Connect with us

Sukob u Ukrajini

Kako se Tito odvažio reći istorijsko ‘ne’ Staljinu i koliko tadašnja situacija nalikuje današnjoj sa Zelenskim i Putinom

Novinari Slobodne Dalmacije zamolili su dr. Jakovinu da pokuša usporediti pozicije Tita onda i Zelenskog sada, unaprijed uvažavajući ne samo razlike u okolnostima, već i one u osobnostima ove dvojice, kao i načinu dolaska na vlast, koje su ogromne. Kome je bilo lakše pružiti otpor Moskvi?

Kad je ruska invazija na Ukrajinu iz prethodećih joj obavještajnih izvješća stigla u novinarska, umrežena zajednica odmah je reagirala. Ne nužno sa zaprepaštenjem, užasom i suosjećanjem. Naravno da su se javili i oni koji u najmanju ruku “razumiju” Putina, a dobili smo i uobičajeni kontigent pošalica, koje ne izostaju ni u ovakvoj, nimalo šaljivoj situaciji.

 

U jednom memeu (što bi bila zanimljiva slika ili video s natpisom koja se brzo širi online), ne prvi put, ukazao nam se Josip Broz Tito, ozbiljna konkurencija Chucku Norrisu kad god se traži superjunak s nadnaravnim moćima. Šeretski nasmiješen, puši cigaru i poručuje: “Samo vas gledam. Majku vam vašu, pa ja sam ta g… odj… kad nitko nije smio, i to sam samcat.”

 

Naravno, misli se na Titovo povijesno NE Staljinu nakon rezolucije Informbiroa 1948. godine. Podsjetimo, enciklopedijski kratko, na taj povijesni kontekst (izvor: Hrvatska enciklopedija):

 

Boljševička Rezolucija

 

Informbiro (skraćeno od Informacijski biro komunističkih i radničkih partija – IB), bio je savjetodavno i koordinacijsko tijelo devet komunističkih i radničkih partija (SSSR-a, Poljske, Čehoslovačke, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Jugoslavije, Italije i Francuske), osnovano potkraj septembra 1947. u Varšavi. Zadaća mu je bila informiranje i savjetovanje predstavnika centralnih komiteta partija članica radi usklađivanja njihovih politika.

 

Naravno, bio je pod dominacijom sovjetske Sve savezne komunističke partije (boljševika), koja je potaknula njegovo osnivanje. Služio je interesima SSSR-a u odnosu na savezničke države i partije, radi nadzora komunističkih pokreta. Do proljeća 1948. sjedište mu je bilo u Beogradu, a potom u Bukureštu.

 

Od 1948. SSSR se koristio Informbiroom u sukobu s državno-partijskim vodstvom Jugoslavije, nakon političkog razlaza J.B. Tita s J.V. Staljinom. Na drugome zasjedanju u Bukureštu, 28. juna 1948., donesena je rezolucija “O stanju u KP Jugoslavije”, u kojoj je odbijanje jugoslavenskog vodstva da se podredi sovjetskoj politici označeno kao izdajničko i protusovjetsko. Štaviše, na trećem zasjedanju u Budimpešti, potkraj novembra 1949., Informbiro je donio rezoluciju još direktnijeg naslova: “Jugoslavenska kompartija u rukama špijuna i ubica”.

 

Sovjetski se režim promidžbeno koristio Informbiroom u opravdavanju niza staljinističkih sudskih procesa u državama istočne Evrope. Pri otporu sovjetskom hegemonizmu, Tito je potaknuo unutarnjopolitičku liberalizaciju i vanjskopolitički zaokret. Istodobno, velikosrpske i unitarističke snage u KPJ iskoristile su sukob s Informbiroom za obračun s prosovjetskom strujom, ali i s istaknutim komunistima nacionalno-demokratske orijentacije poput Andrije Hebranga. Nakon Staljinove smrti, političkih promjena u SSSR-u i normalizacije odnosa s Jugoslavijom, Informbiro je raspušten 1956. godine.

 

Geostrateško čudo

 

Povjesničar Tvrtko Jakovina podsjeća da je prekid odnosa Jugoslavije i SSSR-a bio “najvažniji događaj od kapitulacije Japana”, koji je u svjetskim odnosima i tokom Hladnog rata bio “geostrateško čudo”:

 

“Niko nikada nije mogao zamisliti da će neka socijalistička zemlja moći iskočiti iz sovjetskog lagera, a tada se dogodila prva socijalistička dekolonizacija.”

 

Stoga je, nakon junačkog početka obrane i velikog NE Putinu od strane Volodimira Zelenskog, nekako logično usporediti ova dva snažna otporaštva sovjetskim odnosno ruskim hegemonima, iz zemalja koje su imale vrlo snažne veze s Rusijom odnosno Sovjetskim Savezom.

 

Novinari Slobodne Dalmacije zamolili su dr. Jakovinu da pokuša usporediti pozicije Tita onda i Zelenskog sada, unaprijed uvažavajući ne samo razlike u okolnostima, već i one u osobnostima ove dvojice, kao i načinu dolaska na vlast, koje su ogromne. Kome je bilo lakše pružiti otpor Moskvi?

 

“Iz današnjeg očišta, po nekim je stvarima Titu bilo jednostavnije, jer je očito imao dovoljno moći i odlučnosti koja je drugu stranu, Sovjete, mogla uvjeriti da bi rat bio preskup, predug, neizvjestan, nepotreban. Pritom, Tito nije graničio sa SSSR-om, a 1948. nije graničio niti s ijednom prijateljskom zemljom, kao sada Ukrajina s onima na zapadu. Naime, partizani ili Jugoslavenska narodna armija bili su ušli u Austriju, uzeli dio talijanskog teritorija, pomagali gerili u Grčkoj, a sve druge države bile su Staljinovi saveznici, zapravo sateliti. Druge države su, do 1945., bile okupatori Titove Jugoslavije. Bio je i to razlog zašto je Titu bilo lakše, jer bi međunarodnoj javnosti bilo teško objasniti kako sada – tri godine nakon savezništva s Hitlerom – Mađari ili Bugari okupiraju isti onaj teritorij kojeg su htjele dok su bile u Trojnom paktu”, kaže Jakovina.

 

Činilo se nemogućim, ali ipak…

 

Nakon razlaza sa Staljinom, kakav se prije toga činio nemogućim, Titova se politika očuvala, on je ostao na vlasti, ostao je isti ideološki profil države, samo nije bilo Sovjeta. I to je tadašnji zapadni blok honorirao, podsjeća Jakovina. A Zapad je sada, još otvorenije, stao i na stranu Zelenskog. No, za razliku od njega, Tito 1948. nije bio popularan na Zapadu, ali jest na Istoku.

 

Rat sada već hara Ukrajinom, a u doba raskida Tita sa Staljinom šanse za ratni sukob bile su znatno manje, što dr. Jakovina ovako objašnjava:

 

“Nije bilo izravne veze Jugoslavije sa SSSR-om, a rat kratko nakon rata nikome nije bio osobito poželjan. Najvažnije od svega, Tito je imao veliku armiju, brojne partizane koji su, samo tri godine ranije, uspjeli poraziti Nijemce i sve koji su se borili s njima. I dalje su bili velikim dijelom spremni na otpor.”

 

Doduše, slično kao i sada u Ukrajini, i u Jugoslaviji je tada bilo puno onih koji su željeli biti dobri s Rusima:

 

“Voljeli su Ruse bilo zbog komunizma, zajedničkog ratovanja ili pak pravoslavlja, tako da se i danas vrlo jasno vidi kako je Titova odluka bila povezana s brojnim teškoćama. Mnogi nisu ni morali biti rusofili; naprosto su smatrali logičnim da s većinom susjednih zemalja i njihovim gospodarom budete u dobrim vezama.”

 

Zelenski nije vojnik, ni blizu, a Tito je bio maršal i čovjek s iskustvom ratovanja i neko ko je dobro poznavao Sovjete, pa i Staljina osobno, podsjeća Jakovina.

 

Pomoć sa zapada bi bila slična

 

Šta bi se dogodilo da je SSSR tada ipak napao Jugoslaviju – pitamo ga.

 

“Da je Sovjetski Savez, unatoč svemu, 1948. ili nešto kasnije, intervenirao i napao Jugoslaviju, pomoć koja bi stigla bila bi usporediva s ovom koja stiže Ukrajini. Dakle, bilo bi osude, ali ne bi bilo izravne vojne intervencije. Pomoć bi dolazila dok se procjenjuje da se Jugoslaveni bore. S obzirom da su pokazivali odlučnost da se odbrane i odupru – a znamo kako su prošli staljinisti u Jugoslaviji – onda se moglo računati na Staljinovu hladnokrvnost, na njegovu racionalnost”, reći će naš sagovornik.

 

“Upravo je racionalnost bila nešto što se uvijek i stalno isticalo da postoji u Kremlju. S Putinom, racionalnosti je očito nestalo. Surovost je još uvijek tu”, zaključuje Tvrtko Jakovina.

 

 

(slobodnadalmacija.hr)

Povezane teme:
Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Sukob u Ukrajini

Panika u Kremlju: Na udaru ruskih partizana i nuklearni objekat? (VIDEO)

Nakon što su formacije Legija Sloboda za Rusiju i Ruski dobrovoljački korpus izvršili upad, ruski dužnosnici su organizovali evakuaciju skladišta nuklearnog streljiva Belgorod-22 u regiji Belgorod, koja se graniči s Ukrajinom.

Andrij Jusov, glasnogovornik Glavne uprave za obavještajne poslove ukrajinskog Ministarstva obrane (GUR), izjavio je za nacionalnu medijsku kuću Ukrinform:

“Ruski objekt Belgorod-22, u kojem se čuva nuklearno streljivo, također se trenutno evakuira hitno. To se nalazi blizu Grajvorona.”

Glasnogovornik GUR-a je izjavio da je zbog trenutne situacije u regiji Belgorod primijećeno nekoliko “znakova zabrinutosti” među ruskim vođstvom, što se posebno očituje u evakuaciji lokalnog stanovništva.

“Evakuacija vojnog objekta Belgorod-22 također je dio mjera koje su poduzete”, naglasio je Jusov. Prema njegovim riječima, svjesni smo da za evakuaciju takvih objekata potrebno je imati plan, angažirati ozbiljnu opremu i određeni broj osoblja.

Ranije su neki mediji izvijestili o navodnim eksplozijama koje su se dogodile u regiji Belgorod u ponedjeljak. Naknadno su se pojavili izvještaji o prelasku ruskih “dobrovoljaca” s ukrajinske strane na taj teritorij.U ponedjeljak ujutro, na Telegram kanalu Legije Sloboda za Rusiju, objavljen je apel ruskom narodu s porukom “Legija se vraća kući”. U objavi se dodaje: “Vrijeme je da zaustavimo diktaturu iz Kremlja! Budite hrabri, ne bojte se ničega jer mi dolazimo. Rusija će ponovno biti slobodna.” Također su objavljene fotografije njihovih bijelo-plavo-bijelih zastava koje se vijore “nad oslobođenim gradovima”.

“Danas su Ruski dragovoljački korpus i Legija Sloboda za Rusiju, koji se sastoje od građana Ruske Federacije, započeli operaciju oslobađanja ovih teritorija Belgorodske oblasti od tzv. Putinovog režima i potiskivanja neprijatelja kako bi stvorili određenu sigurnosnu zonu za zaštitu ukrajinskog civilnog stanovništva”, rekao je jučer ukrajinskim medijima Jusov.Prema izjavama glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova, ruski predsjednik je informiran o navodnom pokušaju proboja. Peskov je opisao događaje u Belgorodskoj oblasti kao sabotažu koja ima za cilj “skretanje pažnje s područja Bahmuta”. Istaknuo je da ruske snage trenutno djeluju kako bi eliminirale “diverzante”.

Iako su obje oružane formacije uključene u sukob s Rusijom na strani Ukrajine, Ukrajina je odbacila povezanost s tim ruskim gerilskim borcima, tvrdeći da oni djeluju samostalno i da nisu pod vojnom kontrolom. Mihajlo Podoljak, savjetnik šefa ureda ukrajinskog predsjednika, izjavio je da Ukrajina nema nikakvu vezu s događajima u regiji Belgorod.

Guverner belgorodske oblasti, Vjačeslav Gladkov, iznio je svoje mišljenje da je “diverzantsko-izviđačka grupa” ukrajinske vojske prešla na ruski teritorij i napala grad Grajvoron. On je najavio uvođenje “režima protuterorističkih operacija” u regiji, što bi omogućilo poduzimanje “posebnih mjera” i privremeno uvođenje ograničenja.

klix
Nastavi čitati

Sukob u Ukrajini

Nevjerovatna snimka iz Ukrajine: Pogledajte kako je ruski vojnik sebi spasio život!

Kompletna snimka traje duže, no na njoj se vidi i kako drugi ruski vojnik ranije izvršava samoubistvo nakon što biva ranjen od projektila bačenog iz drona, pa je iz toga razloga nećemo objaviti

Rat u Ukrajini bjesni više od godinu dana. Ruske okupacione snage već nekoliko mjeseci pokušavaju zauzeti grad Bakhmut, no i dalje su dijelovi grada pod kontrolom ukrajinske vojske.

Bakhmut se pretvorio u pravu klaonicu. U nekoliko navrata šef ruske plaćeničke grupe Wagner, Jevgenij Prigožin priznao je da pripadnici njegove privatne vojske trpe ogromne gubitke.

Prigožin je u jednom od svojih posljednjih video snimaka s fronta oko Bakhmuta otkrio da i da su dvije brigade regularne ruske vojske pretrpjele žestoke gubitke i napustile položaje jugozapadno od Bakhmuta nakon što su Ukrajinci izveli kontranapad.

Jedno od najmoćnijih oružja u toku ruske agresije na Ukrajinu pokazali su se dronovi. Ukrajinska vojska ih maksimalno koristi i redovno objavljuje snimke uništavanja ljudstva i tehnike ruske strane. Posljednja u nizu snimki koju je objavila 92. ukrajinska brigada, pokazuje do sada neviđenu situaciju. Preživjeli ruski vojnik, naime, uspio je ispregovarati svoju predaju s – ukrajinskim dronom.

Na snimci se vidi kako ruski vojnik daje znakove letjelici. Nešto kasnije, na snimci se vidi kako ukrajinski vojnici na drugi dron kače poruku s uputstvom za predaju, a potom tu poruku bacaju pred njega u tranšeu. Prema ukrajinskim izvorima u poruci je pisalo da vojnik prati kretanje drona koji će ga odvesti do ukrajinskih položaja (prva snimka).

I to se na kraju i dešava. Dok vojnik trči prema rovovima gdje se nalaze Ukrajinci, u nekoliko navrata uspjeva izbjeći sigurnu smrt od vatre svojih saboraca koji očito pokušavaju spriječiti njegovu predaju (druga polovina snimka koji slijedi).

Na snimci se može vidjeti da ruski vojnik prateći kretanje drona preskače preko svojih mrtvih saboraca koji nisu imali sreće da prežive. Kompletna snimka traje duže, no na njoj se vidi i kako drugi ruski vojnik ranije izvršava samoubistvo nakon što biva ranjen od projektila bačenog iz drona, pa je iz toga razloga nećemo objaviti.

Snimka je, nastala 9. maja.

Nastavi čitati

Sukob u Ukrajini

Steven Seagal dotaknuo je novo dno: Putin mu je sada namijenio novu ulogu

Američki glumac i reditelj Steven Seagal (70) na konferenciji za novinare u Samari navodno je progovorio o radu na dokumentarnom filmu koji će prikazivati događaje “specijalne vojne operacije” u Ukrajini. Hollywoodska zvijezda planira dokazati da Rusija nije napala Ukrajinu, kako o tome pišu druge zemlje, već se samo bori protiv nacizma.

“Trenutno je u nastanku dokumentarni film o događajima u Ukrajini. Mislim da je bitno pokazati svijetu cijelu istinu i šta se tamo stvarno desilo. Slično se dogodilo i drugim zemljama među kojima su i predstavnici NATO-a i SAD-a. To nije okupacija kako se govori”, rekao je Seagal na konferenciji za novinare.

Seagal tvrdi da je posjetio žarišta u području specijalnih operacija gdje se susreo s velikim brojem ruskih vojnika, a navodno je razgovarao i s ukrajinskim vojnicima. Tvrdi je da 99% informacija o onome što se događa u Ukrajini dolazi iz stranih medija koji nikad nisu ni posjetili tu državu te smatra da glavnina tih lažnih informacija dolazi iz centara smještenih u SAD-u zbog čega svijet ne zna šta je istinito.

Prije 9 mjeseci Denis Pušilin, vođa dijela regije Donjeck pod kontrolom Moskve, najavio je Seagalov film o dešavanjima u Donbasu i na teritoriju republike. Čelnik DPR-a poželio mu je puno sreće jer smatra da promjena stava publike prema ovom ratu nije lak zadatak, a potvrdio je i Seagalove razgovore s ratnim zarobljenicima u centru Jelenovka.

Jedan od ruskih službenih propagandnih razloga za pokretanje invazije bila je želja da se “denacificira” Ukrajina zbog čega je Seagal ostao u šoku što Ukrajinci s kojima je razgovarao vjeruju da u Ukrajini nema nacista.

Novinska služba Liberalno-demokratske stranke Rusije (LDPR) ranije je saopćila da je Seagal posjetio Donbas zajedno s čelnikom stranke Leonidom Sluckim, koji je ujedno i predsjednik međunarodnog odbora ruske Državne dume (donji dom parlamenta).

Steven Seagal bio je zvijezda američkih akcijskih filmova 1980-ih i 1990-ih godina. Dok mu je karijera bila na zalasku, polako se približavao autoritarnim čelnicima među kojima se našao i onaj kremaljski. Vladimir Putin 2016. godine uručio mu je rusku putovnicu iako je zadržao američko državljanstvo. Nakon dobivanja državljanstva, Ukrajina mu je zabranila ulazak u zemlju zbog eskalacije nemira u istočnoj Ukrajini.

2018. godine imenovan je specijalnim izaslanikom za poboljšanje veza sa SAD-om i Japanom. Kako prenosi Jutarnji, Rusko ministarstvo vanjskih poslova tad je izvijestilo je da će Seagalov zadatak biti ‘olakšavanje odnosa između Rusije i Sjedinjenih Država na humanitarnom području, uključujući saradnju u kulturi, umjetnosti i razmjeni mladih’.

U nacionalističku stranku učlanio se 2021. godine, a krajem februara 2023. godine ruski predsjednik uručio mu je orden prijateljstva za velik doprinos razvoju međunarodne kulture i humanitarne saradnje kako stoji u dokumentu objavljenom na službenoj mrežnoj stranici ruske vlade.

U oktobru prošle godine, za Putinov 70. rođendan, Seagal je snimio video s porukom podrške ruskom predsjedniku, kojeg je nazvao “jednim od najvećih svjetskih državnika”.

“Iskreno se nadam i molim se da dobije potdršku, ljubav i poštovanje koji mu trebaju. I da se sve sadašnje nevolje uskoro završe, da živimo u svijetu u kojemu će vladati mir”, poručio je Seagal u jednoj od ranijih snimaka.

Nastavi čitati

Najčitanije

✕