Veliku buru reakcija izazvala je izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koju je dao prije nekoliko dana na obilježavanju vojne akcije “Oluja” da “Bihać nikada ne bi bio oslobođen da nije bilo Hrvatske vojske”.
Iako je poznato daje Hrvatska pomagala BiH tokom agresije na našu zemlju, tačnije postojala je uzajamna pomoć vojski tadašnje Republike BiH i Hrvatske koje su se borile protiv zajedničkog agresora, ova izjava hrvatskog predsjednika, a posebno način na koji je koncipirana, ipak ne odražava stvarnu situaciju iz tog vremena, pogotovo kada je u pitanju teritorij Bosanske Krajine, piše Klix.
Borba protiv tri vojske
Tvrdnje Milanovića da je Hrvatska vojska odigrala presudnu ulogu u oslobođenju Bihaća posebno je teško pala braniocima toga grada, koji su u historijskim zapisima o agresiji na BiH ostali zapamćeni kao jedina vojna formacija u BiH koja se borila protiv čak tri vojske.
Radi se o vojsci srpske Krajine (SVK) (na teritoriju Hrvatske pod kontrolom srpskih snaga) na sjeverozapadu, vojsci Republike Srpske (na teritoriju BiH pod kontrolom srpskih snaga) na jugoistoku, kao i pobunjenim bošnjačkim snagama koje su stale na stranu vojske Republike Srpske (VRS) u tzv. Autonomnoj pokrajini zapadnoj Bosni na sjeveru pod kontrolom ratnog zločinca Fikreta Abdića od 1993. godine.
U takvim okolnostima Krajina, a posebno Bihać izdržao je tri godine, od ljeta 1992. do 5. augusta 1995. godine. Nadmoć neprijateljske vojske bila je ogromna, a Bihać je postao poprište najvećeg broja ofanziva, strahovitih bitki i razaranja, ali i taktičkih operacija kakvih nije bilo nigdje tokom ratova na Balkanu.
Pritisak agresora na branioce Bihaća
No, vratimo se na Milanovićeve izjave i na šta se one tačno odnose. Činjenica je da je Hrvatska vojska pred kraj rata izvela dvije vojne operacije, “Zima 94” i “Ljeto 95”, koje su prethodile operaciji Oluja. Značaj ovih operacija hrvatske vojske nipošto ne treba umanjivati, s obzirom da su uveliko pomogle da se barem donekle umanji pritisak agresora na branioce Bihaća, barem sa druge strane hrvatske granice.
Peti korpus je nakon toga oslobodio Veliku Kladušu, čime je zauvijek stavljena tačka na tzv. “autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna”.
Nedugo nakon toga, Peti korpus je pokrenuo akciju “Sana 95”, u kojoj je oslobođena Bosanska Krupa, zatim Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most. Ovim akcijama, Petom korpusu je otvoren prostor za dalje napredovanje prema Prijedoru i Banjoj Luci, no to napredovanje je zaustavljeno potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, koji je okončao rat u BiH.
Odlučujući faktor
Iz ovoga je jasno vidljivo da Hrvatska vojska, iako jeste pružila određenu pomoć Petom korpusu, ipak nije bila odlučujući faktor u deblokadi Bihaća i oslobađanju ostalih gradova. Štaviše, sve te gradove oslobodili su pripadnici Petog korpusa, a prema zvaničnim informacijama hrvatske vojne jedinice nisu nikada ušle na taj teritorij, iz čega proizlazi da Milanovićeva priča o “hrvatskom oslobođenju Bihaća” ne “drži vodu”.
S druge strane, postoje neke stvari značajne za taj period koje je Milanović zaboravio spomenuti, a odnose se na to čija je vojska oslobađala čiji teritorij.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Prije dva dana u Ključu se dogodio šokantan incident u zdravstvnoj ustanovi Dom zdravlja koji je rezultirao fizičkim napadom na doktora.
Prema našim saznanjima, muškarac po imenu G.D. (41) izvršio je verbalni i fizički napad na doktora ginekologije.
Kako saznajemo, G.D. (41) je ovisnik o narkoticima te je došlo do nesporazuma u vezi s njegovom medicinskom terapijom. U trenutku kada je došao u Dom zdravlja Ključ, umjesto na Odjel predviđen za ovisnike, nenamjerno je završio na ginekološkom. To je dovelo do verbalnog sukoba koji je eskalirao u fizički napad na doktora ginekologije.
Iako su povrede koje je ginekolog pretrpio označene kao lakše, ovaj incident je izazvao zabrinutost i revolt među medicinskim osobljem i lokalnom zajednicom.
Policija je brzo intervenirala i privela G.D. (41) koji je osumnjičen za napad.
Incident poput ovog podsjeća nas na važnost poštovanja i razumijevanja prema zdravstvenom osoblju koje svakodnevno radi na dobrobit zajednice.
U naselju Bosanska Otoka, općina Bosanska Krupa, zabilježeno je krivično djelo pljačke.
Prema našim saznanjima, iz jedne od porodičnih kuća ukradeno je oko 10.000 KM. Ono što ovu situaciju čini još težom jest činjenica da se radi o novcu koji je iz kreditnog zaduženja.
Vlasnik kuće odmah je obavijestio policiju o krađi, te je pokrenuta intenzivna istraga s ciljem rasvjetljavanja ovog krivičnog djela.
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
Na Ahiret preselila Midžan (rođ. Kumalić) Fatima
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselila Tepić (Bešira) Kado – Hato
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
You must be logged in to post a comment Login