Connect with us

BiH

Suljagić: Mnogo prije Zelenskog, Aliji Izetbegoviću su cinične diplomate nudile izbor između uništenja naroda ili države

Published

on

Kako sam vremenom bolje razumio Aliju Izetbegovića

Mnogo prije Volodimira Zelenskog, Aliji Izetbegoviću je cinična klasa međunarodnih diplomata i pregovarača ponudila izbor između uništenja njegovog naroda i njegove države, piše direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić u svojoj kolumni za Anadoliju koju u nastavku prenosimo u cjelosti.

Sreo sam ga samo jednom. Silazio je niz stepenice Doma Armije u centru Sarajeva. Bio sam student koji je ljetni raspust provodio volontirajući na konferenciji o genocidu. Dok smo se mimoilazili, on je klimnuo glavom, a ja sam uzvratio i pozdravio ga najljubaznije što sam mogao. U stvari, bio sam ljut na njega.

IZETBEGOVIĆ JE BIO PREVIŠE HUMAN

S Alijom Izetbegovićem, prvim predsjednikom nezavisne Bosne i Hercegovine, uvijek sam imao komplikovan odnos. Nakon što sam izašao iz Srebrenice, gorio sam od pitanja kakav je mir potpisao i na kakvu je državu pristao. Ako išta, bio sam etatista i vjerovao sam da je država s kojom smo trebali izaći iz Dejtonskog mirovnog sporazuma trebao biti snažniji i robusniji. Izetbegovića sam smatrao mekim, previše humanim u profesiji u kojoj je vladala nečovječnost, neprikladnim za okruženje u kojem su dvolične diplomate pile i večerale sa ratnim zločincima.

Nekoliko godina kasnije, intervjuisao sam bivšeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Petera Galbraitha za moje novine “Dani“. To mi je na mnogo načina otvorilo oči. U trenutku jedinstvene iskrenosti za jednog diplomatu, Galbraith je objasnio spoljnopolitička razumijevanja SAD-a kada je vršio pritisak na hrvatsku i bosansku vladu da zaustave zajedničku ofanzivu prije nego uđu u glavni grad bosanskih Srba Banju Luku u septembru 1995. godine.

AMBIJENT U KOJEM JE MORAO DJELOVATI JE BIO TEŽAK

Glavna briga u vođenju pregovora i sklapanju mira u Daytonu bila je osiguranje stabilnosti srbijanskog režima Slobodana Miloševića. SAD su bile zabrinute da bi u Srbiji moglo da dođe do političke nestabilnosti kao “posljedice izbegličkog talasa od 400.000 ljudi koji bi se preselili (…) i katastrofe koju bi to izazvalo“.

Palo mi je na pamet da tri mjeseca nakon pada Srebrenice, uprkos svim dokazima koje je Vlada SAD-a morala imati o tome – američke vlasti su srećom predale značajne dokaze Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i značajnu pomoć u istrazi – i dalje se prvenstveno bavila očuvanjem Miloševićevog režima. Smatrao sam da je odgovor SAD-a bio krajnje ciničan. To me je također natjeralo da razmišljam o međunarodnom kontekstu i okruženju u kojem je Alija Izetbegović morao djelovati.

NIKADA NISU MOGLI PREĆI PREKO ČINJENICE DA JE MUSLIMAN

Danas shvaćam da je Aliji Izetbegoviću mnogo prije Volodimira Zelenskog ponuđen izbor između uništenja njegovog naroda i cijepanja njegove države od cinične klase međunarodnih diplomata i pregovarača. Bez obzira na sve ljubazne riječi koje je zapadni diplomatski i politički establišment uputio o njemu nakon njegove smrti, istina je da su ga tokom devedesetih odbijali na bilo koji drugi način osim u vjerskom smislu. Da, on je bio musliman i oni preko toga nikada nisu mogli preći. Kada se s njim pregovaralo, genocid nad njegovim narodom smatran je legitimnim diplomatskim oruđem.

Nikada nisam razgovarao sa Izetbegovićem, ali sam u kasnijim godinama, kao jedini bosanski dopisnik sa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, imao sam priliku da čitam šta je govorio kada ga vanjski svijet nije slušao, na sastancima sa drugim šefovima država, premijerima, ministrima, te mnogim takozvanim “specijalni izaslanicima”.

BIO JE ODLUČAN, ZAUZEO SE ZA SVOJU DRŽAVU

Da budem iskren, tražio sam dokaze za uvjerenja koja sam već imao o njemu, ali sam našao nešto sasvim drugo. Našao sam odlučnog čovjeka sposobnog da se založi za svoju državu, građane Bosne i Hercegovine i svoje vrijednosti, čak i kada je najslabiji. Za Bosnu i Hercegovinu bilo bi nemoguće steći nezavisnost pod bilo kojim drugim okolnostima osim onih od ljeta 1990. do proljeća 1992. godine.

Bio je to rijedak trenutak u historiji na međunarodnom planu, ali podjednako značajan na regionalnom nivou. Alija Izetbegović je to prepoznao i djelovao u skladu s tim. Da nije bilo njegove sposobnosti da prepozna taj trenutak i da uspješno “igra“ i sa Slobodanom Miloševićem iz Srbije i Franjom Tuđmanom iz Hrvatske, Bosna i Hercegovina bi vjerovatno završila kao srpska pokrajina ili bi, u najboljem slučaju, bila podijeljena između Srbije i Hrvatske. I Milošević i Tuđman brzo su požalili zbog svojih odluka u periodu koji je prethodio bosanskoj nezavisnosti. Pokušali su to “ispraviti”, ali je već bilo kasno za njihove planove. Do kasnog ljeta 1992. godine na putu im je stajao bosanski narod.

ON JE DONOSIO ODLUKE KOJE DRUGI NE BI DONIJELI

Izetbegović je u tom periodu donio ključne odluke za koje sumnjam da bi u to vrijeme donijeli neki drugi bosanskohercegovački političari. Nije namjeravao ostaviti Bosnu samu sa Srbijom u Velikoj Srbiji, ali je također znao da ima malo saveznika za nezavisnost na drugim mjestima. On je bio čovjek kojeg je formiralo prethodnih dvije stotine godina muslimanskog povlačenja iz Evrope – kao generacija mojih djedova – i u početku je, kao i mnogi drugi bosanski i muslimanski lideri, nastojao da se nagodi sa Evropom pod evropskim uslovima. Planirao on to ili ne, završio je kao prvi Bosanac i musliman za stolom i osigurao da mirovno rješenje također bude pod našim uslovima.

Možda sam ostario i smekšao, ali mislim da još uvijek ne razumijemo koliko je bilo teško dobiti bosansku nezavisnost i šta je to oduzelo svakome od nas. O Aliji Izetbegoviću možemo reći mnogo, ali ne možemo reći da nije bio u tome sa svima nama ili da to nije bila njegova borba. Poreći mu to značilo bi poreći mu da je bio Bosanac i musliman. A ponosno je bio oboje.

 

BiH

Dodik ponovo negirao genocid: “Bošnjaci mogu da žive na 25 posto teritorije, to im je dovoljno”

Published

on

By

Na današnjoj posebnoj sjednici Narodne skupštine RS, predsjednik manjeg bh. entiteta negirao je genocid u Srebrenici po ko zna koji put uprkos svim presudama Haškog suda i drugih međunarodnih sudova.

Također, Bošnjake je ponovo nazvao muslimanima, što ima opasnu pozadinu. Ponovo je pozvao na ‘razlaz na miran način’ i otcjepljenje RS.

 

“Muslimani su odlučili da uđu u unilateralno kršenje vanjske politike, to je počela bivša ministrica (op.a. Bisera Turković), a sadašnji (op. a. Elmedin Konaković) je nastavio. Priča o genocidu u UN ima za cilj da nastave s nametanjem kolektivne odgovornosti Srbima, a Njemačka je sponzor nekog dokumenta u UN-u isključivo s namjerom da opere svoju genocidnu prošlost. Genocid u Srebrenici nije se desio“, rekao je Dodik.

Poručio je ponovo da BiH nema budućnost i da se pokuša još jednom dogovoriti pa će predložiti neke stvari.

 

Bošnjaci mogu da žive na ovih 25 posto, to im je dovoljno. Odbijamo da prihvatimo torturu u ime BiH. Imate svojih 25 posto teritorije niko vam to ne spori. Vaše nije ni Kozarska Dubica ni Novi Grad, ništa. Dočekat ćemo trenutak da ćemo se od vas odvojiti. Jedini cilj Bošnjaka je da podjarme Srbe i da im se osvete. Poslije još jednog pokušaja vidjet ćemo da šta ćemo dalje”, rekao je.

Negiranje genocida i drugih ratnih zločina, kao i veličanje ratnih zločinaca, kažnjivo je prema izmjenama Krivičnog zakona BiH kojeg je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.

Nastavi čitati

BiH

Dodik ponovo vrijeđao, pa rekao: “Idem do kraja, vidio sam da sam se zaje**o”

Published

on

By

“Vidio sam da sam se zajebao”, rekao je predsjednik Republike Srpske, u još jednom monologu i poznatom retorikom

 

 

U toku je posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj će se naći “Informacija o aktuelnoj bezbjedonosnoj i političkoj situaciji u svijetu sa aspekta reprekusija na Republiku Srpsku”.

Informacija počinje sa time da su “uticaji geopolitičkih procesa nakon završetka Hladnog rata svijet uveli u bezbjednosnu nestabilnost, a što se održava i na poziciju Republike Srpske i bezbjednost njenih građana.”

Prisutnima se obratio i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je ponovo govorio da se ne bori za sebe, nego za “narod Republike Srpske”, piše Fokus.ba.

U samom uvodu je govorio o svojoj navodnoj hrabrosti

U već standardnom govoru u kojem je navodio da mu je važniji narod, nego njegovi lični i porodični interesi, napadao je SAD, Evropsku uniju, “političke bošnjake”…

Rekao je da neće da priča o sankcijama, da je on na to spreman.

U samom uvodu je govorio o svojoj navodnoj hrabrosti.

“Idem do kraja. Šta god značilo, do kraja idem. Nemam ni jedne pomisli da odustanem. I neću da odustanem. I ne bojim se. Krećem u novu fazu političke i sveke druge borbe za Republiku Srpsku. Kako će se u tome mojo život odvijati, to je manje važno”, rekao je Dodik u dugom monologu pred poslanicima NSRS”, rekao je između ostalog Dodik.

“Zajebao se”

U kasnijem govoru je rekao i “da se sad vrća na starog Milorada Dodika od prije dva mjeseca”.

“Vidio sam da sam se zajebao”, rekao je predsjednik Republike Srpske, u još jednom monologu i poznatom retorikom.

Nastavi čitati

BiH

Crnolistaš Čavara ostao bez bankovnog računa, traži od Vijeća ministara da nađu način kako će dobivati plaću

Published

on

By

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Marinko Čavara uputio je pismo Vijeću ministara BiH u kojem se žali da više ne može primati plaću.

Čavara je na crnoj listi SAD, a sad je zbog toga ostao bez računa u banci.

On je pismo uputio predsjedavajućoj Borjani Krišto, ministru finansija Srđanu Amidžiću te ministru pravde Davoru Bunozi.

“Dana, 6. 6. 2024. godine sam uvršten na tzv. crnu listu Vlade SAD. Plaću sam do tada primao putem računa otvorenog kod Addiko Bank, a nakon pomenutih sankcija mi je otkazana poslovna saradnja od navedene banke i otvorio sam račun u Nova banka AD. Kod pomenute banke posjedujem račun putem kojeg sam primao plaću, a pri čemu mi je bilo onemogućeno posjedovanje bankovne kartice, dakle račun kod Nova banka AD je imao isključivo svrhu da primam svoju plaću svaki mjesec”, objašnjava Čavara u pismu.

No, sad se stvar zakomplicirala. Čavara kaže da je prije deset dana dobio telefonski poziv.

“Dana 18. 3. 2024. godine sam telefonskim putem obaviješten da mi Nova banka AD želi zatvoriti račun zbog prijetnje sankcijama jer imam otvoren račun kod njih. Pokušao sam riješiti novonastali problem kontaktirajući druge poslovne banke, ali nijedna banka mi ne želi otvoriti račun”, kuka Čavara.

Kuknjavu nastavlja kako sad ne može primati plaću.

“S obzirom na navedeno, nemam mogućnosti da svoju mjesečnu plaću primam putem računa. Želim da istaknem, kako je na ovaj način došlo do grubog kršenja mojih prava ostvarenih na osnovu radnog odnosa, jer se u konkretnom ne radi o bilo kakvom transferu novca, niti sličnom poslovanju s poslovnim bankama.

Prema odredbama Zakona o unutarnjem platnom razredu (Službene nov. FBIH broj 48/15 i Ispravka 79/15 i 4/21) pod unutarnjim platnim prometom se podrazumijeva sva plaćanja u konvertibilnim markama između sudionika u unutarnjem platnom prometu, a preko računa kod ovlaštenih organizacija za obavljanje poslova unutarnjeg prometa”, ističe Čavara.

Dalje navodi kako su mu ugrožena ljudska prava.

“Pravo na plaću je moje ljudsko pravo garantirano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koja je dio Ustava BIH (EKLJP) Naime, Protokolom 1 na EKLJP propisano je i garantirano da svako ima pravo na neometano, mirno uživanje na svoju imovinu. Tog prava ne može niko biti lišen, ograničen, ako to nije u javnom interesu i pod uvjetima propisanim zakonom i općim standardima međunarodnog prava. Pri tome ograničenje ovog prava u javnom interesu mora biti neophodno u demokratskom društvu”, kaže Čavara.

On sad traži od institucija BiH da mu omoguće da prima plaću, piše Raport.

“U konkretnoj situaciji institucije Bosne i Hercegovine su dužne omogućiti mi da ostvarim jalno od svojih osnovnih ljudskih prava, omogućiti mi da primam mjesečne plaće iz radnog donosa te od vas tražim da osigurate isplatu moje plaće.

Nadam se skorom rješenju ove novonastale situacije, a u skladu s Ustavom BiH i zakonima BIH”, naveo je Čavara.

Nastavi čitati

Najčitanije