Connect with us

BiH

Lagumdžija: I Bošnjake neko želi ostaviti bez države kao Palestince

Published

on

Na današni dan, godinu dana nakon uspostavljanja Ujedinjenih Nacija, prije 75 godina, Generalna Skupstina UN je usvojila Rezoluciju 181 (II), poznatiju kao Palestinska Rezolucija, kojom je definisano neotuđivo pravo Palestinskog naroda na samoodređenje bez stranog uplitanja, pravo na nacionalnu nezavisnost i suverenitet, kao i pravo da im se vrati oteta imovina i domovi iz kojih su protjerani, rekao je Zlatko Lagumdžija na početku obraćanja u zgradi UN-a u Sarajevu na Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim narodom.

U nastavku je Lagumdžija rekao:

“Dokument je počeo sa konstatacijom de postojeća situacija u Palestini prijeti da “ugrozi svjetski mir, prosperitet i prijateljske odnose među državama ” da bi potom precizno utvrdio mapu puta za uspostavljanje dvije suverene države, “Jevrejsku” i “Arapsku”, sa preciziranom teritorijom, gradom Jerusalemom kao “corpus separatum”. Uz zajamčenu zaštitu svetih mjesta i vjerskih prava, zabranu diskriminacije po bilo kojoj osnovi, rasnoj, vjerskoj, jezičkoj ili gender, na čitavoj teritoriji tadašnje Palestine, pri čemu ce sve osobe unutar jurisdikcije država imati sta prava i zaštitu zajemčena svim zakonima, Rezolucija precizno navodi dugačku listu prava koja ce uživati svi stanovnici.

Nikada se nisam mogao oteti utisku da je Palestinska Rezolucija iz 1947. po svojoj sadržini koja se odnosi na zaštitu građana po različitim oblicima njihovih identiteta i prava, kao i jednakopravnost pred svim zakonima bila praktična priprema za možda najvažniji dokument UN usvojen godinu dana kasnije, 1948, Univerzalnu Deklaraciju o Ljudskim Pravima.

Trebalo je proći 30 godina od usvajanja Palestinske Rezolucije, njenog neuspješnog pretvaranja u stvarnost, negiranja međunarodnog prava, produbljavanja nepravde, tragedije i zločina prema Palestinskom narodu, da bi 29. novembra 1977. GA UN Rezolucijom 32/40 B proglasila taj dan iskazivanja godišnjeg poštovanja kao Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim narodom.

Zašto se na sve ovo danas vrijedi podsjetiti?

Na ovom mjestu, o vaznosti pravednog rješavanja Palestinskog pitanja, kao mjere moralnog kapaciteta čovječansta i međunarodne zajednice, kao mjere političkog kapaciteta multilateralizma na kojem počiva međunarodno pravo, poredak i pravda, govorio sam prije 8 godina kao tadašnji ministar vanjskih poslova.

Kako sada stvari stoje, nedavni izbori u Izraelu će rezultirati ne samo povratkom Netanjahua već i formiranjem najekstremnije vladajuće koalicije u Izraelskoj istoriji. Likud, vođen blokom jevrejskih supremacista, mesijanskih nacionalista i ultra ortodoksnih teokrata teško da će rezultirati vladom spremnom da traži sammodrživo mirovno rješenje po modelu dvije (demokratske) države – Izraela i Palestine.

Za razliku od 1977. kada su UN uspostavile Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim narodom pod okriljem UN-a , kada su SAD i SSSR zajedno vodili Mirovnu konferenciju o Bliskom Istoku, sada palestinsko pitanje nije u fokusu svjetske javnosti, dok u isto vrijeme UN nemoćno posmatra brutalno narušavanje međunarodnog prava u Urajini, a odnosi Kine, Rusije i SAD se nalaze na najnižoj tački od vremena rata na Korejskom poluotoku i Kubanske krize.

Svijet je danas postao mnogo komplikovaniji, nepravedniji, ekonomski, vojno i tehnološki moćniji, ali uz to i jos više sukobljen, podijeljen oko vrijednosti i moći. Svijet koji je na raskrizju dva puta – prvi, ujedinjen oko Univerzalne Deklaracije o Ljudskim Pravima, gdje je prvi test njenog postivanja pravedno rješavanje palestinskog pitanja na principima dvije države koje žive u miru i saradnji, svijet ujedinjen oko ispunjenja Samoodrživih razvojnih ciljeva, uz poštivanje međunarodnog prava, preuzetih prava i obaveza, reformu i jačanje multilatralizma na izazovima koji su sve veći; drugi, svijet razjedinjenih i sukobljenih, u okruženju koje nas, kao države čini sve ranjivijim i u konačnici osuđenim na zajednički neuspjeh.

Palestinska Rezolucija iz 1947. nas, prije svega, uči da se civilizovani svijet ne može ispravljati zbog ogromne istorijske nepravde napravljene prema jednom narodu koja je obilježena holokaustom, tako što će kreirati nepravdu prema drugom narodu. Ona nas takođe uči da moramo biti uporni, oprezni i mudri, a ne samo jaki, beskompromisni i požrtvovani na putevima međunarodne zajednice, čak i kada izgledaju popločani najboljim namjerama. Na tom putu nije dovoljno samo jačati prijateljstva i podršku, već i razumjevati naše protivnike i tražiti zajedničke interese i vrijednosti na kojima možemo koegzistirati i u konačnici sarađivati.

Znam da dijalog, učenje i razumijevanje određuju težak i dugotrajan put ka boljem svijetu. ali isto tako se treba podsjetiti da sukob, arogancija, sila i sebičnost su garant sigurnog puta u mrak i beznađe.

Zato danas negiranje OHR-a u Savjetu bezbjednosti UN-a koji svoj legalitet i legitimitet, s pravom, crpi iz euroatlantske podrške Vijeću za implementaciju mirovnog sporazuma; promoviranje antizapadnog raspoloženja u Bosni i Hercegovini koja je mjesto spajanja, a ne razdvajanja Istoka i Zapada; tiho kao i bučno igranje na kartu podjele bosanskohercegovačke države i družtva – u konačnici može biti samo u službi onih koji žele na svojevrsnoj palestinizaciji Bošnjaka pokazivati da bosanski muslimani nemaju državotvorni i evropski kapacitet civilnog duštva ljudskih prava pa ih zato treba držati raseljene po svijetu kao Palestice bez države.

Na putu ka boljem svijetu nam je potreban svjetionik zvani Palestina, narod i država, izgrađena na dijalogu, toleranciji, učenju i razumijevanju.

Mi ne smijemo izgubiti nadu i “umoriti” se od podrške Palestini kroz model dvije države i jedan održivi mir.

Na tom putu, podrška palestinskom narodu nije potrebna samo njima, već i nama u Bosni Hercegovini, kao i u čitavom region i Evropi, radi nas samih, radi vrijednosti i moralnih principa bez kojih je svaka država i društvo osuđeno na slabljenje i poraz.

Na teroru i represiji, otvoreno i nerješeno palestinsko pitanje na Bliskom Istoku, iz kojeg ni svijet ni mi eventualno nismo izvukli prave pouke, može dovesti do otvaranja ili stvaranje novih “malih balkanskih, evropskih, palestina”.

Svi odlično vidimo da svijet, na žalost, decenijama postaje sve nestabilniji i sukobljeniji dok pokužava riješiti ili bar lokalizovati jedan bliskoistočni, palestinski, problem.

Zato, na kraju, iskazujući podrsku Međunarodnom danu solidarnosti sa palestinskim narodom, treba pozvati na mudrost, upornost i beskompromisnost lokalnih i međunarodnih lidera kad je u pitanju izgradnja država i društva zajedničkih vrijednosti zasnovanih na punom pošivanju univerzalne Deklaracije UN-a o ljudskim pravima i Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Evropi”, kazao je Lagumdžija.

N1

BiH

Dodik ponovo negirao genocid: “Bošnjaci mogu da žive na 25 posto teritorije, to im je dovoljno”

Published

on

By

Na današnjoj posebnoj sjednici Narodne skupštine RS, predsjednik manjeg bh. entiteta negirao je genocid u Srebrenici po ko zna koji put uprkos svim presudama Haškog suda i drugih međunarodnih sudova.

Također, Bošnjake je ponovo nazvao muslimanima, što ima opasnu pozadinu. Ponovo je pozvao na ‘razlaz na miran način’ i otcjepljenje RS.

 

“Muslimani su odlučili da uđu u unilateralno kršenje vanjske politike, to je počela bivša ministrica (op.a. Bisera Turković), a sadašnji (op. a. Elmedin Konaković) je nastavio. Priča o genocidu u UN ima za cilj da nastave s nametanjem kolektivne odgovornosti Srbima, a Njemačka je sponzor nekog dokumenta u UN-u isključivo s namjerom da opere svoju genocidnu prošlost. Genocid u Srebrenici nije se desio“, rekao je Dodik.

Poručio je ponovo da BiH nema budućnost i da se pokuša još jednom dogovoriti pa će predložiti neke stvari.

 

Bošnjaci mogu da žive na ovih 25 posto, to im je dovoljno. Odbijamo da prihvatimo torturu u ime BiH. Imate svojih 25 posto teritorije niko vam to ne spori. Vaše nije ni Kozarska Dubica ni Novi Grad, ništa. Dočekat ćemo trenutak da ćemo se od vas odvojiti. Jedini cilj Bošnjaka je da podjarme Srbe i da im se osvete. Poslije još jednog pokušaja vidjet ćemo da šta ćemo dalje”, rekao je.

Negiranje genocida i drugih ratnih zločina, kao i veličanje ratnih zločinaca, kažnjivo je prema izmjenama Krivičnog zakona BiH kojeg je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.

Nastavi čitati

BiH

Dodik ponovo vrijeđao, pa rekao: “Idem do kraja, vidio sam da sam se zaje**o”

Published

on

By

“Vidio sam da sam se zajebao”, rekao je predsjednik Republike Srpske, u još jednom monologu i poznatom retorikom

 

 

U toku je posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj će se naći “Informacija o aktuelnoj bezbjedonosnoj i političkoj situaciji u svijetu sa aspekta reprekusija na Republiku Srpsku”.

Informacija počinje sa time da su “uticaji geopolitičkih procesa nakon završetka Hladnog rata svijet uveli u bezbjednosnu nestabilnost, a što se održava i na poziciju Republike Srpske i bezbjednost njenih građana.”

Prisutnima se obratio i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je ponovo govorio da se ne bori za sebe, nego za “narod Republike Srpske”, piše Fokus.ba.

U samom uvodu je govorio o svojoj navodnoj hrabrosti

U već standardnom govoru u kojem je navodio da mu je važniji narod, nego njegovi lični i porodični interesi, napadao je SAD, Evropsku uniju, “političke bošnjake”…

Rekao je da neće da priča o sankcijama, da je on na to spreman.

U samom uvodu je govorio o svojoj navodnoj hrabrosti.

“Idem do kraja. Šta god značilo, do kraja idem. Nemam ni jedne pomisli da odustanem. I neću da odustanem. I ne bojim se. Krećem u novu fazu političke i sveke druge borbe za Republiku Srpsku. Kako će se u tome mojo život odvijati, to je manje važno”, rekao je Dodik u dugom monologu pred poslanicima NSRS”, rekao je između ostalog Dodik.

“Zajebao se”

U kasnijem govoru je rekao i “da se sad vrća na starog Milorada Dodika od prije dva mjeseca”.

“Vidio sam da sam se zajebao”, rekao je predsjednik Republike Srpske, u još jednom monologu i poznatom retorikom.

Nastavi čitati

BiH

Crnolistaš Čavara ostao bez bankovnog računa, traži od Vijeća ministara da nađu način kako će dobivati plaću

Published

on

By

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Marinko Čavara uputio je pismo Vijeću ministara BiH u kojem se žali da više ne može primati plaću.

Čavara je na crnoj listi SAD, a sad je zbog toga ostao bez računa u banci.

On je pismo uputio predsjedavajućoj Borjani Krišto, ministru finansija Srđanu Amidžiću te ministru pravde Davoru Bunozi.

“Dana, 6. 6. 2024. godine sam uvršten na tzv. crnu listu Vlade SAD. Plaću sam do tada primao putem računa otvorenog kod Addiko Bank, a nakon pomenutih sankcija mi je otkazana poslovna saradnja od navedene banke i otvorio sam račun u Nova banka AD. Kod pomenute banke posjedujem račun putem kojeg sam primao plaću, a pri čemu mi je bilo onemogućeno posjedovanje bankovne kartice, dakle račun kod Nova banka AD je imao isključivo svrhu da primam svoju plaću svaki mjesec”, objašnjava Čavara u pismu.

No, sad se stvar zakomplicirala. Čavara kaže da je prije deset dana dobio telefonski poziv.

“Dana 18. 3. 2024. godine sam telefonskim putem obaviješten da mi Nova banka AD želi zatvoriti račun zbog prijetnje sankcijama jer imam otvoren račun kod njih. Pokušao sam riješiti novonastali problem kontaktirajući druge poslovne banke, ali nijedna banka mi ne želi otvoriti račun”, kuka Čavara.

Kuknjavu nastavlja kako sad ne može primati plaću.

“S obzirom na navedeno, nemam mogućnosti da svoju mjesečnu plaću primam putem računa. Želim da istaknem, kako je na ovaj način došlo do grubog kršenja mojih prava ostvarenih na osnovu radnog odnosa, jer se u konkretnom ne radi o bilo kakvom transferu novca, niti sličnom poslovanju s poslovnim bankama.

Prema odredbama Zakona o unutarnjem platnom razredu (Službene nov. FBIH broj 48/15 i Ispravka 79/15 i 4/21) pod unutarnjim platnim prometom se podrazumijeva sva plaćanja u konvertibilnim markama između sudionika u unutarnjem platnom prometu, a preko računa kod ovlaštenih organizacija za obavljanje poslova unutarnjeg prometa”, ističe Čavara.

Dalje navodi kako su mu ugrožena ljudska prava.

“Pravo na plaću je moje ljudsko pravo garantirano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koja je dio Ustava BIH (EKLJP) Naime, Protokolom 1 na EKLJP propisano je i garantirano da svako ima pravo na neometano, mirno uživanje na svoju imovinu. Tog prava ne može niko biti lišen, ograničen, ako to nije u javnom interesu i pod uvjetima propisanim zakonom i općim standardima međunarodnog prava. Pri tome ograničenje ovog prava u javnom interesu mora biti neophodno u demokratskom društvu”, kaže Čavara.

On sad traži od institucija BiH da mu omoguće da prima plaću, piše Raport.

“U konkretnoj situaciji institucije Bosne i Hercegovine su dužne omogućiti mi da ostvarim jalno od svojih osnovnih ljudskih prava, omogućiti mi da primam mjesečne plaće iz radnog donosa te od vas tražim da osigurate isplatu moje plaće.

Nadam se skorom rješenju ove novonastale situacije, a u skladu s Ustavom BiH i zakonima BIH”, naveo je Čavara.

Nastavi čitati

Najčitanije