Connect with us

BiH

Promjene na tržištu rada, nema više: ‘Ako ne želiš ti raditi, ima ko hoće’

Published

on

Prošlo je vrijeme kad su poslodavci mogli ucjenjivati radnike nudeći im neljudske i nedostojne uvjete rada. Samo se sada postavlja pitanja jesu li kasno shvatili ili čak jesu li i shvatili da se jedino adekvatnim plaćama i uvjetima rada mogu zadržati radnici. Ako nisu, uskoro bi mogli staviti ključ u bravu

 

Klasična priča poslodavaca donedavno je bila “Ako ti nećeš, ima ko hoće. Dignem kamen, ispod kamena radnik”. Doslovno je bila borba za svako radno mjesto i tražila se “veza” da se zaposli na bilo kakav posao, pa i onaj gdje je plaća minimalna i radi se “na crno”. Danas je situacija znatno drugačija, piše Večernji list BiH.

 

Potražnja za radnom snagom sve je veća. I dalje nedostaju majstori i zanatlije, ali i fizički radnici. Ta situacija znatno je doprinijela ostvarivanju prava radnika, ali i njihovoj pregovaračkoj poziciji, piše portal Večernjeg lista BiH.

 

Samo početak

 

Poslodavci u FBiH imaju potrebu za novim zapošljavanjem, i to više od 6300 radnika, ali nedostaje radne snage poput građevinara, ugostitelja i informatičara, podaci su to prikupljeni anketiranjem poslodavaca. Trenutni nedostatak radnika pojedinih zanimanja samo je početak onoga što BiH čeka. Poslodavci imaju svoje rješenje – uvoz radne snage.

 

Iako su u Federaciji Bosne i Hercegovine od 290.000 nezaposlenih jedna trećina, čak i više od toga, nekvalificirane su osobe koje nemaju nikakvo zanimanje. Oni koji posjeduju znanje i zanimanje odavno odlaze iz BiH.

 

– U posljednje vrijeme imamo povećan broj oglasa slobodnih radnih mjesta od poslodavaca u Federaciji BiH, ali sve više dobivamo signale da poslodavci na domaćem tržištu rada ne mogu naći adekvatne radnike. Stoga u posljednje vrijeme bilježimo povećan interes poslodavaca za zapošljavanjem stranaca – rekao je ranije rukovodilac Jedinice za analizu tržišta rada u Federalnom zavodu za zapošljavanje Omer Korjenić.

 

Tako su u FBiH već izdane radne dozvole državljanima dalekoga Nepala, i to u građevinskom sektoru za zanimanja armirač, betonirac, zidar i tesar, piše Vecernji.ba.

 

I ovog ljeta brojni ugostiteljski radnici odlučili su raditi sezonski posao na Jadranu zbog boljih uvjeta, što predstavlja problem vlasnicima restorana, hotela i motela jer je gotovo nemoguća misija pronaći kuhara i konobara. Na Ravnoj planini u blizini Sarajeva vlasnik poslovnog kompleksa Veljko Golijanin nudi plaću od 4500 KM za kvalificiranog kuhara koji bi radio u njihovom objektu. No, nemoguće ga je naći. Raspisali su oglas u kojem mu nude početnu plaću 4500 KM. Ni nakon 20 dana niko se ozbiljan nije javio. Iako nude dobre uvjete, na ovoj planini imaju problem pronalaska konobara. Zbog toga su uveli nove opcije – samoposluživanje.

 

Stanje na tržištu rada

 

Pojedini poslodavci i u ugostiteljskom sektoru odlučili su se uvesti radnu snagu, tako da su prije nekoliko dana u sarajevskim hotelima počela raditi dvojica kuhara s Mauricijusa.

 

– Jednostavno, ljudi su prisiljeni ovako riješiti problem. Imao sam priliku upoznati kolege s Mauricijusa koji sigurno znaju posao, ali im treba vremena da se naviknu na našu kuhinju i mentalitet. Naravno, od njih se može naučiti o kuhinji s otočnih zemalja i toplijih krajeva – kazao je krajem prošlog mjeseca za Faktor Hamid Hadžić, šef kuhinje hotela Hills na Ilidži.

 

Ovi primjeri oslikavaju trenutno stanje na tržištu u BiH i potvrda su da je prošlo vrijeme kad su poslodavci mogli ucjenjivati radnike nudeći im neljudske i nedostojne uvjete rada. Samo se sada postavlja pitanja jesu li kasno shvatili ili čak jesu li i shvatili da se jedino adekvatnim plaćama i uvjetima rada mogu zadržati radnici. Ako nisu, uskoro bi mogli staviti ključ u bravu.

 

 

(Vecernji.ba)

BiH

Novo ubistvo u BiH: U pucnjavi ubijen 35-godišnjak, policija objavila detalje

Published

on

By

Osumnjičeni za ubistvo se sam predao policiji

U pucnjavi koja se sinoć dogodila u Lukavcu, jedna osoba je ranjena, te je naknadno preminula.

Radi se o 35-godišnjaku iz Lukavca.

“Dana 15. aprila 2024.godine, u 22,57 sati, PS Lukavac je prijavljeno da je u naselju Koksara u Lukavcu došlo do upotrebe vatrenog oružja kojom prilikom je jedno lice povrijeđeno.

Na mjesto događaja upućeni su policijski službenici PS Lukavac i SHMP Doma zdravlja Lukavac, te je povrijeđeno lice odmah prevezeno u JZU UKC Tuzla, gdje je preminulo, a radi se o A.M.(1989) iz Lukavca”, navodi policija.

Iste noći u službene prostorije PS Lukavac je samoinicijativno pristupio S. I. (1991) iz Lukavca te dobrovoljno predao vatreno oružje, iz kojeg je navodno prilikom tuče pucao, u naselju Koksara, dodaju.

“O događaju je odmah upoznato KTTK-a, te je u kasnim noćnim satima započeo uviđaj, kojim sa lica mjesta rukovodi dežurna tužiteljica, a isti vrše istražitelji SKP UP MUP TK-a i OKP PU Lukavac, te se poduzimaju i druge mjere i radnje po nalogu i pod nadzorom postupajuće tužiteljice. Licu S.I. je oduzeta sloboda, a isti će nakon kriminalističke obrade biti predat u nadležnost KTTK-a”, saopćeno je iz Uprave policije MUP-a TK.

Nastavi čitati

BiH

Nebojša Vukanović: Bošnjaci su žrtvovali sirotinju u Srebenici 1995. godine

Published

on

By

U Bosni i Hercegovini ponovo vladaju političke tenzije. Krize se prepliću jedna za drugom, pa je tako ona oko Izbornog zakona gotovo zaboravljena i potisnuta različtim reakcijama zbog najavljene rezolucije o Srebrenici pred Ujedinjenim nacijama. Da li će u Narodnoj skupštini Republike Srpske podržati usvajanje Izvještaja međunarodne komisije o Srebrenici i hoće li na skup “Srpska te zove” koji je Milorad Dodik najavio za četvrtak, neka su od pitanja za lidera Liste za pravdu i red Nebojšu Vukanovića.

U četvrtak će Narodna skupština RS govoriti o Izvještaju međunarodne komisije o Srebrenici te nakon toga će biti održan miting “Srpska te zove”. Vukanović je kazao da će prisustvovati tom mitingu.

“Naravno da nećemo ići na taj skup koji organizuje Milorad Dodik u svoju čast. Vidimo nažalost da na taj skup odlazi gradonačenik Banjaluke, mezimče Dodikovo i baš me interesuje reakcija Borenovića nakon što Stanivuković ode na skup, da li će ići skupa i da li će Stanivuković biti govornik”kazao je on.

Kada je riječ o dešavanjima u Srebrenici u ljeto 1995. godine za koje je podsjećamo međunarodnim presudama utvrđeno da se radi o genocidu nad Bošnjacima, Vukanović je iznio svoje viđenje ovih događaja.

“Srebrenica je mjesto velikog stradanja u ovom ratu i Srba i Bošnjaka i ono što se dogodilo 1995. godine je najveća sramota u novijoj srpskoj historiji. Svaka dobronamjerna vlast u RS treba da istraži šta se tačno uradilo a mi procesuiramo čak i one koji do sada nisu odgovarali ako ih ima zbog te užasne stvari koja se dogodila iz osvete u ljeto 1995. godine. Bošnjaci su žrtvovali tu sirotinju i o tome je govorio bivši načelnik policije Srebrenice i drugi o sastanku u Holiday innu kada je Alija Izetbegović predlagao da će Klinton bombardovati Srbe ako puste da Srbi uđu u Srebrenicu i izvrše pokolj”, rekao je on.

Više u videu gostovanja.

Nastavi čitati

BiH

“Dječaci ubijani na vratima, Hazima su razapeli na džamiju”: 31 godina od stravičnog zločina HVO-a

Published

on

By

Na današnji dan prije 31 godina, u zločinačkoj akciji HVO-a, ubijeno je 116 Bošnjaka u mjestu Ahmići. U akciji kodnog naziva “48 sati pepela i dima” najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 82-godišnja starica.

Među ubijenima je bilo jedanaestero djece i 32 žene. Simbol stradanja Ahmića, mjesta kod Viteza, je bila i u potpunosti srušena džamija, čije su fotografije obišle svjetsku javnost.

Tog 16. aprila 1993. godine pripadnici jedinica HVO-a Džokeri i Maturice napali su Ahmiće nakon ezana za sabah-namaz.

Jedan od svjedoka je opisao ovaj monstruozni zločin.

“16. aprila 1993, ujutro, u 6 sati, osjetila sam kao jaku oluju, onda sam ugledala kako meci udaraju preko glave u zid. Zatim sam čula jako udaranje na vrata. Sa mnom u kući su bili muž i troje djece. Čim sam čula lupanja na vrata, krenula sam prema hodniku. Moj sin je govorio da hoće vršiti malu nuždu. Ja sam mu rekla da vrši u sudoper i on je ustao i krenuo preko sobe. Odjednom sam čula vrisak. Nakon toga, moj sin je rekao da je ranjen. Okrenula sam se i vidjela sina kako stoji na nogama dignute desne ruke. U tom momentu nisam vidjela gdje je rana. Zatim sam povikala: ‘Ne pucajte, dijete mi je ranjeno!’ U tom momentu i muž je povikao: ‘Dijete mi je ranjeno, ne pucajte!”, opisuje svjedokinja.

Dodaje kako su ih vojnici HVO-a odveli u smrt.

“Vidjela sam cijev od puške kroz prozor. Jedan od bojovnika je rekao da izađem napolje. Muž je uzeo sina u naručje i pošao prema vratima. Čula sam pucanj i vidjela kako padaju. Pokušala sam izaći napolje. Prišla sam sinu, uzela ga u naručje i vidjela da je mrtav. Ponijela sam ga u kuću, položila na pod i zatvorila oči. Lice mu je bilo krvavo. Uzela sam mokru krpu i umila ga. Pokušala sam nekoliko puta izaći vani da vidim šta mi je s mužem. Nisu mi dali rafali. Zovnula sam ga, a on mi se odazvao. Tražila sam nešto kako bi pomogla mužu. Kada sam se vratila, bio je mrtav. Djevojčicama sam rekla da su oba mrtva. Na sinovljevom tijelu vidjela sam na stomaku tri rane i jednu na grudima”, opis je zločina jedne svjedokinje.

U tom selu je živio i stari i ugledni hadžija Hazim Ahmić.

Svojevremeno je svojim susjedima Hrvatima poklonio 2.000 m2 zemljišta za izgradnju katoličkog groblja Topola u Ahmićima, a za izgradnju crkve u Donjoj Dubravici poklonio je 20.000 maraka.

Hazim Ahmić je u Ahmićima izgradio prelijepu džamiju. Zločinci su starog Hazima razapeli na prozore te džamije, a zatim su džamiju zajedno s njim minirali.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti.

Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, bosanskog Hrvata, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora.

Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.

klix

Nastavi čitati

Najčitanije