Nečuveni cirkus u USK: Šest godina čeka na odlazak u penziju, a zadnju platu dobila je 2016. godine

Agencija za privatizaciju USK-a, koja je posredovala u većini slučajeva pretvorbe državne imovine, zapala je u goru dubiozu nego ijedno preduzeće kojim se bavila. Privatizacijskih tajkuna sada nema da pomognu, vlast instituciju ignoriše u nadi da će nestati zajedno sa inkriminirajućim dokazima, a ni istražni organi nisu zainteresovani da se uključe zbog zanimljive dokumentacije.

SVI POMRLI

Fikreta Pehlivanović, v. d. direktorice Agencije, ima 45 godina radnog staža i 68 godina starosti. Davno je stekla uslove za penziju, ali već pet godina čeka da se donese odluka o njenom razrješenju kako bi konačno mogla otići u zasluženu mirovinu. Da je drže na aparatima, bilo bi netačno reći, jer funkcija aparata je održavanje života, a njoj ni toliko ne daju.

– Zadnju platu Agencija za privatizaciju dobila je u drugom mjesecu 2016. godine, dakle, ovo je deveta godina kako živim bez feninga. Ostala sam sama, posljednja kolegica koju sam ispratila u penziju sada je rahmetli i nije dočekala svoje zaostale plate, požalila se Pehlivanović poslodavcima, Skupštini Kantona, u dijelu sjednice koji je naknadno cenzurisan.

Skupština je posljednji put intervenisala 2022. godine, imenujući još Upravni odbor čija su dva člana također preminula.

– Ne znam da l’ čekate da i ja odem na drugi svijet, al’ neću, ja se sebi divim koliko mi je dragi Bog dao snagu da mogu izdržati. Molim da mi se isplate plate i da se razriješim, da se imenuje novi direktor koji bi meni potpisao obrazac za penziju. Jučer su me iz Porezne zvali, zato što sam još tamo prijavljena, i kažu mi da još i krivičnu moraju pisati protiv mene. Toliko imam staža, ali ne vrijedi, kazala je Fikreta.

OD KOGA POZAJMITI?

Oni su tužili federalnu Agenciju i Vladu, ulagali su žalbe i revizije, ali ništa nije pomoglo. Tražila je odgovor i od premijera USK-a, ministar finansija joj je obećao da će uplatiti zaostale doprinose, a plate da će planirati, možda, tek za idući budžet, piše Oslobodjenje.

– Ja to ne mogu dočekati, više nemam od koga pozajmiti. Ovo je žalosno šta se radi od mene, kazala je gotovo kroz plač direktorica Agencije.

Napuštajući govornicu, dodala je da bi ona imala još mnogo toga reći.

– Svašta znam, a ništa ne znam, poručila je, ali ni nakon ove prikrivene prijetnje ništa se pozitivno za nju nije ishodovalo.