S njima je rat uvijek opcija: Putinov politički Specnaz spreman je razoriti ne samo BiH, već i EU!

Piše: Rasim Belko


Za razliku od ranijih kampanja, kada se ‘fatao’ mikrofona pod šatorima, obećavao da će poklati cijeli janjeći i praseći fond u RS dok slavi pobjedu i izvodio slične vašarske trikove, Milorad Dodik u aktuelnoj kampanji najvažniju kartu uložio je u rusku i prorusku politiku. U Laktašima sijelio je sa Zoranom Milanovićem, u Bijeljini srbovao sa Vučićem, u Beogradu mijenjao resurse BiH i RS za milione Viktora Orbana, umišljajući da je značajan, piše Patra.

I sve to će ili može biti dobar polog kako bi Dodik nastavio biti jedan od ključnih ruskih igrača, ne samo u BiH i na Balkanu, već i u cijeloj Evropi. Jer, sijela i sastanci sa predsjednicima Hrvatske i Srbije, premijerom Mađarske, su iskorištena za prikupljanje informacija i poruka koje će Dodik poput kakve robotizirane političke pudlice prenijeti Vladimiru Putinu tokom sastanka u Moskvi.

Nema više nikakve sumnje da su i Milanović i Orban u potpunosti prihvatili imperijalističke ambicije ruskog diktatora u namjeri stvaranja ruskog svijeta, ne samo na prostoru koji je Putin prvobitno zamislio, već i na Zapadnom Balkanu, a možda i šire. Kod Vučića i Dodika te sumnje nije bilo nikada. Nesumnjivo je da će u skorije vrijeme unutar Evropske unije doći do buđenja i da će to buđenje donijeti kraj političke karijere Miloradu Dodik. Svjestan je lider SNSD-a toga, zato tako olako i odlazi Putinu na noge. No, za razliku od Dodika, njegovi ruski partneri iz Hrvatske, Srbije i Mađarske, ali i još nekih zemalja Evropske unije nemaju luksuz i mogućnost direktne povezanosti i susreta s Putinom. Njihove zemlje ali i karijere uveliko su ovisne o politici i ekonomiji Unije i zato kontinuirano igraju ulogu dvostrukih agenata.

Pomenuta postava proruskih igrača preko svojih saradnika i saveznika uveliko radi na razvijanju i ostvarivanju ruskih interesa. Orban politički razvlači pamet Evropskoj uniji igrom toplo – hladno kada je u pitanju uvođenje različitih setova sankcija Rusiji. To mu omogućava čovjek od povjerenja, Oliver Varhelyi, komesar za susjedstvo i proširenje EU. To je isti onaj Varhelyi čiji su dogovor sa Dodikom raskrinkali mediji u BiH i tako onemogućili njegovu realizaciju. Orban i Varhelyi uigrano djeluju svaki put kada EU i pomisli uvesti sankcije separatisti Miloradu Dodiku. Ništa od toga naravno ne ide bez znanja i podrške Moskve.

Čak smo nedavno iz Mađarske imali poruke da je Zapad loš, a Rusija možda u pravu u onom što radi. Uz Orbana svakako tu je i Slovak Miroslav Lajčak, koji je prve znakove antizapadne politike pokazivao još na mjestu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. U međuvremenu je razvio interesno prijateljstvo sa Aleksandrom Vučićem, a u toj saradnji kontinuirano rade na destabilizaciji Balkana, od BiH, preko Crne Gore, do Kosova.

Vučić s druge strane ima prilično jake veze sa strankom i kadrovima nekadašnje kancelarke Angele Merkel, što mu već prilično dugo omogućava sjedenje na dvije stolice, igru lošeg igrača ali ipak u dresu EU, a u korist naravno Putinove Rusije. Zoran Milanović nema previše evropskih veza, on je više megafon proruskih i anticivilizacijskih interesa i vrijednosti. Sposoban da unosi nemir, destabilizira političke odnose i pruža dobru zaleđinu Dodiku.

I svi pomenuti, manje ili više bitni, igraju slobodno i neometano političku igru kojom podrivaju prvenstveno mir i stabilnost zapadnog Balkana, prvenstveno Bosne i Hercegovine i Crne Gore, te istovremeno nekažnjivo provode rusku agendu širom starog kontinenta. Mlake reakcije i neodlučnost da ih se pravovremeno zaustavi daje im vjetar u jedra. Njihovo djelovanje uveliko umanjuje snagu i evropskih sankcija Rusiji zbog okupacije Ukrajine. S druge strane, oni neometano razvijaju mrežu i Putinov tim uvode nove igrače. Geopolitičke okolnosti mogle bi ovom timu dati ogromnu prednost nastavi li evropska politika igrati lošu igru diplomatskih ukora i prijekora. Bez ozbiljnih sankcija i uklanjanja politički korov će nastaviti da se širi.

Kada u timu diktatora i imperatora u pokušaju Vladimira Putina imate političke figure Orbana, Vučića, Milanovića, Dodika i njihove saveznike onda je sasvim realna opasnost novih ratnih žarišta, ovoga puta ne na obroncima Evrope, već unutar nje. Vrijednosti koje propagiraju, nalogodavac za kojeg rade i pretenzije koje imaju, nesumnjivo daju zaključiti da je rat itekako opcija. Prvenstveni plan pomenutih je kreiranje podloge za neometanu prohodnost ruskih interesa, koji bi u naredoj fazi omogućili Milanoviću i Vučiću da preko Dodika i Dragana Čovića potpale vatru u Bosni i Hercegovini. Jer, od hegemonizma Srbije i Hrvatske se nikada nije odustalo, a uz rusku pomoć i evropsku pasivnost realizacija tih težnji je realnost u bliskoj budućnosti.

Čini se da kontinuirana prijetnja ne samo srpsko-hrvatskih težnji na podjeli Bosne, nego i želja Beograda da preuzme kontrolu nad Crnom Gorom koja je odabrala demokratski put, još uvijek ne izaziva žamor u institucijama EU. A te institucije morale bi biti najbudnije. Onog trenutka kada proruska politička postavka na Balkanu i EU shvati da im ruska pomoć i momentum daju prostor da krenu u realizaciju planova, EU će teško moći učiniti bilo šta. Jer, Milorad Dodik im takve poruke bez problema i otvoreno šalje. Kako nedavno reče, on čeka prvu geopolitičku priliku i krenut će sa secesijom entiteta RS. Brisel je morao naučiti lekciju na Kataloniji, gdje je teškom mukom zaustavljen sukob, pa sličan scenarij spriječiti u BiH.

Ruski politički Specnaz koji čine ključni likovi ove priče uveliko pripremaju teren za djelovanje u različitim pravcima. Bosna i Hercegovina i ostale zemlje regije nemaju dovoljno ni snage ni kapaciteta da ih zaustave. Vrijeme je za evropsko buđenje i da im se jasno kaže – остановка!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.