Gostujući nedavno u Banjaluci na tribini “Hoće li biti Trećeg svjetskog rata?“, Milomir Marić je negirao postojanje logora u Prijedoru, tvrdeći da bodljikava žica nije bila u njihovom krugu. Tokom tribine pokreta “Odbrana Srpske“ on je rekao i da je cijeli svijet obišla fotografija Fikreta Alića, “čovjeka koji stoji iza žice, koji je izgladnio“.

“Ali taj fotograf našao jednog neuhranjenog mršavog čovjeka i slikao sliku koja će obilježiti našu historiju. Mi ne možemo izaći iz te priče. Poslije su ga ugojili, vodili i prikazivali u cirkusu u Amsterdamu i Briselu, kao mečka kada igra. Ja sam to pričao na TV-u, mene je nazvao Fikret i tuži me sudu, da sam se poigravao sa žrtvama iz logora smrti, kako su oni rekli”, ispričao je Marić tokom nastupa.

Detektor je ranije pisao da su bivši prijedorski logoraši podnijeli zajedničku prijavu srbijanskom Regulatornom tijelu za elektronske medije (REM) protiv Happy TV-a nakon što su, kako su naveli u emisiji “Dobro jutro, Srbijo”, iznesene neistine o logorima u Prijedoru, te uputili poziv predsjedniku Aleksandru Vučiću da dođe s voditeljem Marićem i Predragom Antonijevićem da odaju počast žrtvama “Omarske”, “Keraterma” i “Trnopolja”.

Članica REM-a je, nakon tri mjeseca od podnošenja prijave, potvrdila da su obustavili postupak, odnosno odbacili prijavu protiv Happy TV-a koju su podnijeli bivši logoraši iz Prijedora, da bi Upravni sud Republike Srbije zaključio da REM nije imao pravo da obustavi postupak u kome je morao obezbijediti i učešće prijavitelja, te da će REM ponovo odlučivati o ovoj prijavi.

Poslije preuzimanja vlasti u Prijedoru i na okolnim područjima, srpske snage su zatočile hiljade muslimana i Hrvata u zatočeničke logore “Omarska”, “Keraterm”i “Trnopolje”, utvrđeno je u presudi Mići Stanišiću koji je tokom rata bio ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS) i Slobodanu Župljaninu, bivšem načelniku regionalnog centra policije u Banjaluci.

Njih dvojica su osuđeni u Haškom tribunalu na po 22 godine zatvora, a proglašeni su krivima za progon, ubistva i mučenje. Župljanin je osuđen i za istrebljenje.

U presudi Stanišiću i Župljaninu, Pretresno vijeće je zaključilo da je “oko logora bila ograda od bodljikave žice, koja je podignuta neposredno prije nego što su zatočenici iz ‘Keraterma’ i ‘Omarske’ dovedeni u ‘Trnopolje’, krajem jula 1992. godine, ali je uklonjena dan kasnije”. Pored toga, Pretresno vijeće ne smatra da odsustvo ograde predstavlja odlučujući faktor koji definiše karakter nekog zatočeničkog logora i zaključuje da tokom svog postojanja “Trnopolje” jest bilo zatočenički logor.

Presudama Tribunala u Hagu je utvrđeno da je najmanje 11.000 ljudi zatočeno u raznim zatočeničkim centrima u Prijedoru. Kroz logor “Keraterm” je prošlo više hiljada zatočenika, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. U jednom periodu istovremeno je bilo zatočeno do 1.500 ljudi.

Srpske snage su ubile najmanje 190 muškaraca – Bošnjaka – u prostoriji 3 u Keratermu, 24. i 25. jula 1992. ili približno tih datuma, utvrđeno je u presudama Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku RS-a i Ratku Mladiću, nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske RS-a, osuđenima na doživotne kazne zatvora.

Osporavanje presuda

Marić je nazvao lažima knjigu “Svjedok genocida“, koju je napisao američki novinar Roy Gutmman i za koju je dobio Pulicerovu nagradu.

“Čak i prvi haški optuženik Duško Tadić, ja sam ga gledao na CNN-u, kaže uhapšen srpski Eichmann. Stražar njega vodi, prijavila ga njegova snaha udata za njegovog brata u Njemačkoj, on je bio gastarbajter. Instruktor karatea. U vrijeme kada se to dešavalo u Prijedoru, on nije bio tamo, ali je trebao u direktnom prenosu predstaviti srpske naciste. Duško Tadić je na kraju i oslobođen, traži neku odštetu od Tribunala“, rekao je Marić.

Prvi haški optuženik Duško Tadić osuđen je 2000. godine na 20 godina zatvora zbog zločina u logoru “Omarska” u Prijedoru, počinjenih tokom 1992., dok je bio predsjednik lokalnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) u Kozarcu.

Za Tadića je utvrđeno da je tokom napada na Kozarac i okolno područje učestvovao u sakupljanju i prisilnom premještanju civila u zatočeničke logore. Kao dio grupe Srba, udarao je rukama i nogama jednog zatočenika, sve dok se ovaj nije onesvijestio. Jednom zatočeniku je prijetio nožem, a onda ga je ubo. Tadić je, prema presudi, ubio dvojicu muslimanskih policajaca u Kozarcu 26. maja 1992., te je učestvovao u ubistvu petorice muškaraca u Jaskićima, selu pored Prijedora.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2008. godine je odobrio prijevremeno puštanje Tadića na slobodu, nakon što je odslužio više od dvije trećine 20-godišnje zatvorske kazne za zločine u Prijedoru.

Ranije je Marić tvrdnje iznosio u Srbiji, gdje ne postoji zabrana negiranja ili umanjivanja zločina počinjenih u BiH. Ali je izmjenama Krivičnog zakona takva praksa u BiH zabranjena. Državno tužilaštvo do sada je podiglo svega tri optužnice za negiranje zločina ili veličanje ratnih zločinaca, od kojih je jedna odbačena, a druge dvije spojene u jedan predmet protiv Vojina Pavlovića, kome se trenutno sudi.

Proruski stavovi

Tokom predavanja, Marić je iznio stavove o globalnim geopolitičkim izazovima, aktuelnim sukobima u svijetu i situaciji u kojoj se nalaze Srbija i bh. entitet Republika Srpska. Kazao je da nije bilo jasno da li će se zaratiti u Ukrajini.

“Čak i [Volodimir] Zelenski, kada su mu američke obavještajne službe govorile da će ga Rusija napasti, on je rekao kako njegove obavještajne službe ne govore da će Rusija napasti. Čak i Putina da su pitali u predvečerje rata u Ukrajini da li će napasti, on je rekao da neće. Bukvalno Rusija je uvučena u taj rat, jer je neko zaključio da je to posljednji trenutak da se obračunaju s Rusima, jer će kasnije biti kasno“, istakao je Marić.

On je rekao da Amerikanci i Evropljani imaju plan da podijele Rusiju, za šta postoji plan – jer Rusija raspolaže nezasluženo ogromnim prirodnim bogatstvima i da “to nisu nacionalna nego opštečovječanska bogatstva i ne pripadaju Rusima nego onom ko je u stanju – ko to može da oduzme“.

“Angela Merkel [bivša njemačka kancelarka] je imala hrabrosti da kaže da oni, potpisujući mirovne sporazume, nisu htjeli da naprave mir u Ukrajini. Putin nije tražio ništa nego da se zaustavi progon ruskog stanovništva u pokrajinama u Donbas i Luganjsk, neku vrstu autonomije je tražio da ostanu u Ukrajini. Angela Merkel je rekla, a pridružio se i [Francois] Hollande [predsjednik Francuske], mi smo samo na terenu da naoružamo Ukrajinu po NATO standardima i da je pošaljemo da ratuje s Rusijom“, izjavio je Marić.

Navodi o prirodi rata u Ukrajini, koje je Marić iznio, često se mogu naći u proruskim medijima u BiH i Srbiji, kao i na ruskim državnim medijima poput RT-a i Sputnika, u kojima se nerijetko nalaze sadržaji koji se kose s utvrđenim činjenicama, te ih stručnjaci smatraju dezinformacijama, o čemu je Detektor ranije izvještavao.

Kao RT ili Sputnik, Marić nije ponudio nijedan od dokaza kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje te večeri.

Diskreditacija sudova pred kojima su optuženi Rusija ili ruski državljani dugo je prisutna dezinformacijska strategija Kremlja, kako bi zaštitili svoje aktivnosti i vladu od međunarodne odgovornosti, a prikazali Ukrajinu kao počinioca zločina, pokazala je analiza Detektora.

Ruski mediji širili su lažnu vijest da je Međunarodni sud pravde u februaru 2024. zaključio da Rusija nije agresor, izvrćući tvrdnje u predmetu u kojem je Ukrajina tužila Rusiju za kršenje Konvencije o suzbijanju finansiranja terorizma i zabrani svih oblika rasne diskriminacije.

Tužba se odnosila na početak ruske okupacije dijelova regija Donjeck i Lugansk, kao i Krima tokom 2014., bez spominjanja invazije punih razmjera iz 2022. godine. Ukrajina, kao tužitelj, nije zahtijevala da Sud prepozna Rusiju kao agresora, a Sud je pronašao činjenice o ruskom kršenju međunarodnog prava.