Šerijatski stav o abortusu

Šerijatski pravnici prilikom definiranja stava o abortusu uzimaju u obzir slijedeće dvije okolnosti:

Prva: abortus nakon udahnuća duše u plod je zabranjen (haram) po jednoglasnom stavu (idžma) islamskih pravnika.

Druga okolnost: abortus prije udahnuća duše u plod je:
dozvoljen (džaiz) kod hanefija i šafi‘ija;
dozvoljen prije četrdesetog dana trudnoće kod hanbelija;
apsolutno zabranjen kod malikijskih pravnika kao i kod dijela šafi‘ijskih i hanbelijskih pravnika.

U odnosu na starosnu dob zametka u materici, islamski pravnici pitanje abortusa posmatraju kroz slijedeće tri faze:
– Prva faza: abortus nakon stotinu dvadeset dana od početka trudnoće smatra se nedozvoljenim ubistvom (katlun-nefs elleti harremellah).

Prema pouzdanim hadisima duša biva udahnuta u plod nakon navršenih stotinu dvadeset dana trudnoće, kao što je hadis kojeg prenosi Ibn Mes’ud, r.a.: “Pričao nam je Allahov Poslanik, a.s., a on je istinoljubiv i istinu govori: ‘Čovjek se stvara u utrobi majke četrdeset dana kao sjeme (nutfe). Zatim bude isto toliko vremena zakvačak (‘aleka), pa bude isto toliko kao gruda mesa (mudga). Zatim Allah pošalje meleka da mu udahne dušu, i naredi da mu zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, njegova djela i hoće li na Ahiretu biti nesretan ili sretan…“ (muttefekun alejhi). Konsenzusom islamskih učenjaka (idžma) abortus nakon tog perioda nije dozvoljen, osim u dva slučaja:
ako pouzdani medicinski nalazi pokažu da je majka životno ugrožena nastavkom trudnoće;
ako se utvrdi da je nastupila smrt ploda u maternici.
– Druga faza: abortus u periodu kraćem od stotinu dvadeset, a dužem od četrdeset dana trudnoće smatra se, prema mišljenju većine islamskih učenjaka (džumhur), zabranjenim (haram) iako Šerijat taj čin ne tretira jednako ubistvu (katlu-n-nefs).

– Treća faza: abortus u periodu kraćem od četrdeset dana trudnoće je, također, zabranjen (haram) po mišljenju većine klasičnih islamskih pravnika i savremenih šerijatskih akademija prava. Na temelju ovog mišljenja se danas daju fetvu po ovom pitanju, smatrajući da:
abortus nije dozvoljen u različitim fazama, osim iz opravdanog šerijatskog razloga i u krajnje ograničenim slučajevima;
abortus u trećoj fazi, u periodu do četrdesetog dana trudnoće, dozvoljen je (džaiz) samo u slučaju legitimnog šerijatskog interesa (masleha) ili otklanjanja očekivane štete (darer mutevekka’a). Nije dozvoljen (gajru džaiz) abortus u ovoj fazi iz bojazni od poteškoća u odgoju djece ili ubjeđenja da je dovoljno to što supružnici imaju od djece.
Islamski učenjaci danas daju fetvu prema gore navedenim fazama, vodeći se time da je abortus štetan po potomstvo, da otvara vrata neredu koji treba prevenirati, shodno 205. ajetu sure El-Bekare: „…nastoji napraviti na Zemlji nered,  ništeći usjeve i potomstvo. – A Allah ne voli nered!“

Na pitanja o abortusu u više navrata je odgovarao i fetva-i-emin IZ u BiH dr. Enes Ljevaković. Odgovori se mogu pogledati na internet stranici: www.rijaset.ba na pitanja naslovljena kao: Asistiranje pri obavljanju abortusa; Abortus u 4. sedmici zbog zdravlja; Abortiranje malformisanog djeteta; Zlostavljanje i abortus; Abortus zbog komplikacija; Stav o abortusu; Abortus; Kefaret za abortus i dr.

Keffaret za abortus

Na pitanje da li je moguće ili je obavezno platiti kefaret (iskup) za namjerno učinjen abortus, fetva-i-emin je odgovorio: „Prema stavu našeg mezheba za namjerno izazvani abortus nije obavezan keffaret, ali je preporučen.

Neke pravne škole (šafi‘ije i hanbelije) smatraju da je keffaret u ovom slučaju obaveza, a ne samo preporuka. Keffaret se ne sastoji u plaćanju, nego u postu dva mjeseca uzastopce, kako se navodi u suri En-Nisa’, 92. ajet. Abortus je zabranjen bez opravdanog razloga u bilo kojoj fazi života zametka, a nakon 120 dana od momenta začeća  apsolutno je zabranjen osim u krajnjoj nuždi, radi spasa života majke.

Za namjerno izazvani abortus neophodno je učiniti teobu i istigfar – pokajanje i traženje oprosta grijeha od Allaha.“

Iz navedenog se može jasno uočiti intencija (mekasid) Šerijata da se abortus ne čini osim u iznim slučajevima krajnje nužde i uvažavanja dijagnoze pouzdanih ljekara o zdravstvenom stanju majke i djeteta. Kao i to da oni koji izaberu abortus iz straha za nafakom čine grijeh i krše zabranu iz 31. ajeta sure El-Isra: „Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.“
Prema pozitivnim zakonskim regulativima u BiH, prekid trudnoće se može izvršiti do navršene desete sedmice trudnoće. Izuzetno se može izvršiti i nakon desete sedmice kada je:
– majka teško zdravstveno ili životno ugrožena,
– moguće na osnovu medicinsko-naučnih saznanja utvrditi da će se roditi dijete sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima,
– do začeća došlo izvršenjem krivičnog djela.

Abortus nakon počinjenog bluda

Ukoliko je plod nastao kao posljedice počinjenog bluda, onda se uz grijeh činjenja bluda činom abortusa, radi uklanjanja rezultata zinaluka, čini jasno neprijateljstvo i prelazak Allahovih granica (hududullah), o čemu se u 1. ajetu sure Et-Talak kaže: „ …To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sâm sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti.“

Abortus u slučaju malformisanog djeteta

Po pitanju medicinskog nalaza koji ukazuje na ozbiljne poteškoće u razvoju ploda i mogućeg deformiteta djeteta nakon poroda, islamski pravnici, općenito gledajući, ne dozvoljavaju uvijek niti kategorički zabranjuju opciju abortusa, ostavljajući postupanje po savjesti i na izbor supružnicima da u dogovoru sa pouzdanim ljekarima donesu vlastitu odluku, oslanjajući se na Allaha i jačinu vlastitog imana.

U praksi, fetva po ovom pitanju se daje po svakom posebnom slučaju, uz uvažavanje liječničke dijagnoze, uz redovnu preporuku da abortus bude izbor samo u krajnjoj nuždi (darura).

Autor: Senad Ćeman

islam.ba