Connect with us

BiH

Nekad je šutnja vrlina: Ne sâm, Bakire!

Published

on

Negdje između iftara i akšamskog namaza u petak navečer primijetio sam na NTV Hayat gostovanje predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića i njegove supruge, direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), prof. dr. Sebije Izetbegović, a u povodu mjeseca ramazana.

Piše: Faruk Vele

S obzirom na format emisije „Stil života u islamu“ koja je posvećena vjersko-tradicijskim temama u kontekstu svetog muslimanskog mjeseca, jasno je da je autori i nadahnuta voditeljica (Dalila Omerović) bili zainteresirani za vjerska i tradicijska iskustva porodice Izetbegović, ali Građević iz koje dolazi gospođa Sebija. Dobili su javnosti sigurno zanimljiv sadržaj.

Od Alije i sarajevske jalije

Bakir Izetbegović je iskusan političar i inače je vješt u ovakvim formatima da, prisjećajući se iskustava svoje porodice, a posebno rahmetli oca, Alije Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva RBiH, te rata, opsade, iftara, sehura, riže, konzervi i sličnih tema, „jami“ bošnjačke mase na emociju.

Takve nastupe uspješno je poentirao još od prve kandidature za člana Predsjedništva BiH 2010. godine. Sjećamo se njegovog gostovanja na TV OBN kod Mate Đakovića u osvit Općih izbora, ili nešto kasnije intervjua pod naslovom: „Učio sam od Alije i sarajevske jalije“ u magazinu „Gracija“.

Međutim, ono što je problematično sa stanovišta ovog autora jesu Izetbegovićeve ocjene gdje pitanja bosanske države, njezine sigurnosti, pa i opstanka (BiH se, znakovito, kod domaćih, regionalnih, pa i svjetskih aktera i medija ponovo sve češće dovodi u pitanje!) svode na intimnost prakticiranja vjere!?

Dok god su pune džamije, ja se ne plašim za Bosnu“, reći će Bakir Izetbegović.

Pojasnit će da su „vezivno tkivo Bosne i Hercegovine Bošnjaci“, te da „nema Bošnjaka ne znam do kada bi Bosna potrajala, a vezivno tikvo Bošnjaka je vjera“.

„Dakle, mi jesmo i vjernici i nas je vjera spasila. I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu…ja nisam zabrinut za ovu zemlju“, kazao je Izetbegović za televiziju.

Dok umačeš topu

Autoru ovih redaka je pitanje nečijeg prakticiranja vjere apsolutno nesporno. Ali to je, prije svega, osobno pitanje. Shvatamo da i ovo što gospodin Izetbegović govori vole čuti naše lijepe nane i dobre dede dok umaču topu. Znamo i da ljudi vole slušati o „kerametima“ (čuda, počasti od Boga) i o „otporu Bosne koji se čuo do neba“… Sve je to i razumljivo, posebno danas kada pratimo događaje iz Ukrajine i uspoređujemo ih sa nemogućim uvjetima u kojima smo ostavljeni „da budemo fusnota“ (dr. Emir Suljagić) svjetske historije. Jer, kao ovih dana reče Senad Pećanin, samo jedan lansirna rampa i protiv-tenkovsko punjenje kod ukrajinskih snaga vrijede kao cjelokupno naoružanje srebreničkih boraca!

Nabačena lopta

No, je li ovo što Bakir Izetbegović govori retorika jednog državnika koji posmatra državu od Une do Drine i od Save do mora i sve njezine građane u njoj? Jer, izjave ovakve vrste su u najmanju ruku dobrodošao poklon propagandi Dragana Čovića i Milorada Dodika koji se „ubiše“ da američkim i europskim zvaničnicima zlonamjerno dokazuju da je pozicija Sarajeva i probosanske politike o građanskoj, jedinstveno, multietničkoj, integralnoj Bosni – lažna, kao i da iza svega stoji želja za dominacijom. Ili „bošnjački demografski oprunizam“ kako se navodi u problematičnom izvještaju Instituta za vanjsku politiku Univerziteta “Johns Hopkins” i “Wilson” centra iz januara 2022. Saznao sam nedavno da je jedan visoki američki diplomata u neformalnom razgovoru pominjao upravo slične arguente.

Građanska BiH i bila islamska država“, besramno je usred Zagreba u februaru 2018. godine kazao lider HDZBiH Dragan Čović.

Pritom treba imati u vidu da je već mjesecima primjetna naglašena tendencija člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da Bošnjake naziva isključivo „muslimanima“, kako bi ih delegitimizirao („oni nisu državotvoran narod“) i u skladu sa starim tendencijama velikosrpske politike sveo isključivo na vjersku zajednicu koja, jasno, nema pravo na državu.

“U političkom smislu na evropskom prostoru religijske grupe ne mogu imati državu – one mogu imati samo autonomiju u sklopu širih državno-pravnih organizacija. Tako, kada se neku društvenu grupu ciljano naziva „muslimani“ onda se anticipira da je to još uvijek neka predpolitička, srednjovjekovna, predmoderna društvena forma koja se nije uzdigla u političku svijest evropske Moderne i njezinih sadržaja…”, kazat će autoru ovih redaka prof. dr. Senadin Lavić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Prevedeno, Bošnjaci otprilike mogu imati status Čečena Ramzana Kadirova u nekom budućem Vučićevom „srpskom svetu“ ili dozvoliti Zoranu Milanoviću da im da i sapun i parfem…

Reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović je primijetio u posljednjem ramazanskom intervjuu da „postoji plan da Bošnjaci nestanu kao narod, ili barem da ne budu politički suveren narod, odnosno da budu svedeni na vjersku manjinu na dijelu teritorija”.

I onda Bakir Izetbegović izjavljuje da se u budućnosti BiH isključivo oslanja na one koji idu u džamiju i poste?! Nije li to odlična podloga radikalnim politikama Beograda i Zagreba, te njihovim eksponentima u BiH da ovom logikom sve borce za BiH stave u okvire „zelene opasnosti“? Zar nas onda čude izjave europskih desničara koji bosanskim muslimanima crtaju mete na čelu nazivajući ih opasnošću za sigurnost Europe?! I što ti isti desničari nalaze saveznike u Dodiku i Čoviću…

Da vidimo u kojim okolnostima Izetbegović govori. U vrijeme dok predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović prkosno postrojava bojovnike u povodu 30. godišnjice osnivanja HVO u Mostaru, te odlikuje one koji nisu krili svoju mržnju prema Bošnjacima i provodili su „udruženi zločinački podhvat“.

Dok Zagreb lobira za nastavak završnih pregovora o izbornoj reformi u Briselu s ciljem nastavka etnoteritorijalne podjele BiH. Dok se lome koplja oko državne imovine, a predsjednica bh. eniteta RS Željka Cvijanović objavljuje Ukaz o tzv. zakonu o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti.

Riječ je inače o „najopasnijem udaru na BiH“ (Zlatko Hadžidedić), koji ima za cilj u perspektivi svesti BiH na „uniju tri države“.

Dok turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan šalje Bajraktare predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću koji zvecka oružjem noćnim vojnim vježbama…

Pritom traju pretresi povratničkih kuća u RS-u, a entitetski MUP pravi spiskove pripadnika OSBiH i sigurnosnih agencija, a bez odgovora ostaju pitanja u kojem kapacitetu OSA i SIPA de facto djeluju u RS-u (koliko im se to dozvoljava), koliko je lojalnih vojnika u kasarnama OSBiH, je li Granična policija organ države BiH ili produžena ruka Hrvatske…Mi, dakle, govorimo o napadu na državu BiH, a ne islamsku vjeru!

Sjećanje na generala Divjaka

S druge strane, u najmanju ruku je šokantno da ove svoje pozicije Izetbegović na NTV Hayat iznosio u danu kada se Sarajevo prisjećalo generala Jovana Divjaka i večeri kada je promovirana njegova knjiga „Ne pucaj!“.

“Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom – napisao je general Divjak u oproštanom pismu i potpisao se “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace”.

Osobno sam imao priliku gledati kako jedan Žika i jedan Neven srcem brane Bosnu i Hercegovinu… Fra Mirko Majdandžić je istinski heroj opsade Sarajeva, posvjedočit će vam to specijalci Dragana Vikića, koji ovog mjeseca čeka presudu pred Sudom BiH.

Ponesi zastavu, Dragane Vikiću“, pjevala je Bosna.

Nije li Zoran Zoka Čegar bio životom spreman braniti otetog predsjednika Aliju Izetbegovića dok je bio na razmjeni sa generalom Kukanjcem? Nije li Slaviša Šućur, legendarni tenkista, najbolji u Armiji RBiH, uništavao neprijateljske tenkove, a Aleksandar Saša Gajić, poručnik Petog korpusa Armije RBiH, ih zarobljavao?

Hrabri Avdo Huseinović čak je snimio divan film posvećen bosanskim Srbima, herojima odbrane Republike Bosne i Hercegovine od agresije (1992.-1995.). U tom filmu autor posebno opisuju ratne sudbine i herojski put: Čede Domuza, Mihajla Petrovića, Radenka Abazovića, Gorana Stošića, Sretena Lojanice, Aleksandra Ace Stankovića, Nenada Milojevića, Vlajke Bandića, Dragana Ćurka…

“Bosanac nisam rođenjem, ali sam postao i srcem i dušom otkako živim ovdje. Ne bojte se, junak umire jednom, kukavica hiljadu puta”, govorio je major Petrović, kojeg su u grob sa “zastavom od ljiljana” spustili njegovi borici s Vlašića.

Šta njima, odnosno njihovim porodicama kazati u osvit 30. godišnjice Armije RBiH?

Šta onda kazati prof. dr. Ivi Komšiću, Josipu Pejakoviću, Miri Lazoviću, Bogiću Bogićeviću, Jakobu Finciju, Svenu Alkalaju, Bori Kontiću, prof. dr. Mirku Pejanoviću, Vojinu Mijatoviću, dr. Marinku Pejiću, fra Ivi Markoviću, fra Mirku Majdandžiću, Milanu Dunoviću, Draganu Bursaću, Srđanu Šušnici, Eliju Tauberu, Štefici Galić, Zoranu Zoki Periću, akademiku Slavi Kukiću, šta na koncu reći članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću i drugima?

Svim onima koji sanjaju bolju, građansku BiH. Jesu li oni ičim pokazali da su manje spremni da brane državu BiH? Je li se to njih odričemo i zašto?

Iskorak ka bosanstvu

Izetbegović će reći da nije tako mislio, no ukoliko se fokus i povjerenje ima samo u one koji se Bogu mole u džamijama (razumije se: molitve same po sebi nisu i ne mogu biti sporne), nije li to kontradiktorno i sa Programskom deklaracijom same SDA iz septembra 2019. gdje se najavljuje „iskorak kao bosanstvu“.

„Smatramo da bošnjaštvo i bosanstvo nikako ne mogu biti u koliziji niti suprostavljeni”, kazao je sam Izetbegović u na Kongresu Stranke demokratske akcije.

Šta je onda i sa idealima Platforme Predsjedništva BiH iz juna 1992., koja je bila temeljni politički akt koji je definirao političke ciljeve borbe u kojoj je bila angažirana Armija RBiH. Jovo Divjak mi je znao reći da je to najjači dokument poslije 1943. godine. Ona afirmira snažnu borbu svim bh. patriota. Je li se onda i od nje odustalo i zašto? Gdje su ideali Republike RBiH?

Na odbranu BiH nisu se digli ni muslimani, ni Bošnjaci, ni Srbi-pravoslavni, ni Hrvati-katolici već Armija RBiH i bh. patriote koje su vodili ljubav prema Bosni i njezinoj slobodi.

„Jedina ispravna strategija organiziranog otpora toj agresiji bila je odbrana cjelovitosti međunarodno-pravno priznatog bosanskohercegovačkog državnog teritorija; odbrana višestoljetne tradicije suživota pripadnika različitih etničkih zajednica i odbrana tradicije tolerancije među pripadnicima različitih religija na ovom prostoru“, zapisao je prof. dr. Omer Ibrahimagić u knjizi „Opsada i odbrana Sarajeva 1992.-1995.“, dodajući da je ta „strategija bila kompatibilna međunarodno-pravno usvojenim normama“.

Ukoliko poziva sve bosanskohercegovačke patriote u zajednički front za odbranu države Bosne i Hercegovine koja se iznova napada svim sredstvima, Bakir Izetbegović kao lider najutjecajnije vladajuće političke stranke koja se pritom voli pohvaliti najvećim kapacitetima za odbranu države morao bi voditi računa o svojoj retorici (“retorika je stvarnost političke sfere”, kaže prof. Nerzuk Čurak), te svojom vizijom prepoznati sve koji su spremi stati, i staju, u front za državu Bosnu i Hercegovinu.

U spomenutom intervjuu za magazin “Gracija” s početka ovog teksta Bakir Izbetbegović je Ozrenu Kebi za Safeta Sušića rekao da je “strašan igrač”, ali “kao čovjek odveć zatvoren”.

Nekad je šutnja vrlina. Zato, ne sâm, Bakire!

Izetbegović: “Dokle god su pune džamije i stotine hiljada ljudi posti, ja se ne plašim za Bosnu”

Radiosarajevo.ba

BiH

Trojka će u većini gradova imati zajedničke kandidate, Ključ među izuzecima

Published

on

By

Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je najavio da će Trojka (SDP, NiP, NS) imati zajedničke kandidate za (grado)načelnike u većem dijelu Bosne i Hercegovine. Ključ je istakao kao grad u kojem neće imati zajedničkog kandidata.

Obznanio je da su predsjedništva stranaka Trojke odlučile da imaju zajedničke kandidate za (grado)načelnike u većini lokalnih zajednica.

“Postoje specifična mjesta u kojima se možda neće moći implementirati taj dogovor, ali ubijeđen sam da barem u 90 posto općina i gradova izlazimo sa zajedničkim kandidatima za načelnike i gradonačelnike. Liste za (općinska/gradska vijeća) bit će odvojene”, naglasio je u sinoćnom gostovanju u emisiji “Polis” na TVSA.

Prema Konakovićevim riječima, pregovarački timovi u Kantonu Sarajevo su već imali sastanke i nisu daleko od dogovora. Za njega je, kako je izjavio, logično da mandate ponovo dobiju načelnici poput Nermina Muzura (Ilidža) i Irfana Čengića (Stari Grad) za koje je naveo da na visokom nivou obnašaju svoje pozicije.

Potvrdio je ono što je već poznato, a to je da Trojka nema usaglašen stav oko Novog Sarajeva i Centra. Istakao je da se pregovara oko toga čije pravo će biti da predloži kandidata za načelnike Novog Sarajeva i Centra.

Spomenute općine je izdvojio kao “specifična mjesta” kada je u pitanju nastup Trojke na predstojećim lokalnim izborima, ali je siguran da će Trojka u Novom Sarajevu i Centru zajednički nastupiti.

“Projekat Trojke tek sada može potpuno razmahati svoja krila, kada su se ljudi uvjerili koliko je važan, koliko je donio Bosni i Hercegovini. Istinska alternativa postojećem sistemu. I unutar naših stranaka bili su oni koji su sumnjali i koji su malo ljuljali taj projekat, ali ne vjerujem da će im to sada pasti na pamet. Zaista bi bilo važno da zadržimo tu stabilnost”, dodaje Konaković.

Ključ je izdvojio kao lokalnu zajednicu u kojoj je izgledno da Trojka neće imati zajedničkog kandidata za gradonačelnika. Riječ je o općini u kojem postoji višegodišnja saradnja SDP-a i SDA, a čiji je načelnik SDP-ov Nedžad Zukanović. Kako saznaje Klix.ba, NiP u Ključu namjerava kandidovati Azhara Sejarića za načelnika. Sejarić je zastupnik u Skupštini USK i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

klix

Nastavi čitati

BiH

Vukanović: ‘Bakir namiguje Miloradu, rado bi se vratio u vlast. Ne možete imati dva izborna zakona u jednoj zemlji’

Published

on

By

Na jučerašnjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske zabilježen je niz verbalnih sukoba. No, ono što je posebno privuklo pažnju javnosti jeste momenat kada su Nebojša Vukanović, šef kluba poslanika LPR i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik počeli pjevati.

Podsjetimo, Vukanović je pjevao pop pjesmu od poznatog pjevača Dine Merlina pod nazivom “Sve je laž”.

Na ovo je reagirao Milorad Dodik i kazao kako bi najradije da mu otpjevaju jednu pjesmu Jelene Karleuše.

Sve ovo, ali i trenutna politička previranja na konferenciji za medije danas je komentirao Nebojša Vukanović.

Na pitanje novinarke N1 da li su ove pjesme imala neka posebna značenja, Vukanović je kazao:

“Nikada nisam slušao Jelenu Karleušu. Moja muzika se završava sa Bijelim dugmetom, Hleb i so… Ništa ne slušam od 2000 godine. Dodik voli Karlešu, on je u potpunom ludilo. Sada da odete na psihijatriju, niti jedan pacijent neće izgovoriti ono što je Dodik jučer govorio”, kazao je Vukanović.

Potom je dodao:

“Međutim, sve je problem u narodu. Oni moraju da vide šta je glavni problem. Ovo je posljednji apel da nam se zaustavi propadanje. Krećemo u potpunu izolaciju”, kazao je.

Osvrnuo se i na jučerašnje ponašanje Dodika.

“Car je go, car je gotov. Mi sa njim nećemo praviti nikakav dil. Rekao sam jučer bježi od stola. Neće sa mnom imati nikakav kontakt. Nakon svih uvreda, narkomančina, majmun, idiot, onda dolazi za sto da vidi da sjednemo. Rekao sam ne. Sa nama nema nikakve nagodbe. Svako će odgovarati za ono što je počinio”, kazao je Vukanović.

No, kako kaže očekuje od Američke ambasade da se oglase.

“Želim da kažu koliko su novca dali SNSD. Nikome ne odgovara istina, pravda. Svi ti napadi pokazuju koliko smo čisti i na pravom putu. Dodik je otvoreno prizna da kradu izbore. Ne bih se iznenadio da u narednih 15 dana dođe druga koalicija. Bakir Izetbegović namiguje Miloradu Dodiku. Vrlo bi rado se vratio u vlast. Neće me iznenaditi da u narednih sedam dana sjednu i imaju većinu. I da se dogovore i usvoje Izborni zakon koji njima odgovara. Ostavili bi mogućnosti da i dalje mogu mešatariti. Ovi mafijaši na vlasti nikada neće suštinski uraditi ništa. Ne možete imati dva izborna zakona u jednoj zemlji”, zaključio je Vukanović.

Nastavi čitati

BiH

Bjelica se žali: ‘Račun u banci mi je ugašen zbog američkih sankcija, ovo je bilo suvišno’

Published

on

By

“Pozvan sam iz banke na razgovor i prošle sedmice je moj račun ugašen”

 

 

SDS je preživjela mnoge krize u proteklom periodu pa će i ove najnovije udare o pitanju gašenja računa u banci na koje smo primorani zbog američkih sankcija, rekao je Milovan Bjelica, član Glavnog odbora SDS-a i načelnik Sokoca, koji je i sam pod sankcijama SAD, zbog čega je prošle sedmice i sam bio primoran da ugasi račun u banci.

On je u intervjuu “Glasu Srpske” rekao i da se “pritisci Amerike mijenjaju od vremena do vremena i primjenjuju prema prilikama za nove udare na RS.”

“Pozvan sam iz banke”

SDS je najavio da će račun te stranke zbog američkih sankcija biti zatvoren. Kako će stranka dalje funkcionisati?

-SDS je državotvorna stranka, starija od svih ostalih političkih partija u RS, pa i od RS. Sve to govori da stranka posjeduje veliko iskustvo. Preživjela je proteklih trideset i kusur godina mnogo toga, vodila je narod kroz teška ratna i poratna vremena, te samim tim ima znanja i umijeća da prebrodi i ovu potencijalnu krizu. Odgovorno i efikasno će djelovati i dalje u interesu RS i građana RS vodeći odgovornu nacionalnu politiku.

Da li bi zbog američkih sankcija moglo biti nekih problema kada je u pitanju nastup stranke na predstojećim lokalnim izborima?

-Predsjednik SDS-a Milan Miličević je jasno rekao da jednostrana odluka nekih banaka koje su najavile gašenje računa SDS-a neće uticati na učestvovanje na predstojećim i svim budućim izborima. Kancelarija visokog predstavnika za BiH je SDS-u dozvolila da ima račune u bankama.

I Vi ste pod sankcijama Amerike. Šta je sa Vašim računom?

-Pozvan sam iz banke na razgovor i prošle sedmice je moj račun ugašen iz tog razloga. Kada je nekadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown započeo praksu smjena demokratski izabranih političara Republike Srpske iz SDS-a, američka Kancelarija za kontrolu stranih sredstava pri Ministarstvu finansija stavila je prvo mene na tu listu, na koju me je stavila i Evropska komisija. Optužen sam da sam dio mreže koja skriva Radovana Karadžića, optuženog za zločine pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju. U odluci je stajalo da će sankcije trajati dok optuženi ne bude dostupan sudu, dok optužnica ne bude povučena ili dok tako ne odluči visoki predstavnik. Međutim, kako nisam bio dio nikakve mreže, ovo je bilo suvišno, a besmisleno je postalo nakon 2008. godine, kada je Karadžić uhapšen.

Nastavi čitati

Najčitanije