USK

Politbiro: Krajina je krajnja rupa na Izetbegovićevoj svirali

Odmah da se razumijemo – Da nije bilo 5. Korpusa Armije BiH vjerovatno ne bi ništa preostalo od naše bosanskohercegovačke domovine! Hoću reći, da su Krajišnici 1993. godine okrenuli leđa zvaničnoj državnoj vlasti u Sarajevu, zemlja bi se zauvijek podijelila, te etnički raspala na enklavice pod upravom lokalnih nacionalističkih poglavica. Kako znamo, 5. Korpus je ostao uz cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Jednako tada, kao i danas.

Piše Bakir Hadžiomerović

Šta su, zauzvrat, Krajišnici dobili poslije herojske troipogodišnje odbrane i zaštite države? Dobro, osim šupljih obećanja te tradicionalno užasnih puteva zahvaljujući kojim je lakše autom dobaciti do austrijskog Beča nego do slobodarskog Bihaća? Čime je, zapitamo li se ponekad, centrala vječito vladajuće SDA nagradila krajišku ljubav, patriotizam, odanost prema Bosni i Hercegovini?

Koliko me sjećanje ne vara, posljednji Krajišnik koji je obavljao neku značajniju funkciju po izboru Stranke demokratske akcije, bio je Irfan Ljubijankić. Ubijen je sa najbližim saradnicima na službenom putu šest mjeseci prije kraja posljednjeg rata. Zvanična istraga o višestrukom ubistvu nikada nije privedena kraju. I izgleda da nema te donacije koja će planirani zločin pravedno raspetljati.

Bakir Izetbegović recentnu je kadrovsku križaljku razigrao taman tamo gdje je Alija stao. Urijetko se, ne griješimo duše, na nižim nivoima izvršnih struktura sitna buranija i ukaže, ali takve bi se karakterno najprostije dalo opisati notornim sjecikesama, stranačkim polusvijetom naklonjenom javnom bahaćenju i ličnom bogaćenju. Zato bi sigurno bolje bilo da ih nikako nema.

Unutar aktuelnog sastava Vijeća ministara BiH Izetbegovićeva SDA ima jednog ministra sigurnosti i jednu ministricu vanjskih poslova.

Selmo Cikotić nedavno je višegodišnju društvenu dramu sa migrantima u „bihaćkom srezu“ nazvao seksi pričom i turističkom atrakcijom. Malo je reći da je Cikotić cikn’o k’o zvečka!

S druge strane barikade, Selmina (ne naginji se kroz prozor)  koleginica, ali i (s)ekskluzivna dobavljačica skupocjenih tašni i markiranih cipela Sebije Izetbegović, takozvana Bisera Zika Turković, već mjesecima odvratno zloupotrebljava ministarsku fotelju kako bi administrativno amnestirala divljačke pokušaje vladajućeg režima susjedne Republike Hrvatske za uništavanjem sliva rijeke Une putem nezakonite izgradnje odlagališta nuklearnog otpada. Ukoliko se potencijalna radioaktivna bomba konstituiše na Trgovskoj gori uz, hairli, Turkovićkinu asistenciju, 250 hiljada krajiških duša pouzdano može računati na kancerogena oboljenja najgoreg tipa. To je ta, kako se kaže, ezdea – kemoterapija!

Duet problematičnih državnih ministar(k)a najkonkretniji su simboli Izetbegovićeve nepodnošljive lakoće nepodnošenja Krajine. Koje se u Mehmeda Spahe na broju 14 valjda jedino sjete pred izbore. Radioaktivna je to i seksi politika. Poput ministra Cikotića, a pogotovo ministarke Turkovićke.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku.

Raport.ba

Tagovi

Slični članci

Jedan komentar

  1. Dakle, nema nikakve zavjere Sarajeva protiv Krajisnika, ima samo zavjera Republiek Srpske, ali zahvaljujci nasim posrbicama-autonomasima, i ne samo u Kladusi a u Kladusi ih ima veoma mnogo, mrznja je usmjerena na Sarajevo, citaj na Bosnu i Hercegovinu, dok Republiku Srpsku niko od njih ni za sta ne krivi.

    U stvari jasno je o cemu se ovdje radi – dobro se sjecam srpskog sovinizma prema “Sarajevu”, tacnije prema Republici BiH, iz vremena Jugoslavije, samo sto su sada mentalni Srbi zamijenili prave Srbe.

    Dugo ce jos vremena proci da Bosnjaci steknu kriticnu masu politicki zrelih ljudi koji ce prepoznavati i suprotsavljati se ovoj lukavoj politici “Zavaditi Bosnjake da bi im dalje dijelili jedinu domovinu, Bosnu i Herceogivnu”.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Close