Na samom početku ročišta je predsjedavajući sudskog vijeća Darko Samardžić kazao da se odbija zahtjev optuženih o razdvajanju sudskog postupka.

Zatim je tužilac Mladen Vukojević pročitao 10 tačaka optužnice koja optužene tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ranjenih i bolesnih i ratnih zarobljenika te za protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja.

Prvooptuženom Ejupu Ganiću se na teret stavlja da je djelovao suprotno dogovoru iz Lukavice, koji je napravio Alija Izetbegović sa srpskom stranom o razmjeni i evakuaciji civila i vojnika JNA, iako je znao za njega te da je naredio presretanje i napad na mješovitu kolonu u kojoj su bili vojnici, njihove porodice i članovi saniteta. Optužnicom se tvrdi da su ti civili i vojnici ubijani, ranjeni, zatočeni i maltretirani.

Tužilac je nakon pročitane optužnice plan izvođenja dokaza i utvrđivanja navoda optužnice prilikom čega je istaknuo neke dokaze, svjedočenja, snimke i stručna mišljenja. Kazao je da ti dokazi potvrđuju komandnu odgovornost optuženih kao i navode o zlostavljanju, ubijanju i ranjavanju.

Odbrana pak naglašava da dokazi Tužilaštva ne samo da ne potvrđuju krivicu optuženih nego utvrđuje da su oni zapravo branili Sarajevo.

Braniteljica prvooptuženog Lejla Čović je istaknula da su se iz optužnice mogli čuti brojni netačni navodi i o okolnostima i karakteru rata te da ona izvrće historijske činjenice. Posebno izdvaja navod iz optužnice u kojem se kaže da Alija Izetbegović nije bio zatočen u Lukavici nego da je tamo sklonjen zarad sigurnosti.

“Predsjednik Izetbegović je vjerovatno umro u zabludi da je bio zarobljen”, rekla je ona ironično.

I braniteljica drugooptuženog Zaima Backovića Jesenka Rešidović potvrdila je riječi kolegice Čović o netačnim i sramnim navodima Tužilaštva ističući da činjenični opis optužnice ne oslikava istinu u odnosu na krivicu optuženih, ni u odnosu na cijeli tok događaja iz Dobrovoljačke ulice 3. maja 1992. Ona je također naglasila da su pojedini dokazi Tužilaštva prikupljeni povredom ljudskih prava.

klix