JEDINSTVO – KLJUČ USPJEHA MUSLIMANA

Piše :Samir ef. Muminović, imam u džematu Moševac, MIZ Maglaj

Teorijski tretirati temu jedinstva, govoriti i pisati načelno o jedinstvu muslimana vrlo je lahko, jer u izvorima islama, Kur'anu i Hadisu, nalazimo mnogo jasnih instrukcija, principa i preporuka na koji način snažiti i posredovati jedinstvo u zajednici vjernika. Međutim, konkretna, sumorna stvarnost i praksa muslimanskih naroda u svijetu, vrlo često oslovljava nas nasuprot ovih načela, jer svi mi danas svjedočimo velike raskole i međumuslimansku podijeljenost.

Podsjetimo se, prvo, na neke ajete Kur'ani-kerima i hadise Allahovog Poslanika, alejhisselam, koji ukazuju na važnost jedinstva muslimana i opasnost cijepanja zajednice:

‘Svi se čvrsto držite Allahova užeta, a ne pravite raskola (nemojte se razilaziti i razjedinjavati).
U komentarima Kur'ana, sintagma hablullah – Allahovo uže, protumačena je na tri načina:

– svi se čvrsto držite Kur'ana, kao Božije Riječi,
– svi se čvrsto držite zajednice (džemata),
– držite se dini – islama (držite se propisa vjere)

Riječ habl koju prevodimo kao uže, u svojoj osnovi znači ‘uže koje je satkano od velikog broja vlakana’, pa je hazreti Pejgamber u jednom hadisu rekao za Kur'ani-kerim da je čvrsto uže koje se ne može pokidati. Ako se opredijelimo za tumačenje koje kaže da je hablullah, ustvari, zajednica vjernika, možemo reći da je svaki vjernik, musliman jedno vlakno koje doprinosi čvrstini tog užeta.

I Allahove blagodati prema vama se sjetite, kad neprijatelji bili ste, pa vam je On povezao srca vaša, i blagodati Njegovom postali ste braća!

Iako ovaj ajet nosi univerzalnu poruku koja odjekuje u svakome vremenu, on je prvenstveno govori o plemenima Evs i Hazredž, koja su, prije dolaska Muhammeda, alejhisselam u Medinu, bila u stalnom sukobu i neprijateljstvu, i dolaskom islama, ta dva plemena se ujedinjuju, kako kaže Kur'ani-kerim, Allah dželle šanuhu je združio njihova srca, a u toj njihovoj međusobnoj borbi, jevreji su, zarad svojih interesa i svoje politike, stalno spletkarili i potpaljivali vatru razdora između ta dva plemena.

I bili ste na rubu vatrenog ponora, pa vas On spasi od Njega!’ (Alu Imran, 103)

Neprijateljstvo, podjele, mržnja, sukobi, nepovjerenje, svaku zajednicu vode u ambis, na rub vatrene jame. Pa je Allah dželle šanuhu zajednicu vjernika te propasti spasio.

Šta je osnova muslimanskog jedinstva? Koji su osnovni faktori jedinstva i na čemu se ono temelji?¸

U devedeset drugom ajetu sure El-Enbija, sadržana su dva pojma koja sve muslimane svijeta povezuju i ujedinjuju, a to su pojam ummeta – zajednice svih muslimana, i pojam ibadeta – obožavanja ili robovanja Allahu dželle šanuhu;

Uistinu, o vi koji vjerujete, ova vaša zajednica (ummet), jedna je jedina zajednica, pošto sam Ja Uzdržavatelj svih vas, obožavajte , onda, samo Mene! (El-Enbija, 92)

Shodno ovome kur'anskom ajetu, muslimani su Bogu predani, zajednici odani! Koncept ummeta podrazumijeva specifičan senzibilitet duhovnog bratstva među svim muslimanima (el-uhuwwe el-islamijje), te osjećaj istovrsnog jedinstva i zajedništva, koji nadilaze sve geografsko-teritorijalne i etničko-lingvističke partikularne identitete, ali ne na način njihovog negiranja, jer islam naučava da je, pored njegovanja duhovnog bratstva zasnovanog na vjeri, musliman obavezan, prema nalogu Objave, respektirati porodične, i konsekventno tome, i šire familijarne i nacionalne veze.

Posebno su značajne su poruke sure El-Hudžurat (Sobe) koja, posebno naglašava jedinstvo muslimana, i načine kako očuvati to jedinstvo; jedan ajet kaže:

Svi vjernici su samo braća! Zato, kad god su oni u zavadi, izmirite svoja dva brata, i Allaha se bojte, kako biste bili odlikovani milošću Njegovom! (El-Hudžurat, 10)

U snaženju i očuvanju muslimanskog jedinstva, svakome je iman (vjera) na iskušenju; koliko za jedinstvo radimo, kako radimo, da li svojom nesmotrenošću i nemarnošću doprinosimo nepovjerenju, podjelama i raskolima?
Između brojnih hadisa Allahovog Poslanika, alejhisselam, koji govore o zajednici i zajedništvu, navest ćemo samo neke:

„Zaista, šejtan je čovjeku vuk! On dograbi osamljenu ovcu, onu koja stranja. Pa zato, čuvajte se strančarenja, a držite se džemata, ravnajte se prema onome šta većina muslimana misli i držite se džamije!“ (Musned Ahmedov, 232/5)

‘Džemat je rahmet (milost), a cijepanje džemata je ‘azab (kazna, patnja)!’“ (Medžmeu’z-zevaid, 92/5)

‘Dvojica su bolja od jednoga, trojica su bolja od dvojice, a četverica su bolja od trojice! Čuvajte džemat, jer Allah neće ujediniti (čitav) moj ummet ni na čemu osim na Uputi!’“ (Musned Ahmedov, 145/5)

‘Allahova ruka je nad džematom, a šejtan je s onim ko ostavi džemat i on ga na to podbada!’
(Nesa’i, 4025)

Vjernici su u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti jednih prema drugima i učtivosti, kao da su jedno tijelo; kada jedan dio tijela osjeti bol, čitavo tijelo osjeća groznicu i nesanicu.” (Buharija)

„Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje, niti će ga izdati! Ko bude pomogao svome bratu (u vjeri), Allah će njemu pomoći, ko od muslimana otkloni nevolju, Allah će od njega otkloniti nevolju od nevolja Sudnjega dana i ko sakrije sramotu muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu na Sudnjem danu!“ (Ahmed)

Govor o muslimanskom jedinstvu i zajedništvu ne bismo upotpunili i u nekoj mjeri zaokružili ako, pored ovih načelnih napomena kroz Kur'an i Hadis, ne bismo napravili i određenu kritičku refleksiju spram međumuslimanskih odnosa danas;

Mi smo danas kao Ummet, kao muslimanska zajednica u cjelini, u ogromnoj disproporciji sa onim što naša lijepa vjera predviđa. Toliko je podjela danas u muslimanskome svijetu da ih je vrlo teško pratiti, a kamoli analizirati. Veliki pakistanski mislilac, Muhammed Iqbal, zapisat će:

Muslimani vazda jedni s drugima u ratu su, dvojni, pa gdje god ih ima. A maknel’ ko ciglu iz džamije, svi su razvikani i kad više u njoj nisu. Vi ste se pomirili s ropstvom Zapadu – Moja zamjerka je protiv vas, ne protiv Zapada.

U mnogim muslimanskim zemljama danas, zbog ‘pravog’ i ‘nepravog’ islama, muslimani se međusobno trijebe, uz gromoglasno ‘Allahu ekber’ lete u zrak čitave džamije, stare i po hiljdu godina. Njihov međusobni razdor iskoristili su neprijatelji izvana, strani okupatori koji su se okupili oko njih, kako govori jedan hadis baš kao ‘što se igladnjeli okupe oko posude sa hranom’. U ostvarivanju vlastitih ciljeva, u želji da se domognu nafte, strateških prolaza, svjetskih moreuza, njima muslimanska krv nije sveta.

Sejjid Hussein Nasr sugerira da načelna, inicijalna kumstva za međumuslimanske sukobe dolaze za Zapada, međutim, glavna krivica, kaže Nasr, leži na muslimanima, jer muslimani iz svojih duhovnih kapaciteta nisu iznjedrili samosvojno koncipiranu savremenost.

U izvrsnome eseju ‘Mošus hazreti Fatime, ali i mošus hazreti Aiše’, profesor Enes Karić svraća pozornost na hiljade današnjih džamijskih minbera (govornica), u tradicionalnim zemljama islama, sa kojih muslimani jedni druge spremaju u džehennemske komore … a te se poruke sa džamijskih minbera umnažaju, i kao kuga šire internetskim stranicama, razulareno emitiraju, prijeti se smrću, bijesovi rata se potpiruju, nered je kako kaže Kur'an, zahvatio i kopno i more!

Današnje muslimanske elite u tradicionalnim zemljama islama, muslimanska ulema, doktori, profesori, akademici – oni su prvi odgovorni za sukobe šiija i sunija, za međumezhepska krvoprolića, za distribuiranje ideologije anatemizma i tekfirizma među muslimanima. Te elite, ulemanske i druge, glavni su krivci pa se danas muslimani surovo krve oko ‘pravoga islama’, oko čiste vjere, pravoga mezheba, oko zaslužnih i manje zaslužnih Drugova Božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s.’

Ni mi ovdje u Bosni i Hercegovini, nismo ostali pošteđeni ideologije tekfira i ratobornog, mrzilačkog, rigidnog tumačenja Kur'ana i islama. Alternativna islamska scena, koja nema osjećaj za duh vremena, za konkretne društvene prilike, sa jednim krajnje redukcionističkim tumačenjem islama, uvelike je prisutna kod nas, i svoje vjerne pobornike ima u paradžematima, na društvenim mrežama i youtube kanalima. U zaštiti naše zajednice i našeg zajedništva, mi moramo s takvima računati, na ispravan način se postaviti, stalno, uvijek iznova nuditi jednu vrstu kontranarativa, pogotovo mladima, koji će islam predstavljati kao radost života, a ne kao poklič za nasilje i krvoproliće.

Međutim, nad svime rečenim, nema velike koristi od beskrajnih jadikovki i obilnog izljeva emocija, od lamentiranja nad stanjem u kojemu se muslimani nalaze. Sve što se trenutno u svijetu dešava, ne smije nas obeshrabriti u misiji dobra.

Neredi, sukobi i međumuslimanska podijeljenost jeste jedna konstanta koja nas prati još od vremena prvih, najodabranijih generacija muslimana. Kako mi danas, na ovome pedlju dunjaluka na kojem nas je dragi Bog stvorio možemo biti dio Poslanikovog Ummeta i snažiti islamsku zajednicu i zajedništvo?

Sveukupnom muslimanskom jedinstvu ne možemo doprinijeti mnogo. Ali svako od nas pojedinačno, ima svoje obaveze, i svoj dio odgovornosti. Allah dželle šanuhu, za Svoga prijatelja, Ibrahima, alejhisselam, kaže da je on sam bio zajednica – ‘ummet – primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik.

Niko od nas ne može doprinijeti općem dobru dok pojedinačno sebe, na svaki način ne osnaži, dok u životu ne odredi prioritete. Samo jak pojedinac, sigurno je zaleđe jakoj, stabilnoj zajednici. Nikada se ne smije zanemariti individualni angažman bilo kojeg čovjeka. On, naizgled, može biti beznačajan kao jedna kap kiše. Međutim, kada u jednome trenutku padne milion takvih, naizgled beznačajnih kapi kiše, onda obamrla zemlja zaživi i daje svakovrsne plodove. Tako isto, kada dođe do sinergije individualnih aktiviteta, onda oni rezultiraju time da jedno društvo liči na sebe, da drži do sebe, da stvori odgovorno javno mnijenje koje je onda ključni korektiv za ponašanje svakoga. Kada ozbiljimo takvu filozofiju življenja, tek tada možemo očekivati jedan ambijent za odgovorno ponašanje.

Kada Allah dželle šanuhu Poslaniku kaže: Kum fe enzir! – O ti pokriveni! Ustani i opominji! … Ve la temnun testeksir! – I ne prigovaraj da ti je puno!, to je poziv i nama samima na društveni aktivizam, i snaženje Zajednice, i podsjećanje da, onog trenutka kada preuzmemo neki emanet, brigu o općem dobru, nećemo taj svoj angažman kapitalizirati na pogrešan način, gledajući samo svoju vlastitu korist, prigovarajući svima i postavljajući sebe kao nukleus oko kojega treba da se okreće cijela zajednica.

Na kraju ovog eseja, podsjetit ću sebe i vas na jedan hadis i jedan kur'anski ajet, koji nam govore da se učenje naše vjere ne zadržava na bilo kojem materijalnom dobru, na suhom intelektualizmu i čistoj proklamaciji, nego istinskoj bratskoj ljubavi i osjećaju jednih, za druge. To je pokretačka snaga u osvjedočenoj zajednici vjernika muslimana;

Ebu Nedžih, Irbad ibn Sarije, neka je Allah sa njim zadovoljan, jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., drugova pripovijeda:

“Jedan dan nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio takve savjete da su srca prisutnih zadrhtala, a oči zasuzile. Na to mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče! Kao da je ovo oprosni govor, pa oporuči nam nešto!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Oporučujem vam da Allaha budete svjesni, i da slušate i pokoravate se vašem pretpostavljenom pa kad bi on bio i rob. Ko poživi vidjet će mnogo razdora i razilaženja. Tada se držite mog sunneta i sunneta mojih pravednih halifa. Budite ustrajni u tome! Čuvajte se novotarija, jer svaka novotarija je stranputica, a svaka stranputica je zabluda.’

‘I on je ujedinio srca vjernička, a ti da si sve što je na Zemlji potrošio, opet im ne bi srca njihova ujedinio, ali je Allah srca njihova ujedinio. On je doista silan i mudar! (Enfal, 63)

Poštovani, skromna promišljanja u ovome eseju nisu ciljala na sveobuhvatan govor o temi muslimanskog jedinstva i zgotovljene odgovore. Nadam se da sam sebe i vas makar potaknuo na razmišljanje o ovoj, za muslimane prevažnoj temi.

Es-selamu ‘alejkum!

 

Komentariši

%d bloggers like this: