agrebački Večernji list razgovarao je s bivšim ministrom vanjskih poslova Hrvatske Mirom Kovačom. 

Očekujete li da bi stranke u BiH u roku od šest tjedana doista mogle postići dogovor o izbornim pravilima?

-Nije realno očekivati dogovor jer bi se njime osujetio plan bošnjačke politike da se najprije ostvari prevlast u Federaciji, a kasnije i u cijeloj BiH. Već sada Bošnjaci kontroliraju dvije trećine Predsjedništva BiH. Minimalistički cilj je osvajanje Federacije, maksimalistički cilj da cijela BiH bude pod kontrolom Bošnjaka. To se strateško usmjerenje kamuflira pričom o tzv. građanskoj BiH, a promicalo bi se po potrebi i golom silom, što je pokazao nedavni politički montirani prosvjed pred zgradom Visokog predstavnika.

Ulje na vatru bila je izjava Bakira Izetbegovića o prebrojavanju Bošnjaka, koju je “blagoslovio” veliki muftija Husein Kavazović riječima “jašta nego ćemo se prebrojavati”. Kada smo sa saborskim izaslanstvom prije nekoliko godina u Sarajevu razgovarali s velikim muftijom Kavazovićem govorilo se o relaksaciji odnosa između Hrvata i Bošnjaka. U to je vrijeme još bilo svježe sjećanje na 2016. godinu kada smo u Zagrebu ugostili turskog predsjednika Erdoğana prigodom obilježavanja 100. obljetnice pravnog i institucionaliziranog islama u Hrvatskoj.

Naslušali smo se hvalospjeva na račun Hrvatske i njezina pravnog okvira koji omogućava visoke standarde zaštite vjerskih prava. Danas se tu Hrvatsku, a pogotovo Hrvate u BiH u znatnom dijelu bošnjačkog mikrokozmosa želi poimati kao neprijatelje. To je vrlo opasno. Ciljano se stvara političko-vjerski konflikt i manipulira osjećajima ljudi koji vjeruju da se njima, Bošnjacima, koji čine apsolutnu većinu u Federaciji, nešto oduzima. Kakav apsurd! U biti je obrnuto. Bošnjaci oduzimaju ustavno zajamčena prava malobrojnijim Hrvatima.

Ako se dogovor ne postigne, očekujete li da će Schmidt nametnuti nova izborna pravila?

-U ovom predizbornom i aktivističkom ambijentu nije se baš primijetilo da je visoki predstavnik Christian Schmidt u međuvremenu već šest puta (!) koristio tzv. bonnske ovlasti, od toga dva puta glede izbornog zakona. Ono što još nije provedeno, a planirano je, predstavlja minimum minimuma na planu ostvarivanja ustavno zajamčene ravnopravnosti Hrvata. Iskreno, ako je današnji Zapad privržen promicanju načela vladavine prava, a jest, onda nema druge nego nametnuti izmjene izbornog zakona tako kako je to naložio Ustavni sud BiH u predmetu Ljubić. Svako drukčije postupanje značilo bi da su Europa i Zapad općenito, oprostite na izrazu, sebi pljunuli u lice. I kakva bi to poruka bila? Nemamo snage u Ukrajini, ne umijemo čak ni u Bosni i Hercegovini, u unutarnjem dvorištu EU, biti djelotvorni i omogućiti da Hrvati, sukladno ustavu, biraju svoje predstavnike. Gdje je tu Dayton? To nije vladavina prava, to je pravo jačega! Ako je tako, onda laku noć, Europo.

Hrvatska vlada dosta se angažirala na izbornoj reformi u BiH, no konkretnog učinka nema. Jesmo li mogli napraviti više?

-Kada bude bilo potrebno, Hrvatska će ipak morati udariti šakom o diplomatski stol. Hrvatska je prije gotovo tri desetljeća, pod pokroviteljstvom SAD-a, zajedno s Hrvatima i Bošnjacima u BiH, stvorila Federaciju. Potpisan je tada i sporazum o konfederalnim vezama između Hrvatske i Federacije, koji nikada zaživio. Hrvatska i Hrvati su barem tri puta spasili Bosnu i Hercegovinu! Bez Hrvatske ne bi bilo ni Federacije ni daytonske BiH. Hrvatska je dionik mirovnog sporazuma. Na kraju krajeva, Hrvatska je za vrijeme velikosrpske agresije primila i stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica, među kojima su bili i članovi obitelji Izetbegović, da bi se danas netko izrugivao s političkim pravima Hrvata u BiH. Neki bi ih, kako smo čuli iz dijela bošnjačkog naroda, “strpali u dva vagona”. BiH kao cjelovita država može samo opstati ako je zaista pravedna domovina, a ne maćeha svima trima ustavotvornima narodima i svim njezinim građanima.

Vlada je u tom poslu računala na podršku partnera u EU i SAD-a, a onda se dogodi da SAD službeno upućuje kritiku Draganu Čoviću, a njemački savezni parlament donosi rezoluciju u kojoj Hrvatsku spominje kao faktor destabilizacije BiH. Kako je to moguće?

-Amerikanci su dali punu podršku visokom predstavniku u donošenju izmjena izbornog zakona. Što se dokumenta Bundestaga tiče, u njemu ima nekoliko neprihvatljivih kvalifikacija koje djelomično podsjećaju na diletantsko eksperimentiranje u političkom laboratoriju. Bosnu i Hercegovinu destabiliziraju sve one snage koje uništavaju daytonski ustroj. Nasuprot svima njima, Hrvatska kao potpisnica i Hrvatski narodni sabor kao krovna politička organizacija bosanskohercegovačkih Hrvata, koja okuplja 12 stranaka s hrvatskim predznakom, promiču implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma i time Ustava BiH. Dakle, Hrvatska i političko rukovodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata zalažu se za vladavinu prava i time za europsku budućnost Bosne i Hercegovine.

Je li Hrvatska trebala službeno reagirati na tu rezoluciju?

-Kompletna bi se Hrvatska trebala angažirati, ne samo diplomacija, nego i sve hrvatske političke stranke čiji su partneri na vlasti u Njemačkoj, a to su socijaldemokrati, zeleni i liberali. Inače, obveza Hrvatske da se zauzima za puno poštivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i da izvješćuje tzv. međunarodnu zajednicu o svim postupcima i odlukama na štetu hrvatskog naroda, ali i na štetu stabilnosti i funkcionalnosti BiH, kristalno je jasno formulirana u deklaraciji Hrvatskog sabora iz prosinca 2018., čiji je duhovni začetnik bio moj tadašnji kolega zastupnik Božo Ljubić.

Provedu li se izbori u listopadu po važećim pravilima, što uopće mogu Hrvati u BiH?

-Hrvati ne bi smjeli ponovno ovisiti o “dobroj volji” Središnjeg izbornog povjerenstva, koje bi trebalo osigurati provedbu izbora na tehničkom planu, a ne odlučivati o dodjeli političke moći.