Connect with us

BiH

‘Sarajevo safari’: Bogati stranci su sa srpskih položaja ubijali civile u opkoljenom Sarajevu

Published

on

Ko god je pomislio da je o četverogodišnjoj opsadi Sarajeva rečeno sve, da o agresiji na Bosnu i Hercegovinu više nema tajni, bude zaprepašten otkrivanjem novih činjenica i detalja.

Film Sarajevo safari slovenskog režisera i scenarste Mirana Zupaniča jedna je takva priča, šokantna, nevjerovatna, a istovremeno mračna i pesimistična. Istine o opsadi Sarajeva, koje su iznesene u ovom iskrenom i brutalnom dokumentarcu, koji će biti prikazan na ovogodišnjem AJBDOC-u, pomjeraju granice podnošljivog u razumijevanju rata.

 

Sarajevo safari je film koji govori o slabo poznatom fenomenu “lova na ljude”, zapravo, tačnije i preciznije, o bogatim strancima koji su dolazili na položaje Vojske Republike Srpske u okolini Sarajeva i odatle pucali po gradu, ubijajući civile.

Početna stanica, ona sa koje su “avanturisti” kretali u safari lov na ljude, bila je Beograd, kaže u intervjuu za Al Jazeera Balkans Miran Zupanič:

 

Beograd je tada imao normalne avionske veze s inostranstvom, a dalje je postojao specijalan logistički aranžman. Jedan izvor kaže da su ih iz Beograda vozili helikopterom Vojske Jugoslavije do Pala, prema drugom su ih transportirali cestama. Viši po rangu, moćniji i bogatiji su vjerovatno imali udobnije uslove za putovanje do Sarajeva.”

Šta je to ‘sarajevski safari’?

“Sarajevski safari” je bila specifična, normalnom umu nezamisliva vrsta lova, lova na ljude. U toku opsade Sarajeva je bilo bogatim strancima koji su platili određenu nadoknadu dopušteno da sa srpskih položaja pucaju na ljude u slobodnom dijelu grada. Žrtve su bili civili, koji su se u tom trenutku našli u snajperu tih okrutnih stranaca.

 

Koliko ljudi je, po Vašim saznanjima, učestvovalo u toj ‘igri’ ubijanja?

Taj fenomen je, dakako, bio i još uvijek ostaje ovijen velom tajne. Mi smo taj veo odmaknuli koliko je bilo moguće i tu vam ne mogu dati nikakav konkretan odgovor, jer ga ne znam. No, u svakom slučaju je bio potreban čitav lanac onih koji su nudili te lovačke aranžmane, onih koji su na safari išli i onih koji su brinuli za logistiku i organizaciju na terenu.

Foto: Privatni album: Miran Zupanič

Kada ste se prvi put susreli s tim fenomenom?

O “safariju” mi je prvi pričao moj producent Franci Zajc februara 2019. godine i meni je ta priča bila apsolutno šokantna. S Francijem i snimateljem Božom Zadravcem smo već u početku godine 1993. snimali u Bosni i Hercegovini. Oči Bosne je bio prvi i, mislim, jedini slovenski dokumentarac snimljen na tlu Bosne i Hercegovine u toku rata. Onda su oni bili u Sarajevu krajem ‘93 i početkom ‘94. godine i snimili još više materijala.

Osim ranjavanja Faruka Šabanovića, sve arhivske snimke u filmu Sarajevo safari snimila je naša ekipa. U stvari, Franci je najviše zaslužan za taj film, jer je on godinama tražio i onda i našao ljude koji su bili spremni o safariju pričati pred kamerom. Nažalost, bilo je i onih koji su prvo pristali na snimanje, pa su se onda predomislili. Strah je još prisutan poslije skoro 30 godina.

Koliko su vlasti na Palama učestvovale u organiziranju ‘Sarajevo safarija’?

Prema svjedočenjima, u organiziranju “safarija” sudjelovali su pojedini pripadnici Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije. Ko konkretno i na kojoj razini komandovanja, ili možda čak političkog odlučivanja, ne znam. O ulozi vlasti na Palama nemam informacija. Tu moram ispostaviti da nam namjera nije bila identifikacija konkretnih ljudi, jer nam, s obzirom na delikatnost teme, te informacije nisu ni bile dostupne.

Koliko znam, naš je film prvi koji javnosti otvara tu stravičnu priču. Ako ima ko programski interes i produkcijske resurse, može slobodno nastaviti tražiti dalje, ali moram odmah napomenuti da je skupljanje autentičnog i vjerodostojnog materijala izuzetno teško.”

Ko su bili učesnici ‘safarija’; iz kojih dijelova svijeta, kojih nacionalnosti?

Jedan izvor navodi Amerikance, Kanađane i Ruse, drugi Italijane. U svakom slučaju, to su bili dovoljno moćni i dovoljno bogati ljudi veoma specifičnog psihološkog profila”.

Je li među njima bilo ljudi sa prostora bivše Jugoslavije?

“Tu informaciju nije niko potvrdio.”

Da li je Beograd bio zborno mjesto za dopremu stranih avanturista na sarajevsko ratište?

“Beograd je tada imao normalne avionske veze s inostranstvom, a dalje je postojao specijalan logistički aranžman. Jedan izvor kaže da su ih iz Beograda vozili helikopterom Vojske Jugoslavije do Pala, prema drugom su ih transportirali cestama. Viši po rangu, moćniji i bogatiji, vjerovatnu su imali udobnije uslove za putovanje do Sarajeva.”

Svjedočenje srpskog dobrovoljca iz Paraćina otkriva da su bili odjeveni u lovačku opremu. Kakav je bio profil ljudi koji su dolazili ubijati građane Sarajeva – bogati, politički utjecajni, psihopate, avanturisti?

“Naš film otvara više pitanja nego što daje odgovora. Sasvim sigurno je da u toj laboratoriji zla koju zovemo kugla zemaljska postoji i posebna vrsta ljudi koji su bez ikakvog vanjskog povoda spremni pucati na bilo koga ko im se nađe na nišanu: na dijete, na majku, na bilo kog anonimnog muškarca ili ženu. Kakvi unutrašnji porivi ih tome vode? Kakvo zadovoljstvo im to nudi? Kakvu moć posjeduju da im to netko organizira? Odakle dolaze i kamo se vraćaju?

Tu je bezbroj pitanja na koja nemam odgovore. Ali, nije samo to: strane obavještajne službe su pratile taj fenomen i sve tako izgleda da niko iz međunarodne zajednice nije intervenirao na način da se taj ‘safari’ zaustavi. Zašto ne? To je za mene najznačajnije pitanje.

Da li su sve to plaćali i imate li saznanja koliko je to koštalo, kolika je bila tarifa za učestvovanje na ‘safariju’, gdje su imali priliku ubijati ljude kao lovinu?

Da, stranci su plaćali velike svote novca, ali niko mi nije znao reći koliko konkretno je to bilo. Jedan svjedok tvrdi da su tarife bile više ako su pogodili dijete. Taj isti svjedok, koji je i sam bio više puta prisutan na tom lovu na ljudske glave, kaže da se najviše pucalo iz rejona Grbavice.

Dozvolite da kažem još nešto. U karijeri sam snimio mnogo filmova, a nijedan nije bio ni približno tako mračan kao taj. Tako crn i tako pesimističan. Ali, sa druge strane, čini mi se izuzetno važno da svi koji imamo tu mogućnost – širimo znanje o fenomenologiji zla koje je u ljudskom biću. Da bi se tom zlu znali suprotstaviti. Ali, ne s vlastitim zlom, već s pojedinačnim i zajedničkim dobrim”,. kazao je Miran Zupanič.

BiH

Hadžidedić upozorava: „EUFOR bi mogao izaći na entitetske linije i podijeliti BiH! (VIDEO)

Published

on

By

Gost na Face TV bio je Prof. Zlatko Hadžidedić. Prilikom gostovanja iznio je niz šokantnih tvrdnji.
Salihović: “Šta se dešava sa EU?”
Hadžidedić: “Imali su dogovor sa domaćim snagama da se javno kaže da je Evropa pristala na pregovore, a da se sutradan Izborni zakon po Čovićevoj mjeri ubaci u Parlament! Amerikanci natjerali Schmidta da nametne tehničke izmjene kako bi se spriječilo ono što je Evropa već bila ostvarila! To je bilo dogovoreno između SNSD-a, HDZ-a, Trojke i EU!”

Salihović: “Šta BiH dobija usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici?”

Hadžidedić: “Sa pravne strane ne dobiva ništa, ali ima simboličku težinu!”

Salihović: “Vjerujete li da će imati političke posljedice?”

Hadžidedić: “Ne vjerujem! Oni koji su pravili Dejton bili su svjesni da su uskratili unutarnji suverenitet BiH, pa su uveli visokog predstavnika! BiH ne može postojati bez unutarnjeg suvereniteta, bez vlastitog kapaciteta! Mi smo jedina takva država!”

Salihović: “Obraćanje O’Briena… Kako gledate na to njegovo iznošenje nove politike prema BiH? Je li Amerika pokazala veću zainteresovanost?”

Hadžidedić: “Pa sigurno! Oni su pokazali nezainteresovanost tokom Bidenove administracije! Dolazili su da ugađaju Dodiku i Čoviću!”

Salihović: “Jeste li očekivali da bude tako direktan?”

Hadžidedić: “Od njega jesam! Dodika su doveli Amerikanci! On nije Putinov čovjek! Strane se ne mogu mijenjati! Za to se gubi glava!”

Salihović: “Je li Dodika trebalo maknuti sa pozicije? Jedino ga je Schwarz-Schilling htio smijeniti…”

Hadžidedić: “… i onda je uklonjen Schwarz-Schilling! Očigledno je Dodik nekome trebao!”

Salihović: “Rekli ste ćemo se – čak iako uđemo ovakvi u EU – raspasti…”

Hadžidedić: “Hoćemo! Sa ovakvim ustavom u kojem ne postoji unutarnji suverenitet, samo vanjski, ne možemo dalje!”

Cijelo gostovanje prof. Zlatka Hadžidedića pogledajte u videoprilogu Face.tv.

Nastavi čitati

BiH

U RS-u plate po modelu “keš u ruke”. Prvi su u redu Dodik, Višković, Stevandić…

Published

on

By

Prema dopunama Zakona, poslodavac platu i druga lična primanja radniku isplaćuje u gotovom novcu ako ne može da je primi putem tekućeg računa, ukoliko ta blokada “niјe zasnovana na pravosnažnoј sudskoј, upravnoј ili drugoј odluci nadležnog organa”

Najviši zvaničnici bh. entiteta Republika Srpska (RS) Milorad Dodik, Radovan Višković i Nenad Stevandić mogli bi ubuduće primati platu u gotovini umjesto na račun u banci i tako zaobići američke sankcije.

To im je omogućeno izmjenama Zakona o radu, koje je Narodna skupština RS usvojila 19. aprila.

Predsjednik ovog bh. entiteta Milorad Dodik, premijer Radovan Višković i predsjednik Skupštine Nenad Stevandić pod sankcijama su Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva finansija.

Banke su im ugasile račune sredinom marta, ubrzo nakon posjete Sarajevu pomoćnice američkog ministra finansija Ane Moris (Anna Morris), koja je upozorila da će se i banke naći na udaru sankcija ukoliko i dalje budu poslovale sa osobama sa “crne liste”.

Na njoj se nalazi više od 40 pojedinaca i organizacija iz Bosne i Hercegovine, zbog korupcije, terorizma i kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Šta predviđa zakon?

Prema dopunama Zakona, poslodavac platu i druga lična primanja radniku isplaćuje u gotovom novcu ako ne može da je primi putem tekućeg računa, ukoliko ta blokada “niјe zasnovana na pravosnažnoј sudskoј, upravnoј ili drugoј odluci nadležnog organa”.

Prije isplate plate, poslodavci moraju da dostave pismeno obavještenje Poreskoj upravi RS o načinu i razlogu isplate, te podacima o radniku.

Način isplate će urediti Ministarstvo finansija, ali nije precizirano na koji način će se uplaćivati porezi, doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje, kao i ostala davanja koja su dio bruto plate svakog radnika.

Za kršenje zakona, predviđene su drakonske kazne, do 200.000 maraka.

U obrazloženju zakonskog rješenja nije eksplicitno navedeno zašto se mijenja, ali je navedeno da su “pravo na rad, slobodu rada i zaradu” bez diskriminacije garantovana Ustavom RS.

Danijel Egić, ministar rada i boračko invalidske zaštite RS potvrdio je u Skupštini RS da se radi o “rješavanju problema” za osobe u RS koji se nalaze na američkoj listi sankcija.

Vlasti u RS posljednjih nekoliko godina aktivno pokušavaju da suzbiju isplatu plate “u koverti”, obzirom da pojedini poslodavci dio plate radnicima isplaćuju na bankovni račun, a dio u gotovini, “na ruke”.

Time entitetske institucije ostaju bez značajnog novca na godišnjem nivou, obzirom da taj dio plate nije oporezovan.

Poreska uprava RS je krajem prošle godine sa ciljem suzbijanja ove prakse pokrenula medijsku kampanju “Reci NE plati u koverti”, a tokom 2021. akciju “Deblja koverta, tanja penzija”.

Iz ove institucije nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) kako oni komentarišu zakonski prijedlog, ni kako bi uplata poreza trebalo da funkcioniše.

“Svi će moći da isplaćuju keš”

Ekonomska analitičarka i bivša ministarka finansija Republike Srpske, Svetlana Cenić, za RSE je rekla da će svi privatnici imati pravo da isplaćuju keš svojim zaposlenima, a “oni neka kontrolišu”.

“Prvo su suzbijali isplatu na ruke, ali sada su dozvolili, ali kome? Kome je ukinut račun. Pa, zašto, i ovi će reći, nemamo račun, i šta će, moramo isplatiti u kešu. Hajde, neka oni dokažu zašto nema račun”, kaže Cenić.

Ona dodaje da taj zakon sigurno “pada na Ustavnom sudu”, jer je u pitanju diskriminacija.

“Jednima može, jer su vanredne okolnosti, pa što ne bi i oni imali vanredne okolnosti”, pita Cenić.

Ekonomistkinja pojašnjava da svačija tajnost u banci mora biti zagarantovana i da se ne može bez sudskog naloga dolaziti do podataka o računu. Prema njenom mišljenju, o cijelom slučaju je trebalo da se oglasi Agencija za bankarstvo RS, te da oni kontaktiraju OFAC.

“Da vidi način na koji će se isplaćivati plate ljudima, jer to i Sjedinjene Američke Države znaju, da ne možete ukinuti nekome naknadu za rad. To je kršenje ljudskih prava, to i SAD znaju, ali isto tako neće trpjeti obesmišljavanje i omalovažavanje sankcija”, naglašava Cenić.

Ona ističe da je svaki zakon u RS potpuno obesmišljen “time što je nešto dozvoljeno nekome, nekome nije”, te da vlastodršci “krše zakone koje sami donose”.

Šta će se isplaćivati zvaničnicima?

Banjalučki advokat Vladimir Dragičević rekao je za RSE da je jasan cilj i smisao dopuna Zakona o radu, ali, da bi ispunile ono što vlasti žele, morale su biti preciznije.

“Smatram da je tekst te odredbe trebao biti malo precizniji kako bi se još više spriječile potencijalne zloupotrebe te odredbe, jer samo navođenje bez presude suda u tekstu, možda nije dovoljno da se spriječe zloupotrebe”, smatra Dragičević.

Prema njemu, dobar korak je određivanje visoke kazne, koja je u poređenju sa drugim novčanim kaznama iz Zakona o radu “višestruko veća od ostalih”.

On takođe podsjeća na problem uplate poreza i doprinosa, te će, pretpostavlja, biti potrebno mijenjati i druge zakone.

“Doprinose je nemoguće uplatiti u gotovom novcu, morali bi izmjeniti i Zakon o doprinosima, i mnoge druge podzakonske akte Poreske uprave”, kazao je Dragičević.

Dodaje da se postavlja i pitanje da li će zvaničnicima kojih se direktno tiču dopune Zakona biti isplaćivana bruto plata.

“Po Zakonu o radu, termin ‘plata’ podrazumijeva bruto platu. Po Zakonu o doprinosima radnik nema mogućnost da sam sebi uplaćuje doprinose”, upozorava Dragičević.

On naglašava da, iako je tendencija u cijelom svijetu da se gotovinski novac izbacuje iz upotrebe, ova odredba sve mijenja i vraća u prošlost.

Otvaranje Pandorine kutije

Potpredsjednik Narodne skupštine RS i član poslaničke grupe Pokret za državu, Mirsad Duratović, za uvođenje plate “na ruke”, upozorava da se time otvara Pandorina kutija.

“Predlagači su svjesni činjenice da bez obzira koji način uvedu da oni isplaćuju platu, da oni koji su stavili sankcije i koji su doveli do toga da banke pogase račune i ne učestvuju u tim finansijskim sankcijama, ne može očekivati da se na istom udaru neće naći druge institucije”, naglašava Duratović.

On ocjenjuje da uvođenjem gotovinskog plaćanja postoji mogućnost da institucije koje tako isplaćuju plate dođu pod sankcije.

“Kud nas to vodi, gdje ćemo završiti”, pita Duratović.

Ipak, on ocjenjuje da treba pričekati da krene provođenje tog zakona.

“Jasno je da to nije u redu, trebalo bi tu ići i izmjene drugih zakona, ne može se samo izmjeniti Zakon o radu. Ono što je navedeno u onom članu, zašto, kad i u kojem slučaju se može isplatiti plata direktno u gotovini, ostavilo je širok prostor za jako puno malverzacija za one koji to i danas rade, isplaćuju platu u kovertama”, smatra Duratović.

Šta kažu važeći zakoni?

Prema entitetskom Zakonu o radu, “plate se isplaćuju samo u novcu, na tekući račun radnika, osim ako zakonom nije drugačije određeno”. Poslodavac je takođe dužan da radniku uruči pismeni obračun plate.

Za povrede prava radnika, uključujući i isplaćivanje dijela plate “u koverti”, zakon predviđa kazne od 2.000 do 20.000 maraka.

Zakon o unutrašnjem platnom prometu RS pojašnjava da Vlada donosi uredbu “kojom se uređuju način i uslovi po kojima poslovni subjekti mogu vršiti plaćanje u gotovom novcu”.

Prema definiciji u ovom zakonu, gotovinsko plaćanje se može odnositi na direktnu predaju gotovog novca između učesnika.

Nastavi čitati

BiH

Ognjen Bodiroga: “Okruženi smo NATO-m, igramo se vatrom, ja ne znam pušku očistiti”

Published

on

By

Poslanici skupštinske većine, predvođene SNSD-om, rano jutros usvojili su Izborni zakon Republike Srpske.

Poslanik SDS-a Ognjen Bodiroga je tokom diskusije postavio ko će priznati rezultate izbora u RS-u, koji bi bili održani po paralelnom, entitetskom izbornom zakonu.

“Ko će nam dati legitimitet izbora? Okruženi smo NATO-om, igramo se vatrom ovdje, ljudi. Ja ne znam ratovati, ne znam pušku očistiti, kao ni cijela moja generacija”, kazao je on.

Nastavi čitati

Najčitanije