Je li Hakija Turajlić namjerno poslan na okupiranu teritoriju

Prošlo je 26 godina od ubistva prvog potpredsjednika Vlade RBiH Hakije Turajlića. Tužna godišnjica smrti ovog velikog čovjeka obilježena je, 8. januara, na dan kada je 1993. Turajlić pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima ubijen po povratku sa sastanka s turskom delegacijom na Sarajevskom aerodromu.

U jeku agresije na BiH, naime, Turajlić je u ime Vlade RBiH otišao na sastanak s turskom delegacijom na aerodrom, a kojoj u to vrijeme četničke snage nisu dozvolile ulazak u Sarajevo.

Svjedoci zločina

On je bio u oklopnom vozilu UNPROFOR-a, u pratnji francuskih vojnika, koje su zaustavile srpske snage u sarajevskoj Kasindolskoj ulici. Francuski vojnici poslušali su naredbu agresora i otvorili vrata transportera u kojem je bio Turajlić. Tada je jedan srpski zločinac ispalio rafal i usmrtio potpredsjednika međunarodno priznate BiH.

Do danas je ostalo nerazjašnjeno zašto su  pripadnici francuskog UNPROFOR-a poslušali naređenje agresorskih vojnika i otvorili vrata transportera, jer Turajlić je bio pod međunarodnom zaštitom.

Nejasno je zbog čega pripadnici UNPROFOR-a nisu uzvratili vatru, niti pozvali pojačanje koje im je, kako je ranije objavljivano, bilo udaljeno 500 metara od mjesta zločina, te zašto nisu zadržali Turajlićeve ubice, nego su nijemo svjedočili zločinu.

Nažalost, ovo su sve činjenice kojima se niko od nadležnih organa u BiH, ni tada, a ni danas, nije bavio, niti ih je istraživao, pa tako za ubistvo Turajlića niko nije odgovarao.

Domaće službe

Nikad nisu rasvijetljene niti istražene špekulacije da je Turajlić možda namjerno poslan na okupiranu teritoriju, jer je “previše znao” i zagovarao pravednu i poštenu raspodjelu donacija koje su pristizale u BiH, što u to vrijeme nije bio slučaj.

Niko nikad nije odgovorio ni na pitanje zbog čega u Turajlićevoj pratnji nije bilo pripadnika domaćih sigurnosnih službi, što bi možda spriječilo francuske vojnike da otvore vrata transportera ili bi možda zlikovac bio onemogućen da ga ubije.

Porodica rahmetli Turajlića duže od dvije decenije ukazuje na to da država nikad nije stala iza čovjeka koji je u tom momentu obnašao, faktički, funkciju predsjednika Vlade. Zanimljivo je da obilježavanje godišnjice ubistva Turajlića nikad nisu organizirale državne ili federalne institucije, nego kompanija „Energoinvest“, čiji je on bio prijeratni čelnik. Sve su ovo pitanja koja na odgovor čekaju duže od dvije i po decenije, ali i svjedoče o beščašću onih koji ih kriju i zataškavaju.

Uspješan privrednik

Hakiji Turajliću posthumno je dodijeljena Zlatna plaketa Patriotske lige BiH – orden za hrabrost, patriotizam te odgovorno i časno izvršavanje zadataka. Inače, on je bio i uspješan privrednik, koji je za prijeratni “Energoinvest” sklopio brojne poslovne ugovore kojim su ovom bh. gigantu otvorena vrata svjetskih tržišta. Oni koji su poznavali njega i njegova djela, kažu da je bio moderni političar demokratske orijentacije, uzoran suprug i otac dvije kćerke.

Vasić oslobođen

Iako je 1998. Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu podiglo optužnicu protiv Gorana Vasića za ratni zločin, kojom se teretio i za ubistvo Turajlića, on je oslobođen optužbi, a proces je ponavljan tri puta. Godinama u tom tužilaštvu ponavljaju da se taj slučaj vodi kao predmet u kojem se Turajlićevo ubistvo stavlja na teret nepoznatom izvršiocu.

(avaz)

Komentariši

%d bloggers like this: