Izvor: Analiziraj.ba
Piše: Ozred Kebo

„Ima genocida i genocida”, ponavlja svoju anticivilizacijsku mantru necentrirani predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. Ima političara i političara, jedini je odgovor na takvu etičku blasfemiju, a među njima, ako postoji podvrsta antipolitičar, tu počasno mjesto zauzimaju dvije opake štetočine: Zoran Milanović i njegov ideološki i svaki drugi sabrat Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Politički, ideološki i stendapovski suživot ova dva antipolitičara očekivana je i dobro dokumentirana pojava na regionalnom političkom sazviježđu. Čim pokrenu facijalni splet mišićja, još dok nisu artikulirali ni jedan jedini glas, to je onako odoka šest mjeseci teške robije, jer  negiranje genocida te podsticanje netrpeljivosti među narodima i građanima antizakonske su aktivnosti prvog reda. Zulumćari po opredjeljenju, svaki njihov nastup je spektakl, materijal više za crnu hroniku nego za uobičajeno političko izvještavanje.

Sarajevski novinar Boro Kontić prije koji dan napisao je izvrstan ogled o političkoj snishodljivosti, demonstrirajući tu osobinu na primjeru crnogorske političke (anti)zvijezde Dritana Abazovića. Međutim, u posljednjih 20 godina vjerovatno ne postoji bjedniji nastup nekog domaćeg političara od onog koji je Milorad Dodik priuštio Aleksandru Vučiću. Bahati moćnik koji vrijeđa novinarke, nižerangirane političare i cijele narode prostro se pred srbijanskim predsjednikom u svoj svojoj poniznosti, izgovorivši antologijsku i činjenično netačnu rečenicu: „Dobro došli na svoje“.

Čim pokrenu facijalni splet mišićja, još dok nisu artikulirali ni jedan jedini glas, to je onako odoka šest mjeseci teške robije…

Ali poniznost ima taj hendikep da nikad ne bude valorizirana onako kako bi željela. Vučić je na ovaj cirkus uzvratio s dva superiorna i efektna kontraudarca. Prvo je domaćine zamolio da otpočnu dijalog s Bošnjacima, što je Dodiku i Željki Cvijanović kao da im zdrav zub vadiš, jer ono u Sarajevu nisu Bošnjaci, nego muslimani. A drugi je udarac još teži, ravno u srce: Vučić je posjetio Dodikov najbolniji toponim u Republici Srpskoj, redakciju BNTV-a. Javna je tajna da bi glavni čovjek manjeg entiteta tu televiziju zbrisao iz registra medijskog i političkog postojanja još prije deset godina, samo da nije Vučićevog patronata nad njima.

Šteta, neizmjerna šteta, tjedan je tako dobro počeo, jer Dodiku se prije toga ispunila želja stara 18 mjeseci, ugostio je Zorana Milanovića, čovjeka koji je u trenutku inspiracije zaprijetio čak i NATO paktu. Druženje na privatnom imanju u blizini Banje Luke savršena je ilustracija njihovog djelovanja posljednjih godina. Veže ih mnogo toga, od negiranja genocida, preko nesagledivog serijala uvreda na račun Sarajeva, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, pa sve do ideološke i ko zna kakve još potpore Orbanu i Putinu. Dva zlobna i zlokobna klovna, potpuno neintegrirana u savremenu političku zajednicu i njene kodove, tom su se prilikom neoficijelno zarakijali i još jednom ovjerili partnerstvo. Tako smo u nepuna tri dana dobili potvrdu onoga što svi znaju – Dodik je u boljim odnosima s Milanovićem nego s Vučićem.

Veže ih mnogo toga, od negiranja genocida, preko nesagledivog serijala uvreda na račun Sarajeva, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, pa sve do ideološke i ko zna kakve još potpore Orbanu i Putinu

Bosni i Hercegovini prvo predstoje izbori, a poslije njih dugi i neizvjesni mjeseci formiranja koalicija i vlasti. U napetoj atmosferi, svaki susret, svaka rečenica, svaki gest i poruka neizmjerno su važni. Budućnost nam kroje neuravnoteženi likovi od čijih namjera valja strahovati unaprijed, iz preventivnih razloga.