Nekadašnji radnici Saniteksa, kazali su da je unutar kompanije donesena strategija, da se prodajom imovine anuliraju dotadašnja dugovanja.
Većinski vlasnik, nekadašnjeg velikokladuškog giganta u proizvodnji medicinske opreme i gaza Saniteks, Athabasca Investment, nije ispunio svoja obećanja. Kako saznaje Akta.ba iz provjerenih izvora, kompanija je propala i to se još uvijek drži u tajnosti.
Nekadašnji radnici Saniteksa su nam potvrdili da su do zadnjeg dana vjerovali “obećanjima” vlasnika ali da se ništa nije realiziralo.
Puno su kažu očekivali od nove kompanije koja ih je 2016. preuzela. Predstavili su se kao velika kompanija, koja sprema velika ulaganja, modernizaciju, nove proizvode, međutim ništa od toga se nije desilo.
Njihov zaključak je da je sve bila čista laž i prevara i da se na ovaj način samo izvlačio novac koji ne znaju gdje je išao. Za sve krive i lošu privatizaciju zbog koje je Kantonalni sud u Bihaću u januaru nepravosnažno osudio Samira Ćatovića, bivšeg direktora Agencije za privatizaciju Unsko-sanskog kantona, na dvije godine zatvora, a bivše članove Upravnog odbora te agencije Mersuda Omerdića i Hakiju Ibrahimpašića na po godinu zatvora zbog zloupotrebe položaja prilikom privatizacije dioničkog društva Saniteks iz Velike Kladuše.
Prvog maja prošle godine zvanično je stala proizvodnja u Saniteksu.
Hasan Kajdić, dugogodišnji radnik i rukovodioc u Saniteksu, danas predsjednik Sitnih dioničara za Akta.ba je potvrdio da je Saniteks ugašen, proizvodnje više nema, imovina se svakodnevno rasprodaje a vrijedna oprema šalje u staro željezo.
“Saniteksa više nema. Sve je krenulo da se raspada kada je većinski vlasnik želio stopostotno vlasništvo nad kompanijom. Kompanije Athabasca Investment d.o.o iza kojeg stoji Prevent, zajedno sa Pro Consulting d.o.o. Sarajevo trenutno prema registru vrijednosnih papira FBiH posjeduju 48.1182 dionica. Pronašli su rupe u zakonu koje su omogućile da se imovine Saniteksa rasproda. Sve zalihe sirovina i gotovih proizvoda sve su rasprodali. Kad je riječ o radnicima, jedan dio njih koji je zadovoljavao uslove je penzionisan, drugi dio je na sudu i vode se postupci kojima traže izmirenja zaostalih plata, uvezivanje radnog staža i otpremnine”, govori Kajdić.
Nakon što je ugašena proizvodnja većinski vlasnik je počeo da rasprodaje imovinu saniteksa, zgrade koje se nalaze u krugu fabrike a mašine koje su još od prije rata bile opremljene kompjuterskim sistemima i vrijedile po nekoliko miliona eura sada se prodaju u bascjenje.
“Sva dosadašnja uprava svjesno je radila na propadanju Saniteksa. Agonija oko Saniteksa d.d. traje još od 2003. godine kada ih je zajednički dogovar tadašnjih stranačkih lidera i članova Nadzornog odbora u to vrijeme počeo voditi u propast. Tadašnji direktor Saniteksa Nijaz Veladžić svjesno je išao ka uništenju ove kompanije, a ostali su to samo nastavili”, kaže Kajdić.
Kajdić koji je inače inžinjer tekstila, 2005. godine je otpušten iz Saniteksa, kako on navodi nakon što je pravosudnim i finansijskim organima Unsko-sanskog kantona predočio dokaze o kriminalnim radnjama i pljački u preduzeću, te da je inicirao potpisivanje peticije radnika protiv rukovodstva firme koje godinama radi nezakonito. Da bi ukazao na nepravdu koja je počinjena od menadžmenta prema njemu i drugim radnicima firme Saniteks iz Velike Kladuše, Hasan Kajdić je tada najavio svoje samospaljivanje ispred kapije ove firme, do kojeg na sreću nije došlo jer su intervenisali policajci.
Nekadašnji radnici Saniteksa, kazali su da je unutar kompanije donesena strategija, da se prodajom imovine anuliraju dotadašnja dugovanja. Od tada pa do danas svakih par mjeseci, saznaje Akta.ba se prodaje imovina prosječne vrijednosti milion maraka.
Radnici su se sami organizirali da traže isplate svojih zaostalih primanja, jer su vidjeli da Uprava ništa ne radi po tom pitanju. Svoje platene liste slali su i šalju još uvijek, na sud kako bi prislinom naplatom dobili svoja zarađeni novac.
Uprava nije bila saglasna da prilikom prodaje imovine i novca dobijenog od iste, iskoristi kako bi radnike poslali na biro.
OSTALO 17 RADNIKA
Trenutno na platnom spisku, ovog nekadašnjeg giganta, ima samo 17 radnika koji kako kažu “mole Boga da ih otpuste ili proglase tehnološkim viškom” da bi otišli na biro i smanjili svoju agoniju neizvjesnosti u kojoj se trenutno nalaze.
Kako nam je potvrđeno u fabrici Saniteksa samo je još jedan pogon u funkciji, riječ je o pogonu finalizacije u kojem se nalazi 30-40 hiljada gaze koja je postavljena za finalnu proizvodnju i koja sada propada.
Iz Uprave su govorili da bi spomenuti pogon mogao biti ponovo stavljen u funkciju ali kako navode nekadašnji radnici, od toga neće biti ništa jer objekat u kojem se ovaj pogon nalazi je prodat ovih dana.
Sudeći po svemu skoro cjelokupna imovina Saniteksa je (ras)prodata, a ovih dana se sjeku i mašine koje se još uvijek nalaze u fabrici.
Radnicima nije isplaćeno i do deset plata. Doprinosi se plaćaju sa zakašnjenjem. Porezna uprava ih onda naplaćuje prisilinom naplatom, i zbog toga radnici samo 15 do 20 dana u toku godine imaju zdravstveno osiguranje.
“Za sve ovo treba da se provede sudski proces, jer tu su još uvijek aktivni on ljudi koji su ovu cijelu situaciju i stvorili i trebali bi krivično odgovarati. Mi smo bili treća firma u svijetu po proizvodnji gaze i sanitetskog materijala. Prije rata radnici u Saniteksu su imali plate kakve su imali ljudi u Austriji i Njemačkoj. Firma je bila respektabilna sa standardom, imali smo odmarališta na moru, svi radnici su ih mogli koristiti. Kuće su se gradile na godišnjem nivou, firma je kreditirala radnike i jasno je da je velika zavist i ljubomora, a prije svega pohlepa uništila jednu takvu firmu”, govori Kajdić.
Podsjećamo, njemačka firma ATHABASCA Investment GMBH iz Eschwege koja je registrirana 11. novembra 2014. godine, sa osnivačkim kapitalom od 25.000 eura prvobitno je 2015. za 5,5 miliona eura na tadašnjoj 6. javnoj prodaji kupila Kapis Tvornicu kabela Tomislavgrad u stečaju.
Nakon toga šire svoju mrežu i preko Athabasca Investment d.o.o. iz Tomislavgrada koja je u vlasništvu Preventa i pod čijim okriljem posluju Prevent Cables d.o.o. Tomislavgrad i KAPIS d.o.o. Tvornica kabela Tomislavgrad, 2015. preuzimaju Saniteks d.d. Velika Kladuša.
Registar vrijednosnih papira FBiH
Tada je u Saniteksu bilo zaposleno oko 300 radnika. Firma je koliko toliko dobro radila jer su od ranije imali velika dugovanja i samom tim i loše poslovanje.
Prevent kada je preuzeo kompaniju imao je oko 29,5 posto dionica koje su kupili od sitnih dioničara. Tada su dali obavještenje dioničarima da imaju namjeru objaviti ponudu za preuzimanje društva Saniteks, odnosno za sticanje svih dionica. Ostali dioničari imajli su tada pojedinačno manje od 10 posto dionica Saniteksa.
Kompanije Athabasca Investment d.o.o. iz Tomislavgrada u zajedničkom djelovanju sa Pro Consulting d.o.o. Sarajevo, objavila je 2019. ponudu za preuzimanje Saniteks-a d.d. Velika Kladuša. U ponudi su navodili da je preuzimanjem ciljem proširenje postojeće poslovne strategije, kao i sprovođenja strateškog plana razvoja i povećanja tržišnog učešća, te kontrole procesa upravljanja i rukovođenja. Namjera je kako kažu bila zadržavanja osnovne djelatnosti, kao i proširenja iste.
Osmišljenom politikom upravljanja željeli su postići razvoj i unapređenje svih poslovnih procesa, inovacije u cilju proširenja tržišnog djelovanja i učešca kroz nove investicije, sve u svrhu povećanja efikasnosti poslovanja, kao i po potrebi prijem novih zaposlenika ili razvoj postojećih sa fokusom na stručni kadar radi povećanja konkurentnosti na tržištu, naveli su tada.
Athabasca Investment je tada bio vlasnik 136.360 redovnih dionica a Pro Consulting d.o.o. Sarajevo je vlasnik 22.642 redovnih dionica. Zajedničkim djelovanjem, Athabasca Investment d.o.o. Tomislavgrad i Pro Consulting d.o.o. Sarajevo držali su 159.002 redovnih dionica ili 34,3888 posto od ukupnog broja dionica ciljnog društva Saniteks-a d.d. Velika Kladuša.
Ponuda je okončana u petom mjesecu 2019. putem koje je kupljeno 48.290 dionica, odnosno 10,4441 posto od ukupnog broja emitovanih dionica. Svoje dionice tada su prodala 94 dioničara. Danas ih ova kupovina čini većinskim valsnikom Saniteksa.
Krajem 2019. godine zbog navodno lošeg rada smjenjuje se kompletan menadžment, nakon čega su raspustili sve radnike bez ikakvog obavještenja iz sindikata.
“Radnici su bili ogorčeni, par mjeseci su lutali tražeći bilo kakav kontakt sa novom upravom. Na kraju smo uspjeli da dođemo do predstavnika uprave koji su nam kazali da će pokušati nešto da naprave kako bi se radnici vratili na posao i ponovo uspostavili proizvodnju. Nakon ovoga su svi radnici, koji su bili na privremenim ugovorima, dobili otkaze i ostalo je oko 150 zaposlenih”, kaže izvor poznat redakciji.
FIRMA U SRBIJI
Saniteks je 2000. godine a na osnovu prijeratnih saradnji i proizvodnji, formiralo predstavništvo u Srbiji tačnije u Zemunu. Firma Saniteks-Promet d.o.o Beograd osnovana je kao predstavništvo Saniteksa iz Velike Kladuše gdje su imali svoje skladište i distributere robe za Srbiju. Jedno vrijeme je ovaj posao, kako radnici kažu, jako dobro funkcionirao, međutim i novac od tamo je u jednom trenutku prestao da dolazi redovno.
U vrijeme korona krize 2020. kada sve firme pokušavaju izvući maksimum iz svog poslovanja, pa tako i Saniteks, za čijim proizvodima je tada vladala velika potražnja, na sreću svih radnika pogoni se stavljaju u funkciju. Kompanija je te godine u svojim pogonima u Bužimu i Velikoj Kladuši šila jednokratne zaštitne maske i drugu opremu. Tada je Nermin Purić, bio rukovodilac lokacije Saniteks Velika Kladuša.
Polovinom 2020. kompanija, iako je imala posla, otpušta cca 50 radnika kao tehnološki višak kojima se isplaćuju otpremnine. U ovo vrijeme Saniteks je imao jako puno imovine koja se brzo počela prodavati.
Danas se na spisku nekadašnjeg giganta nalazi svega 17 radnika, koja hala i par mašina, koje čekaju svoj kraj.
Ovo je samo još jedan od primjera kako se uništava nekad uspješna industrija zemlje koja je uspješno radila na čak tri kontinenta i koja je zapošljavala nekoliko stotina radnika. Loša privatizacija, loše upravljanje, laka zarada ili neki drugi skriveni motivi jedne čine slijepima pred sudbinom većine.
| Kompanija Saniteks je osnovana 1962. godine sa sjedištem u Velikoj Kladuši. Proizvodni pogoni se nalaze na dvije lokacije, Velika Kladuša i Bužim, ukupne površine 30.000m2. Preko 50% ukupnog prihoda od prodaje nekad su realizirali na izvoznim tržištima, među kojima su najbrojnija tržišta EU. Pored značajnog izvoza u zemlje zahtjevnih tržišnih standarda, Saniteks je dugi niz godina bio lider u snabdjevanju bosansko-hercegovačkog tržišta proizvodima za medicinsku upotrebu. Osnovni dio njihovog proizvodnog asortimana činile su sirova gaza, sterilni i nesterilni proizvodi od gaze, zavojni materijal, gipsani zavoji i flasteri, vata, proizvodi od vate, kompleti prve pomoći kao i proizvodi od flisa i tekstila. |
Redakcija Akta.ba
U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.
Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.
Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.
Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.
Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Prije dva dana u Ključu se dogodio šokantan incident u zdravstvnoj ustanovi Dom zdravlja koji je rezultirao fizičkim napadom na doktora.
Prema našim saznanjima, muškarac po imenu G.D. (41) izvršio je verbalni i fizički napad na doktora ginekologije.
Kako saznajemo, G.D. (41) je ovisnik o narkoticima te je došlo do nesporazuma u vezi s njegovom medicinskom terapijom. U trenutku kada je došao u Dom zdravlja Ključ, umjesto na Odjel predviđen za ovisnike, nenamjerno je završio na ginekološkom. To je dovelo do verbalnog sukoba koji je eskalirao u fizički napad na doktora ginekologije.
Iako su povrede koje je ginekolog pretrpio označene kao lakše, ovaj incident je izazvao zabrinutost i revolt među medicinskim osobljem i lokalnom zajednicom.
Policija je brzo intervenirala i privela G.D. (41) koji je osumnjičen za napad.
Incident poput ovog podsjeća nas na važnost poštovanja i razumijevanja prema zdravstvenom osoblju koje svakodnevno radi na dobrobit zajednice.
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
Na Ahiret preselila Midžan (rođ. Kumalić) Fatima
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
Na Ahiret preselila Tepić (Bešira) Kado – Hato
