“Legitimni” poraz službenog Zagreba: Nit’ je uspio Radman, nit’ je uspio Milanović

0 Komentar
Iako je vijest objavljena 1. aprila, američki državni sekretar Antony Blinken nije se šalio kada je članovima Predsjedništva BiH uputio pismo u kojem je naveo da će našoj zemlji biti potrebne ograničene ustavne promjene da bi se izvršila dosljedna reforma izbornog sistema
Piše: Avdo Avdić

“Tu sam”, kazat će Zoran Milanović odjeven u crvenu jaknu SDP-a BiH, “da pružim podršku pravim ljudima”.
Potom se okrenuo i, dok su ga aplauzom pratili simpatizeri SDP-a Bosne i Hercegovine, izgovorio ime Željka Komšića.
Te 2010. godine Zoran Milanović osobno je došao da podrži nelegitimnog Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

USAMLJENI U SVOJIM NASTOJANJIMA

Deceniju je bivšem lideru hrvatskog SDP-a trebalo da shvati da Komšić ipak “nije legitimni predstavnik” Hrvata. Pa sada u svojstvu hrvatskog predsjednika nastoji na sve načine ubijediti međunarodne zvaničnike da “Hrvatima u BiH ne smiju birati predstavnike”. Ali ne ide mu baš sjajno.

 

“Nazvao me glavni sekretar oko 15 sati jučer i to je riješeno u pola minute. Što govori samo za sebe, da je to trebalo biti riješeno puno ranije. Ali da, trebalo je šest dana dok nismo uspjeli isposlovati da se u završnoj deklaraciji u pasusu o BiH uopće spomene Dayton Peace Accords kao osnova funkcioniranja. To je mala stvar za ovaj summit. Vrlo marginalna, to je fusnota, ali za nas je to Big Foot”, kazat će Zoran Milanović nekoliko sati prije nego će sa samita NATO-a medijima biti dostavljena Deklaracija u kojoj se pominje Bosna i Hercegovina.
Dan ranije hrvatski se predsjednik pohvalio da je “zaprijetio NATO-u” ukoliko u Deklaraciju ne bude upisana riječ “konstitutivnost”.
“Neke zemlje ne žele spominjanje Dejtonskog sporazuma. Morat ću o tome na samitu razgovarati, inače nećemo dati suglasnost na završnu deklaraciju jer nas se tretira kao sitan kusur. Netko ima problem da se u završnoj deklaraciji NATO-a spominje Dejtonski sporazum i tri konstitutivna naroda. Kao da je deklaraciju pisala neka nevladina udruga iz Sarajeva, ne mislim se vratiti u Zagreb s tim. To pokazuje kakve planove za BiH imaju neki međunarodni krugovi, to preko Hrvatske neće proći”, izjavio je Milanović.
Ali kada je NATO objavio Deklaraciju, “konstitutivnih naroda” nije bilo. Istina, bilo je u izjavi Milorada Dodika, koji je kazao da je “implicitno pomenuta” i na naslovnici bh. izdanja Večernjeg lista koji je izvijestio svekoliki puk da je Milanović uspio. Koliki je Milanovićev uspjeh, pokazat će njegove riječi izgovorene dan nakon samita NATO-a.
“Zapadna Europa koja na nekoj toksičnoj razini, jer to nisu čelni ljudi, to sigurno nije Angela Merkel, naprosto izvodi gluposti, rastapa i rastače jedan temelj BiH koji je, kakva god je, osigurava od potresa”, kazao je hrvatski predsjednik.
Ako pažljivo pročitate sve međunarodne dokumente koji se odnose na BiH, osim onih nastalih u Zagrebu i u kabinetu slovenačkog premijera Janeza Janše, vidjet ćete, zapravo, da je Hrvatska usamljena u svojim nastojanjima da priču u BiH svede na nivo konstitutivnih naroda.
Iako je vijest objavljena 1. aprila ove godine, američki državni sekretar Antony Blinken nije se šalio kada je članovima Predsjedništva BiH uputio pismo u kojem je naveo da će Bosni i Hercegovini biti potrebne “ograničene ustavne promjene da bi se izvršila dosljedna reforma izbornog sistema koja mora biti u skladu sa zahtjevima za članstvo u Evropskoj uniji i presudama evropskih sudova”. Tada je zvanično započela diplomatska ofanziva Zapada da od BiH napravi modernu građansku državu u kojoj ćete, bili konstitutivni ili ne, biti ravnopravni.
Mnogo prije toga Evropski sud za ljudska prava svojim je presudama zacrtao put kojim BiH mora ići kada je u pitanju izborno zakonodavstvo. Sud u Strasbourgu je dijagnosticirao najveće probleme u BiH.
“Od diskriminacije manjina (Sejdić, Finci, Slaku), diskriminacije građana (Zornić), diskriminacije konstitutivnih naroda koji dolaze sa ‘pogrešne’ teritorije (Pilav), pa i diskriminacije pripadnika istog naroda koji dolaze sa ‘pogrešne teritorije’ (Pudarić)”, sažet će u svom autorskom tekstu sve presude Evropskog suda za ljudska prava sudija tog suda Faris Vehabović.
Zapad je, dakle, davno rekao svoje, ali hrvatski zvaničnici očito ne žele prihvatiti te činjenice.
“Njemačka protiv načela ‘legitimnog predstavljanja’ u Izbornom zakonu BiH”, glasio je naslov objavljen, pazite sada, na portalu Glasa Amerike. Izvor je bila Slobodna Evropa.
Načelo “legitimnog političkog predstavljanja”, objasnit će dalje u tekstu, za njemačku bi Vladu moglo dodatno “produbiti podjelu BiH i zakomplicirati provedbu relevantnih sudskih presuda”.

ZAGREB JE PORAŽEN U STRASBOURGU, WASHINGTONU…

Dakle, Evropski sud za ljudska prava, američki državni sekretar i Vlada Njemačke direktno su se izjasnili protiv diskriminacije na kojoj insistiraju Zoran Milanović i hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman.
“Načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini”, napisao je Grlić Radman u svom pismu upućenom čelnicima Evropske unije, u kojem se fokusirao na izmjene izbornog zakonodavstva u BiH.
Sedmicu kasnije iste je termine Zoran Milanović pokušao ubaciti i u završnu deklaraciju samita NATO-a.
Nit’ je uspio Radman, nit’ je uspio Milanović. Jer teško je, ako objektivno sagledamo, da Evropa bude protiv presuda svog najvišeg suda, a Amerika protiv “građanina”.
Ako posljednjih dana pažljivo čitate medije u BiH, vidjet ćete često naslove u kojima piše da je Željko Komšić pobijedio službeni Zagreb. Da li je to istina? Ne. Zagreb je poražen u Strasbourgu, Washingtonu, Berlinu i Bruxellesu. Ti centri nastoje od Bosne i Hercegovine napraviti građansku državu, u kojoj će svi njezini ljudi biti ravnopravni pred zakonom na svakom pedlju zemlje. Onakvu kakvom je zagovara Željko Komšić kojeg je prije deceniju u utrci za člana Predsjedništva BiH podržavao Zoran Milanović. Dok je još bio “razumni građanin” Hrvatske.

oslobodjenje

Pogledajte i ove članke

Ostavi komentar

Portal grada Cazina