Trostruko ubistvo u Krajini i izlazak polupismenih neandertalaca ispod krajiškog kamenja

Nedavni strašni zločin koji se desio u Bihaću izmamio je sve polupismene neandertalce da izađu ispod kamena, uhvate se telefona i komentarišu kao da su najkompetentniji i najpametniji ljudi u Sunčevom sistemu.

Ljudi moji, ja odavno ne vidjeh da se više komentara može napisati dok se čopa nos jednom rukom, a drugom tipka. Kako znam da čopaju nos? To su takvi insani, nema tu kulture, manira, maramice. Paloma kao brend bi kraj takvih propala treći dan. Samo rukav, bajo moj.

Tačno vidim pred očima Sabita kako kopa u potrazi za zlatom u lijevoj nozdrvi, drži telefon i dernja se: „O Nurfeta, viđaš ti ove stoke što je ostav'la čojka pa pobiJo djecu? Njuke treba obisti nama!“

A Nurfeta se sprema da ide vani čistiti snijeg oko Sabitovog Golfa i odgovara: „Estakvirla – nama obisti bez bismilahi!“

Mudri Sabit potom klika da komentariše članak, jelte, ne može ovaj Univerzum da egzistira bez njegove beskrajne mudrosti. Otipka nešto polučitko, sa hrpu psovki i kletvi i zadovoljan nastavi čopati nos dok nadzire čisti l’ Nurfeta oko Golfa.

Dragi moji, nadam se razumni čitači, svi imaju neispričane priče iza zatvorenih vrata. Kako kaže Tolstoj: „Sve sretne porodice nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.”

Ova tragedija je jedna od onih zbog kojih se danima ćuti, preispituje gdje smo to svi mi pogriješili. Pitam se koliko puta si svjedočio/la maltretiranju i nasilju, a potom okrenuo/la glavu? Vodiš se onom da se ne treba miješati u tuđa posla? Plesnuo Sabit Nurfetu, krv joj krenula na nos, ali ti nečujno zatvori vrata svoje kuće, jer to su njihova posla. Ali svakako ćeš nazvati Ragibu na Viber da joj kroz šapat ispričaš šta bi upravo. Čudnovato li je kako je uvijek poželjno miješati nos, osim kad zaista treba da ga umiješamo. Ova tragedija je kolektivna sramota. I nas kao društva, i institucija koje nisu reagovale na vrijeme.

Nijemo posmatranje je saučesništvo i podrška.

Umiješaj nos tamo gdje treba.

A sad se poklopi i ćuti.

Nemoj biti Sabit…

 

Piše: Elma Begić

Komentariši

%d bloggers like this: