Čovjek djeluje najorginalnije onda kada govori ono što osjeća. Davno je neki mudrac rekao: “Bolje mi je da kažem ono što osjećam makar se to ljudima ne sviđalo, nego da kažem ono što oni osjećaju i da im se to svikne.”
Kada je Ibrahim, a.s., polupao kipove ostavivši samo onog najvećeg, upitali su ga – ko je to učinio? – a on im je odgovorio: “To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti – reče on.” (Al-Enbija, 63)

Kada se Musa, a.s., susreo sa Muhammedom, a.s., u noći Miradža, i Muhammed, a.s., ga obavijestio da je njegovom ummetu naređeno da obavlja pedeset namaza dnevno, Musa, a.s., mu reče: “Vrati se svome Gospodaru i zamoli Ga da ti smanji taj broj.”
Muhammed, a.s., je istinski primjer jednostavnosti i skromnosti. Živio je u skladu sa ljudskom fitrom. Jednom je rekao nekom čovjeku: “Polako. Ja sam sin žene iz Mekke, koja je jela sušeno meso.”

Znalo se desiti da bude nešto upitan i odgovori – Ne znam. Također se prenosi da je rekao: “Ne znam šta će biti s tobom niti sa mnom.”
Isto tako, Allah mu je naredio da ljudima kaže: “Reci (O Muhammede): “Ne tražim ja od vas za ovo (Kur’an) nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen prenosim samo ono što mi se naređuje.” (Sad, 86)
Njegova poruka ljudima je Objava od Allaha, dž.š: “Ti (O Muhammede) nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima saučesnik!” (Qasas, 86)
Ta Objava sa svim njenim općim i pojedinačnim značenjima, predstavlja toleranciju koja ljudima olakšava stvari u životu, jer vjera treba da je laka i jednostavna. Allah, dž.š., je naredio svom Poslaniku Muhammedu: “Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (Al-A’raf, 199)

Biti tolerantan i praštati trebalo bi biti lako u odnosu sa ljudima, kako to kaže Ibn Al-Zubejr, r.a. Neki ljudi su hrabri onda kada su drugi kukavice. Neki su druželjubivi dok su drugi povučeni. Neki su darežljivi, dok su neki škrti. Neki su sposobni i dosjetljivi, dok su neki nespretni i rastrojeni.
Poslanik Muhammed, a.s., je naređivao da se pomiluju oni koji su mu činili nepravdu, da se dadne onima koji su njemu uskraćivali, da se dopre do onih koji su njega izbjegavali i da se pokaže ljubaznost prema onima koji su prema njemu bili žestoki.

Ljudi postanu opustani po svojoj prirodi onda kada prestanu biti pretenciozni i prestanu da pokušavaju biti nešto što nisu. Istinski iman nije hvalisanje i pokazivanje u javnosti. To je unutrašnji izraz našeg bića koji varira od osobe do osobe. Poslanik, a.s., je jednom pitao nekog beduina kako on doziva Allaha u dovi. Beduin mu je odgovorio: “Nisam dobar govornik kao ti i Muaz, r.a., ali molim Allaha za Džennet i tražim spas od Džehennema.”

Poslanik se nasmijao i rekao mu: “To je ono što i mi dovimo!”
Prirodna vjera je superiornija i daje najbolje plodove. Čista je od munafikluka i pretencizioznosti i ne uzrokuje stanje u kojem su ljudi jedni prema drugima žestoki i oholi u ime vjere.

Formalizam i izvještačenost nestaje među dobrim prijateljima. Pjesnik Al-Mubarrad je rekao: “Gdje zavlada bliskost, hvalisanje nestane.”
Jedno poglavlje u Buharinoj zbirci hadisa nosi naziv: “Pripremanje hrane i njeno serviranje gostima”.
Selman je rekao: “Zabranjeno je sjedati za sofru pripremljenu za goste.”
Možeš mijenjati stvari koje ti se ne sviđaju u vezi s tvojim privatnim obrazcima ponašanja, a da ne pređeš granice (zabranjenog). Ali ne bi trebao da pokušavaj potisnuti ono što ti zapravo jesi.
Dobro je biti kvalitetan čitalac, i kvalitetno informisan, ali ne trebaš se pretvarati pred ljudima da znaš više nego što praktikuješ ili govoriš, niti govoriti o stvarima o kojima vrlo malo znaš.

Drugim riječima, budi jednostavan i lak, ali ne pravi tendenciozan šou od svoje jednostavnosti i lake prirode.
Postoji mnogo pitanja koja nam uzimaju dragocjeno vrijeme i zadaju ozbiljne glavobolje, ali koje ustvari nisu toliko ni bitne, niti su dostojne naše pažnje. Postoji mnogo pitanja oko kojih se vode diskusije koje ne donose ništa drugo osim poteškoće. Mnoge stvari ljudi rade u ime vjere i pobožnosti, a koje ustvari podrivaju samu bit vjere.

Dio značenja “biti jednostavan” je da obožavaš Allaha iskrenim srcem i čistom namjerom. Treba ignorisati sumnje u ispravnost naših abdesta ili ispravnost naših namaza, jer te sumnje samo donose nemir, a ignorišući ih nećemo sebi nanijeti štetu.
Još jedan aspekt značenja “biti jednostavan” je da ljudima pristupamo shodno njihovim nominalnim vrijednostima. Dakle, da ih ne optužujemo i da ih ne etiketiranom. Da ih ne osuđujemo žestoko za ono što kažu ili urade, jer sve dok se trude da urade ono što je ispravno njihova djela se mogu tumačiti na pozitivan način.

Biti jednostavan tako što ćeš se držati podalje od mahana i nedostatak drugih ljudi. Tada ćeš imati dovoljno vremena da se fokusiraš na sebe i osjetiš šta treba da mijenjaš.

Autor: Selman el-Aude
Autor: Dr. Selman El Aude
Izvor : Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić