Edin Kapidžić je fotografije sa Facebooka dobio od kćerke. Najviše ga je zgrozilo, kako kaže, što je veliki broj ljudi na društvenim mrežama podržao njegov čin
Porodice žrtava, razočarane nedostatkom pravde, dodatno je uznemirila fotografija sa Facebooka na kojoj je dizanjem tri prsta i pokazivanjem tetovaža s likovima četničkog vođe i Draže Mihailovića i vojvode Momčila Đujića, muškarac po imenu Drago Tendžerić pozirao pokraj table na putu za masovnu grobnicu “Lanište 1“ kod Ključa u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 188 Bošnjaka iz mjesta Biljani, piše Detektor.
Dok se šumskim putem kroz snijeg krećemo prema masovnoj grobnici “Lanište 1“ koja se nalazi na kilometar od magistralnog puta Ključ – Bihać, Besima Dervišević priča o 10. julu 1992. godine kada su pripadnici vojske i policije Republike Srpske iz Biljana, zajedno sa drugima odveli i njenog supruga Omera. Ostala je sama sa dvoje male djece.
“On je imao 28 godina, a ja 23 godine. Tek smo bili počeli živjeti“, govori Dervišević. Posmrtni ostaci njenog supruga Omera zajedno sa 187 ljudi pronađeni su 1996. godine u masovnoj grobnici “Lanište 1“. Među njima i posmrtni ostaci četveromjesečne bebe Amile Džaferagić i njenog četverogodišnjeg brata Almira i majke Besime.
Podsjećanje na ove događaje svaki put je uznemiri. Za Besimu Dervišević mjesto gdje se nalazila grobnica je sveto i nije joj, kako govori, jasno “otkud tolika surovost da momak, koji nije bio ni rođen u vrijeme rata, na ovaj način provocira žrtve“.
“Nisam vidjela nijednu srpsku televiziju da je možda nešto rekla, da je kritikovala, u bilo kojem smislu reagovala. Znači onaj ko ćuti, to odobrava. Nama, porodicama koje su oštećene, kojima je neko poginuo, jako teško je to bilo. Ne znam šta roditelji od tog momka očekuju? To je kućni odgoj“, kaže vidno razočarana Dervišević.
Fotografije na Facebook profilu pod imenom Drago Tendžerić, objavljene krajem januara, prikazuju muškarca koji pozira na putu ka masovnoj grobnici “Lanište 1“.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je ranije pisala da je u Biljanima, prema presudama Haškog tribunala, 10. jula 1992. ubijeno oko 200 ljudi koje su pripadnici vojske i policije prethodno zarobili i odveli od njihovih kuća, a među žrtvama su bile žene, stari ljudi i četveromjesečna beba.
Za zločine počinjene na području Ključa do sada je pred Sudom Bosne i Hercegovine na sedam godina zatvora osuđen Marko Samardžija, u svojstvu komandira Treće čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade. U presudi se navodi da je naredio da muškarci – bošnjački civili – iz zaseoka Brkići i Balagića Brdo izađu iz kuća, zatim krenu na livadu Jezerine, gdje su dočekani s puškama uperenim u njih.
“Nakon čega je starije od 18 i mlađe od 60 godina, s rukama na leđima, u koloni sproveo u dvorište osnovne škole u Biljanima. (…) Kada su vojnici dijela 17. lake pješadijske brigade te pripadnici policije zatvorili jedan dio muškaraca u učionice škole iz kojih su ih u grupama od pet do deset izvodili i ubijali, a preostali dio prisilili da kroz špalir i uz udaranje prođu do autobusa kojima su odvezeni u pravcu Laništa, gdje je većina ubijena”, stoji u prvostepenoj presudi.
Porodice žrtava, razočarane nedostatkom pravde, dodatno su uznemirile fotografije sa Facebooka.
Žrtve traže sankconisanje
Rajif Hodžić, sekretar Mjesne zajednice Biljani, smatra da do ovakvih događaja ne bi došlo da su počinioci zločina kažnjeni.
“Da je to na vrijeme urađeno, vjerovatno se ovo ne bi dešavalo. Da su oni koji su činili zločin smješteni gdje trebaju, ne bi Drago i njemu sliči išli prkositi nama. Dok je god ovako, dok se lica ne kazne odgovarajućom kaznom, imat ćemo ove slučajeve“, ističe Hodžić.
Dodaje da su Tužilaštvu Bosne i Hercegovine proslijedili spisak sa imenima potencijalnih izvršilaca ovog zločina, te očekuju da se nešto poduzme.
Edin Kapidžić je fotografije sa Facebooka dobio od kćerke. Najviše ga je zgrozilo, kako kaže, što je veliki broj ljudi na društvenim mrežama podržao njegov čin.
“Nisam mogao vjerovati da postoje ljudi koji podržavaju ubistva male djece ili nedužnih civila. To su sve bili civili, niko nije bio vojnik. U nas su u pet sati došli naoružani vojnici, pokupili sve ljude od 18 do 65 godina i na nekim mjestima se na ljudima iživljavali“, priča novinarima Detektora Kapidžić, dok pokazuje slike na telefonu.
Od rata živi u Njemačkoj, ali često dolazi u Ključ i Biljane. Imao je samo 15 godina kada su iz kuće odvedeni njegov otac Bećir, koji je imao 45, i brat Jasmin, koji je imao 23 godine. Bio je prisutan 1996. godine kada su ekshumirani njihovi posmrtni ostaci iz masovne grobnice “Lanište 1“.
“Toliko ljudi je ubijeno, niko nije odgovarao, i onda ljudi dolaze na ideje da rade šta hoće. I onda tu dolaze na naša sveta mjesta i vrše promociju svojih četničkih likova i podržavaju to četništvo dalje“, kaže Edin.
Hodžić navodi i da su predstavnici brojnih udruženja žrtava sa ovog područja fotografije odmah odnijeli u policijsku stanicu u Ključu i prijavili Tendžerića. Hodžić smatra da se radi o provokaciji koja ima za cilj izazovati konfliktnu situaciju, jer na području Ključa ima i povratnika Srba s kojima žive u miru.
“Onako kada čovjek malo dublje razmisli, tu može biti više faktora. Možda ga je neko potplatio da se pokaže, da nas isprovocira. To jeste velika provokacija za žrtve, porodice žrtava. Na takvom mjestu doći i to uraditi, velika je uvreda za mene. Otac mi je iz ove masovne grobnice izvađen“ kaže Rajif.
Prijavu fotografija sa profila Tendžerića zaprimilo je Tužilaštvo Sanski Most pri Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona, ali još nije donesena tužilačka odluka.
Za Muju Domazeta, čiji su otac i 30 rođaka pronađeni u “Laništu 1“, ovakve fotografije su uvreda.
“Baš sam se grozno taj dan osjećao, ali vjerujem da će se počinilac kazniti. Ja imam sina od 20 godina. Svoje dijete ne učim da ispoljava mržnju prema drugima. Mi kao Bošnjaci želimo da živimo ovdje sa Hrvatima i Srbima, da jedni druge poštujemo, ali opet tražimo da se svi koji raspiruju mržnju sankcionišu i adekvatno kazne“, zaključuje Domazet.
U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.
Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.
Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.
Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.
Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Prije dva dana u Ključu se dogodio šokantan incident u zdravstvnoj ustanovi Dom zdravlja koji je rezultirao fizičkim napadom na doktora.
Prema našim saznanjima, muškarac po imenu G.D. (41) izvršio je verbalni i fizički napad na doktora ginekologije.
Kako saznajemo, G.D. (41) je ovisnik o narkoticima te je došlo do nesporazuma u vezi s njegovom medicinskom terapijom. U trenutku kada je došao u Dom zdravlja Ključ, umjesto na Odjel predviđen za ovisnike, nenamjerno je završio na ginekološkom. To je dovelo do verbalnog sukoba koji je eskalirao u fizički napad na doktora ginekologije.
Iako su povrede koje je ginekolog pretrpio označene kao lakše, ovaj incident je izazvao zabrinutost i revolt među medicinskim osobljem i lokalnom zajednicom.
Policija je brzo intervenirala i privela G.D. (41) koji je osumnjičen za napad.
Incident poput ovog podsjeća nas na važnost poštovanja i razumijevanja prema zdravstvenom osoblju koje svakodnevno radi na dobrobit zajednice.
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
Na Ahiret preselio Nadarević (Selima) Esad
Na Ahiret preselila Tepić (Bešira) Kado – Hato
You must be logged in to post a comment Login