Connect with us

BiH

Sraman govor Milomira Marića u Banjaluci: Logoraša upoređivao sa medvjedom

Published

on

Gostujući nedavno u Banjaluci na tribini “Hoće li biti Trećeg svjetskog rata?“, Milomir Marić je negirao postojanje logora u Prijedoru, tvrdeći da bodljikava žica nije bila u njihovom krugu. Tokom tribine pokreta “Odbrana Srpske“ on je rekao i da je cijeli svijet obišla fotografija Fikreta Alića, “čovjeka koji stoji iza žice, koji je izgladnio“.

“Ali taj fotograf našao jednog neuhranjenog mršavog čovjeka i slikao sliku koja će obilježiti našu historiju. Mi ne možemo izaći iz te priče. Poslije su ga ugojili, vodili i prikazivali u cirkusu u Amsterdamu i Briselu, kao mečka kada igra. Ja sam to pričao na TV-u, mene je nazvao Fikret i tuži me sudu, da sam se poigravao sa žrtvama iz logora smrti, kako su oni rekli”, ispričao je Marić tokom nastupa.

Detektor je ranije pisao da su bivši prijedorski logoraši podnijeli zajedničku prijavu srbijanskom Regulatornom tijelu za elektronske medije (REM) protiv Happy TV-a nakon što su, kako su naveli u emisiji “Dobro jutro, Srbijo”, iznesene neistine o logorima u Prijedoru, te uputili poziv predsjedniku Aleksandru Vučiću da dođe s voditeljem Marićem i Predragom Antonijevićem da odaju počast žrtvama “Omarske”, “Keraterma” i “Trnopolja”.

Članica REM-a je, nakon tri mjeseca od podnošenja prijave, potvrdila da su obustavili postupak, odnosno odbacili prijavu protiv Happy TV-a koju su podnijeli bivši logoraši iz Prijedora, da bi Upravni sud Republike Srbije zaključio da REM nije imao pravo da obustavi postupak u kome je morao obezbijediti i učešće prijavitelja, te da će REM ponovo odlučivati o ovoj prijavi.

Poslije preuzimanja vlasti u Prijedoru i na okolnim područjima, srpske snage su zatočile hiljade muslimana i Hrvata u zatočeničke logore “Omarska”, “Keraterm”i “Trnopolje”, utvrđeno je u presudi Mići Stanišiću koji je tokom rata bio ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS) i Slobodanu Župljaninu, bivšem načelniku regionalnog centra policije u Banjaluci.

Njih dvojica su osuđeni u Haškom tribunalu na po 22 godine zatvora, a proglašeni su krivima za progon, ubistva i mučenje. Župljanin je osuđen i za istrebljenje.

U presudi Stanišiću i Župljaninu, Pretresno vijeće je zaključilo da je “oko logora bila ograda od bodljikave žice, koja je podignuta neposredno prije nego što su zatočenici iz ‘Keraterma’ i ‘Omarske’ dovedeni u ‘Trnopolje’, krajem jula 1992. godine, ali je uklonjena dan kasnije”. Pored toga, Pretresno vijeće ne smatra da odsustvo ograde predstavlja odlučujući faktor koji definiše karakter nekog zatočeničkog logora i zaključuje da tokom svog postojanja “Trnopolje” jest bilo zatočenički logor.

Presudama Tribunala u Hagu je utvrđeno da je najmanje 11.000 ljudi zatočeno u raznim zatočeničkim centrima u Prijedoru. Kroz logor “Keraterm” je prošlo više hiljada zatočenika, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. U jednom periodu istovremeno je bilo zatočeno do 1.500 ljudi.

Srpske snage su ubile najmanje 190 muškaraca – Bošnjaka – u prostoriji 3 u Keratermu, 24. i 25. jula 1992. ili približno tih datuma, utvrđeno je u presudama Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku RS-a i Ratku Mladiću, nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske RS-a, osuđenima na doživotne kazne zatvora.

Osporavanje presuda

Marić je nazvao lažima knjigu “Svjedok genocida“, koju je napisao američki novinar Roy Gutmman i za koju je dobio Pulicerovu nagradu.

“Čak i prvi haški optuženik Duško Tadić, ja sam ga gledao na CNN-u, kaže uhapšen srpski Eichmann. Stražar njega vodi, prijavila ga njegova snaha udata za njegovog brata u Njemačkoj, on je bio gastarbajter. Instruktor karatea. U vrijeme kada se to dešavalo u Prijedoru, on nije bio tamo, ali je trebao u direktnom prenosu predstaviti srpske naciste. Duško Tadić je na kraju i oslobođen, traži neku odštetu od Tribunala“, rekao je Marić.

Prvi haški optuženik Duško Tadić osuđen je 2000. godine na 20 godina zatvora zbog zločina u logoru “Omarska” u Prijedoru, počinjenih tokom 1992., dok je bio predsjednik lokalnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) u Kozarcu.

Za Tadića je utvrđeno da je tokom napada na Kozarac i okolno područje učestvovao u sakupljanju i prisilnom premještanju civila u zatočeničke logore. Kao dio grupe Srba, udarao je rukama i nogama jednog zatočenika, sve dok se ovaj nije onesvijestio. Jednom zatočeniku je prijetio nožem, a onda ga je ubo. Tadić je, prema presudi, ubio dvojicu muslimanskih policajaca u Kozarcu 26. maja 1992., te je učestvovao u ubistvu petorice muškaraca u Jaskićima, selu pored Prijedora.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2008. godine je odobrio prijevremeno puštanje Tadića na slobodu, nakon što je odslužio više od dvije trećine 20-godišnje zatvorske kazne za zločine u Prijedoru.

Ranije je Marić tvrdnje iznosio u Srbiji, gdje ne postoji zabrana negiranja ili umanjivanja zločina počinjenih u BiH. Ali je izmjenama Krivičnog zakona takva praksa u BiH zabranjena. Državno tužilaštvo do sada je podiglo svega tri optužnice za negiranje zločina ili veličanje ratnih zločinaca, od kojih je jedna odbačena, a druge dvije spojene u jedan predmet protiv Vojina Pavlovića, kome se trenutno sudi.

Proruski stavovi

Tokom predavanja, Marić je iznio stavove o globalnim geopolitičkim izazovima, aktuelnim sukobima u svijetu i situaciji u kojoj se nalaze Srbija i bh. entitet Republika Srpska. Kazao je da nije bilo jasno da li će se zaratiti u Ukrajini.

“Čak i [Volodimir] Zelenski, kada su mu američke obavještajne službe govorile da će ga Rusija napasti, on je rekao kako njegove obavještajne službe ne govore da će Rusija napasti. Čak i Putina da su pitali u predvečerje rata u Ukrajini da li će napasti, on je rekao da neće. Bukvalno Rusija je uvučena u taj rat, jer je neko zaključio da je to posljednji trenutak da se obračunaju s Rusima, jer će kasnije biti kasno“, istakao je Marić.

On je rekao da Amerikanci i Evropljani imaju plan da podijele Rusiju, za šta postoji plan – jer Rusija raspolaže nezasluženo ogromnim prirodnim bogatstvima i da “to nisu nacionalna nego opštečovječanska bogatstva i ne pripadaju Rusima nego onom ko je u stanju – ko to može da oduzme“.

“Angela Merkel [bivša njemačka kancelarka] je imala hrabrosti da kaže da oni, potpisujući mirovne sporazume, nisu htjeli da naprave mir u Ukrajini. Putin nije tražio ništa nego da se zaustavi progon ruskog stanovništva u pokrajinama u Donbas i Luganjsk, neku vrstu autonomije je tražio da ostanu u Ukrajini. Angela Merkel je rekla, a pridružio se i [Francois] Hollande [predsjednik Francuske], mi smo samo na terenu da naoružamo Ukrajinu po NATO standardima i da je pošaljemo da ratuje s Rusijom“, izjavio je Marić.

Navodi o prirodi rata u Ukrajini, koje je Marić iznio, često se mogu naći u proruskim medijima u BiH i Srbiji, kao i na ruskim državnim medijima poput RT-a i Sputnika, u kojima se nerijetko nalaze sadržaji koji se kose s utvrđenim činjenicama, te ih stručnjaci smatraju dezinformacijama, o čemu je Detektor ranije izvještavao.

Kao RT ili Sputnik, Marić nije ponudio nijedan od dokaza kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje te večeri.

Diskreditacija sudova pred kojima su optuženi Rusija ili ruski državljani dugo je prisutna dezinformacijska strategija Kremlja, kako bi zaštitili svoje aktivnosti i vladu od međunarodne odgovornosti, a prikazali Ukrajinu kao počinioca zločina, pokazala je analiza Detektora.

Ruski mediji širili su lažnu vijest da je Međunarodni sud pravde u februaru 2024. zaključio da Rusija nije agresor, izvrćući tvrdnje u predmetu u kojem je Ukrajina tužila Rusiju za kršenje Konvencije o suzbijanju finansiranja terorizma i zabrani svih oblika rasne diskriminacije.

Tužba se odnosila na početak ruske okupacije dijelova regija Donjeck i Lugansk, kao i Krima tokom 2014., bez spominjanja invazije punih razmjera iz 2022. godine. Ukrajina, kao tužitelj, nije zahtijevala da Sud prepozna Rusiju kao agresora, a Sud je pronašao činjenice o ruskom kršenju međunarodnog prava.

BiH

MMR vakcina ponovo u centru pažnje: Šta misle građani Cazina i BiH?

Published

on

By

MMR vakcina ponovo je jedna od najkomentiranijih tema na društvenim mrežama. Brojni roditelji u Bosni i Hercegovini ovih dana raspravljaju o pravilima prema kojima je dokaz o primljenoj MMR vakcini neophodan za upis djece u vrtiće, a u određenim slučajevima i prilikom polaska u školu, dok roditelji koji odbiju vakcinaciju potpisuju odgovarajuću izjavu ili obrazac o odbijanju. Program obavezne imunizacije u Federaciji BiH i za 2026. godinu uključuje MMR vakcinu kao dio redovnog kalendara imunizacije.

Tema već danima izaziva podijeljena mišljenja. Dok jedni smatraju da je vakcinacija važna za zaštitu zdravlja djece i zajednice, drugi ističu da roditelji trebaju imati pravo samostalno odlučiti o tome hoće li njihovo dijete primiti ovu vakcinu.

Rasprava se posebno vodi oko pitanja upisa djece u vrtiće i škole, ali i oko odgovornosti roditelja koji odbiju vakcinaciju.

Zbog toga želimo čuti mišljenje naših čitatelja.

PITANJE ZA RODITELJE

MMR vakcina je dio obaveznog programa imunizacije u Bosni i Hercegovini, dok u pojedinim drugim državama nije zakonski obavezna ili se primjenjuju drugačija pravila.

Zanima nas vaše mišljenje:

  • Da li podržavate obaveznu MMR vakcinaciju?
  • Smatrate li da roditelji trebaju imati pravo izbora?
  • Kako gledate na činjenicu da različite države imaju različita pravila?
  • Da li vjerujete da su postojeći propisi u najboljem interesu djece?

Pozivamo vas da svoje mišljenje podijelite u komentarima, uz međusobno uvažavanje i bez vrijeđanja.

Nastavi čitati

BiH

Zavidovići otkazali koncert Alena Islamovića nakon nastupa u Kraljevu 11. jula

Published

on

By

Organizacioni odbor manifestacije “Ljeto u gradu 2026”, koju organizira Grad Zavidovići, donio je odluku da otkaže koncert Alena Islamovića, planiran u okviru ovogodišnjeg programa.

Kako su saopćili iz Organizacionog odbora, odluka je uslijedila nakon što je Islamović 11. jula, na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, nastupio u Kraljevu u Srbiji.

U obrazloženju navode da je održavanje koncerta na taj datum za Grad Zavidovići “neprihvatljivo i duboko neprimjereno”, ističući da žele iskazati poštovanje prema žrtvama genocida, njihovim porodicama i vrijednostima koje grad njeguje.

“Zbog poštovanja prema žrtvama genocida, njihovim porodicama i vrijednostima koje naš grad baštini, smatramo da nakon takvog postupka Alenu Islamoviću nije mjesto na manifestaciji kojoj je pokrovitelj Grad Zavidovići. Naša je obaveza čuvati dostojanstvo sjećanja na žrtve i pokazati da postoje vrijednosti od kojih ne odustajemo”, navodi se u saopćenju.

Organizatori su poručili da će javnost u narednim danima blagovremeno obavijestiti o izvođaču koji će nastupiti umjesto Alena Islamovića.

Podsjećamo, Alen Islamović je 11. jula nastupio na manifestaciji “Veseli spust na Ibru”, održanoj na Trgu srpskih ratnika u Kraljevu, što je izazvalo brojne reakcije i osude dijela javnosti u Bosni i Hercegovini zbog činjenice da je koncert održan na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Nastavi čitati

BiH

Za genocid u Srebrenici do sada osuđene 54 osobe na 781 godinu i pet na doživotnu kaznu zatvora

Published

on

Zbog genocida i drugih zločina koji su se desili tokom pada Srebrenice 11. jula 1995., kada je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, do sada su pred međunarodnim i domaćim sudovima osuđene 54 osoba na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić osuđen je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju na doživotni zatvor zbog genocida i zločina protiv čovečnosti tokom rata u BiH 1992-1995.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Sud Bosne i Hercegovine i sudovi u Srbiji osudili su više od pedeset osoba na više od 700 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici. Od dvadeset presuda MKSJ-a za zločine počinjene u Srebrenici, sedam uključuje i presude za zločin genocida. Sud BiH donio 25 presuda za zločine počinjene u Srebrenici, od čega je trinaest za zločin genocida. U Republici Srbiji doneseno je pet presuda koje se odnose na Srebrenicu, uključujući presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Sud u Haagu pravosnažno je osudio i bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića na doživotni zatvor 2019. godine.

Osim Karadžiću i Mladiću, u Haagu su izrečene još tri pravosnažne doživotne kazne za genocid u Srebrenici.

Kazna je 2010. godine izrečena bivšem načelniku za bezbjednost glavnog štaba VRS Ljubiši Beari, koji je umro u Berlinu 2017. godine.

Kazna je 2015. godine izrečena i bivšem pomoćniku komandanta za obaveštajno-bezbjednosne poslove glavnog štaba VRS Zdravku Tolimiru, koji je sljedeće godine umro.

Na doživotni zatvor osuđen je i potpukovnik Drinskog korpusa VRS Vujadin Popović, koji je proglašen krivim za genocid, istrebljenje, ubistvo i progon Bošnjaka.

Tribunal u Haagu je donio prvu presudu koja je zločin u Srebrenici okarakterisala kao genocid, i to bivšem generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću 2001. godine.

Krstić je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja i učestvovanja u genocidu. U otvorenom pismu 2024. godine, pisanom rukom, priznao je genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

Na dugogodišnje kazne zatvora osuđeni su i oficiri VRS Drago Nikolić (35 godina), Dragan Obrenović (17 godina), Momir Nikolić (20 godina), Radivoje Miletić (18 godina) i Ljubomir Borovčanin (17).

Jovica Stanišić i Frenki Simatović, šefovi bezbjednosti Srbije tokom 90’, 2023. su osuđeni za udruženi zločinački poduhvat, u okviru kojeg je i zločin u Trnovu 1995. godine, kada je ubijeno šest bošnjačkih civila iz Srebrenice.

U Haagu je osuđen i pripadnik 10. diverzantskog odreda Dražen Erdemović, prvi čovjek koji je pred tim sudom priznao krivicu za ubistva zarobljenih Bošnjaka. On je uhapšen 1996. u Srbiji i iste godine je u Haagu osuđen na pet godina zatvora, a njegovo svedočenje kasnije je doprinijelo osuđujućoj presudi protiv Ratka Mladića.

U Bosni i Hercegovini u posljednjih godinu dana nije donesena ni jedna presuda za zločine u Srebrenici, dok u Srbiji sudski postupci dugo traju.

saff.ba

Nastavi čitati

BiH

Srebrenica 1995.: Priznanje genocida(video)

Published

on

Nastavi čitati

BiH

Ovo su imena svih žrtava genocida čiji posmrtni ostaci će danas biti ukopani u Potočarima

Published

on

U Srebrenici, na 31. godišnjicu genocida, danas će biti ukopani posmrtni ostaci deset žrtava.

To su:

Jusić (Zaim) Senad, rođen 1975. godine, imao je 20 godina kada je ubijen. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Baraković (Ramiz) Muriz, rođen 1973. godine, imao je 22 godine kada je ubijen. Nestao je na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak. Ranije je ukopan njegov brat Enver.

Musić (Edhem) Hamed, rođen 1973. godine, imao je 22 godine kada je ubijen. Ubijen je u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Alić (Šemso) Ramo, rođen 1965. godine, imao je 30 godina kada je ubijen. Ubijen je u Bratuncu 1995., a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.

Osmanović (Osman) Muhidin, rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen. Nestao je u Vlasenici u ljeto 1995., a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.

Ćerimović (Rahman) Huso, rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen. Nestao je na području Zvornika u ljeto 1995., a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nukić (Suljo) Nuko, rođen 1957. godine, imao je 38 godina kada je ubijen. Nestao je u Vlasenici u ljeto 1995., a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.

Gušter (Alija) Ahmet, rođen 1954. godine, imao je 41 godinu kada je ubijen. Nestao je na području Vlasenice, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Kunić (Omer) Asim, rođen 1953. godine, imao je 42 godine kada je ubijen. Ubijen je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Dautović (Mustafa) Ramo, rođen 1939. godine, imao je 56 godina kada je ubijen. Nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Izvor:klix.ba

Nastavi čitati

BiH

Federalno ministarstvo nudi besplatnu pravnu pomoć građanima zbog isticanja zastave Republike BiH s ljiljanima

Published

on

By

Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica saopćilo je da građani koji budu imali pravnih problema zbog isticanja zastave Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima mogu ostvariti besplatnu pravnu pomoć.

Kako navode, zastava Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima bila je zvanična i međunarodno priznata zastava države Bosne i Hercegovine. Građani kojima zbog njenog isticanja bude izrečena kazna, oduzeta zastava ili se suoče s drugim pravnim posljedicama, imaju mogućnost zatražiti stručnu pravnu pomoć.

Besplatna pravna pomoć dostupna je svim građanima Bosne i Hercegovine, bez obzira na mjesto prebivališta.

Za ostvarivanje pravne pomoći građani se mogu obratiti putem telefona +387 33 294 131 ili putem e-mail adrese pravnapomoc@fmroi.gov.ba.

Iz Ministarstva poručuju da je cilj ove inicijative pružanje pravne podrške svim građanima koji smatraju da su njihova prava povrijeđena u vezi s isticanjem zastave Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima.

Nastavi čitati

Najčitanije