Jasmin Agović jedan je od građana BiH koji su trbuhom za kruhom otputovali za Njemačku.
BiH
Jasmin Agović o životu u Njemačkoj: “Nisam se pokajao što sam otišao, opet bih isto učinio”

Agović je sebi želio stvoriti bolju budućnost pa se tako okušao u poslu medicinskog tehničara u inozemstvu, te je već četiri godine u Njemačkoj, a trenutno živi u Karlsrueu.
Pronalazak posla
Kako je za “Dnevni avaz” kazao Agović, otišao je u Njemačku prvenstveno zbog toga što u BiH nije mogao naći posao, odnosno u Sarajevu.
– Kao medicinski tehničar ne možeš raditi. Loša politika, loša situacija u Sarajevu, jednostavno, društvo u BiH se promijenilo nagore – ističe Agović.
Dodao je da, kada je u pitanju medicinska struka, situacija u Njemačkoj je sada bolja nego što je to bilo ranije. Istakao je da su se uvjeti u Njemačkoj poboljšali. Kaže da manjak zaposlenog osoblja uvijek varira, ali da sada sigurno ima više uposlenika nego što ih je bilo ranije.
– Kada sam došao prije četiri godine, bilo nas je malo na odjelima, a sada nas je mnogo više – govori Agović.
Loša politika
Kazao je da mu je najteže pao rastanak od roditelja, društva i poznanika kada se odselio u Njemačku.
– Rastanak od kuće i žaljenje za tim što BiH ne može biti ono što je Njemačka bili su najteži. Nažalost, imamo sve predispozicije da budemo kvalitetna i dobra zemlja koja će pružiti svim građanima jednake uvjete, ali, nažalost, zbog korupcije i loše politike koja je vođena nismo. To su sve društveni problemi, ali, generalno, stanovništvo mora preuzeti dio odgovornosti za to – navodi Agović.
Istakao je da on u BiH dolazi što je više moguće, i to upravo zbog roditelja.
Kvalitet života
Kaže da se nije pokajao što je otišao u Njemačku te da bi ponovo učinio isto.
– Druženja je sve više, sada ima dosta naših ljudi. U početku nije bilo tako. Kvalitet života je na zavidnom nivou, svi naši ljudi su zadovoljni, ali, naravno, postoje problemi kada je pronalazak stanova u pitanju, posebno u većim gradovima. Naši ljudi se fokusiraju na veće gradove. Najviše mi nedostaju roditelji – zaključio je Agović za “Dnevni avaz”.
BiH
Amir Gross Kabiri: “Izrael će pobijediti, svijet svjedoči našoj moći”

Amir Gross Kabiri, izvršni direktor mostarskog Aluminija i potpredsjednik Zrinjskog, aktivan je na društvenoj mreži X od početka sukoba Izraela i Irana.
– Izrael će pobijediti u ovom ratu. Svijet svjedoči našoj moći i snazi. Ishod naše odlučne akcije štitit će slobodni svijet u desetljećima koja dolaze. Am Israel Chai!, napisao je Kabiri.
U drugom oglašavanju napisao je da se “iranski teroristički režim treba predati” kako bi narod Irana živio u miru, a ne pod diktaturom.
Podsjećamo, Kabiri je dobro poznat domaćoj javnosti, i to po ne baš lijepim stvarima. Protiv njega je ranije krivičnu prijaviu podnijela aktuelna načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karića.
Zbog Kabirijevih prijetnji, krivičnu prijavu FUP-u je prošle godine uputio i predsjednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog društva La Benevolencija Vladimir Andrle.
BiH
Bjegunac Zoran Galić predao zahtjev: Krije se i živi u Makarskoj, a traži da mu BiH isplaćuje penziju!?

Bjegunac od bh. pravosuđa Zoran Galić, bivši direktor Granične policije i zamjenik direktora SIPA-e, koji se nalazi u Hrvatskoj i za njim je raspisana crvena interpolova potjernica, predao je putem advokata zahtjev Zavodu PIO/MIO u kojem traži pravo na penziju, saznaje Raport.
Dobio rješenje MUP ZHK
Saznajemo da Zavod PIO/MIO još uvijek nije postupio po zahtjevu i da će odluka biti donesena u zakonskom roku.
Galić se, podsjetimo, već drugu godinu nalazi u Hrvatskoj. On se krije i živi u Makarskoj. Tačnije živi na relaciji Tučepi Makarska gdje njegov brat ima brojne apartmane. Raport je nedavno objavio i Galićevu fotografiju iz jednog tržnog centra u Makarskoj gdje kupuje voće.
Ovaj bivši policijski dužnosnik pobjegao je iz države dan pred hapšenje, to jeste 8.jula prošle godine.
Iz državnog tužilaštva navode da je Galić 8. jula popodne, nakon što je saznao da će biti uhapšen, “ilegalno prešao granicu BiH, te pobjegao u Hrvatsku gdje se i sada nalazi”.
Osumnjičen je za zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i primanje dara u vrijeme dok je bio direktor Granične policije BiH. Za Galićem je raspisana i interpolova potjernica, ali je Sud u Splitu odbio da ga izruči BiH.
Njega je s pozicije zamjenika SIPA-e razrješilo Vijeće ministara BiH nakon višemjesečne trakavice. Prethodno je Galić putem advokata podnio zahtjev s razješenjem s dužnosti zbog toga što je ostvario pravo na penziju.
Zahtjev za razrješenjem dužnosti prije isteka mandata, Galić je lani poslao putem svoje pravne zastupnice Ivane Grizelj Ćorluka, a u zahtjevu se navodi da je ispunio uslove za penzionisanje.
Ispunio sve uslove
“Dostavljamo vam zahtjev na njegov (op.a. Zoran Galić) lični zahtjev, odnosno sporazumni prestanak radnog odnosa imenovanog s radnog mjesta zamjenik direktora SIPA-e iz razloga što je ispunio uslove za penziju i isti namjerava podnijeti zahtjev za priznavanjem prava na penziju, nakon donošenja odluke po predmetnom zahtjevu” stajalo je u dopisu.
S obzirom da je Galić u policijskim strukturama skoro 30 godina, a u činu glavnog inspektora preko 15 godina njemu će penzija biti veća od 2.000 maraka. Istina, Galić ima pravo po zakonu, kao i svi građani ove zemlje na penziju, ali je moralno upitno da je prima dok se krije od bh.pravosuđa.
Mjesecima prije razrješenje tvrdio je da u Hrvatskoj na liječenju i da se nalazi na bolovanju. No SIPA čiji je bio rukovodilac nikada nije dostavio doznake.
BiH
Isplivao tajni razgovor Karadžića i Miloševića prije početka agresije: “Srbi se mogu samo smijati na Izetbegovićevu nezavisnost”

U samom središtu tih događaja stajala su dvojica ljudi: Radovan Karadžić, osuđeni ratni zločinac i tadašnji predsjednik Republike Srpske, te Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Srbije i ključni politički igrač u bivšoj Jugoslaviji.
Ono što je uslijedilo bio je rat koji je iza sebe ostavio više od 100.000 mrtvih, stotine silovanih žena, logore, masovna protjerivanja i genocid u Srebrenici.
Tajni razgovor iz januara 1992.
Dana 5. januara 1992. godine, svega nekoliko mjeseci prije formalnog izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, Milošević i Karadžić vodili su tajni telefonski razgovor, koji je godinama kasnije procurio u javnost.
Od samog početka razgovora, Milošević postavlja politički okvir u kojem odbacuje ideju o priznavanju Bosne i Hercegovine kao nezavisne države:
„Nećemo mi tražiti to priznanje. Da priznamo nikoga, jer nismo ni mi suvereni.“
Ova izjava zapravo služi da opravda paralelne političke poteze bosanskih Srba. Jer ako ni Srbija „nije suverena“, onda ni BiH, prema toj logici, ne može postojati kao nezavisna. To je bio pravni manevar, pokušaj da se ospori međunarodno priznanje BiH i pripremi teren za stvaranje zasebne srpske strukture.
Jedan od najotvorenijih trenutaka razgovora dolazi kada Milošević komentariše tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH, Aliju Izetbegovića, i ideju nezavisnosti BiH:
„Srbi mogu samo da se smeju na Izetbegovićevu nezavisnost. Kakva je to država koju je važnije da priznaju spoljne zemlje nego sopstveni građani?“
U ovoj rečenici sadržan je čitav pristup koji su bosanski Srbi pod vodstvom Karadžića primijenili u narednim mjesecima. Potpuna negacija državnog suvereniteta BiH, delegitimizacija vlasti u Sarajevu i političku priprema za podjelu zemlje.
U jednom trenutku, Milošević Karadžiću prenosi ton razgovora s američkim ambasadorom Warrenom Zimmermanom, koji je u to vrijeme imao aktivnu ulogu u mirovnim inicijativama u Jugoslaviji:
„O tebi je govorio jako dobro. Sa vrlo ovako laskavim ocenama.“ „Kaže: vrlo mudar političar. Mi ga kao takvog cenimo.“
Milošević jasno koristi ovu „američku pohvalu“ kako bi dodatno učvrstio političku sigurnost Karadžića i motivisao ga da nastavi s istom linijom djelovanja.
Pred kraj razgovora, Karadžić pokušava opravdati političke i vojne poteze koje poduzima njegova stranka, navodeći da se Bošnjaci „ilegalno naoružavaju“:
„Njihovi neki ljudi rade vrlo nelegalne stvari. Dijele oružje… Prave vojsku, bosansku.“
Ove izjave, bez konkretnih dokaza, korištene su u javnom prostoru kao opravdanje za formiranje tzv. Vojske RS-a i kasnije vojne operacije koje će rezultirati mnogim zločinima protiv čovječnosti.
Slobodan Milošević je uhapšen 2001. godine i izručen Haškom tribunalu (ICTY), gdje mu je suđeno za ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Umro je 2006. godine u pritvoru, prije izricanja presude.
Radovan Karadžić je godinama izbjegavao pravdu skrivajući se pod lažnim identitetom. Uhapšen je 2008. u Beogradu, a Haški tribunal ga je 2016. godine pravosnažno osudio na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
U nastavku poslušajte cijeli razgovor.
BiH
Krišto: “Svi oni koji pričaju o europskom putu to moraju i praktično pokazati”

Aktualna politička situacija na razini Bosne i Hercegovine u ovom trenutku je složena i nadam se će u narednom periodu postojati više političke odgovornosti da se gleda na budućnost BiH kako bismo prevladali ovu krizu, kazala je u subotu u Mostaru predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto.
“Jako puno toga je kazano u medijima, možda čak i previše, a ja kao osoba na odgovornim dužnostima pokušavam na drugi način gledati na sve ovo i raditi, stoga želim reći da institucije Vijeća ministara rade, redovito imamo svoje sjednice, ali imamo naravno i probleme kroz donošenje odluka, što smo nekako uvijek i imali jer institucije Vijeća ministara rade temeljem konsenzusa, kojim moramo usuglasiti dnevni red, ali i donositi odluke. Nadam se da će u narednom periodu postojati više političke odgovornosti da se gleda na budućnost BiH u kontekstu odgovornosti koje imamo kao politički predstavnici prema svakom od konstitutivnih naroda i prema svakom građaninu ove države, te da ćemo prevladati ovu krizu”, kazala je Krišto.
Istaknula je kako se političke tenzije stvaraju u medijima, te da se onda prenose i reflektiraju na rad Parlamentarne skupštine, ali i da se trudi da ta kriza ne preseli u institucije izvršne vlasti koja mora raditi i donositi odluke u okvirima Ustava i zakona.
“To nam je svima jasno i ne bih se reflektirala na neke odluke i poteze koji se donose unutar Parlamentarne skupštine zbog nekih pojedinačnih stvari. Mislim da to nije izgradnja sustava i nije nešto što Bosni i Hercegovini treba. Ja sam bila i ostat ću netko tko kao odgovorna politička osoba čini sve da svoje odluke temelji na Ustavu, zakonima i procedurama koje nas sve obvezuju. To je put za stabilnost, sigurnost i europsku budućnost BiH “, kazala je Krišto.
Što se tiče europskih zakona, naglasila je kako su oni pali upravo “zahvaljujući onima koji pozivaju na nekakav europski put i zahvaljujući nedostatku njihove ruke”.
“Prije nekoliko dana potpisali smo važan sporazum s Frontexom i to je jedna od obaveza, a i nešto što je potrebno Bosni i Hercegovini i Europskoj uniji u kontekstu zaštite i upravljanja granicom. Svi oni koji pričaju o europskom putu to moraju i praktično pokazati kroz donošenje odluka i kroz institucije i tijela vlasti. Nitko nema pravo uime nas odlučivati i donositi odluke, to nije dobro za BiH. Institucije i tijela izvršne i zakonodavne vlasti su te koje će pokazati što konkretno žele i na koji način će se odnositi”,” kazala je Krišto.
Dodala je kako će institucije Vijeća ministara i dalje raditi na ispunjavanju navedenih uvjeta, misleći konkretno i na dva zakona koja će biti u Parlamentarnoj skupštini BiH.
“Ministar pravde BiH Davor Bunoza nastavio je raditi na tom zakonu uz konzultacije sa svim ljudima iz radne grupe. Žao mi je što se to dogodilo bez ikakvog obrazloženja, uloženo je jako puno truda i bez obzira na neke komentare koji su se čuli u javnosti oni nisu zapravo imali pravno i stručno utemeljenje kad je u pitanju obaranje Zakona o visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću. Nastavljamo i dalje raditi, to je put kojim mi idemo i tako ćemo, nadam se, doći do cilja jer svaki rad daje rezultate”, kazala je Krišto, prenosi Fena.
BiH
Krvava svadba u BiH: Brat tokom slavlja ranio sestru, metak prošao tik uz srce

U selu Malo Blaško kod Laktaša veselje se u trenutku pretvorilo u dramu. Tokom svadbenog slavlja, došlo je do nesreće u kojoj je brat slučajno ranio svoju sestru vatrenim oružjem. Prema informacijama iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (UKC RS), metak je pogodio svega jedan centimetar od njenog srca.
Zahvaljujući brzoj i preciznoj reakciji ljekara Urgentnog centra i Klinike za torakalnu hirurgiju, djevojci je spašen život.
– Ponosan sam na svoje kolege koji su još jednom pokazali da svojim znanjem, trudom i savremenom opremom možemo parirati najboljim medicinskim ustanovama u Evropi i svijetu – izjavio je direktor UKC RS, Vlado Đajić.
Posebno je naglasio važnost odgovornosti tokom proslava:
– Neka se ovakve nesreće nikada ne ponove. Slavlja ne smiju biti razlog za tragediju. Budimo pažljiviji – poručio je Đajić.
BiH
Osuđeni ratni zločinac u Prijedoru postavio štand i prikuplja potpise za zabranu Dana bijelih traka

Na ovoj online platformi peticiju je do subote prijepodne potpisalo 16 osoba.
On je sredinom juna, kako su objavili lokalni aktivisti koji su ga vidjeli, počeo prikupljati potpise i u centru Prijedora, gdje građane poziva da potpišu “dokument koji će pokazati da oni nisu ubice, nego oni koji su 1992. godine započeli krvavi pir na ulicama”.
“Pomozite da odstranimo kancerogeno tkivo koje svakim danom, pred našim očima, raste i postaje sve veće i veće”, dodaje se u objavi na profilu Aleksandra Knjeginjića na društvenoj mreži Facebook gdje je objavljena njegova fotografija na kojoj se vidi kako prikuplja potpise.
Knjeginjić je ranije osuđen u Sjedinjenim Američkim Državama za prevaru u sticanju američkog državljanstva. U presudi je navedeno da je prikrio optužnicu prema kojoj je 1994. godine učestvovao u ubistvu dva bošnjačka civila, bračnog para, zbog čega je osuđen na 12 mjeseci zat
Edin Ramulić iz Udruženja “Jer nas se tiče” koje organizira Dan bijelih traka, koji je i sam bio zatočen u prijedorskom logoru “Trnopolje” , za Detektor kaže da ga je ova peticija duboko uznemirila.
“To može samo u BiH, da presuđeni ratni zločinac postavi štand na glavnom trgu i skuplja potpise protiv sudski utvrđenih činjenica o prijedorskim bijelim trakama”, dodao je Ramulić.
Govoreći o pozivu na potpisivanje peticije, Ramulić kaže da su za Knjeginjića u ovom slučaju “kancerogeno tkivo” Bošnjaci, Hrvati i ostali koji su se nakon progonstva vratili u Prijedor. Pozvao je građane da ne potpisuju peticiju, ali i sve političare koji mogu uticati da poduzmu nešto kako bi se spriječilo prikupljanje potpisa.
“Ova peticija ne može nauditi obilježavanju Dana bijelih traka, ona zapravo pokazuje kakvi ljudi negiraju bijele trake. Ali ovaj govor mržnje se mora suzbiti, jer se u Prijedoru ovako nije govorilo još od rata i ratnih zločina”, pojasnio je Ramulić.
Dan bijelih traka obilježava se u Prijedoru, ali i širom svijeta svakog 30. maja, u znak sjećanja na 1992. godinu kada su Bošnjaci, Hrvati i ostali nesrbi prilikom kretanja u Prijedoru i okolici bili primorani da stavljaju bijele trake na ruke i tako označavali i svoje kuće.
Haški tribunal je u najmanje dvije pravosnažne presude utvrdio da je nesrpsko stanovništvo Prijedora bilo primorano da “u znak lojalnosti srpskim vlastima” izvjesi bijele plahte pred svojim kućama i nosi bijele marame na ruci. Tribunal je u presudama utvrdio da je više hiljada ljudi ubijeno tokom rata u Prijedoru, kao i da su kroz logore prošle hiljade Bošnjaka i Hrvata.
Bijele trake, kao sudski utvrđene činjenice, ranije su negirale i različite grupe iz Prijedora, poput “Samopoštovanja” i “Principa”, koji su prije tri godine uticali na zabranu mirne šetnje povodom Dana bijelih traka, a konstantno su svojim narativima negirali postojanje bijelih traka, te etiketirali aktiviste koji se bore za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora.
Nakon ove zabrane, Detektor je u svom istraživanju otkrio povezanost ove dvije organizacije sa gradskim vlastima, političkom partijom Ujedinjena Srpska u Prijedoru, ali i kako su veličali ratne zločince i pružali podršku ruskoj invaziji na Ukrajinu.
-
Svijet / Zanimljivostiprije 1 dan
Predsjednik Izraela: “Svijet je dužan stati uz nas – radi čovječanstva”
-
Smrtovniceprije 6 dana
Na ahiret preselio Tahirović (Rukije) Sead
-
Smrtovniceprije 2 dana
Na Ahiret preselio Topić (Sulejman) Mehmed – Medo
-
BiHprije 4 dana
Čović: “Snažno osuđujemo antisemitske postupke vlasti u Sarajevu”
-
Smrtovniceprije 5 dana
Na Ahiret preselio Silić (Muste) Ramo
-
Smrtovniceprije 19 sati
Na Ahiret preselio Memić (Hazim) Šefkija