Najbolji učitelj, Allahov poslanik Muhammed alejhis-selam

Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

– učio bi u namazu kraće sure i ajete, ako bi u džamiji za vrijeme namaza, čuo plač djeteta iz komšiluka, kako bi se njegova majka mogla što prije vratiti iz džamije svome djetetu.

– ljutio bi se i teško bi mu padalo, ako bi vidio da muslimani pretovaraju životinje teškim tovarima i ako ih slabo hrane.

– zarobljenicima je davao bolju hranu, nego što je on sam jeo.

– siromaha nikad nije sa praga vratio, ako nije imao (a više nije imao, nego što jeste), tražio od drugog da se siromah pomogne.

– toliko je bio skroman i jednostavan, da stranci u društvu, nisu mogli mogli razlikovati njega od njegovih prijatelja.

– na putovanju, uvijek je prijateljima ložio vatru, muzao deve.

– u opasnim situacijama (vojni dvoboji, noć Hidžre i dr.), uvijek je prvo angažovao članove svoje porodice a ne druge muslimane.

– griješnike nije osuđivao niti prozivao. Svakoga bi saslušao i posavjetovao, smireno i blago.

– koliko je poštovao komšiluk, dovoljno govori primjer, da mu je jedan od sluga, bio jevrejski mladić, koji mu je donosio vodu za abdest i pomogao mu da se abdesti.

– svojim suprugama je pomogao u svim kućnim poslovima.

– sa djecom se prvi selamio na ulici.

– nikad nije dozvoljavao da mu se ustaje i pravi posebno mjesto u sobi i društvu. Sjeo bi gdje ima mjesta, makar to bilo kod vrata.

– u svim društvenim poslovima, lično je učestvovao kao i ostali muslimani: izgradnja kuća, džamije, kopanje kanala (hendeka)…

– u bitkama je uvijek bio prvi u borbenim redovima.

– u vojne pohode, vodio je sa sobom svoje žene, kćerku, zetove, amidže, amidžiće…

– klanjao je toliko da su mu noge oticale a sve mu je bilo oprošteno. Znao je reči svojoj ženi Aiši:”A zar da budem nezahvalni rob?”

Prof. Saudin Cokoja

Komentariši

%d bloggers like this: