Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Procurili podaci iz izraelske baze: Zastrašujuća stopa smrtnosti civila u Gazi, brojke podsjećaju na Srebrenicu

Published

on

Podaci iz jedne povjerljive baze izraelske vojne obavještajne službe pokazuju da je pet od šest Palestinaca koje su izraelske snage ubile u Gazi bilo civili – ekstremna stopa ubijanja koja se rijetko viđa u posljednjim decenijama ratovanja.

Do maja, 19 mjeseci od početka rata, izraelski obavještajci su naveli da je 8.900 imenovanih boraca iz Hamasa i Palestinskog islamskog džihada mrtvo ili “vjerovatno mrtvo”, pokazala je zajednička istraga Guardiana, izraelsko-palestinskog magazina +972 i medija na hebrejskom jeziku Local Call.

U to vrijeme, prema podacima zdravstvenih vlasti u Gazi, 53.000 Palestinaca je ubijeno izraelskim napadima, uključujući i borce i civile. Borci navedeni u izraelskoj vojnoj bazi činili su samo 17 posto ukupnog broja, što pokazuje da je 83 posto ubijenih bilo civilno stanovništvo.

Taj omjer civila i boraca među mrtvima izuzetno je visok za moderno ratovanje, čak i u poređenju s konfliktima ozloglašenim po neselektivnom ubijanju, uključujući sirijski i sudanski građanski rat.

“Taj udio civila među ubijenima bio bi neuobičajeno visok, posebno jer traje već toliko dugo,” rekla je Therése Pettersson iz Uppsala Conflict Data Programa, koji prati civilne žrtve širom svijeta. “Ako izdvojite neki grad ili bitku u drugom sukobu, mogli biste naći slične stope, ali rijetko kada u cjelini.”

8.900 boraca Hamasa navedenih kao mrtvi ili “vjerovatno mrtvi” u izraelskoj bazi do maja 2025.

U globalnim sukobima koje UCDP prati od 1989. civili su činili veći udio mrtvih samo u Srebrenici – ali ne i u bosanskom ratu u cjelini – zatim u genocidu u Ruandi i tokom ruskog opsjedanja Mariupolja 2022. godine, rekla je Pettersson.

Mnogi stručnjaci za genocid, pravnici i aktivisti za ljudska prava, uključujući izraelske akademike i kampanjske grupe, tvrde da Izrael čini genocid u Gazi, navodeći masovna ubistva civila i namjerno izazvanu glad.

Izraelska vojska nije osporila postojanje baze podataka niti podatke o pogibijama boraca Hamasa i PIJ-a kada su je za komentar kontaktirali Local Call i +972 Magazine. Kada je Guardian zatražio komentar o istim podacima, glasnogovornik je rekao da su odlučili “preformulisati” svoj odgovor.

Kratka izjava poslana Guardianu nije direktno odgovorila na pitanja o vojnoj obavještajnoj bazi.

IDF sve negira bez dokaza

U njoj je navedeno da su “brojevi predstavljeni u članku netačni”, bez preciziranja na koje podatke izraelska vojska misli. Također je rečeno da ti brojevi “ne odražavaju podatke dostupne u sistemima IDF-a”, bez detaljnog objašnjenja o kojim se sistemima radi.

Glasnogovornik nije odmah odgovorio kada je upitan zašto je vojska dala različite odgovore na pitanja o jednoj te istoj zbirci podataka.

Baza sadrži imena 47.653 Palestinca koji se smatraju aktivnim u vojnim krilima Hamasa i PIJ-a. Zasnovana je na, kako se tvrdi, internim dokumentima tih grupa zaplijenjenim u Gazi, koje Guardian nije mogao pregledati niti provjeriti.

Višestruki izvori iz obavještajnih struktura upoznati s bazom rekli su da je vojska smatra jedinim relevantnim izvorom za broj poginulih militanata.

Vojska također smatra da je bilans koji vodi ministarstvo zdravstva Gaze pouzdan, izvijestio je Local Call, a bivši šef vojne obavještajne službe nedavno se pozvao na njega, iako izraelski političari redovno odbacuju te podatke kao propagandu.

52.928 je ukupan broj mrtvih prema ministarstvu zdravstva Gaze do 14. maja 2025.

Obje baze mogu podcjenjivati broj žrtava. Ministarstvo zdravstva u Gazi navodi samo one čija su tijela pronađena, ne i hiljade zatrpane pod ruševinama. Izraelska vojna obavještajna služba nema potpune podatke o svim pogibijama boraca niti o novim regrutima. No, te baze su one koje izraelski oficiri koriste za planiranje rata.

Izraelski političari i generali su različito navodili broj ubijenih boraca – do 20.000 – ili tvrdili da je odnos civila i boraca ubijenih i 1:1.

Viši brojevi koje navode izraelski zvaničnici vjerovatno uključuju civile povezane s Hamasom, poput administrativnih radnika vlade i policajaca, iako međunarodno pravo zabranjuje ciljano ubijanje osoba koje ne učestvuju u borbi.

Vjerovatno uključuju i Palestince bez ikakvih veza s Hamasom. Južna komanda Izraela dozvolila je vojnicima da prijavljuju ljude ubijene u Gazi kao militante, bez identifikacije ili provjere.

“Ljudi se unapređuju u rang terorista tek nakon smrti,” rekao je jedan obavještajni izvor koji je pratio trupe na terenu. “Da sam slušao brigadu, zaključio bih da smo ubili 200% Hamasovih operativaca u tom području.”

Itzhak Brik, penzionisani general, rekao je da su aktivni izraelski vojnici svjesni da političari preuveličavaju broj ubijenih Hamasovaca. Brik je savjetovao premijera Benjamina Netanyahua na početku rata, a sada je među njegovim najžešćim kritičarima. “Apsolutno nema veze između brojeva koji se objavljuju i onoga što se zaista dešava. To je samo jedan veliki blef,” rekao je.

Brik je komandovao izraelskim vojnim akademijama, a rekao je da je ostao u kontaktu s aktivnim oficirima. Opisao je sastanak s vojnicima iz jedinice koja identifikuje Palestince ubijene u Gazi, koji su mu rekli da je “većina njih” bila civilno stanovništvo.

Izrael preuveličava broj ubijenih Hamasovaca

Iako je veći dio Gaze sravnjen sa zemljom, a desetine hiljada ljudi ubijeno, povjerljiva baza i dalje navodi gotovo 40.000 ljudi koje vojska smatra militantima i živim.

Procjene žrtava koje su mu dali članovi Hamasa i PIJ-a također su ukazivale da izraelski zvaničnici preuveličavaju broj ubijenih boraca u javnim izjavama, rekao je palestinski analitičar Muhammad Shehada.

Do decembra 2024. procijenjeno je da je oko 6.500 ljudi iz vojnih i političkih krila obiju grupa ubijeno, rekli su mu njihovi članovi. “Izrael širi granice tako da može definisati svaku osobu u Gazi kao Hamasovca,” rekao je. “Sve je to ubijanje u trenutku, iz taktičkih razloga, koji nemaju nikakve veze s eliminacijom prijetnje.”

Omjer civilnih žrtava među ubijenima mogao je dodatno porasti nakon maja, kada je Izrael pokušao zamijeniti UN i humanitarne organizacije koje su hranile Palestince tokom rata. Izraelske snage ubile su stotine ljudi koji su pokušavali preuzeti hranu iz distribucijskih centara u vojnim zabranjenim zonama.

Sada izgladnjeli preživjeli, već natjerani da žive na samo 20% teritorije, dobili su naredbu da napuste sjever, dok se Izrael priprema za novu kopnenu operaciju koja će vjerovatno imati katastrofalne posljedice po civile.

Razmjere ubijanja dijelom su rezultat prirode sukoba, rekla je Mary Kaldor, profesor emeritus na LSE-u, direktorica Programa istraživanja konflikata i autorica knjige Novi ratovi, uticajnog djela o ratovanju u posthladnoratovskoj eri.

Međunarodno humanitarno pravo razvijeno je da zaštiti civile u konvencionalnim ratovima, u kojima se države suočavaju s vojskama na bojnom polju. Takav model i dalje u velikoj mjeri postoji u ruskom ratu u Ukrajini.

U Gazi Izrael se bori protiv Hamasovih boraca u gusto naseljenim gradovima i postavio je pravila angažmana koja omogućavaju ubijanje velikog broja civila u napadima čak i na nižerangirane borce.

“U Gazi se zapravo radi o kampanji ciljanih atentata, a ne o bitkama, i ona se sprovodi bez ikakve brige za civile,” rekla je Kaldor.

Omjer civila među mrtvima u Gazi bio je bliži nedavnim ratovima u Sudanu, Jemenu, Ugandi i Siriji, gdje je većina nasilja bila usmjerena protiv civila, rekla je. “To su ratovi u kojima oružane grupe uglavnom izbjegavaju bitke. Ne žele se boriti jedna s drugom, već žele kontrolisati teritorij, a to postižu ubijanjem civila.

“Možda je to isto i s Izraelom, i možda je ovo model rata [u Gazi] koji se zasniva na dominaciji nad populacijom i kontroli zemlje. Možda je cilj oduvijek bio prisilno raseljavanje.”

Izraelska vlada tvrdi da je rat čin samoobrane nakon napada koje je Hamas predvodio 7. oktobra 2023, kada je ubijeno 1.200 ljudi.

Ali politički i vojni lideri redovno koriste genocidnu retoriku. General koji je vodio vojnu obavještajnu službu na početku rata rekao je da 50 Palestinaca mora umrijeti za svaku osobu ubijenu tog dana, dodajući da “sada nije važno jesu li djeca”. Aharon Haliva, koji je odstupio u aprilu 2024, rekao je da je masovno ubijanje u Gazi “neophodno” kao “poruka budućim generacijama” Palestinaca, u snimcima emitovanim na izraelskoj TV ovog mjeseca.

Mnogi izraelski vojnici svjedočili su da se svi Palestinci u Gazi tretiraju kao mete. Jedan stacioniran u Rafi ove godine rekao je da je njegova jedinica povukla “imaginarnu liniju” u pijesku i pucala na svakoga ko bi je prešao, uključujući i djecu te jednu ženu. Pucali su da ubiju, a ne da upozore, rekao je. “Niko nije ciljao u noge.”

Neta Crawford, profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu Oxford i suosnivačica projekta Costs of War, rekla je da izraelska taktika označava “zabrinjavajuće” napuštanje decenijama razvijanih praksi za zaštitu civila.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka, javna zgražavanja nad američkim masakrima u Vijetnamu prisilila su zapadne vojske da promijene način ratovanja. Nove politike su nesavršeno primjenjivane, ali su odražavale fokus na ograničavanje štete civilima, što više ne izgleda kao dio izraelske vojne kalkulacije, rekla je.

“Oni kažu da koriste iste procedure za procjenu i smanjenje civilnih žrtava kao i države poput SAD-a. Ali ako pogledate ove stope žrtava i njihove prakse bombardovanja i uništavanja civilne infrastrukture, jasno je da to ne rade.”

Klix

Svijet / Zanimljivosti

Published

on

By

Na prvi pogled izgleda nestvarno – nježno, raskošno i gotovo poput najfinije čipke. Međutim, perje koje velika bijela čaplja razvija tokom sezone parenja nije djelo čovjeka niti rezultat obrade fotografije. Riječ je o prirodnom ukrasu kojim mužjaci i ženke privlače partnere, stvarajući jedan od najljepših prizora u ptičijem svijetu.

Ipak, upravo je ta ljepota ovu pticu prije više od jednog stoljeća dovela na rub nestanka.

Perje skuplje od zlata

Početkom 20. stoljeća perje velike bijele čaplje postalo je jedan od najtraženijih modnih dodataka u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Dame iz visokog društva ukrašavale su njime šešire, a potražnja je bila toliko velika da je njegova cijena u jednom periodu bila čak tri puta veća od cijene zlata.

Lovci su zbog ogromne zarade masovno ubijali čaplje upravo u vrijeme gniježđenja, kada razvijaju svoje najljepše svadbeno perje.

Milioni ubijenih ptica

Posljedice ovog modnog trenda bile su katastrofalne. Milioni čaplji ubijeni su samo zbog nekoliko perjanica, dok su njihovi mladunci ostajali u gnijezdima bez roditelja i umirali od gladi.

Na pojedinim područjima brojnost ovih ptica toliko je opala da se strahovalo od njihovog potpunog izumiranja.

Tragedija koja je promijenila svijet

Upravo je sudbina velike bijele čaplje probudila svijest javnosti i postala jedan od ključnih razloga za nastanak prvih organizovanih pokreta za zaštitu divljih životinja. Borba protiv trgovine perjem dovela je do donošenja zakona o zaštiti ptica i osnivanja organizacija koje se i danas bave očuvanjem prirode.

Zahvaljujući tim naporima, velika bijela čaplja danas je zaštićena vrsta u mnogim dijelovima svijeta, a njene populacije su se značajno oporavile.

Ljepota koju treba čuvati

Priča o velikoj bijeloj čaplji podsjeća koliko ljudska želja za luksuzom može ugroziti prirodu. Ono što danas posmatramo kao simbol elegancije i slobode nekada je bilo razlog gotovo potpunog nestanka ove veličanstvene ptice.

Njeno raskošno svadbeno perje danas više nije modni ukras, već podsjetnik da prirodne ljepote trebamo štititi i sačuvati za buduće generacije.

Nastavi čitati

Religija

Hutba Izet ef. Čamdžića: Može li musliman/ka na more?(video)

Published

on

 

Nastavi čitati

Sport

Zmajevi ispisali historiju u SAD-u: Rekordnih 24,4 miliona gledalaca pratilo utakmicu Bosne i Hercegovine

Published

on

By

Reprezentacija Bosne i Hercegovine možda je završila svoj nastup na Svjetskom prvenstvu porazom od domaćina Sjedinjenih Američkih Država rezultatom 2:0, ali je uprkos tome ispisala jednu od najsvjetlijih stranica historije bh. sporta.

Utakmica šesnaestine finala između SAD-a i Bosne i Hercegovine zvanično je postala najgledaniji nogometni prijenos na engleskom jeziku u historiji američke televizije. Prema podacima koje su objavili FOX Sports i Nogometni savez SAD-a, ovaj spektakl pratilo je čak 24,429 miliona gledalaca.

Iako su Zmajevi zaustavljeni u prvoj rundi nokaut faze, ovakav podatak predstavlja ogromnu promociju Bosne i Hercegovine na svjetskoj sceni. Više od 24 miliona ljudi širom Sjedinjenih Američkih Država gledalo je grb Bosne i Hercegovine, zastavu i reprezentativce u plavo-žutim dresovima, što ovoj utakmici daje značaj koji daleko nadilazi sam rezultat na terenu.

https://www.instagram.com/p/DaToErfoHl4/?utm_source=ig_embed&ig_rid=A2jorv5CnsD5-RKKrQSXhCh

Bosna i Hercegovina tako je postala dio historijskog televizijskog trenutka u zemlji u kojoj nogomet bilježi rekordnu popularnost. Nastup Zmajeva privukao je pažnju miliona gledalaca, a bh. nogomet dobio je medijski prostor i globalnu vidljivost kakvu do sada nije imao.

Televizijska mreža FOX ovim prijenosom postavila je novi rekord gledanosti, dok su društvene mreže preplavili komentari američkih navijača oduševljenih pobjedom svoje reprezentacije, ali i brojnih Bosanaca i Hercegovaca koji su, bez obzira na ishod, ponosni na historijski nastup Zmajeva na Svjetskom prvenstvu.

Iako je put Bosne i Hercegovine na Mundijalu završen u osmini finala, reprezentacija će ovaj turnir pamtiti ne samo po borbi na terenu, već i po činjenici da je bila dio najgledanijeg nogometnog televizijskog prijenosa u historiji Sjedinjenih Američkih Država.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Vladari tek na samrti spoznaju ništavnost svoje vlasti i požele da su živjeli kao siromasi

Published

on

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Postoje trenuci u ljudskom životu kada se ruše sve iluzije. Trenuci u kojima se rasprše snovi i izgube vrijednost stvari za koje se čovjek godinama borio. To su trenuci u kojima čovjek ostaje sâm sa sobom, sâm sa svojim djelima i sâm pred neizbježnom istinom kojoj niko ne može umaći.

Takvi trenuci nastupaju na smrtnoj postelji. Tada se završava životna predstava u kojoj su mnogi igrali uloge moćnika, bogataša, vladara, uglednika i pobjednika. Tada nestaju zastori dunjalučke obmane i čovjek prvi put jasno vidi koliko je zapravo beznačajno ono što mu se cijelog života činilo velikim i vrijednim.

U predajama o posljednjim trenucima života brojnih uglednika i vladara kriju se brojne opomene i pouke koje govore o bezvrijednosti dunjaluka i izvjesnosti smrti. Među ličnostima čije su završne riječi ostale sačuvane kao trajna opomena generacijama koje dolaze, posebno se ističe emevijski halifa Abdul-Melik ibn Mervan.

On je bio jedan od najmoćnijih ljudi svog vremena. Njegova riječ bila je zakon, njegove naredbe izvršavale su se na ogromnim prostranstvima islamske države, a pod njegovom vlašću nalazili su se milioni ljudi.

Ibn Ebi Dunja u svojoj knjizi El-Muhtedarun navodi da je Abdul-Melik ibn Mervan bio razborit, odlučan, obrazovan i oštrouman čovjek. A prije nego što je postao halifa bio je poznat kao pobožan asketa, učen pravnik, čovjek koji je mnogo boravio u džamiji i učio Kur'an.

Međutim, kao i mnoge prije njega, i njega je vlast stavila pred iskušenja koja rijetko ko može podnijeti bez posljedica.

A potom je došao trenutak u kojem su se dunjaluk i ahiret susreli na njegovoj smrtnoj postelji, i u kojem mu je postalo jasno da se odlazak ne može odgoditi.

Kamo sreće da sam bio perač odjeće

Kada su ga u smrtnoj bolesti upitali kako se osjeća, nije govorio o svojim uspjesima, osvojenim teritorijama niti o veličini carstva kojim je vladao, već im je rekao: ”Osjećam se onako kako je to Allah opisao: ‘A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali.’ (El-En'am, 94.)”

Kao da je u tom trenutku vidio cijeli svoj život sažet u nekoliko riječi: došao je na ovaj svijet sâm, a sada s njega odlazi sâm. Sve što je posjedovao i u čemu je uživao ostaje iza njega.

Nedugo zatim ugledao je jednog perača odjeće u blizini svoga dvorca u Damasku kako pere i cijedi odjeću svojim rukama. U tom trenutku izgovorio je riječi koje su ostale kao opomena svim vladarima i moćnicima: ”Ah! Kamo sreće da sam bio perač odjeće, da sam se izdržavao zaradom svojih ruku iz dana u dan i da nikada nisam preuzeo brigu o poslovima ljudi i vlast nad njima.” Ovo je dokaz da vladari na samrti spoznaju koliko je njihova vlast bila bezvrijedna, pa u tom trenutku požele da su živjeli kao siromasi.

Spominje se da je ova njegova izjava prenesena poznatom učenjaku i pobožnjaku Ebu Hazimu, pa je rekao: ”Hvala Allahu Koji je učinio da vladari, kada im dođe smrt, požele ono u čemu smo mi, dok mi, kada nam dođe smrt, ne poželimo ono u čemu su oni bili.”

Abdullah ibn Mubarek prenosi da su neki ljudi zatražili dozvolu da posjete Abdul-Melika ibn Mervana dok je bio teško bolestan, pa im je rečeno da je njegovo stanje veoma teško.

Oni su odgovorili: ”Samo ćemo ući, poselamiti ga i zatim izaći.”

Kada su ušli kod njega, jedan sluga ga je pridržavao naslonjenog na svoja prsa. Lice mu je bilo blijedo, nosnice su mu podrhtavale od smrtnih uzdaha, a pogled mu je bio ukočen.

Tada im je rekao: ”Ušli ste kod mene u trenutku kada se moj ahiret približava, a moja dunjalučka vlast udaljava. Razmišljao sam o djelu u koje najviše polažem nadu pred Allahom i nisam našao ništa čemu se više nadam od jednog pohoda na Allahovom putu u kojem sam učestvovao prije nego što sam bio okružen svim ovim stvarima (vlašću, ugledom i dunjalučkim blagodatima).”

Ove riječi halife Abdul-Melika ibn Mervana sažimaju stvarnost smrti: ono što je čovjeku cijeli život izgledalo blisko odjednom se udaljava, a ono što je smatrao dalekim postaje najbliža stvarnost.

To nije rekao siromah koji je maštao o bogatstvu, niti čovjek koji nije okusio slast moći. To je rekao vladar jednog od najvećih carstava svoga vremena. Zašto? Zato što se istinska vrijednost stvari ne vidi dok traje dunjalučka utrka. Ona postaje jasna tek kada čovjek ugleda kraj puta. Koliko ljudi cijelog života zavidi moćnicima, bogatašima i vladarima, a onda upravo ti ljudi na kraju požele miran i jednostavan život običnog čovjeka.

Sinovi moji, oporučujem vam bogobojaznost

Dok se približavao odlasku sa ovog svijeta, halifa Abdul-Melik ibn Mervan okupio je svoje sinove i ostavio im oporuku. Nije im govorio o širenju vlasti, povećanju bogatstva niti o političkim spletkama.

Njegova oporuka počela je riječima: ”Sinovi moji, oporučujem vam bogobojaznost, jer je ona trajna zaštita i siguran štit. Ona je najbolje utočište i najljepši ukras. Neka se stariji među vama brižno odnose prema mlađima, a mlađi neka poznaju i poštuju pravo starijih. Čuvajte čistoću srca i držite se plemenitih postupaka. Čuvajte se razdora i nesloge, jer su zbog njih propali oni prije vas, a poniženi su i izgubili svoju moć oni koji su nekada bili ugledni i silni. U borbi budite slobodni i hrabri, a u činjenju dobra budite primjeri drugima. Budite postojani i onda kada vam je gorko, blagi i odmjereni i onda kada se suočavate sa žestinom i teškoćama. Svoje dragocjenosti povjeravajte časnim ljudima, jer će ih oni bolje sačuvati i više cijeniti dobročinstvo koje im se ukaže.”

Halifa Abdul-Melik ibn Mervan spoznao je na samrti, kada više nema vremena za povratak i popravljanje propuštenog, da je vlast prolazna, da se imetak brzo istopi i da od svega što je sticao sa sobom može ponijeti samo dobra djela koja je učinio radi Allaha. Zato bogobojaznost ostaje čovjekova istinska zaštita i na ovom i na budućem svijetu.

Ibn Sabit el-Džumehi pripovijeda: ”Krenuo sam iz Kansarina, pa mi je jedan čovjek pokazao na mezar halife Abdul-Melika ibn Mervana. Zastao sam i posmatrao ga. Pored mene je prolazio jedan pobožnjak, pa me upita: ‘Zašto si zastao ovdje?’

Rekoh: ‘Posmatram mezar ovog čovjeka koji nam je nekada dolazio u Mekku okružen vlašću, moći i autoritetom, pa se čudim onome u šta se na kraju pretvorio.’

On mi reče: ‘Hoćeš li da ti ispričam njegovu priču, ne bi li iz toga uzeo pouku i osjetio strah?’

Rekoh: ‘Hoću.’

Tada je pobožnjak rekao: ‘Ovo je bio vladar na Zemlji. Vladar nebesa i Zemlje poslao mu je poziv, pa mu je uzeo dušu. Njegova porodica ga je potom donijela i položila ovdje, gdje će čekati Sudnji dan zajedno sa siromasima Damaska.”’

Koliko je samo veličanstven ovaj prizor!

Čovjek koji je nekada upravljao sudbinama miliona ljudi sada čeka proživljenje na istom mjestu gdje ga čekaju siromasi, slabi, nepoznati i zaboravljeni ljudi. Smrt je izbrisala sve dunjalučke razlike i ostavila samo djela.

Možda upravo zato ove predaje nisu samo priča o Abdul-Meliku ibn Mervanu. One su priča o svakom čovjeku.

Svi mi gradimo svoje male svjetove, skupljamo imetak, planiramo budućnost, vodimo svoje bitke i nosimo svoje brige, kao da ćemo na ovome svijetu ostati zauvijek. A onda dođe trenutak kada čovjek shvati da je cijeli njegov život bio tek prolazna stanica na putu prema vječnosti.

Zato je mudri Lukman savjetovao svoga sina: ”Sinko moj, za ono za šta ne znaš kada će te sustići, pripremi se prije nego što te iznenadi.”

Smrt je najizvjesnija stvar na ovome svijetu, a istovremeno i njegovo najveće iznenađenje. Ne pita za godine, položaj, bogatstvo ni planove. Ne kasni ni jednog trena i nikoga ne zaobilazi.

Zato je sretan onaj ko prije smrti shvati da najveći uspjeh nije u zgrtanju dunjaluka i sticanju dunjalučke slave i ugleda, nego da pred Allaha stane čistog srca.

Jer, kad bi se uzdigao do samih nebeskih visina, smrt bi te i tamo sustigla. Kad bi proputovao cijelu Zemlju, od istoka do zapada, kaburska tama i tišina bit će tvoj novi početak. Sve što je stvoreno prolazno je, a pravi život počinje tek nakon smrti.

Zato neka se za taj život natječu oni koji žele da se natječu, jer je to jedina pobjeda nakon koje nema poraza, jedino bogatstvo nakon kojeg nema siromaštva i jedini uspjeh koji neće biti prekinut smrću.

Izvor: saff.ba

Nastavi čitati

Sport

Ryan je sinoć osvojio srca hiljada ljudi emotivnom izvedbom pjesme “Ljiljani”

Published

on

By

Instagram

Ryan je sinoć osvojio srca hiljada ljudi emotivnom izvedbom pjesme “Ljiljani” Halida Bešlića. Njegova interpretacija brzo se proširila društvenim mrežama, a mnogi su priznali da su ih iskrene emocije i ljubav koju pokazuje prema Bosni i Hercegovini duboko dirnule.

Iza ove priče krije se mnogo više od jedne pjesme.

Ryanova veza s Bosnom i Hercegovinom počela je prije više od dvanaest godina, kada je upoznao svoju suprugu. Upravo je ljubav bila razlog njegovog prvog dolaska u našu zemlju, ali ono što je ovdje pronašao učinilo je da Bosna postane mnogo više od mjesta koje povremeno posjećuje.

Tokom godina zavolio je njenu bogatu historiju, tradiciju, prirodne ljepote, kulturu i, prije svega, ljude. Kaže da je ovdje pronašao osjećaj zajedništva i pripadnosti koji će zauvijek nositi sa sobom.

„Bosna i Hercegovina mi je dala mnogo više od supruge. Dala mi je porodicu, novu perspektivu i osjećaj pripadnosti“, iskreno je poručio Ryan.

Dodaje da upravo zbog toga njegova ljubav prema Bosni nije prolazna niti površna.

„Zato volim Bosnu i Hercegovinu – ne samo zbog onoga što jeste, nego i zbog svega što mi je dala.“

Njegove riječi i sinoćnja izvedba pjesme “Ljiljani” izazvale su brojne reakcije na društvenim mrežama. Mnogi su poručili da je Ryan pokazao koliko se Bosna može voljeti bez obzira na to gdje je neko rođen, te da ljubav prema ovoj zemlji ne poznaje granice.

Nastavi čitati

Sport

Nikola i Vladimir Vasilj ispisali historiju: Otac i sin među rijetkima koji su igrali Mundijal za dvije različite države

Published

on

By

Golman reprezentacije Bosne i Hercegovine Nikola Vasilj nastupima na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, Kanadi i Meksiku upisao se u historiju svjetskog fudbala i pridružio jednom zaista ekskluzivnom društvu.

Čuvar mreže Zmajeva branio je na utakmicama protiv Kanade i Švicarske, a njegovi nastupi na najvećoj svjetskoj fudbalskoj smotri donijeli su mu posebno mjesto među rijetkim igračima koji dijele jedinstvenu porodičnu priču.

 

 

Naime, njegov otac Vladimir Vasilj bio je član reprezentacije Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, dok je četiri godine ranije bio dio generacije koja je Hrvatskoj donijela historijsku bronzanu medalju na Mundijalu u Francuskoj.

Time su Nikola i Vladimir Vasilj postali tek peti poznati otac i sin u historiji svjetskih prvenstava koji su nastupali za dvije različite reprezentacije.

Prije njih to su uspjeli Martí i José Ventolrà, koji su igrali za Španiju i Meksiko, Luis Regueiro i njegov sin također za Španiju i Meksiko, Mafuila i Rio Mavuba za Zair i Francusku, te Mazinho i Thiago Alcântara za Brazil i Španiju.

Ovoj elitnoj grupi uskoro bi se mogli pridružiti i Luka Zidane, koji nastupa za Alžir, te Anthony Elanga, čiji je otac Joseph Elanga nosio dres Kameruna.

Kada je riječ o reprezentaciji Bosne i Hercegovine, Zmajevi nakon dva odigrana kola imaju jedan osvojeni bod. Nakon remija protiv Kanade (1:1) i teškog poraza od Švicarske (1:4), izabranike Sergeja Barbareza očekuje ključni susret protiv Katara.

Pobjeda u tom meču bila bi neophodna kako bi Bosna i Hercegovina zadržala realne šanse za plasman u nokaut fazu Svjetskog prvenstva, dok će Nikola Vasilj imati priliku dodatno obogatiti svoju već historijsku priču na Mundijalu.

Nastavi čitati

Najčitanije