Connect with us

BiH

Srđan Puhalo: Bošnjaci nemaju boljeg prijatelja od mene

Published

on

Banjalučki analitičar, kolumnista i psiholog Srđan Puhalo, preko noći je postao “neprijatelj Bošnjaka”, zove ga se najmračnijim nadimcima, utrkuju se neki mediji i još puno pojedinaca da mu izmisle biografiju, a sve nakon što je ponovo zatražio tačan broj ubijene djece u Sarajevu. m rođenja, datumom stradanja, ako je moguće i načinom stradanja. Ali, vidite, to država nije uradila. I to otvara prostor ljudima da manipulišu brojevima.

Prije sedam godina Puhalo je tražio isto, kako kaže, ne zbog sebe, nego zbog žrtava, ubijenih, zbog istine i budućnosti, ali to je nekako prošlo ispod rada.

No, posljednji tekst pod naslovom “Dokažite da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete ili prestanite koristiti taj broj”, objavljen na portalu Analizraj.ba pokrenuo je lavine žestokih reakcija. Puhalo je u razgovoru za Interview.ba pojasnio motive svojih zahtjeva.

Malo mi je ovo sve čudno, jer iste podatke tražite već godinama. Kako se onda dogodilo da to danas postane velika stvar, predmet emotivnih, povijesnih, političkih analiza, a prije sedam godina nije?

Puhalo: Ne znam, a iskren da budem, nije me ni briga. Ja u principu znam šta sam pisao 2015. godine i znam da taj tekst nije nikoga motivisao, natjerao, da bilo šta uradi po ovom pitanju.

Dokažite ili prestanite koristiti

Da se podsjetimo, na taj tekst iz 2015.

Puhalo: Prva stvar koja mi je važna je da sam ukazao na problem između odnosa ubijene djece kojeg vode institucije sistema, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i broja koji se pojavljuje u medijima. Onda sam ukazao na isti problem koji se pojavljuje kod Tokače (Mirsad, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, op. aut.). I onda sam pokazao cifre, bio sam vrlo precizan. Pa sam se prosto zapitao – šta nam ovo govori? Da dvadeset i sedam godina od kraja rata u BiH ne postoji jedinstven i precizan spisak ubijene djece u Sarajevu, da se u javnosti preuveličava broj ubijene djece u Sarajevu, da je podatak o ubijenom 1.601 dijetu u Sarajevu već postala istina i za medije i za zvaničnike, govori nam da niko ne želi da ovu manipulaciju brojevima prekine…

Kako je onda taj tekst prošao gotovo nezapaženo, a ovaj poslednji izazvao toliko reakcija? Šta se dogodilo za tih sedam godina?

Puhalo: Opet moram reći, nemam pojma i mene to ne interesuje. Ja sam samo rekao, dakle, vrlo jednostavno, zapravo zamolio da se pažljivo pročita moj tekst iz 2015. u kojem sam pisao o broju ubijene djece. Napisao sam da mediji u Sarajevu znaju da taj broj nije utemeljen na pouzdanim istraživanjima, ali i dalje bez ikakvog zazora prenose netačne informacije. Napisao sam da ne znam zašto to rade, ali u svakom slučaju nije korektno, profesionalno i pošteno. I u naslovu je stajalo: Dokažite da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete ili prestanite da koristite taj broj.

Kome zapravo odgovara ta manipulacija brojevima?

Puhalo: Ja mislim da odgovara svim nacionalistima, jer svi nacionalisti u BiH imaju tendenciju da sebe prikazuju kao žrtve, isključivo kao žrtve. A ako si žrtva, onda imaš opravdanje za mnoge stvari.

Na primjer?

Puhalo: Pa eto, ako si žrtva, onda ne možeš počiniti zločin nad drugima. Ako si žrtva onda imaš pravo da neke moralne vrijednosti, koje su univerzalne, svedeš na etničko i da to što vrijedi za tebe ne vrijedi za ostale. Ako si žrtva onda je tvoja osveta, o kojoj maštaš, opravdana.

Pa kako onda da se ponašamo u ovoj situaciji? Djeca su ubijena, ali zar nije važnije reći istinu, dati tim brojevima ime, prezime, osobnost? Možda je zapravo i riječ o 1.601 ubijenom djetetu? Koliko je teško dati javnosti informacije?

Puhalo: Problem je u tome što se ovo pitanje postavlja. Dvadeset sedam godina nakon rata. Jer država BiH je odavno trebala napraviti spisak svih svojih žrtava, imenom, prezimenom, datumom rođenja, datumom stradanja, ako je moguće i načinom stradanja. Ali, vidite, to država nije uradila. I to otvara prostor ljudima da manipulišu brojevima.

U slučaju ubijene djece u Sarajevu sad imamo dva pola priče – jedan emotivni, drugi naučni, istraživački. Posebno i kad su reakcije u pitanju. Je li moguće pomiriti emocije i statistiku? Posebno, kad smo mi u pitanju.

Puhalo: Treba, prije svega, uspostaviti pošten odnos prema žrtvama.

To, očito, mnogi tako ne čitaju. Zašto?

Puhalo: Jer bi se mnoge stvari u tim, hajde da kažem, nacionalnim narativima, dekonstruirale kada bi imali prave brojeve. Te emocije moraju se potkrijepiti nekim brojevima. Jer nije isto kad pogine 100.000 ljudi i duplo više u ratu. Jednostavno ću objasniti – kada pitate Srbe u Prijedoru zašto se desio Prijedor 1992. najveći broj će odgovoriti: Da nam se ne ponovi Jasenovac! Ako odete u Gradinu koja je na teritoriju Republike Srpske , vidjet ćete da tu piše da je ubijeno 700.000 ljudi, od toga 500.000 Srba. Ako odete u Muzej za istraživanje genocida u Beogradu, naći ćete spisak od 130.000 ljudi koji su ubijeni u Jasenovcu. Moramo imati u vidu kontekst, to je bio Drugi svjetski rat, kada nije bilo ni popisa, ni ličnih karata…

Interview: U masi oštrih kritika, bilo je onih koje su bile očekivane. No, nisam vidjela ili pročitala reakcije, moram sad reći Bošnjaka, koji nisu ni trebali stati na Vašu stranu, nego zatražiti da se pokažu spiskovi, s imenima i prezimenima, kako se ova priča ne bi jednom ponovo otvarala, a žrtve dobile ime i prezime. Izuzmemo li recimo Jasmilu Žbanić ili Jasmina Halilovića.

Puhalo: I jesam i nisam iznenađen zbog toga. S jedne strane jesam, jer ovo nije problem Srđana Puhala. Ovo je problem društva. Ovdje sam ja samo viknuo: Car je go! I umjesto da se bavimo carem, mi smo se bavili Puhalom. Ja to mogu razumjeti, jer je mnogo lakše kritikovati Puhala nego vlasti. Bezbolnije je prosto. S druge strane, ja nisam siguran koliko je Bošnjaka shvatilo ovaj tekst dobronamjerno. Jer imate jednu malu grupu ljudi koji prave strašnu galamu, plaše sve ostale koji bi se možda i javno složili sa mnom. Ali, prosto, plaše se da ne prođu kroz isto kroz šta ja prolazim.

Ovo je naš posao

Interview: Kroz šta konkretno prolazite? Kakve su posljedice Vašeg teksta na Vas?

Puhalo: Ja sam na ovo navikao. Ovo nije prvi tabu kojeg sam dotakao. I ja ne prolazim kroz ništa strašno. Lično, ovo meni samo oduzima vrijeme.

Interview: Bi li bilo bolje ili možda čak i potrebnije da su ovo pitanje otvorili Bošnjaci? Ili je ovo naše zajedničko pitanje?

Puhalo: Ovo pitanje je, zapravo, cijelu temu otvorio Mirsad Tokača, kada je napravio popis, te objavio broj stradale 711 djece na teritoriju opština u Sarajevu. Ne samo onih koji su stradali od Vojske RS, već i djece koja su ubijena od strane Armije RBiH. Ništa se poslije toga nije desilo, nije otvorena debata. S druge strane, sasvim je logično da to nije pitanje Bošnjaka. Šta ćemo sa drugim opštinama? Sa ubijenom djecom u cijelom regionu? Ovo je naš posao. Da ostavimo čistu situaciju, barem kad su brojevi u pitanju, našoj djeci. Neka ona na osnovu tih činjenica nastave živjeti, grade jedno pristojnije društvo.

Interview: Tabu je dotaknut, tema otvorena. Hoće li jednom biti konačno zatvorena, da ćemo dobiti prave brojeve? Da će nam zvanično, institucionalno saopćiti podatke?

Puhalo: Pa eto, javila se institucija (lnstitut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, op. aut) koja je potvrdila ono što ja govorim čitavo vrijeme. Imamo spisak i imena za 524 dijete. Tu je kraj priče. To je jedina institucija čiji je posao da se time bavi. Ali, Puhalo nije kriv za to. Dovela je priča do mene, a ne do institucija.

Interview: Neki je Pedro mora da visi?

Puhalo: Nemam problem s tim. Ali, ako sam ja problem Bošnjacima, onda imamo ozbiljan problem. Kako će onda sa drugima koji ne misle kao ja? Nema većeg prijatelja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka od mene. Jer upravo ovakve stvari, zarad budućnosti ove države, pa ako hoćete i Bošnjaka, pravi prijatelji postavljaju.

Interview.ba

BiH

Dodik ponovo negirao genocid: “Bošnjaci mogu da žive na 25 posto teritorije, to im je dovoljno”

Published

on

By

Na današnjoj posebnoj sjednici Narodne skupštine RS, predsjednik manjeg bh. entiteta negirao je genocid u Srebrenici po ko zna koji put uprkos svim presudama Haškog suda i drugih međunarodnih sudova.

Također, Bošnjake je ponovo nazvao muslimanima, što ima opasnu pozadinu. Ponovo je pozvao na ‘razlaz na miran način’ i otcjepljenje RS.

 

“Muslimani su odlučili da uđu u unilateralno kršenje vanjske politike, to je počela bivša ministrica (op.a. Bisera Turković), a sadašnji (op. a. Elmedin Konaković) je nastavio. Priča o genocidu u UN ima za cilj da nastave s nametanjem kolektivne odgovornosti Srbima, a Njemačka je sponzor nekog dokumenta u UN-u isključivo s namjerom da opere svoju genocidnu prošlost. Genocid u Srebrenici nije se desio“, rekao je Dodik.

Poručio je ponovo da BiH nema budućnost i da se pokuša još jednom dogovoriti pa će predložiti neke stvari.

 

Bošnjaci mogu da žive na ovih 25 posto, to im je dovoljno. Odbijamo da prihvatimo torturu u ime BiH. Imate svojih 25 posto teritorije niko vam to ne spori. Vaše nije ni Kozarska Dubica ni Novi Grad, ništa. Dočekat ćemo trenutak da ćemo se od vas odvojiti. Jedini cilj Bošnjaka je da podjarme Srbe i da im se osvete. Poslije još jednog pokušaja vidjet ćemo da šta ćemo dalje”, rekao je.

Negiranje genocida i drugih ratnih zločina, kao i veličanje ratnih zločinaca, kažnjivo je prema izmjenama Krivičnog zakona BiH kojeg je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.

Nastavi čitati

BiH

Dodik ponovo vrijeđao, pa rekao: “Idem do kraja, vidio sam da sam se zaje**o”

Published

on

By

“Vidio sam da sam se zajebao”, rekao je predsjednik Republike Srpske, u još jednom monologu i poznatom retorikom

 

 

U toku je posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj će se naći “Informacija o aktuelnoj bezbjedonosnoj i političkoj situaciji u svijetu sa aspekta reprekusija na Republiku Srpsku”.

Informacija počinje sa time da su “uticaji geopolitičkih procesa nakon završetka Hladnog rata svijet uveli u bezbjednosnu nestabilnost, a što se održava i na poziciju Republike Srpske i bezbjednost njenih građana.”

Prisutnima se obratio i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je ponovo govorio da se ne bori za sebe, nego za “narod Republike Srpske”, piše Fokus.ba.

U samom uvodu je govorio o svojoj navodnoj hrabrosti

U već standardnom govoru u kojem je navodio da mu je važniji narod, nego njegovi lični i porodični interesi, napadao je SAD, Evropsku uniju, “političke bošnjake”…

Rekao je da neće da priča o sankcijama, da je on na to spreman.

U samom uvodu je govorio o svojoj navodnoj hrabrosti.

“Idem do kraja. Šta god značilo, do kraja idem. Nemam ni jedne pomisli da odustanem. I neću da odustanem. I ne bojim se. Krećem u novu fazu političke i sveke druge borbe za Republiku Srpsku. Kako će se u tome mojo život odvijati, to je manje važno”, rekao je Dodik u dugom monologu pred poslanicima NSRS”, rekao je između ostalog Dodik.

“Zajebao se”

U kasnijem govoru je rekao i “da se sad vrća na starog Milorada Dodika od prije dva mjeseca”.

“Vidio sam da sam se zajebao”, rekao je predsjednik Republike Srpske, u još jednom monologu i poznatom retorikom.

Nastavi čitati

BiH

Crnolistaš Čavara ostao bez bankovnog računa, traži od Vijeća ministara da nađu način kako će dobivati plaću

Published

on

By

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Marinko Čavara uputio je pismo Vijeću ministara BiH u kojem se žali da više ne može primati plaću.

Čavara je na crnoj listi SAD, a sad je zbog toga ostao bez računa u banci.

On je pismo uputio predsjedavajućoj Borjani Krišto, ministru finansija Srđanu Amidžiću te ministru pravde Davoru Bunozi.

“Dana, 6. 6. 2024. godine sam uvršten na tzv. crnu listu Vlade SAD. Plaću sam do tada primao putem računa otvorenog kod Addiko Bank, a nakon pomenutih sankcija mi je otkazana poslovna saradnja od navedene banke i otvorio sam račun u Nova banka AD. Kod pomenute banke posjedujem račun putem kojeg sam primao plaću, a pri čemu mi je bilo onemogućeno posjedovanje bankovne kartice, dakle račun kod Nova banka AD je imao isključivo svrhu da primam svoju plaću svaki mjesec”, objašnjava Čavara u pismu.

No, sad se stvar zakomplicirala. Čavara kaže da je prije deset dana dobio telefonski poziv.

“Dana 18. 3. 2024. godine sam telefonskim putem obaviješten da mi Nova banka AD želi zatvoriti račun zbog prijetnje sankcijama jer imam otvoren račun kod njih. Pokušao sam riješiti novonastali problem kontaktirajući druge poslovne banke, ali nijedna banka mi ne želi otvoriti račun”, kuka Čavara.

Kuknjavu nastavlja kako sad ne može primati plaću.

“S obzirom na navedeno, nemam mogućnosti da svoju mjesečnu plaću primam putem računa. Želim da istaknem, kako je na ovaj način došlo do grubog kršenja mojih prava ostvarenih na osnovu radnog odnosa, jer se u konkretnom ne radi o bilo kakvom transferu novca, niti sličnom poslovanju s poslovnim bankama.

Prema odredbama Zakona o unutarnjem platnom razredu (Službene nov. FBIH broj 48/15 i Ispravka 79/15 i 4/21) pod unutarnjim platnim prometom se podrazumijeva sva plaćanja u konvertibilnim markama između sudionika u unutarnjem platnom prometu, a preko računa kod ovlaštenih organizacija za obavljanje poslova unutarnjeg prometa”, ističe Čavara.

Dalje navodi kako su mu ugrožena ljudska prava.

“Pravo na plaću je moje ljudsko pravo garantirano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koja je dio Ustava BIH (EKLJP) Naime, Protokolom 1 na EKLJP propisano je i garantirano da svako ima pravo na neometano, mirno uživanje na svoju imovinu. Tog prava ne može niko biti lišen, ograničen, ako to nije u javnom interesu i pod uvjetima propisanim zakonom i općim standardima međunarodnog prava. Pri tome ograničenje ovog prava u javnom interesu mora biti neophodno u demokratskom društvu”, kaže Čavara.

On sad traži od institucija BiH da mu omoguće da prima plaću, piše Raport.

“U konkretnoj situaciji institucije Bosne i Hercegovine su dužne omogućiti mi da ostvarim jalno od svojih osnovnih ljudskih prava, omogućiti mi da primam mjesečne plaće iz radnog donosa te od vas tražim da osigurate isplatu moje plaće.

Nadam se skorom rješenju ove novonastale situacije, a u skladu s Ustavom BiH i zakonima BIH”, naveo je Čavara.

Nastavi čitati

Najčitanije