Piše: Robert Bajruši (Jutarnji list)

„Mi smo sjedili na jednom ručku. Zoran je sjedio na drugom kraju stola i to je izjavio. Rekao je tad kako svi mi znamo da to što se dogodilo u Srebrenici nije genocid i da je to napravljeno iz propagandnih razloga. Bilo je važno što smo to čuli jer tu su sjedili i predsjednik Slovenije, Albanije, Crne Gore i ona sa Kosova“; izjavio je još u ponedjeljak Milorad Dodik, nedavno izabrani predsjednik Republike Srpske (iako se izbor još osporava) i politički lider Srba u Bosni i Hercegovini.

Dodik se referirao na rujanski sastanak čelnika država Zapadnog Balkana koji je održan u Sloveniji kada je, kako je izjavio,  predsjednik Milanović srebrenički genocid proglasio propagandom. Iako je Milanović već nekoliko puta ranije osporavao da masovni pokolj zarobljenih Bošnjaka u srebreničkoj enklavi treba atribuirati kao genocid, prema Dodikovom nastupu, sada je otišao korak dalje i upotrijebio izraz koji se ne usuđuje koristiti niti Aleksandar Vučić, a to je da se oko Srebrenice radi o propagandi.

Ako je to istina, onda se radi o groznom skandalu hrvatskog predsjednika. Budući da Milorad Dodik nije netko kome se može vjerovati na riječ, očekivali smo da će se javiti Ured predsjednika RH  demantijem ili barem ublažavanjem navodne Milanovićeve izjave. To se nije dogodilo, na Pantovčaku vlada šutnja što sugerira da Dodik nije lagao.

A to znači da se otvaraju dva ozbiljna problema na koja Milanović ili njegov glasnogovornik moraju odgovoriti.

Prvo, što motivira predsjednika Hrvatske da osporava međunaordno pravosuđe koje je zločine u Srebrenici proglasilo genocidom? Radi se o stavu koji je sramotan za onoga tko ga zastupa, a s obrzirom da se radi o Zoranu Milanoviću,riječ je o kompromitiranju Hrvatske u kojoj je legitimno izabrani predsjednik.

Drugo i još važnije. Izgleda da ured predsjednika Republike-laže. Naime, kada je u rujnu objavljeno da je Milanović negirao genocid u Srebrenici, sa Pantovčaka su za N1 to osporili kratkom reakcijom: „Laž. Laži ne komentiramo“, što je objavljeno 14. rujna.

Samo tko laže. Milorad Dodik je precizno opisao  kako je „Zoran sjedio na drugom kraju stola“, pa dodao i kako je Milanović „rekao kako svi mi znamo da to što se dogodilo u Srebrenici nije genocid i to je napravljeno iz propagandnih razloga“. Da su međusobno bliski, što i ne skrivaju, pokazuje to da ga zove imenom a ne prezimenom, ili po funkciji. No, to je ovdje nevažno.

Važno je, međutim, to što je šutnja sa Pantovčaka, izgleda, potvrda da je predsjednik Zoran Milanović lagao kada je 14. rujna demantirao da je negirao srebrenički genocid. Pro tom je neavažno što je to u formalnom smislu odradio netko iz njegovog Ureda. Kada se laže u ime predsjednika, to je isto kao da laže predsjednik.

Zabrinjava to da u Hrvatskoj gotovo nema reakcije na spomenuti skandal. Da se nešto slično dogodilo u SAD-u ili Njemačkoj, promptno bi uslijedile inicijative za opoziv. I to ne zbog stajališta predsjednika, jer  državnici na to imaju pravo makar suštinski bili u krivu. Ali ne smiju lagati i kada ih se uhvati, moraju odgovarati. Činjenica da hrvatska javnost uopće ne reagira na ovakve skandale zapravo je poraznija od otkrića da je predsjednik Zoran Milanović lagao.