Connect with us

Religija

Komentar hadisa””Ko bude iskren prema Allahu, Allah će mu potvrditi iskrenost.”

Published

on

Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima.

Zamolimo Ga da nas počasti da Njegove blagodati spoznamo kroz njihovo trajanje, i da nas Gospodar zaštiti od dana kada ćemo blagodati spoznati zato što smo ih izgubili.

Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Gospodaru naš, ništa nije lahko osim onoga što ti učiniš lahkim, pa Te molimo olakšaj nam samo ono što je dobro za nas na oba svijeta.

Uz Allahovu, dž.š., pomoć družimo se sa hadisima Resulullaha, s.a.v.s., koje je zabilježio imam Nevevi u svojoj maloj, ali značajnoj zbirci. Suština čovjekovog života je da zna zbog čega nešto radi. Poznata je predaja u kojoj se kaže:

Advertisement
  مَنْ صَدَقَ مَعَ اللهِ صَدَّقَهُ اللهُ

”Ko bude iskren prema Allahu, Allah će mu potvrditi iskrenost.”

Koga je Allah, dž.š., poživio, uočio je ljude koji su priželjkivali imetak i govorili da ako im Allah podari imetak, dijelit će na Njegovom putu.

Hvala Allahu, dž.š., vidimo na stotine ljudi koji su takvi.

Jedan imućan čovjek je jedne prilike kazao da nakon petnaest godina biznisa kojim se bavio, sve ono što je stekao tim biznisom nije vrijedno, osim ako nije spreman udijeliti zarađeno radi Allaha. Kada imamo ovakve ljude u čaršiji, svjesni smo da naš identitet ima budućnost.

Advertisement

Prije nego osvijetlimo i navedemo prvi hadis kojeg je imam Nevevi odabrao, a koje je Resulullah, s.a.v.s., ostavio,  kao vrelo sa kojeg se napajamo, sjetimo se još jednom da poslanici nisu ostavljali dinare i dirheme, već znanje i vrijednosti, a onaj ko živi ovo znanje i vrijednosti, živi nasljedstvo Božijih poslanika. Nisu ostavili iza sebe kule i gradove, već vrijednosti koje su izgradile škole i univerzitete, koje su izgradile bolnice i ustanove za jetime. Ulema kaže: ”Cijeli svijet će živjeti u slijeđenju, ili moćnika ili poslanika. Moćni će vladati ljudskim vratovima, a poslanici ljudskim srcima. Moćnici će živjeti da uzmu od ljudi, a poslanici da daju ljudima.” Uzvišeni Gospodar kaže:

يَوْمَ يَتَذَكَّرُ الْإِنسَانُ مَا سَعَىٰ.

”Na taj dan (preseljenja) sjetit će se insan šta je radio.”[1]

Prije nego legnemo u postelje, prisjetimo se da smo se taj dan trudili i radi određenog cilja umarali. Zamolimo Allaha, dž.š., da nas za taj trud nagradi, bez obzira o kojoj se vrsti djela radilo, da trud bude u cilju stjecanja halal opskrbe, odgoja naše djece, ili u bilo koje dobro sa kojim je Gospodar zadovoljan.

Prvi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

Advertisement
عَنْ أَمِيرِ المُؤْمِنِينَ أَبِي حَفْصٍ عُمَرَ
بْنِ الخَطَّابِ رَضِيَ اللهُ تَعَالَى عَنْهُ قَالَ: سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ
صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: إِنَّمَا الأَعْمَالُ بِالنِّيَّاتِ،
وَإِنَّمَا لِكُلِّ امْرِئٍ مَا نَوَى، فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى اللهِ
وَرَسُولِهِ فَهِجْرَتُهُ إِلَى اللهِ وَرَسُولِهِ، وَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ
لِدُنْيَا يُصِيبُهَا، أَوِ امْرَأَةٍ يَنْكِحُهَا، فَهِجْرَتُهُ إِلَى مَا
هَاجَرَ إِلَيْهِ.

”Prenosi se od vođe pravovjernih Ebu Hafsa Omera ibn el-Hattaba, Allah sa njim zadovoljan, da je rekao: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Djela se cijene prema namjerama i svako će dobiti ono što je namjerio (nanijjetio). Pa, čija hidžra (preseljenje) bude Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Njegovom Poslaniku. Čija hidžra bude radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio – njegova hidžra je zbog onoga što je naumio’.”[2]

U posljednjem dijelu hadisa Resulullah, s.a.v.s., čak i ne ponavlja da mu je hidžra zbog dunjaluka ili žene, već da je njegovo ono što je nanijjetio (namjerio). Ovaj hadis se nalazi u skoro svim hadiskim zbirkama. Osnova u čovjekovom odnosu prema Allahu, dž.š., jeste da čovjekovo djelo vrijedi onoliko koliko mu vrijedi nijjet (namjera). Ono što ne prihvata da se pomuti je čovjekova namjera. Moramo tražiti svojim djelima, riječim, dijeljenjem imetka, prisustvom, studiranjem, džumom – zadovoljstvo Allaha, dž.š., Jedinoga.

Ulema nas uči kako ovaj hadis ulazi u sedamdeset različitih ogranaka poznavanja islama. Zbog toga nije čudno da je imam Nevevi i drugi alimi upravo ovaj hadis stavljaju prvim u svojim zbirkama.

Time nas uče dvije važne stvari: prvo, da su učenjaci znali ovaj hadis staviti na prvo mjesto da bi najprije sebe odgajali, a drugo je da kada bi čitali neku knjigu koju je napisao musliman ili muslimanka, sjetili bi ga se dovom.

Advertisement

Danas imamo ljude koji uzmu knjigu koju je napisao jedan od muslimana i žele da razumiju tu knjigu, a ne prouče dovu za autora knjige.

Ulema nas također uči da je ovaj hadis jedan od četiri hadisa koji bi svaki musliman trebao znati.

Prvi je, ”Djela se cijene prema namjerama”, drugi je ”Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su sumnjive stvari kojih se treba čuvati”, zatim ”Onaj ko u vjeru unese nešto što nema utemeljenje, to je odbijeno”, i posljednji je nažalost najčešće zanemaren ”Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče”.

Mnogo je lijepih izreka vezano za prvi hadis u zbirci imama Nevevija, odabrali smo samo jednu, od imama Ebu Davuda, istaknutog hadiskog učenjaka.

Advertisement

Jedne prilike je kazao: ”Napisao sam svojom rukom pedeset hiljada hadisa. Čovjeku su za njegovu vjeru dovoljna četiri: ‘Djela se vrednuju prema namjerama’, ‘Halal i haram su jasni’, ‘Od ljepote čovjekovog islama je da se kloni onog što ga se ne tiče’ i četvrti je, ‘Vjernik neće biti istinski vjernik dok svme bratu ne bude želio što želi i sebi’.”

Paradoksalno je da na kraju neko kaže, oni su ljudi i mi smo ljudi.

To je u načelu tačno, ali su oni ljudi prema svome trudu vrijedni!

Koliki je samo trud i napor napisati svojom rukom pedeset hiljada hadisa! Nakon nekoliko stoljeća neko će kazati čak sa nipodaštavanjem ”šta je taj i taj znao”, a nije imao priliku pedeset hiljada hadisa pogledati, kamoli ih rukom napisati.

Advertisement

Treći hadis u jezgrovitoj poruci imama Ebu Davuda posebno je bitan. Resulullah, s.a.v.s., nas  njime upućuje – ostavi se onoga što te se ne tiče! Sada govorimo o njegovoj metodi odgoja. Najviše ljudi upada u grijehe zbog zanimanja onim što ih se ne tiče. U nekim predajama se spominje da pojedini vide trn u oku svoga brata, a ne vide stablo koje je u njihovo oko ušlo. Baviti se svojim obavezama, svojim zadacima, nečim konkretnim kako bi doprinijeli društvu – vjernički je pristup. Četvrti hadis posebno dotiče vjernike – vjernik neće biti istinski vjernik dok ne bude želio drugome što želi sebi, o bilo kojem insanu se radilo, jer se ne spominje tačno da li se odnosi na vjernika, ili onoga ko nije. Ova četiri hadisa sasvim su dovoljna čovjeku kao glavne smjernice u vjeri. Naša srca, ako želimo biti istinski vjernici, moraju biti ona koja žele dobro svakom insanu. Čovjek koji nema takvu želju, mora preispitati svoj iman, da li se na pravi način odnosi prema onome čime ga Gospodar duži.

Također, bitno je spomenuti za prvi hadis kojeg bilježi Imam Nevevi i ashaba koji ga je prenio, Hazreti Omera, r.a., o kojem smo mnogo slušali. Čovjek kada čuje takve detalje, vidi da je to vrhunac do kojih čovjek može doći u svom životu ako se trudi. Resulullah, s.a.v.s., je za Omera, r.a., rekao:

وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ مَا لَقِيَكَ
الشَّيْطَانُ قَطُّ سَالِكًا فَجًّا إِلا سَلَكَ فَجًّا غَيْرَ فَجِّكَ.

”Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život – nije te šejtan sreo na nekom putu, a da nije pobjegao drugim putem.”[3]

Veličina kod Allaha je u pokornosti Njemu i nepokornosti šejtanu! Šejtan bježi od Omera, r.a., zbog njegove krajnje predanosti Allahu Jedinome.

Advertisement

Kada su plemeniti ashabi činili hidžru, Omer, r.a., je otišao do onih koji su zlostavljali muslimane i rekao im: ”Onaj ko želi da mu majka za njim zaplače, i da mu hanuma udovica bude i da mu djeca siročad budu, neka zna da ja odoh za Poslanikom u Medinu, pa ko želi neka me sačeka ako smije.” Jedina osoba koja je javno učinila hidžru bio je Omer, r.a.

Puno je detalja iz njegovog života koje bi bilo lijepo makar dotaknuti, kako bi malo razmislili. Pogledajmo kakav je bio ovaj insan kojeg je Resulullah, s.a.v.s., odgojio, a važio je za ashabe koji su značajnu ulogu u zajednici imali i prije primanja islama. Zato je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

خِيَارُكُمْ فِي الْجَاهِلِيَّةِ خِيَارُكُمْ فِي
الْإِسْلَامِ إِذَا فَقِهُوا.

”Najbolji od vas u islamu su oni koji su i prije dobri bili  – ako vjeru pravilno razumiju.”[4]

Omer, r.a., je bio na nivou ministra vanjskih poslova za svoje pleme Kurejšija, svaku delegaciju bi on dočekao. Bio je pismen i imao je kvalitete. Kada islam oplemeni insana, oplemeni sve ono što mu je Allah, dž.š., dao. Kome je Allah, dž.š., dao imetak, kada dobije osjećaj da mu je Allah, dž.š., taj imetak podario, on oplemeni i najmanji dio imetka koji je zaradio, ako je na halal način stekao. Islam oplemeni onoga ko zna i ko je u poziciji da donosi odluke, te gleda da donosi odluke koje su ispravne.

Advertisement

Omer, r.a., je bio pravedan vladar. Istinu treba tražiti u činjenicama.

Kada je izaslanik vladara Perzije došao u Medinu da se sretne sa Omerom, zatekao ga je u hladu jednog drveta. Tom prilikom je kazao Omeru, r.a.: ”Omere, pravedan si bio pa možeš bez zaštite oko sebe spavati.”

Razumjevanje stvarnosti je također bitna Omerova, r.a., karakteristika. Zanimljiv je jedan detalj. Omer, r.a., je vidio jednu ženu kako tjera dijete da uzme koricu hljeba kako bi pojelo.

Kada je vidio i primjetio da bi dijete još uvijek moglo dojiti, upitao je zašto dijete ne doji.

Advertisement

Ona je ne vidjevši da je Omer, r.a., iza nje rekla kako Omer, r.a., daje pomoć, ono što se u današnjim državama naziva dječiji doplatak,  tek kada dijete počne samo da jede, te hoću da dijete počne jesti samo.

Omer, r.a., je sa suzama u očima kazao: ”Allahu moj, koliko sam muslimanske djece ubio nesvjestan šta znači kada majke odbiju od dojenja samo zato da bi dobile naknadu iz državne blagajne.” Za njega se spominje da je plakao noćima bojeći se da mu Gospodar nije odbio tevbu (pokajanje). Ubrzo nakon toga je donio odluku da svako muslimansko dijete koje živi u okrilju njegove države ima naknadu čim se rodi, bez obzira da li doji ili ne doji.

Hadis – djela se cijene prema namjerama – koji nam spominje imam Nevevi govori nam prije svega da pazimo svoje srce. Ulema to jezgrovito kaže:

قَلْبُكَ قَبْرُكَ.

”Kako ti je u srcu – tako će ti biti u kaburu (grobu).”

Advertisement

Kakvo je stanje kod insana u srcu, tako može očekivati kod Gospodara. Srce je glavni organ, zato je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

وَإِنَّ فِي الْجَسَدِ مُضْغَةً، إِذَا صَلُحَتْ
صَلُحَ الْجَسَدُ كُلُّهُ، وَإِذَا فَسَدَتْ فَسَدَ الْجَسَدُ كُلُّهُ، أَلَا
وَهِيَ الْقَلْبُ.

”U tijelu ima jedan organ, kada je zdrav, cijelo tijelo je zdravo.”[5]

Kada je centar ljudskog odlučivanja i volje dobar, tada je sve dobro. Resulullah, s.a.v.s., uči nas da srca znaju pocrniti i postati u potpunosti bijela. Naučio nas je da kada čovjek učini zlo, u srcu se ucrta jedna crna mrlja, ili kada učini dobro, ucrta se bijela tačka. Na kraju pobijedi crnilo ili bjelilo, kako kaže u konačnici.

Čestiti ashabi su najviše pažnje posvećivali svom srcu. Jedan od velikana je kazao: ”Najduže sam se bavio time da moje srce želi ono što je dobro, da budem iskren. Ništa mi teže nije bilo. Dvadeset godina sam radio na tome da imam svijest da me Allah, dž.š., u svakom trenutku moga života vidi. I kada radim neko djelo da to radim radi Allaha, dž.š.” Kada su ga upitali šta je nakon tog perioda radio, odgovorio m je da je pokušavao sačuvati stanje koje je za dvadeset godina izgradio. Puno je onih koji će raditi, ali je iskrenost rijetka roba. Hazreti Omer, r.a., je imao običaj učiti dovu: ”Gospodaru počasti me da budem od onih kojih je malo.” Kada su ga upitali zašto uči takvu dovu, odgovorio im je: ”Zar ne čitate Kur'an, Gospodar kaže da je malo onih koji vjeruju, koji uzimaju pouku, koji su zahvalni…” Kada je jedan od čestitih ljudi uvakufio objekat za jetime, pozvao je jednog alima da progovori koju riječ, rekao je: ”Hvalim Allaha ovome insanu, jer ga je On počastio da ima imetak koji je odvojio da se u jednoj čaršiji vodi računa o onima koji su siročad, da se oni adekvatno zbrinu.”

Advertisement

Ono što nam je Gospodar naredio kako se navodi u kur'anskom ajetu je:

وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ
مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ.

”Ništa im drugo nije naređeno, osim da robuju Gospodaru, Njemu iskreno se okrenu.”[6]

Sav naš zadatak je sažet u ovom ajetu, a to je: robovati Gospodaru Uzvišenom kroz sve što u životu radimo, kroz nauku koju tražimo, kroz odlazak na posao koji imamo svakoga jutra, kroz druženje sa ljudima koje imamo, da robujemo Allahu, dž.š., u svemu što u životu uradimo, te da u tome budemo iskreni. Ulema kaže: ”Znaj da je iskrenost osjetljiva poput velike količine meda, ako jednu kap sirćeta staviš u stotinu kilograma meda, ta jedna kap može pokvariti sve ono što si teško sakupio.” Kur'anski ajet koji je natjerao jednog od ashaba da mu suze iz očiju poteknu je sljedeći:

مَنْ كَانَ يُرِيدُ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا وَزِينَتَهَا
نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَالَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لا يُبْخَسُونَ.

”Onaj ko želi život na ovom svijetu i njegove ukrase, Mi ćemo im dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti.”[7]

Advertisement

Na Ahiretu oni neće imati ništa, jer je njihova namjera bila ograničena na ono što je prolazno. Insan koji razmišlja o onome što mu je Allah, dž.š., dao, čini to na način kako nas ulema uči:

العَاقِلُ يَضَعُ مَالَهُ أَمَامَهُ وَ لَيْسَ
خَلْفَهُ.

”Pametan stavlja svoj imetak i ono što je njegovo ispred sebe, nikako iza sebe.”

Jednog od velikana je upitala hanuma kada je bio na samrti i išao Allahu Uzvišenom, kakvi ga osjećaji obuzimaju. On joj je odgovorio da je njegova najveća nada što je u jednom ćošku svoje kuće proučio više od deset hiljada puta Kur'an. Blago li onome koji ima redovno druženje sa Kur'anom, ko redovno makar sedmično daje sadaku, ko jednom u mjesecu zijareti mezarje i zamoli Allaha, dž.š., da se smiluje onima koji leže tamo, a sutra ćemo i sami ležati na tom mjestu. Glavna poruka razumjevanja prvog hadisa u zbirci imama Nevevija treba da bude sljedeća: kada Allah, dž.š., želi robu Svome dobro, kao što stoji u hadisu – upotrijebi ga, a kako:

إِذَا أَرَادَ اللَّهُ بِعَبْدٍ خَيْرًا
اسْتَعْمَلَهُ، قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَكَيْفَ يَسْتَعْمِلُهُ؟ قَالَ:
يُوَفِّقُهُ لِعَمَلٍ صَالِحٍ قَبْلَ مَوْتِهِ.

”Otvori mu vrata dobrog djela, zatim dadne da na tome preseli.”[8]

Advertisement

Blago li onome ko čuva pet dnevnih namaza, onome ko stavi ruku na svoja prsa i zamoli Allaha, dž.š., da u tom mjestu ne bude zloba prema bilo kome od ljudi, onome ko redovno daje sadaku, jer on ne daje samo dok je živ, već do Sudnjega dana – jer mu nijjet nadilazi vrijeme. Da ga je Allah, dž.š., poživio do Sudnjeg dana, on bi tako činio, jer se djela cijene prema namjerama.

Iz ovog razloga bit će ljudi na Sudnjem danu koji nisu činili mnogo, ali će zateći mnogo. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: ”Allah prima vašu sadaku, pa kada dođete na Sudnji dan, vidjet ćete da će ta sadaka biti velika poput brda.”[9]

Ono što je bitno kada govorimo o prvom hadisu kod imama Nevevija je povod hadisa. Nakon što je Resulullah, s.a.v.s., citirao prvi dio hadisa, nije stao. Nastavio je dalje i spomenuo hidžru, a hidžra je zahtjevna, jer podrazumjeva ostavljanje domova i materijalnih dobara. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

أيُّ النَّاسِ أشَدُّ بَلاءً؟ قَالَ: الأنْبِيَاءُ،
ثُمَّ الأمْثَلُ فَالأمْثَلُ، يُبْتلَى النَّاسُ عَلَى قَدْرِ دِينِهِمْ.

”Najveća iskušenja će imati poslanici, zatim oni koji liče poslanicima, a onda oni koji liče onima koji liče poslanicima.”[10]

Advertisement

Kada razmišljamo o historiji Bošnjaka, gotovo da nemamo generaciju u pedeset godina, a da među nama nije bio ogroman broj muhadžira, da nisu od ničega započinjali. Ognjišta su bila razorena, a Resulullah, s.a.v.s., je prilikom povrtaka u Mekku zatekao svoju kuću prodanu od strane mušrika, te je odsjeo u šatoru određeno vrijeme. Ličimo u iskušenjima na poslanike, ali je Resulullah, s.a.v.s., spomenuo da hidžra koja bude radi Allaha i Poslanika, ona je radi Allaha i Poslanika. Ko je izašao iz svoga doma da sačuva svoju vjeru, život i čast, taj insan je muhadžir.

Resulullah, s.a.v.s., je čuo da jedan od ljudi ide putem hidžre zbog vjerenice koja mu je uslovila udaju za njega ako bude išao sa njima u Medinu, pa je zatim spomenuo drugi dio hadisa u kojem naglašava da je hidžra učinjena radi dunjaluka ili žene pripada toj namjeri. Zato je bitno spomenuti pojavu, a ne prozivati.

Ulema nas uči da postoje stvari koje se podrazumjevaju kada se ne spomenu. U drugom dijelu hadisa, Resulullah, s.a.v.s., nije želio da dva puta spomene riječ dunjaluk i žena (bračni drug). Kada je rekao da čija hidžra bude radi Allah i Poslanika, u tom dijelu je opet ponovio da je ona radi Allaha i Poslanika, jer ona (hidžra) ostaje sa insanom.

Jedna od najljepših stvari koju insan treba znati je da ono što učini radi Allaha ostaje sa njim. Ako nešto učini radi Gospodara, tada insan ima slast tog djela. Jedna od stvari koju ljudi sebi uskraćuju je nijjet prilikom činjenja djela. Kada sjednemo za stol da jedemo, nije dovoljno reći samo ”Bismillah”. To je minimum onoga što radimo prilikom jela. Kažimo tom prilikom”Gospodaru, moja namjera je da se jačam u dobru, da jedem hranu pa da budem produktivan, da činim dobro. Ne dozvoli Gospodaru da hrana koja uđe u mene bude razlog da nekome nanesem zlo.” Prvi predsjednik nezavisne nam domovine Bosne i Hercegovine, rahmetli AlijaIzetbegović je imao običaj kazati: ”Životinja je opasna kada je gladna, a čovjek kada je sit.” Važno je da zapamtimo, šta god budemo radili od dobra, trebamo se vratiti nijjetu. Ulema to naziva  اِسْتِحْضَارُ النِّيَّةِ.

Advertisement

Pozvali su jednu čestitu osobu na džennazu, svi su odmah krenuli, ali on ih je zamolio da ga pričekaju par sekundi. Za trenutak se zamislio, te je krenuo. Kada ga je jedan od prisutnih upitao šta je tada učinio, kazao je kako želi pročistiti nijjet, kako bi ispratio nekoga ko je od ummeta Resulullaha, s.a.v.s., na Ahiret. Kada krenemo u posjetu roditeljima, održavamo prvu vezu koja je bitna, ili u posjetu rodbini, opet održavamo vezu koja je bitna, ali isključivo sa nijjetom da održavamo rodbinske veze, da pazimo roditelje, kako bi nas Allah, dž.š., milošću Svojom na ta vrata dženneta uveo.

Svaka namjera mora prethoditi djelu. To nikada ne smijemo zaboraviti. Ulema nas uči da će djelo biti dobro pod tri uvjeta: prvi uvjet je da imamo svijest o Allahu, dž.š., drugi je uvjet da imamo iskrenu namjeru, a treći je da ono što činimo bude ispravno. Jedan od velikih problema danas je što mnogi imaju ispravan nijjet na opominjanje nekog zla, ali je podigao glas na roditelje, što je jedan od najvećih grijeha. Nijjet mu je dobar, ali to nije dovoljno, jer je potrebno da i djelo bude ispravno. Ne može se desiti da uvrijedimo nekoga i tvrdimo kako smo imali iskren nijjet. Nemamo pravo na zloupotrebu položaja, uzurpiranje imetaka, pa od toga gradnju džamije. Slično ovome je da čovjek koji se bavi kamatom sagradi džamiju od tog imetka. U njegov nijjet nećemo ulaziti, to samo Allah, dž.š., zna, ali njegovo djelo nije ispravno, jer nije koristio halal imetak.

Hadis nas također uči da ne pomutimo svoje namjere bilo čime, posebno kada obavljamo namaz, jer kada ne osjetimo skrušenost u namazu, tada preispitujemo svoj nijjet. Ko stane pred Allaha, dž.š., a nadmeno to čini, pravi opasnu grešku, jer ne znamo da li je naš namaz primljen. Hvala Allahu, dž.š., koji nas je počastio da obavljamo namaz, koji nam je dao da osjetimo slast, pa Njemu na sedždu da padamo. Zato je važno da nijjet prilikom činjenja djela bude prisutan. Kada su jednog vaiza (predavača) upitali kako je lijepo govorio, on je odgovorio da osjeti da neku među prisutnim uči dovu da ga Allah počasti da nešto lijepo kaže. Onaj ko dođe na predavanje i gleda u greške, neće pronaći bereketa (Allahovog blagoslova). Prve generacije muslimana kada su išle da uče, molili bi Allaha, dž.š., dovom:

اَللَّهُمَّ أَخْفِي عُيُوبَ مُعَلِّمِي عَنِّي.

”Gospodaru moj, pokrij nedostatke moga učitelja od mene.”

Advertisement

Ako se budemo fokusirali na mahane, nećemo čuti ono što govori. Nijjet je veći od naših djela, jer se u predajama kaže:

نِيَّةُ الْمُؤْمِنِ خَيْرٌ مِنْ عَمَلِهِ.

”Vjernikova namjera je bolja od njegovog djela.”

Nekada je dijete bolesno, potrebna mu je pomoć, a ne možemo mu pomoći mnogo, jer imamo manji iznos imetka koji možemo udijeliti, a da smo mogli, udijelili bi puno više. Vidimo možda brata u vjeri koji je ostao bez posla zbog korupcije, vidimo mu suzu u oku jer nema posao, namjera da mu pomognemo je bolja od djela, jer mu nekada nismo u mogućnosti pomoći. Potrebno je imati velike i iskrene nijjete – namjere. Jedan od velikana nakon što je upitan zašto je velik broj ljudi na njegovim predavanjima, odgovorio je da je to zbog nijjeta i da zajedno sa tim ljudima čisti nijjete.

Također, spomenuo je da velik broj ljudi dolazi sebebom (uzrokom) jednog hadžije, jer je jedne prilike držao predavanje, a nije bilo nikoga. Kada je želio ustati i otići iz džamije ugledao je jednog hadžiju koji mu je dao išaret da ostane i podijeli hadis sa njim. Nakon određenog vremena bila je puna džamija, predavanja na kojima su prisustvovale hiljade ljudi. Bitno je u naš identitet unijeti svijest da nije dovoljno imati iskren nijjet, već to pratiti djelom sa kojim je Gospodar zadovoljan.

Advertisement

Bitna stvar koju moramo istaći je da budemo uvijek u stanju opreznosti, straha i nemira kada se radi o tome da li nam je djelo primljeno. Imam Šafija je rekao: ”Da znam da mi je Allah, dž.š., primio samo dva rekata, bio bih najsretniji čovjek.” Ovaj alim je hafiz u sedmoj godini života postao, ostavio iza sebe mnogo knjiga i učenika, i kada je upitan zašto ta dva rekata, odgovara: ”Allah prima samo od vjernika, to da mi je On primio dva rekata je pokazatelj da sam preselio sa potpunom vjerom.”

Razumjevanje naše stvarnosti i liječenja bolesti kod ljudi, zbog posmatranja stvari je važan segment. Ovo je vezano za Omera, r.a. On je drugi pravedni halifa, za njega je Resulullah, s.a.v.s., kazao da je vidio njegovu kuću u džennetu i pored nje jednu djevojku. Kada je Resulullah, s.a.v.s., upitao čija je to kuća, odgovorila je da pripada Omeru. Prestao je s njom Resulullah pričati, jer se sjetio kako je Omer, r.a., izuzetno ljubomoran. Kada je Omeru to ispričao Resulullah, s.a.v.s., Omer je zaplakao i kazao da je nemoguće da bude ljubomoran na Resulullaha.

Resulullah, s.a.v.s., je kazao kada se Uhud potresao, dotakao je Uhud i rekao: ”Uhude, smiri se, na tebi je Poslanik, Siddik i dva šehida.”[11] Ovo je bila mudžiza Resulullaha, s.a.v.s, a u tom trenutku su bili sa njim Ebu Bekr, Omer i Osman, r.a. Ovo sve navodimo radi jedne misli koja liječi svaku bolest u insanu i daje osjećaj da zna ko je, šta je i koji je njegov zadatak u životu.

Misao koju navodimo je sljedeća. Omer, r.a., onaj kojem je Resulullah, s.a.v.s., posvjedočio da je mumin i šehid, dolazi do ashaba kojem je Poslanik otkrio imena licemjera, prilazi mu i moli ga da mu otkrije da li je on lično jedan od munafika. Nije ga zanimao spisak ljudi, već je strahovao da on nije među njima. Hasan El-Basri je kazao:

Advertisement
لَا يَأْمَنُ النِفَاقَ إِلَّا مُنَافِقٌ وَلَا
يَخَافُ النِفَاقَ إِلَّا مُؤْمِنٌ.

”Bezbijedan od licemjerstva je samo licemjer, a licemjerstva se plaši samo vjernik.”

Dva su izuzetno važna detalja u životu Omera, r.a. Kada su ga ranili, dali su mu da pije mlijeko. Kada je popio malo mlijeka, vidjeli su da ono izlazi na njegov stomak, jer je tu bio ranjen. Unutrašnji organi su mu bili oštećeni, te su znali da ne može preživjeti. Medicina tog vremena nije znala to izliječiti. U tim momentima, njegov sin Abdullah ga je uzeo u krilo, glava mu je bila na krilu njegovog sina, te mu reče: ”Odite kod Aiše, r.a., poselamite je i zamolite da mi dozvoli da me ukopaju pored Resulullaha, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a. Ona je bila najpreča da se tu ukopa, jer Resulullah, s.a.v.s., joj je bio muž, a Ebu Bekr otac.” Ona je odgovorila: ”Poselamite zapovjednika vjernika, i recite da je on najpreči da se tu ukopa, mene neka ukopaju u Bekijji sa drugim hanumama Resulullaha, s.a.v.s.” Danas kada selamimo Omera na tom mjestu, to je dobro djelo Aiše, r.a.

Drugi detalj kojeg ističemo je onaj trenutak kada je njegova glava bila na krilu njegovog sina Abdullaha, a rekao mu je: ”Sine, spusti babi glavu u prašinu ne bi li se Gospodar Omerov smilovao Omeru.” Imao je strah od odgovornosti pred Gospodarem. Onako kako živimo, tako ćemo i umrijeti, a ko živi moralno, lakše će se nebesa urušiti, nego da taj insan preseli sa poniženjem. Allah, dž.š., takve insane čuva i časti. Trebamo biti ispunjeni ovim emocijama, ovim osjećajem aktivnog odnosa prema društvu, da posijemo dobro, učinimo dobro, pozovemo dobru i odvraćamo od zla. Oživljavajmo ovaj odgoj koji je Resulullah, s.a.v.s., prenio ashabima. Bili su velikani u koje su se svi mogli ugledati.

Zamolimo Allaha, dž.š., da njihov odgoj uzmemo, da čuvamo nijjete prije djela, da primi naša dobra djela i da budemo svjesni da licemjerstvo dolazi kao odsustvo iskrenosti, jer onaj ko se toga boji, on ne može optuživati i prstom pokazivati na druge ljude, Amin!

Advertisement

[1] En-Nazi'at, 35.

[2] Buharija, 1 i Muslim, 1907.

[3] Ahmed, Musned, 1581.

[4] Ahmed u Musnedu, 10295.

Advertisement

[5] Buharija, 52, Muslim, 1599.

[6] El-Bejjine, 5.

[7] Hud, 15.

[8] Ahmed, 12214.

Advertisement

[9] Buharija, 1410.

[10] Ahmed, 1481.

[11] Ahmed u Musnedu, 22811.

 

Advertisement
https://hafizkenanmusic.com
Nastavi čitati
Advertisement

Cazin

Belma Balčinović i Mensur Kauković učenici generacije 2024/2025 u Medresi ”Reis Džemaludin ef. Čaušević” Cazin

Published

on

 

 

Titulu učenika i učenice generacije svojim radom, znanjem i trudom ove godine su ponijeli učenici IVc i IVa odjeljenja Belma Balčinović i Mensur Kauković, koji su proglašeni najboljim učenicima Medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” za ovu godinu.

Izabrani su kao učenici sa najboljim ocjenama i najbolje postignutim rezultatima u nastavnim i vannastavnim aktivnostima.

Advertisement

Na svečanosti povodom Dana škole, održanoj 9. maja u amfiteatru Medrese, Belma i Mensur dobili su desetine priznanja za ovu školsku godinu i to:

Belma za predstavljanje Škole na Međumedresanskom takmičenju iz Arapskog i Engleskog jezika, osvojenom prvom mjestu na takmičenju iz Engleskog jezika, predstavljanje Škole na Debatnom takmičenju te sportskim takmičenjima.

Mensur za predstavljanje Medrese na Međumedresanskom takmičenju iz Engleskog jezika i osvojenom petom mjestu, za učestvovanje na Kantonalnom takmičenju iz Fizike i osvojenom trećem mjestu te učešće na Federalnom takmičenju, kao i za učešće na Debatnom takmičenju. Mensur je bio dugogodišnji glavni i odgovorni urednik školskog lista “Asr”.

Direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović čestitao je učenicima generacije u svoje i ime Medrese, zahvalio im se na predstavljanju Škole te im poželio mnogo uspjeha u nastavku školovanja.

Advertisement

Belma Balčinović je dobila i 100% stipendiju od IUS-a (Internacionalni univerzitet Sarajevo) za prvi ciklus školovanja. Ovu stipendiju IUS dodijeli svim medresama da izaberu jednog kandidata koji će je ostvariti. Direktor škole i komisija sastavljena od razrednika su ovu godinu odlučili da to bude naša Belma.

Još jednom iskrene čestitke našim učenicima, sa željom da im Gospodar podari zdravlje i svaki hajr na putu traganja za znanjem!

 

medresa-cazin.ba

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

 

 

Advertisement
Nastavi čitati

Religija

Komentar hadisa: Čuvaj Allaha, Allah će te sačuvati

Published

on

Abdullah ibn Abbas, r. anhuma, jednom je prilikom jahao iza Božijeg Poslanika, s.a.v.s., pa mu je on rekao:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا قَالَ: كُنْت خَلْفَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه و سلم يَوْمًا، فَقَالَ: يَا غُلَامِ! إنِّي أُعَلِّمُك كَلِمَاتٍ: احْفَظْ اللَّهَ يَحْفَظْك، احْفَظْ اللَّهَ تَجِدْهُ تُجَاهَك، إذَا سَأَلْت فَاسْأَلْ اللَّهَ، وَإِذَا اسْتَعَنْت فَاسْتَعِنْ بِاَللَّهِ، وَاعْلَمْ أَنَّ الْأُمَّةَ لَوْ اجْتَمَعَتْ عَلَى أَنْ يَنْفَعُوك بِشَيْءٍ لَمْ يَنْفَعُوك إلَّا بِشَيْءٍ قَدْ كَتَبَهُ اللَّهُ لَك، وَإِنْ اجْتَمَعُوا عَلَى أَنْ يَضُرُّوك بِشَيْءٍ لَمْ يَضُرُّوك إلَّا بِشَيْءٍ قَدْ كَتَبَهُ اللَّهُ عَلَيْك؛ رُفِعَتْ الْأَقْلَامُ، وَجَفَّتْ الصُّحُفُ (الترمذي)

“Dječače, naučit ću te nekoliko riječi: ‘Čuvaj Allaha, Allah će te sačuvati! Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga uza se! Kada moliš – moli Allaha, a kada tražiš pomoć – traži je od Allaha! I znaj! Kada bi se svi ljudi udružili da ti pribave neku korist, mogu ti učiniti samo onoliko koliko ti je Allah odredio! A kada bi se sakupili da ti štetu nanesu, mogu ti naštetiti samo onoliko koliko ti je Allah odredio. Pera koja su pisala sudbinu su podignuta, a sahife na kojima je ispisana su osušene!'”[1]

U ovim vremenima čovječanstvo je u velikoj krizi koja je zahvatila sve segmente ljudskog djelovanja: politiku, ekonomiju, društvo, kulturu, obrazovanje, a pojedinci na svim stranama svijeta uviđaju besmislenost svog načina života, što je posljedica otuđenosti i ispraznosti savremenog čovjeka, odnosno nesagledive duhovne i moralne krize u kojoj se našao.

Advertisement

Posebno je to izraženo kod nas u Bosni i Hercegovini nakon agresije, gdje se sve češće čuju riječi “da je od ratnog, jedino gore poratno vrijeme”, gdje je na sceni potpuna politička neizvjesnost, ekonomska slabost i ovisnost o pomoći izvana, dezintegriranost i dezorijentiranost u obrazovnom sistemu, u društvu gdje sve ima “svoju cijenu, a ništa nema stvarnu vrijednost”, gdje su tvornice i oranice zapuštene, a televizijske serije i šoui realnosti obaraju rekorde gledanosti, gdje je moral postao relativna kategorija, a nasilje sveprisutno, pa i u porodici koja bi trebala biti utočište sigurnosti, smiraja i ljubavi, gdje su poštenje, moral, pravičnost, entuzijazam i optimizam davno zaboravljene kategorije. U ovako bremenitoj situaciji povratak Bogu nadaje se kao jedini izlaz.

Samo povratkom duhovnosti možemo pravilno razumjeti vrijeme u kojem živimo i njegove izazove i uhvatiti se u koštac s problemima današnjega svijeta: s glađu i siromaštvom, ali i konzumerizmom i pretilošću; s bespoštednim iskorištavanjem čovjeka i mobingom, ali i lijenošću i neodgovornošću, s pasivnošću i osjećajem besperspektivnosti, ali i nerealnim optimizmom i sanjarenjem.

Jedino povratak duhovnim vrijednostima može uspostaviti ravnotežu između naših duhovnih i materijalnih potreba, prava i obaveza, zahtjeva racija i potreba emocija, interesa individue i porodice, stranke i naroda, zajednice i države, i na koncu uspostaviti harmoniju između ovosvjetskog i onosvjetskog.

Osjećamo da je obaveza islama da preko svojih pouzdanih i vjerodostojnih sljedbenika po drugi put ponudi čovječanstvu put spasa i da od ovoga svijeta izgradi kutak dženneta.

Advertisement

U čemu se sastoji duhovnost?

Duhovnost općenito se opisuje kao svijest o nečemu Višem od pojedinačnog jastva. Ona se često izražava kroz namaz, dove i spominjanje Allaha, dž.š., na različite načine.

Biti vjernikom znači stajati na vertikalnoj osi postojanja i težiti Jedinosti te vidjeti odraz Jednog u svemu što čini mnogostruki poredak stvorenja. Duhovnost označava uspostavljanje veze sa svijetom Duha, s Božijom blizinom i identificira se sa stvarnošću, trajnošću i postojanošću. Cilj duhovnosti je uljepšavanje Božijim atributima (sifat) postizanjem i ostvarenjem onih vrlina koje je u njihovoj punini posjedovao Muhammed, s.a.v.s.

Vjerovanje u Boga izražava odnos robovanja, zapravo – odnos slobode. To je najviši mogući odnos čovjeka prema Bogu. Iskreno, potpuno, odano robovanje Allahu, u svakom trenu, u svakom činu, svakoj misli, svakoj želji, svakoj težnji, u svakom dahu. To je čin u kome je čovjek sasvim predan Bogu. To je potpuno prepuštanje Allahovom vođstvu koje je najbolje, najprisnije, najiskrenije, jedino ispravno.[2]

Advertisement

Duhovni odgoj je najbitnija komponenta u izgradnji kompletne i snažne ličnosti. Zar se to ne vidi i po tome što je mekansko doba Muhammed, s.a.v.s., posvetio duhovnoj izgradnji sebe i svojih sljedbenika. Jačanjem vjere u Boga, ljudskim čulima nedokučivih bića, Sudnji dan i sudbinu, Muhammed, s.a.v.s., gradio je pojedinca koji će biti svjestan svoje vrijednosti kao ljudskog bića, Božijeg halife na Zemlji, svoje svrhe postojanja, smisla zadataka u životu, okruženja u kojem se nalazi te biti krajnje odgovoran prema svakom trenutku svoga života.

I tokom povijesti pokazat će se da je duhovnost islama stoljećima podmlađivala islamsko društvo i porađala neizmjerno mnoštvo muškaraca i žena melekanske prirode koji su ispunjavali cilj i svrhu ljudskog postojanja i donosili radost drugim ljudskim bićima. Ona je uzrokovala pojavu i razvoj najvećih umjetnosti svijeta, i učinila mogućim pojavu nekih od najizvanrednijih filozofa i naučnika koje je svijet ikada imao. Ona je također omogućila dijalog s drugim religijskim tradicijama, uvažavanje i poštovanje drugog i drukčijeg. Ona je zauvijek ostala u srcu islama kao ključ za dublje razumijevanje vjere u njenim mnogostrukim aspektima.[3]

Duhovnost pomaže čovjeku na svim razinama njegove egzistencije: tjelesnoj, duševnoj, društvenoj, intelektualnoj, pa i samoj duhovnoj. Održavanjem svoje veze s Bogom čovjek shvaća da je on za svoj život Bogu odgovoran i da treba tako živjeti da sebe i svoje potencijale što bolje ostvari na svim razinama egzistencije. Na tjelesnoj razini duhovnost traži od čovjeka da se on brine za svoje tjelesno zdravlje i da tijelo drži što aktivnijim i sposobnijim. Na psihološkoj razini vjera omogućuje rast i razvoj ličnosti, donosi čovjeku mir i spokoj te zacjeljivanje psihotrauma. Na socijalnoj razini vjera pomaže da se u svakom čovjeku prepoznaje ljudsko biće, da se uočavaju njegovi kvaliteti i da se razvijaju njegovi potencijali, da se ima korektan i human odnos prema svim bićima, ali i da se bude obazrivo prema destruktivnim društvenim elementima. Na intelektualnoj razini duhovnost potiče čovjeka da se obrazuje kako bi bolje razumio sebe i svijet oko sebe te se stručno osposobio za zanimanje čime će omogućiti normalno funkcioniranje svoje zajednice i neovisnost o drugima. Na duhovnoj razini vjera omogućuje čovjeku transcendenciju i uključivanje u zbilju univerzalnih vrijednosti i istina.[4]

Otuda jačanjem duhovnosti, između ostalog, postižemo sljedeće:

Advertisement
  1. a)    odstranjujemo pohlepu, mržnju i zavidnost iz naših srca;
  2. b)    rasterećujemo se stresa, depresije i drugih psihičkih problema i oboljenja;
  3. c)    postajemo optimističniji, raspoloženiji i angažiraniji u činjenju dobra;
  4. d)    povećava se ljubav, razumijevanje i prisnost među ljudima.

Našim osobnim duhovnim izgrađivanjem ne doprinosimo samo izgradnji našeg kvalitetnijeg života, nego podižemo kvalitet života naše porodice, zajednice, pa i cijelog društva.

Vjerujući da je Allah, dž.š., jedini suvereni Gospodar svega, vjernik zadobiva stvarni osjećaj slobode. Shodno tome, vjernik se ponaša tako da ni jedan čovjek, niti bilo koje drugo stvorenje, nikada ne može imati neograničenu vlast nad njim. Nikada se, posljedično tome, vjernik ne uzda u potpunosti na druga stvorenja. Tražiti pomoć od drugih i uzdati se u nju, a zaboraviti na Allaha, dž.š., podsjeća na davljenika koji traži pomoć od osobe koja se i sama davi i koja ni sebi ne može pomoći.

Vjernik, budući da zna da Allah, dž.š., daje nafaku, cijeni novac i materijalna dobra, ali nije materijalista. On se trudi da stekne što više sredstava koja će mu osigurati komotniji život, ali on nikada ne pribjegava onome što je zabranjeno da bi stekao više. On ne vara, ne obmanjuje, ne krade, ne koristi kamatu, ne uništava druge, nego ulaže maksimalan dopušteni napor kako bi stigao svoju nafaku. [5]

Vjernik je hrabar i neustrašiv. Zna da je Allah Taj koji daje život i smrt i kada hoće On će ga usmrtiti i bez obzira kako se štitio i gdje se krio čas smrti mu se ni za trenutak neće odgoditi:

… i kad smrtni čas njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati…[6]

Advertisement

Vjerniku je stvarnost osvijetljena posebnim svjetlom; on u njoj vidi smisao, red, svrhu, jer vjeruje da iza svega postoji Božija volja. Svi drugi, budući da ne vjeruju u Boga, vide besmisao, nered i mučninu. Zato se stvarnošću, vremenom i životom najbolje koristi onaj koji u svemu gleda Allahovo djelo.[7]

Vjernik zna da nije bačen na ovaj svijet, niti je zatočen na njemu. On zna da ga je Allah, dž.š., stvorio i da ima svoj cilj i svrhu postojanja. Zbog toga se odgovorno odnosi prema životu koji mu je darovan.

Kada sazna za smrt drage osobe koja mu je puno značila u životu i bez koje teško može zamisliti daljnji život, vjernik se sjeća da je Allah, dž.š., Gospodar života i smrti (Huve juhji ve jumit), Onome kome hoće daje život, a koga On hoće usmrćuje i svim srcem i dušom kaže:

Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo![8]

Advertisement

Kada se nađe u bezizlaznoj situaciji, kada se niotkuda ne pomalja nikakvo rješenje, vjernik duboko u sebi zna:

… a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naćii opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.[9]

Kada se nađemo u vatri ovosvjetskih iskušenja i kada nestajemo u plamenu tuđe mržnje i neprijateljstva, onda poput Ibrahima, a.s., govorimo:

Dovoljan mi je Allah! Divan li je On oslonac! [10] Tada i vatra može hladna i spasonosna postati!

Advertisement

Kada govorimo o uskoj povezanosti vjerovanja i djelovanja i jakom utjecaju kojeg duhovna energija može imati u životu čovjeka uvijek se trebamo sjetiti ashaba. Prije prihvatanja islama bili su neobrazovani, razjedinjeni, na smrt zavađeni, nemoralni, slabi, ali prihvatanjem islama oni se obrazuju, oni su jedinstveni, oni snagom duha i ideje osvajaju svijet.

Ako smo svjesni da je Allah, dž.š., uz nas onda ne osjećamo strah (la tahzen innellahe me'ana[11]) i sposobni smo dolaziti do pravih rješenja (inne meije rabbi sejehdin[12]). Ako, pak, samo od Boga strah osjećamo, onda smo slobodni duhom i tijelom i u mogućnosti smo pronalaziti izlaz iz najtežih situacija (ve men jettekillahe jedž'al lehu mahredža[13]).

Vjernik svrhu svoga življenja pronalazi u činjenju dobra koje ga vodi ka njegovom Gospodaru (inni zahibun ila Rabbi[14]).

Zdanje kompletnog islamskog života može biti izgrađeno jedino na vjerovanju u Allahovu, dž.š., jednoću (tevhid) koje prožima kompletan čovjekov privatni i društveni život, i koje je tako jako da čovjek smatra sebe i sve što posjeduje Allahovim vlasništvom. Takav čovjek prihvata Allaha, dž.š., kao jedinog legitimnog Vlasnika, Cilja obožavanja, Primaoca pokornosti i Zakonodavca, kako za sebe, tako i za ostali svijet. On Ga smatra izvorištem upute i potpuno je svjestan da neposlušnost prema Allahu, indiferentnost prema Njegovoj uputi i sklonost ka pridruživanju druga Njemu, čini skretanje s Pravog puta i gubitak smisla života.[15]

Advertisement

Ovo stanje je upravo onako kako o njemu govori Božiji Poslanik, s.a.v.s., kada kaže:

“Niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu njegovi prohtjevi ne budu slijedili ono s čime sam ja došao!”[16]

Vjerovanje koje je Božija objava prenijela čovjeku o istinama svijeta i života, o njegovom odnosu prema Allahu, dž.š., Koji nema sudruga, o ljudskom završetku nakon smrti, ne može natjerati čovjeka na određeno ponašanje, izuzev ukoliko se to uvjerenje ne zasadi u umu, a zatim, kroz emocije, prelije na srce. Vjerovanje u egzistiranje Boga, bez ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu, ne može ništa pokrenuti, niti može ponukati na bilo kakvo žrtvovanje. Čovjek se povodi za srčanim emocijama, više nego za racionalnim uvjerenjima.[17]

Naša je obaveza graditi, prije svega duhovno, novu generaciju nasljednika Zemlje. Allah, dž.š., kaže:

Advertisement

وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِي الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الْأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِيَ الصَّالِحُونَ

Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti podanici naslijediti.[18]

Da bi se došlo do ispravnog odgoja nove duhovno snažne, čestite, intelektualno jake generacije, neophodno je prije toga da sami sebe analiziramo, da se povratimo sebi, da zavirimo u našu dušu kako bismo spoznali originalnu islamsku misao, duhovnost i moral i koliko smo sami udaljeni od njih. Potrebni su nam, također, izvorna duhovna energija, neograničena strpljivost, aktivna nada, čvrsta volja i konstantno promišljanje… Ako se bez navedenog pokušavamo izvući iz stanja u kojem se nalazimo, možda se riješimo sadašnjih problema, ali ćemo upasti u gore nevolje.

Preporod našeg načina života podrazumijeva povratak od forme ka suštini, napuštanje formalnosti i usmjeravanje ka biti i duhu. To u vjerovanju podrazumijeva hod ka nepokolebljivom i postojanom uvjerenju (jekinu), iskrenosti (ihlasu) u djelovanju i perfektnosti i izvrsnosti (ihsanu) u osjećanjima i razmišljanju. Kada je u pitanju ibadet to znači da kvantitet bude zadovoljen, ali kvalitet da bude cilj i osnova, riječi da budu sredstva, a duhovnost i iskrenost temelj u dovama…

Advertisement

Islamski način života kojeg karakteriziraju sistem, red i disciplina počiva na snažnom vjerovanju (akidi) i svijesti o Sveznajućem Gospodaru koji nas vidi i motri u svakom trenutku i o Sudnjem danu na kojem će se polagati ispit za svaki trenutak ovosvjetskog života.

Jedino osoba koja čvrsto i pravilno vjeruje u Allaha, dž.š., može imati pravilan odnos prema sebi, biti svjesna svoje uloge na Zemlji i svojih potencijala, imati korektan odnos prema vidljivim i nevidljivim bićima i događajima koji se dešavaju.

Musliman je svjestan svoje ograničenosti i Božije neograničenosti, svoje slabosti i Božije moći. Zato se konstantno na Allaha, dž.š., oslanja, nakon čega se nikada ne osjeća beznadežno, usamljeno i napušteno. On zna da bez obzira u kako teškoj situaciji se našao da je uz njega njegov Gospodar, a da bi ga Allah, dž.š., čuo i da bi mu se odazvao kada je u neprilici, on Ga se sjeća i kada je sretan i zadovoljan i ne prekoračuje granice koje mu je Gospodar postavio. Muhammed, s.a.v.s., kaže:

“Čuvaj Allaha, Allah će te sačuvati! Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga uza se! Kada moliš, moli od Allaha, kada tražiš pomoć, traži je od Allaha! I znaj! Kada bi se svi ljudi udružili da ti neku korist učine, mogu ti učiniti samo onoliko koliko ti je Allah odredio! A kada bi se sakupili da ti štetu nanesu, mogu ti naštetiti samo onoliko koliko ti je Allah odredio. Pera su podignuta, a sahife osušene!”[19]

Advertisement

Iz knjige 40 hadisa o snazi duhovnosti, Zuhdija Hasanović, Sarajevo 2022.

[1] Et-Tirmizi, Sunen, “Ebvab sifetil-kijama ver-reka'ik vel-vere'”, br. 2.516.

[2] Hasan Čengić, Islamske teme, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1990, str. 101.

[3] Više v.: Seyyed Hossein Nasr, Srce islama: trajne vrijednosti za čovječanstvo, (s engleskog: Enes Karić, Rešid Hafizović, Nevad Kahteran), El-Kalem, Sarajevo, 2002, str. 95.

Advertisement

[4] Više v.: Izet Pajević, “Pobožnost i duševno zdravlje”, u recenziji na prijevod djela: Abdulvehhab b. Ahmed Ša'rani, Poslanikove, s.a.v.s., smjernice za svakodnevni život, (s arapskog: Sabahudin Skejić), Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama, Smoluća, 2009, str. 9.

[5] Više v.: Afif Abdulfettah Tabbara, Ruhud-dinil-islami, XXVII izdanje, Darul-‘ilm lil-melajin, Bejrut, 1988, str. 94.

[6] Kur’an, En-Nahl, 61.

[7] Više v.: Hasan Čengić, nav. djelo, str. 141.

Advertisement

[8] Kur'an, El-Bekara, 156.

[9] Kur'an, Et-Talak, 2–3.

[10] El-Buhari, Sahih, “Kitab tefsiril-Kur'an”, br. 4.564.

[11] “Ne brini se, Allah je s nama!” (Kur'an, Et-Tevba, 40).

Advertisement

[12] “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Kur'an, Eš-Šu'ara, 62).

[13] “… a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Kur'an, Et-Talak, 2).

[14] “Idem ka mome Gospodaru.” (Kur'an, Es-Saffat, 99).

[15] Ebul-A'la el-Mevdudi, Islamski pokret, str. 66.

Advertisement

[16] El-Begavi, Šerhus-sunna, I, str. 213.

[17] Muhammed Seid el-Buti, Shvatanje korijena života, (s arapskog: Hajrudin Hodžić), El-Kelimeh, Novi Pazar, 2007, str. 92.

[18] Kur'an, El-Enbija, 105.

[19] Et-Tirmizi, Sunen, “Ebvab sifetil-kijama ver-reka'ik vel-vere'”, br. 2.516.

Advertisement

islam.ba

Nastavi čitati

Religija

U Cazinu održano XXVII mektebsko takmičenje na nivou Muftijstva bihaćkog

Published

on

 

Jučer  je u prostorijama Medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu održano XXVII mektebsko takmičenje na nivou Muftijstva bihaćkog. Prije četrnaest dana održano je takmičenje na nivou medžlisa, a pobjednici su se takmičili u dvije oblasti: kiraet i opće znanje, te u dvije kategorije: II i III kategorija. Ocjenjivačke komisije bile su izuzetno zadovoljne prikazanim znanjem takmičara i njihovom spremnošću da se predstave u najboljem svjetlu.

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, obraćajući se takmičarima, njihovim muallimima i ostalim prisutnima prilikom objave rezultata, istakao je značaj zalaganja i truda koji su pokazali takmičari i njihovi muallimi, te im čestitao na tome što su dostojno predstavljali svoje medžlise i mektebe.

„Uzvišeni Allah, dž.š., rekao je: ‘Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.’ Ovaj ajet je potvrda da ste svi vi koji ste danas učestvovali – bez obzira na rezultat – već uzdignuti kod Allaha. Jer ste se trudili, jer ste učili i jer ste svoje vrijeme uložili u ono što je najvrijednije – u Kur’an i znanje o vjeri. Dragi takmičari, vaša uloga ne završava ovdje. Vi ste generacija koja će nositi emanet islama, čuvati i širiti nur vjere. Vaš trud je poznat Onome Koji sve vidi i nećete ostati bez nagrade“, poručio je muftija Kudić.

Advertisement

Muftija Kudić posebno je istakao doprinos muallimima, kojima se obratio riječima podrške i zahvalnosti:

„Svaka vaša dova koju izgovorite za svoje učenike, svaka strpljiva ispravka, svaka stotinu puta ponovljena lekcija – sve to ostavlja trag. Vi ne gradite samo znanje – vi gradite karakter. Vi ne učite djecu samo kako da čitaju Kur’an – vi ih učite kako da njime žive. Poslanik Muhammed, a.s., bio je muallim čitavom čovječanstvu. I vi slijedite njegov put. U ime svih prisutnih i u ime cijele Islamske zajednice, izražavam vam duboku zahvalnost i poštovanje“, poručio je muftija Kudić.

Rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog, mr. Haris-ef. Veladžić, istakao je da su takmičari postigli veoma dobre rezultate i izrazio očekivanje da će ih ponoviti i u nastavku takmičenja na nivou Rijaseta Islamske zajednice:

„S obzirom na to da se približavamo kraju mektebske godine i uz hatmenske ispite i svečanosti, mektebsko takmičenje je prilika da sumiramo rezultate koje su polaznici mekteba, zajedno sa svojim muallimima, postigli u ovoj mektebskoj godini. Mekteb je svakako jedna od najvažnijih aktivnosti koje se realiziraju u okviru Islamske zajednice, i zato svi naši muallimi i oni koji rade s našom djecom zaslužuju posebno poštovanje. Kao i svako drugo takmičenje, i mektebsko takmičenje okuplja one najbolje i najvrijednije učenike s područja 11 medžlisa Bihaćkog muftiluka. Mektebska nastava na našem muftijstvu organizira se kroz 250 mekteba, koje ove godine pohađa nešto više od sedam hiljada učenika. Rezultati koje su pokazali danas kroz ovo takmičenje jesu kontinuitet kvalitetnog i predanog rada u našim mektebima, te se nadamo da će nas pobjednici takmičenja na nivou muftiluka dostojno predstaviti na takmičenju na nivou Rijaseta Islamske zajednice za petnaest dana“, poručio je u svojoj izjavi mr. Haris-ef. Veladžić.

Advertisement

Komisiju za ocjenjivanje testa općeg znanja činili su direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović, prof. Mehmed Mašić i prof. Harun Pajić, dok su komisiju za kiraet činili hafiz Suad-ef. Šahinović i mr. Haris-ef. Veladžić.

U nastavku možete pogledati rezultate i opšti poredak po medžlisima:

OBLAST OPĆEG ZNANJA – II NIVO:

Umejja Veladžić – Bosanski Novi – muallim: Ramiz-ef. Veladžić

Advertisement

Ali Omerović – Bosanska Krupa – muallim: Nedžad-ef. Omerović

Nadia Malić – Cazin – muallim: muallima Alma Šahinović

OBLAST OPĆEG ZNANJA III NIVO:

Dalija Čović – Cazin – muallim: Suad-ef. Osmanagić

Advertisement

Lamija Nanić – Bužim – muallim: Samir-ef. Durić

Adna Krupić – Sanski Most – muallim: Nisvet-ef. Horozović

OBLAST KIRAET – II NIVO:

Amina Tarakdžija – Sanski Most – muallim: Sedad-ef. Tarakdžija

Advertisement

Zehra Softić – Kozarac – muallim: hafiz mr. Amir-ef. Mahić

Emanullah Mujakić – Velika Kladuša – muallim: Mevludin-ef. Mujakić

OBLAST KIRAET III NIVO:

Harun Omić – Sanski Most – muallim: Senad-ef. Omić

Advertisement

Nudžejma Duranović – Bužim – muallim: Azmir-ef. Duranović

Zulejha Duraković – Bosanska Krupa – muallim: Amel-ef. Duraković

EKIPNI POREDAK:

  1. Sanski Most
  2. Bužim
  3. Bihać
  4. Cazin
  5. Velika Kladuša
Nastavi čitati

Religija

Koliko je ahmedija imama teška?

Published

on

Možda i samim objavljivanjem slike ahmedije na društvenoj mreži pomalo devalviramo njenu vrijednost, nikako onu materijalnu jer ona gotovo da je i nema, ali duhovnu i simboličku, možda..
Nedavno sam čitao jedan, po mom ukusu, prežestok i preciničan tekst pod naslovom “Šta je nama ahmedija”… Kao mladić, odrastao sam u pretežno nemuslimanskoj sredini. Kad bolje promislim, veliku većinu svoga života proveo sam među ljudima koji nisu islamske vjere. Je li to plus, ili minus, hajd’ sad pa znaj… Ono što me oduvijek fasciniralo, i na čemu sam iskreno uvijek zavidan bio, gledajući odnos katolika ili pravoslavaca prema i sa svojim svećenicima/ sveštenicima, redovnicima/monasima, časnim sestrama, po dubrovački ‘dumnama'… bilo je ono kada vidim na koji način se ophode prema njima, sa koliko respekta, koliko plahosti i osjećaja, koliko uvažavanja i poštovanja… Svaki, i najobičniji razgovor o svakodnevnim temama, mijenja svoj karakter i sadržaj kada u jedno društvo, bilo na ulici, bilo na nekom skupu, ušeta svećenik sa kolarom ili časna sestra u svojoj strogoj i zagasitoj ili čisto bijeloj odjeći, koja podsjeća na odricanje, neisticanje ovozemaljskoga…
Život i rad imama zna biti mnogo prozaičniji od ovoga moga maštanja. Kao imam, pojedinac se u praksi često susreće sa ljudima koji nemaju ni elementarne kulture ponašanja, a kamo li nekog posebnog odnosa, ne prema čovjeku koji je imam u nekoj zajednici, nego prema imamskoj odori, ahmediji, nastojanju da se koliko se može, a zaista nije lahko, odgovori zahtjevima i imperativu da budemo dostojni nasljednici učenja i života Muhammeda s.a.v.s…
Pa pomisliš, onako potiho i sa uzdahom, dogodi li se kada jednom svećeniku da mora smirivati ljude prije mise jer pričaju i galame kao na pijaci, dogodi li se kada svećeniku pa da mu dođu i drže lekcije kako će predvoditi molitvu, je li mu misa preduga ili prekratka, kako će učiti djecu na župskom vjeronauku, što je rekao ovo na propovijedi ali nije ono što mi mislimo da treba, kako je molitvu vodio, ovo ili ono radio svećenik prije njega ( a on to sad ne radi kao oni prije njega nego drukčije), čija djeca trebaju recitovati na misi, ko treba a ko ne treba držati mikrofon..
U suštini, ni doktoru ni profesoru ni advokatu ni inžinjeru se ne mješaju u način rada niti mu govore kako će raditi i što nije ovako ili onako…
Imamski poziv je bremenit, on sa sobom donosi zahtjeve koji nisu za svakoga. Ponekad možeš imati obrazovanog i kvalitetnog insana koji zaluta u imamski poziv, pa brzo pobjegne jer ‘nema želudac'…
Jer biti imam nije samo znanje o vjeri i lijepo ponašanje u duhu islama, nego i spremnost da nerijetko trpi i nekultura, tersluk frustriranih i neostvarenih pojedinaca, neotesanost, primitivizam.. Često ima onih koji se nigdje u privatnom životu i poslu nizašto ne pitaju, pa onda svoje nedostatke i nezadovoljstvo hoće kompenzirati uvodeći neki svoj red, često ‘preko reda’ i bilo kakve logike.. Da takve upitaš hoće li u mihrab kad već sve znaju, zanimljivo bi bilo čuti odgovor..
Imam mora nastojati da svima ugodi i da sve rasporedi, a da opet time ne iskorači sa staze pravednosti i pravog Puta za koji će biti pitan prvo on pa onda i oni koji su mu pomagali i olakšavali, ali i oni koji su smetali i otežavali.. Najtežu i najveću odgovornost na Danu Sudnjemu će imati oni koji su bili zaduženi da ljudima ukazuju na razliku dobra i zla, lijepog i ružnog, istinitoga i lažnoga, krivoga i právoga… Molim Uzvišenog Gospodara da pomogne one koji su na svoju glavu stavili breme teže od brda Uhud, čistu i svijetlu čalmu vjere, ahmediju ponosnu….
Amin… 🤲
Nastavi čitati

Religija

Mnogi muslimani vjeruju u Allaha ali Ga ne obožavaju

Published

on

Nažalost, mnogi muslimani vjeruju u postojanje Allaha ali Ga ne obožavaju.
Upravo je to glavni razlog, zbog čega takvi muslimani, ne mogu da osjete slast vjere i zbog toga u njihovim srcima nema mjesta djelima, koja nas približavaju Allahu.
Razmislite, zapitajte se, zašto nemate ljubavi prema namazu, postu, zašto nikad niste uzeli Kur'an u ruke, zašto možda jednom godišnje uđete u džamiju? Zašto nemate želje za postom?
To je zbog nedostatka ljubavi prema Uzvišenom Allahu, to je zato, jer u svojoj vjeri nemate srž vjerovanja, a to je obožavanje Allaha.
Saudin Cokoja, prof.
Nastavi čitati

BiH

7.maj se obilježava kao Dan džamija

Published

on

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini danas, 7. maja, obilježava Dan džamija, u znak sjećanja na dan kada je u Banjoj Luci 1993. godine minirana džamija Ferhadija, jedna od najznačajnijih džamija u našoj zemlji.

Banjalučka Ferhadija, monumentalna zadužbina Ferhat-paše Sokolovića, bila je jedna od 16 džamija srušenih u Banjoj Luci tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 7. maj je proglašen Danom džamija, kada se simbolično obilježeva rušenja Ferhadije u Banjoj Luci, ali i ostalih 613 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih objekata u vlasništvu Islamske zajednice. 

Ovaj datum je i sjećanje na tragično stradanje rahmetli Murata Badića koji je na ubijen 7. maja 2001. godine u Banjoj Luci, na dan polaganja kamena temeljca za ponovnu izgradnju Ferhadije.

Advertisement

Tada je oko 4.000 srpskih nacionalista kamenovalo i tuklo oko 300 Bošnjaka koji su prisustvovali svečnosti povodom postavljanja kamena temeljca za obnovu Ferhadije. Mnogo Bošnjaka je primljeno u banjalučku bolnicu, a Cazinjanin Murat Badić je podlegao od zadobijenih povreda.

Program svečanog otvorenja obnovljene Ferhadije održan je također 7. maja 2016. godine, čime se ističe i simbolizira bolji i novi početak.

Centralni događaj manifestacije “Dani džemata i džamija” bit će danas u kompleksu Arnaudija džamije u Banjoj Luci. Program će se odvijati unutar džamijskog prostora i u haremu, uz učešće četiri hafiza.

– Programom je predviđeno učenje određenih odlomaka iz Kur'ana četvorice hafiza. Uz učenje Kur'ana, nastupit će i naratori koji će čitati prijevode proučenih ajeta i kratke eseje koje je za ovu priliku pripremio akademik Enes Karić. Planirano je i prisustvo reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, koji će uputiti svoju poruku prisutnim vjernicima i vjernicama, kao i obraćanje muftije Ismail-ef. Smajlovića na početku programa. Programom je predviđeno da dovu prouči hafiz dr. Mensur-ef. Malkić, direktor Rijasetove Uprave za vjerske poslove – najavio je rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva banjalučkog mr. Admir Blitović.

Advertisement

U Banjoj Luci su tokom ovog perioda postavljene i dvije izložbe. U haremu Ferhadije je izložba posvećena svim banjalučkim džamijama, dok je u haremu Arnaudije postavljena izložba posvećena upravo ovoj džamiji.

Današnji program će uživo prenosti BHRT, TVSA, Hayat, RTVUSK, RTVTK, Radio i TV BIR.

(Preporod.info)7.

Advertisement
Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije