sam mu rekao: Ostavi sebi makar jednu životinju za jahanje. On mi je odgovorio: ‘Stid me je Uzvišenog Allaha da kopitom životinje gazim zemlju u kojoj počiva Allahov Poslanik, s.a.v.s.“

Njegove vrline se ne mogu nabrojati. Neka mu se Allah smiluje. Amin.

 

Imam El-Buhari, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdullah Muhammed b. Isma’il b. Ibrahim b. el-Mugire b. Berdžije el-Džu’fi el-Buhari. Nadimak el-Džu’fi je dobio zbog toga što je el-Mugire, otac njegovog djeda, bio vatropoklonik, koji je primio islam preko Jemana el-Buharija el-Džu’fija, po kome je prozvan. El-Džu’fi je ime pretka jednog plemena u Jemenu.

Rođen je u petak, šeste noći ševala 194. god. po Hidžri, a umro je u noći uoči Ramazanskog bajrama 256 god. Nedostajalo mu je trinaest dana da napuni šezdeset i dvije godine života. Nije ostavio iza sebe muškog potomka. U traganju za znanjem obišao je hadiske učenjake svih krajeva i zapisivao je od svih hafiza hadisa, kao što su Mekki b. Ibrahim el-Belhi, ‘Abdullah b. Osman el-Mervezi, ‘Ubejdullah b. Musa el-’Abesi, Ebu Nu’ajm el-Fadl b. Dekin, ‘Ali b. el-Medjeni, Ahmed b. Hanbel, Jahja b. Me’in i drugi, neka im se Allah smiluje.

Od njega je hadis učilo mnogo ljudi. El-Fireberi kaže: „El-Buharijevu knjigu je slušalo devedeset hiljada ljudi i niko od njih, osim mene, nije ostao da je prenosi. Počeo je učiti nauku sa deset godina, a sa jedanaest je ispravljao učitelje.“

El-Buhari, Allah mu se smilovao, kaže: „Odabrao sam hadise za svoju zbirku između približno šest stotina hiljada hadisa i nisam u nju dodao niti jedan hadis, a da nisam prije toga klanjao dva rekata.“

Kada je stigao u Bagdad, došli su mu hadiski učenjaci da ispitaju njegovo znanje. Uzeli su stotinu hadisa, pomiješali njihove tekstove i senede, dali ih deseterici ljudi i naredili im da mu ih citiraju. Prvi od njih je ustao i pitao ga za jedan od tih hadisa, na što je on rekao: „Ne znam ga.“ Onda ga je upitao za drugi i odgovor je bio isti. Tako je bilo sa svih deset hadisa. El-Buhari je odgovarao: „Ne znam ga.“ Onda je ustao drugi čovjek od one deseterice i situacija je bila ista kao i sa prvim, a potom i s ostalima. El-Buhari je odgovarao samo riječima: „Ne znam ga.“ Učenjaci su zaključili da on svojim negiranjem, ustvari, pokazuje svoje poznavanje hadiske nauke, ali drugi to nisu znali. Kada su završili, El-Buhari se okrenuo prvom od njih i rekao: „Tvoj prvi hadis glasi ovako, drugi ovako“ i sve po redu do desetog hadisa. Vratio je svaki tekst njegovom senedu i svaki sened njegovom tekstu. Onda je to isto uradio i s ostalima. Ljudi mu priznaše izuzetno pamćenje hadisa i njegovu vrijednost.

Imam Muslim, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu el-Husejn Muslim b. el-Hadždžadž b. Muslim el-Kušejri en-Nejsaburi. Rođen je 204. god. po Hidžri. Preselio je na Ahiret šest dana prije kraja redžepa 261 god. u pedeset i sedmoj godini života. Obišao je sve krajeve islamskog svijeta tražeći znanje. Učio je hadis od Jahja b. Jahja, Kutejbe b. Se’ida, Ishak b. Rahevejha, Ahmed b. Hanbela, el-Ka’nebija, Harmele b. Jahja i drugih učenjaka te nauke. Dolazio je u Bagdad više puta, podučavao hadisu u njemu i od njega je učilo mnogo ljudi. U poznavanju vjerodostojnosti hadisa bio je ispred svih svojih savremenika.

Rekao je: „Napisao sam el-Musned odabirući između tri stotine hiljada hadisa koje sam čuo.“ El-Hatib el-Bagdadi kaže: „Muslim je slijedio El-Buharijevu metodu: imao je uvid u njegovo znanje i krenuo je njegovim putem.“

Neka im se Allah smiluje. Amin.

 

Imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Sulejman b. el-Eš’aš b. Ishak el-Esdi es-Sidžistani. Putovao je, tražeći nauku, obišao mnoge krajeve i sakupio mnogo hadisa. Napisao je mnogo knjiga. Zapisivao je hadise od stanovnika Iraka, Šama, Egipta i Horasana. Rođen je 202 god. po Hidžri, a umro je u Basri šesnaeste noći ševala 275 god. Učio je hadis od učitelja El-Buharije i Muslima, kao što su Ahmed b. Hanbel, Osman b. Ebi Šejbe, Kutejbe b. Se’id i drugi učenjaci hadisa. Od njega su učili njegov sin ‘Abdullah, Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai, Ebu ‘Ali el-Lu’lui i drugi. Svoju knjigu Es-Sunen je pokazao Ahmedu b. Hanbelu i on ju je odobrio i preporučio.

Ebu Davud, Allah mu se smilovao, rekao je: „Zapisao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s., pet stotina hiljada hadisa i od njih sam odabrao četiri hiljade i osam stotina i sakupio ih u ovoj knjizi. Spomenuo sam ono što je vjerodostojno i ono što mu sliči ili mu je blisko. Od svega toga, čovjeku su u njegovoj vjeri dovoljna četiri hadisa:

Djela se vrednuju prema nijetima.

Znak lijepog islama kod čovjeka je da se kloni onoga što ga se ne tiče.  

Niko neće biti pravi vjernik sve dok svom bratu ne bude želio što i sebi. i

Halal je jasan i haram je jasan.

Ebu Davud, Allah mu se smilovao, bio je na najvišem nivou znanja i pobožnosti. Prenosi se da je imao jedan veliki džep i jedan mali, pa su ga upitali: „Što je to?“ On je odgovorio: „Veliki je za knjige, a drugi nije potreban.“

El-Hattabi kaže: „O vjeri nije napisana knjiga kao što je Sunen Ebu Davuda. Prihvaćena je od svih ljudi, bez obzira na njihove razlike u mezhebima.“

Ebu Davud kaže: „U svojoj knjizi nisam spomenuo hadis kojeg su ljudi jednoglasno odbacili.“

Ibn el-E’arabi kaže: „Kada bi čovjek od nauke imao samo Mushaf i ovu knjigu – Es-Sunen Ebu Davuda – ne bi mu bilo potrebno ništa drugo. Učenjaci hadisa prije Ebu Davuda su pisali džami’e, musnede i sl., i te knjige su u sebi sadržavale sunene, propise, habere, kazivanja, oporuke i edebe, i niko od njih nije težio sabiranju i pronalaženju samo sunena, niti je neko uspio ono što je uspio Ebu Davud.“

Ibrahim el-Harbi kaže: „Kada je Ebu Davud pisao ovu knjigu, hadis mu je učinjen mehkim, kao što je gvožđe učinjeno mehkim Davudu, a.s.“

 

Imam Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Isa Muhammed b. ‘Isa b. Sevre et-Tirmizi. Rođen je 200. godine po Hidžri, a umro je u Et-Tirmizu, u ponedjeljak, 13. redžepa 279 god.

Bio je jedan od učenjaka hafiza hadisa. Imao je priliku da uči od najvećih učenjaka, kao što su Kutejbe b. Se’id, Muhammed b. Beššar, ‘Ali b. Hadžer i dr. Od njega su učili mnogi i napisao je mnogo knjiga o hadisu. Njegova zbirka Es-Sahih je njegovo najbolje djelo, najkorisnija je za čitaoce i s najmanje ponavljanja.

Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao, rekao je: „Izložio sam ovu knjigu učenjacima Hidžaza, Iraka i Horasana i svi su je odobravili i hvalili. Onaj ko je ima u svojoj kući kao da u njegovoj kući Poslanik govori.“

 

Imam Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai, Allah mu se smilovao

 

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdurrahman Ahmed b. Šu’ajb b. ‘Ali b. Bahr en-Nesai. Rođen je 215 god. po Hidžri, a umro je u Mekki 303. god. Jedan je od učenjaka, imama i hafiza. Učio je od Kutejbe b. Se’ida, ‘Ali b. Hašrema, Ishak b. Ibrahima, Muhammed b. Beššara, Ebu Davuda es-Sidžistanija i dr. Od njega je učilo mnogo ljudi i napisao je mnogo knjiga iz hadisa. Bio je šafijskog mezheba i prakticirao je u obredima mezheb imama Eš-Šafi’a, Allah mu se smilovao. Bio je jako pobožan.

‘Ali b. Omer hafiz kaže: „Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai je u ovoj nauci ispred svih svojih savremenika. Sa njim se jednom sastala grupa šejhova i hafiza, među kojima je bio ‘Abdullah b. Ahmed b. Hanbel u Tarsusu i svi su se složili oko njegovog izbora. Neki emir ga je upitao za njegovu zbirku Es-Sunen: ‘Je li on sav vjerodostojan?’ Odgovorio je: ‘Ima u njemu sahiha i hasena i onoga što im je blizu.’ ‘Onda nam izaberi i napiši od njega samo ono što je sahih’, rekao je emir. Onda je ovaj napisao El-Mudžteba u kojem je izostavio svaki hadis oko čije ispravnosti je bilo spora.“

Autor Tejsiru el-vusula, od koga sam prenio ove biografije, kaže: „Ovo je samo mali dio mnogobrojnih životnih situacija ovih imama, koje ukazuju na njihovu veličinu i njihov visok rang u ovoj nauci.“

Neka je Allah zadovoljan sa svima. Amin.

 

Imam Ibn Madždže, el-Kazvini, autor Es-Sunena, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu Abdullah Muhammed b. Jezid b. Madždže. Autor je poznate knjige Es-Sunen, koja ukazuje na njegovu praksu i djelo, njegovo duboko i opširno poznavanje i slijeđenje sunneta u temeljima i pojedinostima. Sadrži trideset i dvije knjige, hiljadu i pet stotina poglavlja i četiri hiljade hadisa. Svi su dobri, osim neznatnog broja. Ibn Madže je napisao i opsežan tefsir i potpunu historiju od vremena ashaba do njegovog vremena. Od njega su prenosili velikani poput Ibn Sibevejha, Muhammed b. ‘Isa es-Saffar, Ishak b. Muhammed i ‘Ali b. Ibrahim.

Umro je, Allah mu se smilovao, osam dana prije kraja ramazana 273. godine u šezdeset i četvrtoj godini života. Neka mu se Uzvišeni Allah smiluje. (El-Bidaje ve-nihaje, 11/52)

islam.ba

Nastavi čitati

Religija

MEKTEB: Elhamna Mujakić iz Velike Kladuše pobjednica ramazanskog kviza radija BiR

Published

on

Elhamna je kćerka Mevludin-ef. i Mersihe Mujakić i na redovnim mektebskim takmičenjima je pokazivala visoko znanje i skoncentriranost i ni malo ne čudi ovaj njen veliki uspjeh.

Tokom mjeseca ramazana slušaoci Radija BIR imali su priliku pratiti Ramazanski kviz za mektepske polaznike, koji je realiziran s Upravom za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Ramazanski kviz za polaznike mekteba bio je zatvorenog tipa. Učesnike su delegirala muftijstva Islamske zajednice, a riječ je o najboljim polaznicima mektepske nastave s područja cijele Bosne i Hercegovine u protekloj godini. Ove godine učešće u kvizu je uzelo 64 polaznika. Kvalifikacione emisije su se održavale od ponedjeljka do četvrtka, a finalne sedmične emisije petkom. Pobjednici finala su učestvovala u superfinalu.

Do kraja kviza su došla četiri učesnika – Dženita Esmić, Ibrahim Hadžić, Elhamna Mujakić i Medina Rehibić, a pobjednica je Elhamna Mujakić iz džemata Marjanovac, Medžlis IZ Velika Kladuša.

U ponedjejak, 8.4.2024. je upriličen svečani prijem za finaliste ramazanskog kviza u prostorijama Rijaseta.

Svečanom prijemu prisustvovali su dr. Enes Svraka, voditelj Odjela za mekteb i mlade i nosilac ovog projekta, dr. Safija Malkić, voditelj Odjela za brak i porodicu, dr. Muamer Tinjak, direktor Media centra Islamske zajednice i Emira Musa, urednica Radija BIR.

Dr. Enes Svraka ovom prilikom prenio je selame reisul-uleme i direktora Uprave za vjerske poslove hafiza dr. Mensur-ef. Malkića. Projekat je ocijenio značajnim, dodavši da od korist od njega može imati šira zajednica. Dr. Safija Malkić ukazala je i na ulogu roditelja učesnika kviza, koji su im bili podrška tokom cijelog procesa. Kako je naglasio direktor dr. Tinjak, Media centar je ponosan na ovaj programski sadržaj. Zahvalio je Rijasetu Islamske zajednice, ali i drugim sponzorima, koji su pomogli da se kviz realizira. Urednica radija Bir Emira Musa posebno je zahvalila dr. Svraki na doprinosu u ovom projektu.

Kviz je vodila Amina Kahriman Muhasilović, te je pohvalila sve učesnike, a posebno finalise kviza.

– Nakon sumiranja cjelomjesečnog druženja sa ovim koji su iznad onih najboljih, možemo kazati da smo se mogli postidjeti njihovim znanjem. Vidjeli smo da se radi o sposobnoj, elokvetnoj djeci, i kroz njih vidimo kako Islamska zajednica radi. Na to možemo biti ponosni – naglasila je ona.

Elhamna je kćerka Mevludin-ef. i Mersihe Mujakić i na redovnim mektebskim takmičenjima je pokazivala visoko znanje i skoncentriranost i ni malo ne čudi ovaj njen veliki uspjeh.

 

  • muftijstvobihacko.com
Nastavi čitati

BiH

Reisul-ulema Husein ef. Kavazović: Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ova zemlja je naša zajednička sudbina

Published

on

By

Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, poručio je u hutbi

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović jutros je u bajramskoj hutbi poručio da je dostojanstven i smislen dijalog obaveza svih nas.

Inače, centralna svečanost Rijaseta Islamske zajednice povodom Ramazanskog bajrama održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, gdje je bajramsku hutbu kazivao reisul-ulema Kavazović. Ovom prilikom, reisul-ulema je, govoreći o potrebnom dijalogu, naglasio da je njegova osnova otvorena i neprekinuta komunikacija.

– Ne smijemo davati lahka obećanja, tek da bismo postigli bilo kakav rezultat. Najvažnije je da poštujemo zakone svoje zemlje, da ne urušavamo njene institucije, da do dogovora dolazimo strpljivo, razgovorom i dijalogom, da jedni drugima vjerujemo i da se držimo date riječi. Poštivanje zakona je vitalno pitanje našeg društva. Iz tog odnosa proizlaze svi naši uspjesi i sve naše nedaće. Zakonima se obezbjeđuje svačije pravo i čuva sloboda pojedinca, od bilo čije premoći i potčinjavanja, kazao je on.

Citirajući kur‘anski ajet „O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni“, reisul-ulema je izjavio da „ova naša zemlja vapi za mirom“.

– Sukobi, neplodne rasprave, blokade i svađe iznurile su naše ljude. Mladi s nevjericom to sve posmatraju i traže kakva selameta na drugim stranama. Istovremeno, stranci se ovdje kao u svome šire. Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ako želimo da se pridružimo uljuđenom, normalnom svijetu. Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, koji će služiti svima nama podjednako. Zar je to tako teško?!, istakao je reisul-ulema.

Bajramsku hutbu reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića prenosimo u cijelosti:

– Hvala Allahu Koji je odlikovao čovjeka znanjem i radom nad ostalim stvorenjima. Koji je ljudima u jednoj noći objavio Kurʼan. Neka je mir i spas na Muhammeda, a.s., prvaka vjerovjesnika i ljudi, izvora znanja i mudrosti, na njegov rod i ashabe. Gospodaru naš, uputi nas putevima koji Tebi vode i zaštiti nas od ljudi i naroda koji nam nasilje čine.

Uzvišeni je rekao: I trudite se, Allaha radi, istinski i vrijedno! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašega Ibrahima. On vas je davno muslimanima nazvao, i u ovoj Knjizi sada, da bi Poslanik bio svjedok kod vas, i da biste vi bili svjedoci kod ostalih ljudi. Zato molitvu obavljajte i zekat dajite i Allaha se držite; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav Zaštitnik. (El-Hadždž 78)!

/MINA

Draga braćo i sestre!

Prošao je ramazan, mjesec Allahove milosti, oprosta i spasa od patnji u vatri. Sinoć smo ga pomalo sa sjetom ispratili i oprostili se od sijaset dobara koja nam je on donio. Jutros smo iznimno radosni, jer smo dočekali Bajram.

Naročito u tom, ali i u drugim mjesecima, ističe se ljudsko pregnuće: trud i natjecanje u dobru donose sreću i u njima je Božiji bereket. Ustrajnost u poslu i strpljivost u čekanju rezultata donose dobro i sigurnost u zajednicu. Gospodar svjetova ničiji trud neće zanemariti, a ne bismo to trebali ni mi činiti.

Trudbenici su oni koji svoj nijet, svoj imetak i svoje djelo očiste za dobro zajednice, a svoju sreću prepuste Bogu i budu skromni i ponizni u onome što im je dato.

Oni namaz obavljaju, zekat daju i druge brojne ibadete obavljaju, ne osvrćući se na prigovore pokvarenjaka. Oni znaju da sve što je zbog Allaha urađeno ostaje i traje, dočim sve drugo iščezne i nestane. Ramazan je pružio priliku da osjetimo zadovoljstvo u vršenju ibadeta i pokornosti Gospodaru.

Nije li nas Uzvišeni na Svoj veličanstveni način motivirao riječima: Svako se okreće prema svojoj kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah, zaista, sve može. (El-Bekare, 148)

Put vjernika je put dobra. U njemu je njegova snaga, sreća i zadovoljstvo. Takmičiti se u dobru najviši je nivo ostvarene vjere. Na putu dobra žrtvuj koliko možeš i potrudi se da te na tom putu niko ne prestigne. Muslimanu je dozvoljeno zavidjeti drugome muslimanu na dobru koje čini, ako će ga to potaknuti da ga proba preteći.

Dobro u nama procvjeta u srcu, a plod daje rad našeg tijela. Tako je nastala naša civilizacija, iz srca i duše, u službi dobra, mira i sreće među ljudima.

Naše najbolje oružje su istina i strpljenje. Za ostvarenje naših ciljeva potrebni su rad, vrijeme i strpljenje. Ko god ne računa na ovo troje i zanemari ih neće uspjeti. A tamo gdje ne uspije dobro, trijumfovat će zlo.

Braćo i sestre.

Uzvišeni je rekao: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje: da pouku primite On vas savjetuje. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kada ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite. (En-Nahl, 90-91)

Iz ovih riječi razumijevamo da smo obavezni podržati one koji se zalažu za mir, dobro i pravdu među ljudima.

Zdravlje i snaga našeg društva, i naše zajednice, ne ogleda se u brojnosti jednih u odnosu na druge, u političkoj ili ekonomskoj snazi, već isključivo u poštivanju svačijeg prava, uspostavljanju socijalne pravde i solidarnosti među ljudima.

Dostojanstven i smislen dijalog obaveza je svih nas. On ne smije imati nikakve veze sa, ne daj Bože, nasiljem i prisilom. Razgovor među ljudima se mora voditi isključivo radi uspostavljanja nove vrijednosti, koja će uključiti svačije pravo, a ne radi destrukcije i postavljanja ultimatuma. U tom razgovoru niko ne treba biti satjeran u ugao; svi moraju pokazati prisebnost i razboritost.

Osnova tog dijaloga je otvorena i neprekinuta komunikacija. Ne smijemo davati lahka obećanja, tek da bismo postigli bilo kakav rezultat. Najvažnije je da poštujemo zakone svoje zemlje, da ne urušavamo njene institucije, da do dogovora dolazimo strpljivo, razgovorom i dijalogom, da jedni drugima vjerujemo i da se držimo date riječi. Poštivanje zakona je vitalno pitanje našeg društva. Iz tog odnosa proizlaze svi naši uspjesi i sve naše nedaće. Zakonima se obezbjeđuje svačije pravo i čuva sloboda pojedinca, od bilo čije premoći i potčinjavanja.

Gospodar svjetova je rekao: O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

Ova naša zemlja vapi za mirom. Sukobi, neplodne rasprave, blokade i svađe iznurile su naše ljude. Mladi s nevjericom to sve posmatraju i traže kakva selameta na drugim stranama.

Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ako želimo da se pridružimo uljuđenom, normalnom svijetu. Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, koji će služiti svima nama podjednako. Zar je to tako teško?!

Moramo shvatiti i prihvatiti da je ova zemlja naša zajednička sudbina. Neće to niko moći promijeniti ma koliko se trudio i želio. Iz vlastite se kože ne može, kaže narodna poslovica. Ona je naša domovina, baština koja se u srcu nosi, imetkom i životom brani. Tako je bilo u prošlosti, tako je danas i tako će biti i sutra.

U Svojoj poruci Gospodar svjetova je rekao: I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet, prostran kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Alu Imran, 133)

Ljepotu i blagoslovljeno stanje vjere osjetit će samo oni koji se budu u ibadetima trudili iskreno i pokorno. To su oni koji će osjetiti zadovoljstvo, zaslužiti oprost i zadobiti smiraj. Tajna tog postignuća leži u ljubavi prema Bogu i ljudima. To je ljubav kojom se prsa šire, a srce umiruje. Ono što činimo Allaha radi traje i ostaje, a ono što činimo radi nekog drugog interesa nestaje, zajedno s dunjalukom. U međusobnim odnosima, nastojmo savladati srdžbu i praštati jedni drugima. U praštanju je snaga pojedinca i mir u zajednici.

U svijetu u kojem živimo puno je siromašnih i unesrećenih ljudi. U blagodatima kojima smo obdareni nalazi se i njihovo pravo. Naša srca moraju biti s ljudima, djecom i ženama Gaze. U današnjem svijetu malo je zikra, obraćanja dragom Bogu, a puno nasilja i nepravde. Zaboravili smo na Boga, pa je On, Uzvišeni – kako je i obećao – učinio da čovjek zaboravi i samog sebe. U svijetu je zavladala besmisao i nestanak sreće, iskrenosti, ljubavi i ljudske topline, ali i nestanak mnogih berićeta. Davno je bio vakat da se vratimo Pravom putu, siratul mustekimu, i da u svoj život unesemo smisao, božanski red i poredak.

Učimo dove da se ovi ratovi zaustave. Upirimo prstom u zločince, tražeći pravdu za žrtve. Nemojmo to nikada prestati raditi, ma o kome da je riječ.

Neka Allah primi naše ibadete, naša dobra djela i neka mir zavlada među vjernicima.Ne gubimo nadu u Allahovu milost i oprost. Uvijek se možemo podići na krilima vjere i savladati prepreke pred sobom i svojim slabostima. Budemo li se bojali Boga, straha od ljudi će nestati. Svima vama želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih u krugu svojih familija i prijatelja. Čuvajte komšijske odnose, jer je to sunnet Muhammeda, a.s. Našoj braći i sestrama u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji, te braći i sestrama u zemljama Zapadne Evrope, Sjeverne Amerike i Australije, želim sretne bajramske dane.

Neka nas dani Bajrama uvijek podsjete na naše bratstvo u vjeri i zajedništvo u domovini. Molim Uzvišenog da ucviljenima olakša tugu i srca im razveseli, da bolesnima daruje ozdravljenje, a siromašne da učini imućnima iz Svojih riznica dobra.

Bajram šerif mubarek olsun!, zaključio je reisul-ulema IZBiH Husein-ef. Kavazović.

Nastavi čitati

Najčitanije