U karijeri koja traje više od pet decenija snimila je veliki broj hitova, održala stotine koncerata, a iako u penziji, ne odriče se druženja sa vjernom publikom. Danas živi u Švedskoj, u malom mjestu 90 kilometara od Stockholma, pjevački je aktivna, a najviše uživa u šetnjama i vremenu provedenom sa porodicom i unucima.

Naš poziv ju je tamo i zatekao, a odmah je najavila skori dolazak u BiH u martu mjesecu jer, kaže, voli biti u Sarajevu uz ramazan. Prkosi vremenu, a kako ističe, godine su samo broj.

– Godine me ne interesuju. Penzionisana sam već sedam godina. Nedavno sam pjevala u Švicarskoj. Nastupam jednom ili dva puta mjesečno, zavisno od toga kako sam raspoložena – govori nam na početku razgovora.

Suljaković je rođena u Maglaju, 29. septembra 1949. godine. S radošću se sjeća dana svog djetinjstva.

– Odrasla sam na selu, ništa beton, samo kamen i trava. Volim svoje rodno selo Misurići, koje odmilja zovem “država Misuri”. U porodici je bilo šestero djece, sad nas ima četvero. Habiba i Salko su bili moji mama i babo. Sa moje 22 godine, 1971. je otkriven moj talenat za muziku, ali se to znalo još u osnovnoj školi. Tada bi me snimili na kasetofon kako pjevam pjesmicu, a onda se slušalo od razreda do razreda na časovima muzičkog. Učitelji su mi u šali govorili da sam buduća pjevačica. Na mojim muzičkim počecima uzori su mi bili Vida, Muharem, Šaban, Azemina Grbić. To su bili i moji počeci sa njihovim pjesmama, a prva je bila Šabanova – prisjetila se pjevačica.

Njeni muzički počeci u vezi su s kafanom, gdje je sedam godina pjevala prije snimanja prvog singla “Otišla je ljubav s našeg kućnog praga” 1978. godine. Nekada izuzetno popularnom “Južnom vetru” pridružila se 1981. godine. Od čuvene petorke “Južnog vetra” ostali su Dragana Mirković, Mile Kitić, Kemal Malovčić i Šemsa, a odlazak pokojnog Sinana Sakića Suljaković nije preboljela.

– Nažalost, više nismo svi tu. Srce me boli, kao da sam ga rodila. Uvijek kada se nas preostalih četvero okupimo, ja sam najtužnija. Tada mi je najteže pjevati, a vrisnula bih do neba da se čuje – s tugom u glasu nam govori.

Tokom desetogodišnje saradnje sa “Južnim vetrom” nastupala je širom Evrope i punila dvorane i stadione. Hitovima koje je tokom ovog perioda snimila ni danas ne jenjava popularnost, bez obzira na smjenu generacija.

– Ne znam gdje smo sve nastupili, svaki koncert je bio poseban, Skoplje, Banja Luka… Teško mi je odvojiti neki. Bili smo jedan po jedan, lom, i dan-danas trajemo – nastavlja naša kraljica folka.

Prekretnica u karijeri bio joj je album sa naslovnom pjesmom “Pristajem na sve”, koji je snimila 1986. godine, a prodat je u tiražu od 850.000 primjeraka.

– Prije toga sam sa “Južnim vjetrom” imala i pjesme “Verna u ljubavi”, “Uzmi me, majko, u krilo svoje”, “Prevareni ne vjeruju više”, pa je potom došla “Pristajem na sve”. Ta pjesma mi nije promijenila život jer sam ja uvijek ista, kako tada, tako i dan-danas. Možda je promijenila u smislu da sam imala koncerte, mada sam više, iskreno, voljela kafane. Taj uspjeh me je natjerao da idem na koncerte. Ništa me nije promijenilo kao insana. Uvijek sam bila prizemljena, i dan-danas možda i previše. Trud ipak nije bio uzalud, veliko je to priznanje i drago mi je da me ljudi zovu, možda ja ne pristanem, ne dogovorim, ne odem. Mnogo toga sam se odrekla da bih bila kako treba, da moji unuci idu dignute glave kod njihove nane – ponosna je Suljaković.

Koliko su njene pjesme omiljene u narodu svjedoči činjenica da se ustalila izreka “pusti Šemsu da izginemo” jer bez njene pjesme nema ni derneka ni dobrog provoda.

– Uvijek se nasmijem koliko je naš narod duhovit i pored svih problema. Uprkos svemu, oni nastavljaju da smišljaju te smiješne rečenice. Simpatično mi je to – govori Šemsa.

Na pitanje ima li neku neostvarenu želju u životu, kaže da je nema.

– Pod broj jedan, hvala Bogu, djeca su mi zdrava. Nana se isto tako ne da, još potrči, još ide da pjeva. Šta više poželjeti? Ništa. Mašallah i neka traje. Ipak, ne očekujte neki veliki koncert u Sarajevu. Sve je bilo i prošlo. Ako se desi neka pjesma, bit će onako za moju dušu. Hit mi ne treba, imam ih koliko hoćete, napretek i za dva života. Samo bih ušla u studio da se prisjetim nekih prošlih vremena – iskrena je pjevačica.

U porodici za sada ne vidi svog nasljednika u muzici.

– Prdnuo im slon na uho, da izvinete. Svima. Jedino ako od unučadi djeca budu povukla tu muzičku crtu na nanu. Ja sam je povukla od moje nane, očeve majke – kroz smijeh nam govori.

– Da li oni nemaju vremena, ne znam, ali ne želim da sve uvijek ja forsiram. Dobra sam sa svima, a baš nedavno sam u Švicarskoj sa Kemalom Malovčićem gostovala u jednom klubu. Sa Draganom se čujem, ali ne baš često kao nekad. Trka-frka za životom, svako ima svoje obaveze – kaže Suljaković.

Prokomentarisala je i današnju muzičku scenu.

– Od toliko pjevača, recimo na “Zvijezdama Granda”, odvoji se jedan ili dva i traju ko abdest. Ja pjevam pjesme koje sam snimila prije 30-40 godina i koje danas djevojčice pjevaju. To su pjesme. Te pjesme, gdje dolje mora ići titl, ne cijenim. Kako će raja sjesti, popiti, naježiti se na takav tekst. Nema od toga ništa. Čast izuzecima jer ima stvarno finih pjevača i pjevačica. Aleksandra Prijović pjeva za četiri pjevačice. Tu je i Tanja Savić, naši Emina Tufo, Amela Zuković, Nihad Alibegović… Jako volim slušati Ferida Avdića, pogotovo sevdalinke. Hanka Paldum je bez konkurencije. Više se može nabrojiti u komšiluku, ali šta možemo. Bosanci su vazda pjevali, ali nema ko da ih podrži, da ih pogura – zaključuje Šemsa na kraju razgovora.