U tišini bosanskih džamija, na dan kada se sjećanja pretaču u molitvu, pročitana je hutba muftije bihaćkog hafiza dr. Mehmeda-ef. Kudića kojoom je podsjetio vjernike da zločini počinjeni u dolini rijeke Sane nisu tek epizoda u ratnoj prošlosti, već bolni uvod u sistemski plan uništenja. Njegova hutba, izrečena s minbera bihaćke džamije, nije bila samo podsjećanje na prošlost, već poziv na odgovornost, pravednost i kolektivno suočavanje sa istinom.
USK
Može li Una oprostiti Krajini? U toku je jedna od najvećih devastacija od kada ona postoji

Kod nas je vodno dobro nešto što se zaposjeda, osvaja i što predstavlja stvar prestiža. Kao i svi drugi primjeri kad se priroda koristi u svrhu vlastite promocije i/ili ostvarivanja vlastite koristi (vidjeti pod šume i gole sječe, apartmanizaciju Bjelašnice i Jahorine, iskopavanja rude oko Sanskog Mosta, itd.)
U toku je jedna od ozbiljnijih devastacija rijeke Une u novijoj historiji. Ovaj put je na udaru korito rijeke Une i to na njenom samom izvoru, u selu Donja Suvaja, dijelu mjesta Srb, što pripada općini Gračac, u Zadarskoj županiji, u susjednoj nam Republici Hrvatskoj, ponosnoj članici evropske obitelji. Napomenimo i to da je ovo područje naseljeno pretežno stanovništvom srpske nacionalnosti, ono što ih je preostalo, te da izvor Une i njegova okolina uživaju posebnu zaštitu na razini Europske unije, u sklopu ekološke mreže zaštićenih područja Natura 2000. Bar tako kaže papir. Ako su kome ovi podaci bitniji od prostog zdravog razuma koji kaže da se radi o izvoru jedne od najljepših rijeka Evropa sa petim najdubljim vrelom, piše Žurnal.
Fantomski investitor sa fantomskim izvođačem radova, sve od istog vlasnika, prijavljeni na adresi samog mjesta zločina, u kući čiji vlasnici tvrde da nikad nisu čuli ni za investitora ni za firmu izvođača, otpočeli su sa zemljanim radovima (čitaj: brutalnim uništavanjem vodotoka i korita rijeke Une) na izgradnji nekakve mini hidrocentrale. Sve to sa fantomskom građevinskom dokumentacijom izdatom još 2016. pa obnovljenom nekoliko godina kasnije. Naravno, nepotpunom i manjkavom, bez studije utjecaja na okoliš i bez odgovarajuće lokacijske dozvole. U najboljem duhu primjene evropske pravne stečevine. Vjerovatno, izuzetno kvalitetnim materijalom sa velikim potencijalom za jedan dobar korupcionaški sudski proces.
Podatak o jačini i kapacitetu tog elektro-energetskog objekta nigdje nije dostupan niti poznat. Međutim, uzimajući slične primjere na drugim lokacijama moguće je ustvrditi da se radi o proizvodnom pogonu jednakom nekoj osrednjoj solarnoj elektrani, kapaciteta bilo gdje između 5 kilovata i 10 megavata.
Poređenja radi, uzmimo u grubo da je potrošnja prosječnog domaćinstva negdje oko 10 hiljada kilovata električne energije godišnje, odnosno 10 megavata. Znači, jedna mini hidrolektrana može podmiriti jedno domaćinstvo svojom dnevnom proizvodnjom kroz cijelu godinu, odnosno 365 domaćinstava na godinu. Potrebe tog domaćinstva za električnom energijom možete jednako tako dobiti i sa dvadesetak solarnih panela kapaciteta 300-400 vata po panelu, odnosno za nekih 15-20 hiljada KM vrijednosti investicije po domaćinstvu.
Ovo je sve u grubo i okvirno, te čisto služi u ilustrativne svrhe da bi se lakše razumjelo šta se „dobiva“ izgradnjom jedne mini hidrocentrale po cijenu trajnog uništenja prirodnog dobra nulte kategorije.
Njegova svetost „Vodno dobro“
Zakon o vodama FBiH, vodno dobro definiše kao skup zemljišnih čestica na kojem je voda trajno ili povremeno prisutna, zajedno sa osnovnim koritom vodotoka i priobalnim pojasom od granice obale, odnosno izrazite morfološke promjene (širine 15m za vodotoke I kategorije, odnosno 5m za vodotoke II kategorije), kao i zemljište potopljeno stajaćim vodama, te napuštena riječna korita koje voda povremeno plavi.“ Neko bi rekao „jasno k'o dan“.
Kod nas je vodno dobro nešto što se zaposjeda, osvaja i što predstavlja stvar prestiža. Kao i svi drugi primjeri kad se priroda koristi u svrhu vlastite promocije i/ili ostvarivanja vlastite koristi (vidjeti pod šume i gole sječe, apartmanizaciju Bjelašnice i Jahorine, iskopavanja rude oko Sanskog Mosta, itd.).
Kod nas se priroda podrazumijeva kao nešto što treba da traje i postoji samo dok i mi postojimo, pri čemu nas ne interesuju ni milioni godina prije nas, ni milioni godina poslije nas. Samo milioni eura i ostalih valuta.
Ovih zakonskih famoznih „15 metara“ su puka tlapnja i iluzija. Glogov kolac u srce pravne države u BiH. Najveća rupa na papiru ikad napisana.
Rijetki su primjeri kad obraz, čast, moral, poštenje i ljudskost ustaju protiv ovakvih društvenih anomalija. Ne tako davno svjedočili smo i hrabrim ženama Kruščice kod Viteza, koje su preko 500 dana i noći čuvale svoju rijeku, blokadom mosta, radi sprečavanja gradnje mini hidrolektrana. Na žalost, to nije bio slučaj sa Doljankom, Ugrom, Ulogom. Uvijek se čeka neki zakon, dogovori o nadležnostima i dužnostima. O tome ko i kada treba reagovati. Donijeti još jedan zakon koji nikad i niko neće poštovati.
Ali stvarno, da li nam za brigu o prirodi trebaju zakoni? Zar ne možemo imati svoju savjest da nam sudi i da nas vodi u ponašanju i odnosu spram prirode. Mini hidroelektrane nisu nikakva novost, puna ih je Evropa. I eto im ih, neka se njihovi aktivisti bave njima. Da ne ispadne to ima samo kod nas i nigdje drugo. Zašto moramo uvijek uzimati sve najgore od drugih. Zašto ne bi katkad pokupili i nešto tuđe pameti a ne samo gluposti.
A od prirode se itekako može imati koristi. Osim zdravstvene, duhovne, estetske ili iscjeliteljske, korist može biti i finansijska a da se pri tome priroda čuva i pazi, i nikako, dapače, ne uništava. Tako na primjer, prihodi od fly-fishinga, odnosno rekreativnog pecanja jednoj Republici Irskoj donose preko 300 miliona eura prihoda, Danskoj preko 500 miliona eura, pri čemu svaka uhvaćena riba završi nazad u vodi.
Može li Una oprostiti Krajini?
Danas, mi ovdje u Krajini, reagujemo na nešto u susjednoj državi, gdje se naša ljepotica Una porađa i kreće u svoj veličanstveni pohod. Što je potpuno legitimno, ispravno i ljudski. Ustati uvijek kad god se radi o nečem takvom.
Međutim, akcent je na ovome „uvijek“. Jer, uvijek nije baš svaki put uvijek. I tu smo vješto razvili selektivni pristup i vlastite sisteme opravdanja i valorizacije nekih drugih vandalskih akata.
Kad obuzdavamo Unu, u njenom gornjem toku iznad ali i ispod Bihaća, gradnjom silnih betonskih zidova, stepenica, vezova, bazena sa beskonačnim rubom nad samom Unom, vikendica, vila i viletina, karikaturalnih i morbidnih nastambi, besprizornim i brutalnim građenjem i narušavanjem zaštićenog vodnog dobra činimo dva zločina – onaj zemaljski, propisan zakonima ove zemlje, te onaj strašniji – ljudski i univerzalni – zadiremo u prirodu i ranjavamo je kao da nema sutra. Ovo vrijedi i za ostale gradove nizvodne, osim Cazina, koji se prema svojih 10-11 kilometara obale Une ponaša isključivo na način kao da Una nekom drugom teče pod nosom. Dok Bosanska Krupa nastoji biti reprezentativna po uzoru na Bihać pa su obale Une i na njenom području otvorena i stalna muzejska postavka vandalizma pod vedrim nebom.
Ali. To nije zločin. Sa nabrojanim, Una nije ugrožena. Većina ljudi ovog kraja to tako doživljava i ima takav odnos spram toga. Svi bi nekako da imaju svoj izlaz na Unu. Da svoje vlastite noge, u sopstvenom posjedu, kvase u sopstvenoj Uni. Da okolče i žičanim i betonskim ogradama ispresijecaju ribarske staze i nesmetan prohod koritom i obalom. Ne zaboravite, i to spada pod zakonom zaštićeno „vodno dobro“.
To nam ne smeta kad se rafting čamcima spuštamo Unom. Kad preko 1000 učesnika jubilarne 50. Una regate vesla kroz samo srce Nacionalnog parka Una (inače, ustanove pod patronatom Vlade FBiH koja je i donijela „maksuz“ lex-specialis zakon koji bi trebao štiti Unu, ali uglavnom služi za ukras kao bombonjera iz milošte u vitrini) i uživa u božanstvenom pogledu na sve te silne nastambe i milione kubika betona, keramičkih pločica i kamena. I onda se čudimo kad se Una „naljuti“ pa u pola godina ozbiljno poplavi sve to okolo, onako mangupski i hujevito.
Ilustrativno je i to da se u vrijeme same, gore spomenute, Una regate ni riječ nije javno prozborila o događanjima u Donoj Suvaji. Nisu čamci i rafteri, gosti, turisti, učesnici – od kojih mnogi i na visokim dužnostima i funkcijama, sve sa nadležnim ministrima i direktorima – zastali svi na jednom mjestu i glasno vrisnuli za spas Une. Ne, to se nije desilo. I nije otišlo u eter, u medijski prostor, kao izuzetno snažna i odlučna podrška. Kao stav dostojan čovjeka sa kičmom i obrazom. No, trebalo je glasove sačuvati za večernji koncert narodnjačke zvijezde na gradskoj otoci u Bihaću, koji je više zvučao kao pripito zavijanje vukova na mjesec nego muzički događaj.
I onda se dan poslije započinje, u nekoj polu-ilegali, po viber i FB grupama sa organizacijom odlaska za nedjelju nekoliko desetina građana i aktivista u Donju Suvaju. Sve uz jasne instrukcije da se na granici ne govori zbog čega se ide, eto, da ne bi bili vraćeni i da im ne bi bio uskraćen ulazak u Republiku Hrvatsku.
Među njima su bili i oni koji su puno prije, ali svakako prije ovog, po opisu svojih poslova trebali i morali reagovati potpuno drugačije, potpuno energičnije i potpuno odlučnije. Međutim, to bi značilo da su održani protesti ispod i ispred vlastitih spomenika vandalizmu na Uni a protiv vandalizma nad Unom u drugoj državi. Priznajte da i vama ovo zvuči malo više kao Monty Pyhton, zar ne?
Ovako je bilo lakše. Bio sam ali kao i da nisam. Kakio sam ali kao da nisam. Taman dovoljno za FB live ili reelse. O državi, onoj pravnoj, jednoj i jedinoj, valjda će neko drugi da brine. Kao i o samoj Uni, jednoj i jedinoj.
Za informaciju znatiželjnom čitatelju, u subotu, Iz Bihaća je nastavljena jubilarna 50. Una regata prema konačnom cilju u Bosanskoj Krupi. Ili, bolje rečeno, put je nastavilo manje od 20 čamaca koji su u večernjim satima pristigli u poluprazan grad. Jer, Una regata je odavno postala „Bihaćka regata, gdje se i dešava centralni i završni događaj sa „headlinerima“, te su se iz nje, kroz godine, porodile „Krupska regata“, „Novska regata“, a od prošle godine, i Cazinska. A nekad se veslala skoro cijelom Unom – od Martin Broda do Novog. Na ovu temu, zasad samo ovoliko. Kao išaret.
O jedinstvu, zajedništvu, krajiškoj solidarnosti, časti, čojstvu i namu, ljutim Krajišnicima i najljepšoj rijeci na svijetu, neki drugi put.
S čim se pere obraz?
Ne tako davno, jedna bosansko-hercegovačka kompanija svoje sredstvo za čišćenje je oglašavala pod sloganom “Čisti sve osim obraza”. Jasno, efektno i upečatljivo. Čak i šarmantno.
Međutim, šta ćemo sa tim obrazom? Sa vlastitim obrazom. Onim koji je odavno uvaljan u katran i sad se po njemu lijepi perje.
Bojim se da sva voda Une koja je ikad protekla njenim koritom nije dovoljna da nam ga opere. A kako je krenulo, pitanje je do kada će nam i teći.
Licemjeri smo i neuspio pokušaj uglađene aristokratske stoke sitnog zuba. Sve dok se ne ukloni sve i jedna betonska podzida i nakaradni izlaz na Unu. Tada ću se možda i razuvjeriti da nismo baš tolika i takva pogan!
Cazin
Poziv vlasnicima parcela na trasi buduće brze ceste Bihać – Cazin – Velika Kladuša

Javno preduzeće “Autoceste FBiH” objavilo je javni oglas i njime se pozivaju vlasnici s područja Cazina koji posjeduju svoje nekretnine na planiranoj trasi brze ceste Bihać – Cazin – Velika Kladuša na sporazumno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.
Time su, nakon što je nedavno predstavljeno idejno rješenje jednog dijela ove ceste, učinjeni prvi konkretni koraci u pravcu realizacije ovog važnog infrastrukturnog projekta za Unsko-sanski kanton.
Pomenuti oglas se odnosi na vlasnike zemljišta u katastarskim općinama Pjanići, Begove kafane i Mutnik, a vlasnicima je ostavljen rok od 15 dana da se jave ili kontaktiraju pomenuto javno preduzeće.
Ukoliko se ne prijave u pomenutom roku, kako je naglašeno, smatraće se da nisu zainteresovani za sporazumno rješenje, te će postupak eksproprijacije biti nastavljen pred nadležnim organima u skladu sa važećim zakonskim propisima.
Za potrebe eksproprijacije zemljišta, Vlada FBiH je za ovu godinu osigurala 20 miliona maraka. Riječ je o jednom od najvećih infrastrukturnih projekata u istoriji Unsko-sanskog kantona, a planirana je izgradnja brze ceste u dužini od 47 kilometara kojom bi se povezala tri grada u ovome kantonu.
Vrijednost radova procijenjena je na oko 500 miliona eura, oni bi trebali trajati između četiri i šest godina, a početak izgradnje planiran je u proljeće iduće godine. Iz JP “Autoceste FBiH” su potvrdili kako je idejno rješenje za dionicu Bihać – Cazin završeno i predstavljeno, dok se za dionicu od Cazina do Velike Kladuše još nalazi u fazi izrade. Ministar građenja i prostornog uređenja u Vladi USK Almir Imširović najavio je izgradnju četiri saobraćajne petlje za priključak lokalnih saobraćajnica na brzu cestu, kao i uređenje graničnog prelaza Maljevac kod Velike Kladuše, uključujući i izgradnju novog kružnog toka kojim bi se rasteretio saobraćaj u tom gradu.
Projekat brze ceste Bihać – Cazin- Velika Kladuša je izuzetno važan za sve tri lokalne zajednice koje će povezati, ali i cijeli Unsko-sanski kanton i biće ovo prvo kapitalno ulaganje u cestovnu infrastrukturu na ovim prostorima u poslijeratnom periodu.
USK
Hutba muftije Kudića u Bihaću: Zločini u dolini Sane nisu lokalna tragedija već dio plana

Zločinačka namjera
Govoreći o zločinima koji su počinjeni na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je srpska vojska, uz podršku lokalnih struktura, izvodila civile iz njihovih domova, upozorio je da ti događaji ne predstavljaju samo lokalnu tragediju, već uvod u širi, sistemski obrazac zločina, koji su se, potom, proširili širom Bosanske krajine i kulminirali genocidom u Srebrenici
– Mnogi su, potom, odvodeni na stratišta ili ubijani ispred svojih kuća, dok su cijele porodice zbrisane i to često rukom komšija s kojima su godinama dijelili svakodnevni život. Bili su to dani kada se zlo počelo planski sijati, s jasnom namjerom i bez ikakve milosti, dani kada je bilo nužno odlučno reagirati. Postavlja se pitanje ko je tada trebao reagirati. Međunarodna zajednica, kao i mnogo puta prije i poslije, pokazala se sporom, nezainteresiranom i slijepom na znakove genocida koji se vršio nad jednim narodom. Nije imala ni volje ni hrabrosti da prepozna i zaustavi zločinačku namjeru dok je to još bilo moguće – istakao je muftija Kudić.
Također je ukazao na pogubnost zaboravljanja prošlosti, uz podsjećanje na česte primjere Bošnjaka koji vjeruju da im niko neće učinit zlo jer su otvoreni i dobronamjerni prema drugima.
Prilagođavanje drugima
– U toj zabludi, zaboravljajući svoj identitet, često smo pokušavali da se prilagodimo drugima i slijedimo tuđe puteve, ne znajući ili zaboravljajući da se upravo u Allahovoj Knjizi, Kur'anu, nalaze odgovori i lekcije koje su nam potrebne u svakom vremenu – naglasio je muftija Kudić.
Tragom ove poruke, muftija je podsjetio na kur'anske ajete u kojima se poručuje da povjerenje ne možemo dati onima koji negiraju dragog Boga i koji su neprijatelji vjernicima.
– Allah, dž. š., nas upozorava da svaki napor i trud koji ulažemo mora imati za cilj Allahovo zadovoljstvo i da svrha djelovanja ne smije biti materijalni interes. Ovo je veliko upozorenje da s onima koji negiraju jednu vjeru, jedan narod, jedan jezik, koji protjeruju vjernike i bore se protiv istine, ne možemo imati prijateljske odnose niti povjerenje – napomenuo je muftija Kudić.
Pojašnjavajući ovu poruku, muftija Kudić je podsjetio da je tolerancija prema drugima dio islamskog učenja i međureligijskog suživota, ali da ona ne smije preći u podanički mentalitet prema onima koji su neprijateljski usmjereni prema našoj vjeri i domovini.
MINA
USK
Najavljena kolektivna dženaza za žrtve zločina u Prijedoru: 20. juli Dan sjećanja i dan žalosti u USK

U Sarajevu je danas održana press konferencija Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula – Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane 1992. godine. Na konferenciji su predstavljene aktivnosti i sadržaji u okviru obilježavanja 33. godišnjice, s posebnim naglaskom na organizaciju komemorativnog skupa i kolektivne dženaze za sedam žrtava, koja će biti održana u Memorijalnom centru “Kamičani” 20. jula 2025. godine.
– Na taj dan, u Kozarcu, bit će obilježena godišnjica jednog od najtežih zločina počinjenih na tlu Bosne i Hercegovine tokom agresije, a centralni događaj bit će kolektivna dženaza i komemoracija za sedam civilnih žrtava bošnjačke nacionalnosti. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su i identificirani u proteklim godinama.
Predsjednik Organizacionog odbora, muftija bihaćki Mehmed-ef. Kudić, u svom obraćanju istakao je kako je naša moralna i ljudska obaveza da dostojanstveno obilježimo stradanja nevinih žrtava.
– „Naša je obaveza da na dostojanstven način obilježimo stradanje naših najmilijih, jer to je dug prema istini, pravdi i historijskom pamćenju,“ rekao je muftija Kudić.
On je također naglasio da će 20. juli biti proglašen danom žalosti na području Unsko-sanskog kantona, i izrazio žaljenje što isti status nije priznat na nivou cijele Federacije BiH.
Dok je sve spremno za obilježavanje 33. godišnjice zločina s elementima genocida u Prijedoru, porodice žrtava i dalje čekaju da se istrage za ove zločine privedu kraju i odgovorni konačno budu procesuirani.
rtvusk
USK
“Stabilnu kompaniju poslali u stečaj” – Slučaj iz USK: Sudija napravio i ispravio grešku!

Sudija Općinskog suda u Bihaću Senja Džafić donio je ispravku svog ranijeg rješenja za uplatu potrebnu za otvaranje stečajnog postupka u Airventu, umjesto Grupexu, priznavši tako omašku.
Ranije smo izvještavali o direktoru Airventa Nerminu Aleševiću, poznatom po pokretanju afere Potkivanje, jer je njegova firma uplaćivala po dvije zakupnine istog prostora Grupexu i Agrokomercu. U sporu koji je završen dokazano je da je Agrokomerc legalni vlasnik prostora, te je Grupex morao vratiti uplaćene najamnine. Kako do toga nije došlo, Alešević je zatražio pokretanje stečajnog postupka Grupexu, a omaškom sudije je dobio stečaj za svoju firmu.
Istog dana kada je sudija Džafić donio ispravku rješenja, uputio je predsjedniku Općinskog suda u Bihaću zahtjev za njegovo izuzimanje iz daljnjeg postupka. U obrazloženju je i prilog Slobodne Bosne naslova “Pravosudni skandal u Krajini: Općinski sud potpuno stabilnu kompaniju sa 80 radnika poslao u stečaj?! Da li je u pitanju osveta direktoru?”.
U proteklom periodu pomenuti sudija je vodio veći broj postupaka, gdje se među strankama ili umješačima pojavljuje lice Nermin Alešević, kojeg je kaznio novčanom kaznom zbog nepoštivanja suda, pa je sud, zbog neizvršavanja, novčanu pretvorio u kaznu zatvora, piše Oslobodjenje.
– Isto lice je prema meni u više navrata iznosilo usmene i pisane prijetnje, od kojih su neke prijavljene policiji, dok je navedeno lice, po mojim saznanjima, podnosilo više prijava Tužilaštvu USK-a i VSTV-u BiH, naveo je sudija Džafić.
Dalje u obrazloženju opisuje i nedavni događaj, kada je na godišnjem odmoru dobio prijeteću poruku od nepoznatog lica. Sud mu je 9. jula usvojio zahtjev za izuzeće.
USK
Muftija Kudić: Dok ne ukopamo posljednju žrtvu i uhapsimo posljednjeg zločinca, nismo ispoštovali obavezu prema nevino stradalim

Muftija bihaćki Mehmed-ef. Kudić poručio je danas u Sarajevu da Bosna i Hercegovina još uvijek nije ispunila svoju moralnu i civilizacijsku obavezu prema žrtvama, jer “dok ne ukopamo posljednju žrtvu i ne uhapsimo posljednjeg zločinca, nismo ispoštovali obavezu prema nevino stradalima”.
Dok ne ukopamo posljednju žrtvu i uhapsimo posljednjeg zločinca, nismo ispoštovali obavezu prema nevino stradalim – poručio je danas u Sarajevu muftija bihaćki Mehmed-ef. Kudić, obraćajući se na završnoj konferenciji za novinare Organizacionog odbor za obilježavanje 20. jula, Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane 1992. godine.
Muftija Kudić je ponovio ukazao na obavezu dostojanstvenog obilježavanja stradanja naših najmilijih te zahvalio institucijama države koje svake godine daju podršku toj misiji.
”Posebnu zahvalnost izražavmo i reisul-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazoviću, koji će, zajedno s članovima Vijeća muftija, prisustvovati dženazi u Kamičanima 20. jula.” – dodao je Kudić.
Također, muftija Kudić je podsjetio kako će 20. juli biti proglašen Danom žalosti na području Unsko-sanskog kantona.
”Svake godine i Vladi FBiH šaljemo zahtjev da 20. juli proglasi danom žalosti. Nažalost, nismo dobijali pozitivan odgovor. Vjerovatno ćemo jednog dana doći do toga da i Grad Prijedor i Vlada RS-a proglase ovaj dan kao dan žalost.i.” – istakao je muftija Kudić.
Potvrdio je da je sve spremno za obilježavanje 33. godišnjice zločina s elementima genocida u Prijedoru.
”Sve više smo svjesni da je zastala istraga o ratnim zločinima i pitamo se zašto se vlasti ne uključuju u istragu. Dok god ne pronađemo posljednju ubijenu žrtvu i dok ne uhapsimo posljednjeg zločinca, mi nismo odali počast žrtvama.” – dodao je muftija Kudić.
Dženaza-namaz za sedam žrtava zločina u Prijedoru predvodit će reisul-ulema Kavazović, a kako je naglašeno, očekuje se prisustvo i velikog broja zvanica.
Prijedor je grad s najviše presuđenih ratnih zločinaca, njih 65 je osuđeno za najteže zločine, i Organizacioni odbor apeluje na sve instance da se zločinci privedu pred lice pravde.
Član Organizacionog odbora i šef Područnog ureda Instituta za nestale osobe u Bihaću prof. dr. Mujo Begić kazao je da su događaji iz 1992. godine važni za kolektivnu memoriju i da ostaje jasna poruka da Prijedor i Bosanska krajina nisu zaboravljeni.
”Vrlo je važno da prenesemo jasne poruke – ljudske, univerzalne i civilizacijske – da zlo i zločinci ne mogu pobijediti dobro. U tom smislu, čine se brojni napori da se to stavi u puni fokus i da prostori Prijedora i Bosanske krajine dobiju i medijsku i društvenu važnost, koja je godinama bila zapostavljena.” – istakao je Begić.
Ovom prilikom podsjetio je da su četiri žrtve, koje će ove godine biti ukopane, pronađene na lokalitetu Donja Dragotinja, na putu između Prijedora i Bosanskog Novog, te da je riječ o ljudima koji su pokušali pobjeći iz Prijedora, preko Kozare, i preplivati Savu do Hrvatske.
”Bilo je više takvih grupa koje su pokušavale. Neke od tih grupa su potpuno pobijene, kao što je slučaj s ovom četvoricom koje smo pronašli u toj grobnici.” – kazao je.
Činjenica da su pronađeni vezanih ruku na leđima, kako je pojasnio Begić, jasno govori da je izvršena egzekucija, što ukazuje na elemente krivičnog djela ratnog zločina.
Istakao je da je u procesu traženja žrtava pronađen i dnevnik koji je jedna ubijena žrtva vodila, a koja je 40 dana prelazila do Hrvatske. Pred sami prelazak, ubijena žrtva je izgubila ruksak s dnevnikom, koji je kasnije pronašla Hrvatska vojska.
U pripremama za realizaciju ovogodišnjeg obilježavanja zločina u Prijedoru, već je održano nekoliko tribina širom Bosne i Hercegovine
Biciklistički maraton Bihać – Prijedor kreće u subotu, 19. jula 2025. godine, s Gradskog trga u Bihaću, u 13.40 sati i bit će završen u Kamičanima.
– Kao i svake godine, mi pripremamo još dodatnih sadržaja koje smatramo važnim i edukativnim, s naučnom dimenzijom. Ove godine će biti postavljena izložba fotografija žrtava koje se dovode u vezu s logorima Keraterm i Omarska, pronađenih i identificiranih iz masovnih grobnica Korićanske stijene, jama Hrastova Glavica i jama Visočnik. Poznato je da je najveći broj prijedorskih intelektualaca, ljekara, profesora, pravnika, imama, katoličkih svećenika, ljudi koji su vodili u intelektualnom, političkom i vjerskom smislu, stradao, i upravo ćemo na tom dijelu pokazati i odati duboko poštovanje tim ljudima – ističe Begić.
Član Organizacionog odbora i glavni imam Medžlisa Kozarac hafiz Amir-ef. Mahić kazao je da su porodice žrtava zahvalne svima koji čuvaju sjećanje na zločine u Prijedoru i dolini Sane.
– Svi mi, članovi porodica, znamo da naše najmilije ne možemo vratiti u život, ne možemo ih nikako vratiti onima koji ih vole i žale. Ali, možemo i moramo uraditi sve što je u našoj moći da barem njihove posmrtne ostatke vratimo u zemlju kojoj pripadaju, da o zločinima koji su počinjeni govorimo, tu istinu širimo i činimo sve da se toliko zlo, koje je nama učinjeno, više nikome ne ponovi – kazao je Mahić.
USK
VIDEO Prva obuka za frizere uspješno završena u Obrtničkoj komori USK

- Obrtnička komora Unsko-sanskog kantona, kao Centar za obrazovanje odraslih, provela je prvu obuku i osposobila prve kandidate koji su stekli određena znanja te uspješno položili teoretski i praktični dio nastave za zanimanje frizer.
– Jučer su polaznicima obuke svečano uručeni certifikati
-
BiHprije 3 dana
Višković: BiH je trebala platiti dug Viaductu, tražit ćemo da se u istragu uključi i FBI
-
BiHprije 6 dana
Darko Ćulum: Vratio sam se na poziciju direktora u SIPA-u
-
Smrtovniceprije 6 dana
Na Ahiret preselio Budimlić (Ago) Nurfan – Nuto poštar
-
Smrtovniceprije 6 dana
Na ahiret preselio Šakanović (Juso) Safet – Sajo Jusin
-
Smrtovniceprije 5 dana
Na ahiret preselila Sadiković (rođ. Ćehić) Jasmina
-
Smrtovniceprije 2 dana
Na ahiret preselio hadži Grošić (Vejsil) Muharem