Iako je svake godine u Hrvatskoj tijekom udarne turističke sezone potrebno i nekoliko desetaka tisuća sezonskih radnika samo u turizmu – mnogi od njih na brojnim se poslovima, poglavito diljem obale u ljetnim mjesecima, suočavaju sa šarolikim uvjetima rada. Što iz neznanja, što iz potrebe za poslom i prihodima, u mnogim situacijama ljudi ostaju na svojim sezonskim poslovima, a onda se najesen vraćaju kući sa, ili u nekim slučajevima čak i bez “krvavo” zarađenog novca, a često i s gorkim sjećanjem na odrađenu sezonu. Previše radnih sati bez mogućnosti adekvatne pauze, radni tjedni i mjeseci bez slobodnih dana, izrabljivanje, dvostruke blagajne, rad na crno, neprijavljivanje i neplaćanje radnika, lažna obećanja o većoj plaći i tome slično samo su dio onoga što čini tamnu stranu turizma, a na što svake godine iznova pristaju mnogi sezonski radnici – kako domaći tako i strani. Iako potražnja za sezoncima stalno raste, svake godine suočeni smo s velikim problemom njihova nedostatka.

– U naš sindikat u pravilu se učlanjuju ljudi koji rade u velikim hotelskim kućama koje imaju potpisane kolektivne ugovore, kojih bi se trebali pridržavati. Upravo ti veliki hoteli i lanci jednostavno sebi ne mogu dopustiti ići mimo zakona i kolektivnog ugovora. Osim krovnog ugovora, u mnogim kućama postoje i takozvani kućni kolektivni ugovori. Na takva mjesta većinom dolaze ‘stalni’ sezonci, odnosno ljudi koji ondje rade godinama i koji točno znaju sve uvjete i detalje rada – objašnjavaju iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske.

Kod manjih poslodavaca, s druge strane, dodaju, primjerice u manjim pizzerijama, pekarnicama, ugostiteljskim objektima i slično, ima uistinu svega. Takvih priča je more, ističu.

– Nažalost, to se stalno događa. Kako tome doskočiti? Prije svega, kontrole bi trebale biti veće. U nepreglednome mnoštvu tih manjih poslodavaca gotovo im je nemoguće stati na kraj – kažu sindikati.

Međutim, veći problem vide u neinformiranosti, poglavito mladih radnika koji odlaze raditi na sezonu.

– Ljudi bi se trebali više informirati. Neki od njih odlaze raditi a da uopće ne znaju svoja prava. Potpišu neki papir koji je njihov ugovor o radu, a on može biti i pravno ništavan. Ljudi bi trebali znati koji je rok za prijavu radnika, koja je minimalna plaća, poznavati kolektivni ugovor o ugostiteljstvu, jer je to njihov zakon, i tome slično. Sve se zapravo svodi na informiranost – ističu iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske.

Slično govore i njihovi sindikalni kolege u Novom sindikatu, koji okuplja radnike svih djelatnosti, pa tako i turizma.

– Lajtmotiv svake turističke sezone je nedostatak kvalitetne radne snage. Ističem kvalitetne. Velik problem je potplaćenost turističkog sektora. Ljudi koji rade sezonu nemaju uvjete kakve bi trebali. To sada dolazi na naplatu. Mnogi su otišli, pa smo prisiljeni uvoziti radnu snagu. To je korektna radna snaga, ali postoje mnoge situacije koje se svake godine ponavljaju i o kojima nas obavještavaju naši članovi. Vlada razlika dogovorenih uvjeta i onoga što se stvarno zbiva. Dolazi do disproporcija. Nitko ne ide raditi sezonu misleći da će imati svaka dva tjedna slobodno, no očekuje barem koji slobodan dan nakon odrađenih pet, šest ili sedam dana – kaže nam Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata.

Velik je problem u sezoni, dodaje, različitost smještajnih kapaciteta za sezonske radnike, no u tom smislu ipak postoje određena poboljšanja.

– Treba poraditi na pravilnicima koji propisuju smještajne kapacitete. Prije je bio propisan broj slavina na određen broj ljudi, razmak između kreveta… Danas, bojim se, toga nema – kaže Kiš. Problemi na koje se Novom sindikatu najviše žale kad je riječ o sezonskom radu tiču se nedostatka kvalitetnog međusmjenskog ili međudnevnog odmora.

– Ljudi izgaraju na poslu. Bez obzira na plaću, ona je premalena ako čovjek ‘izgori’. Mi kao sindikat zalažemo se za dostojanstvenu plaću od koje radnik može uzdržavati sebe, bračnog druga i dvoje djece. U današnjim uvjetima to bi trebalo biti gotovo 11.000 kuna neto. Radnik u sezoni to bi mogao zaraditi eventualno kao bolji ili kvalitetniji kuhar. Osim plaće, svaki radnik treba dobiti slobodno vrijeme – kaže Kiš.

Prema informacijama koje dobiva, kako kaže, velike hotelske kuće kreću u lov na radnu snagu odmah nakon završetka aktualne sezone.

– Možda bi bilo bolje da s ljudima koji su im odradili sezonu unaprijed potpišu ugovore za iduću godinu. Čovjek, dobar radnik, to je temelj svega, za svaku branšu, pa tako i turističku – ističe Kiš, koji smatra da treba mijenjati Zakon o radu jer je on, napominje, poduzetnički a ne radnički.

– To definitivno pridonosi lošoj situaciji – zaključuje naš sugovornik.

Resorna ministrica Nikolina Brnjac nedavno se osvrnula na problem nedostatka radne snage u sezoni, za koju je najavila kako smatra da će biti još jedna u nizu rekordnih.

– Taj problem radne snage bit će još i veći, ne samo u turizmu nego u svim sektorima. Europa kao kontinent stari, mlade moramo uključiti što prije u sustav. Važno je da turistički sektor pruži kvalitetne uvjete rada, da se radnike adekvatno plati te da imaju adekvatan smještaj – istaknula je ministrica.

Iz Hrvatske udruge turizma najoštrije osuđuju poslodavce koji na bilo koji način iskorištavaju i neadekvatno se odnose prema radnoj snazi, kako u sezoni tako i cijele godine piše 24sata.

– Kao i u svakoj djelatnosti, u turizmu postoje poduzetnici koji u svom radu ne mare za poslovne norme i standarde, odnosno čak ih i namjerno zanemaruju. U Hrvatskoj udruzi turizma takve poduzetnike, koji čine ipak mali dio ukupnog broja poduzetnika u turizmu, oštro osuđujemo te pozivamo nadležne institucije i inspekcije da iskoriste sve instrumente koje imaju na raspolaganju da takvih praksi bude što manje. Ističemo da naše članice, najveće turističke kompanije u Hrvatskoj, ne samo da poštuju dosegnute norme i standarde na tržištu nego i kontinuirano podižu te standarde, posebno u dijelu radnih prava i uvjeta – kaže Veljko Ostojić, predsjednik HUT-a.