Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu – a kapije njegove već širom otvorene – čuvari njegovi će im reći: ‘Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!'” (Ez-Zumer,73.)
Komentirajući ovaj ajet, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Allah odbija da vjernici pojedinačno uđu u Džennet, tako da će prijatelji ulaziti u Džennet zajedno, u skupinama.”

Hazreti Omer, radijallahu anhu, govorio je: ”Nijednom čovjeku nije data bolja blagodat – nakon islama – od dobrog prijatelja, pa ako neko od vas vidi naklonost i ljubav brata muslimana, neka je čuva.”

Imam Šafija, rekao je: ”Ako imaš prijatelja – koji ti pomaže da budeš pokoran Allahu – onda se drži njega, jer je teško zadržati prijatelja, a lahko ga je izgubiti.”

Mudri Lukman je govorio svome sinu: ”Sinko moj, prvo što trebaš steći, nakon vjere u Allaha,
je iskren prijatelj, jer je pravi prijatelj poput krošnjatog stabla: ako sjedneš u njegovu hladovinu, zaštitit će te od sunca, ako uzmeš od njegovih plodova, nahranit će te, a ako ti ne bude koristilo, neće ti ni naškoditi.”

Prenosi se da se jednom prilikom imam Ahmed teško razbolio, pa mu je njegov prijatelj, imam
Šafija, došao u posjetu. Kada je vidio znakove teške bolesti na njegovom licu, obuzela ga je
neopisiva tuga od koje se i sâm razbolio. Kada je imam Ahmed saznao za to, otišao je da ga
posjeti. Kada ga je imam Šafija ugledao, rekao je:

”Prijatelj se razbolio, pa sam ga posjetio,
Al’ od tuge za njim i ja sam se razbolio.
Prijatelj je ozdravio, pa me je posjetio,
I ja sam ozdravio kad sam ga ugledao.”

Rečeno je jednom pobožnom muslimanu: ”Vidimo te kako dugo ostaješ na sedždi u toku
namaza. Je li to možda zbog mnoštva briga koje imaš?” Rekao je: ”Ne, već zbog mnoštva
prijatelja koje imam. Mi smo se zavjetovali da će onaj među nama koji bude spašen na Sudnjem
danu, uzeti svog brata i prijatelja za ruku.”

saff.ba

Pričao nam je Mahmud, pričao nam je ‘Abdurrezzak, koji je rekao: Obavijestio nas Me’amer, koji je prenio od Ibn Tavusa (‘Abdulaha), koji je prenio od svoga oca, a on od Ebu Hurejre, r.a., da je on rekao: – Poslat je melek smrti Musau, a.s. Kada mu je došao, on ga je ošamario. Melek se vratio svome Gospodaru i rekao: – Poslao si me robu koji ne želi smrt! – Allah, dž.š., povratio je njegovo oko i rekao: – Vrati se i reci mu da stavi svoju ruku na leđa bika, te da će za svaku dlaku koju poklopi svojom rukom imati godinu života! – On je pitao: – Gospodaru, što će biti poslije? – Gospodar je odgovorio: – Poslije će doći smrt. On je kazao: – Neka bude sada! – Potom je zatražio od Allaha da ga prikuči Svetoj zemlji koliko se može kamenom dobaciti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dodao je: – Da smo tamo, sigurno bih vam pokazao njegov mezar, koji se nalazi pored puta kod crvene dine.

El-Kastalanijev komentar hadisa

Jahja b. Musa je poznat kao Hatt. ‘Abdurrezzak je Ibn Hammam el-Humejri, čiji je učitelj bio Es-San’ani, Me’amer b. Rašid. Ibn Tavus je ‘Abdullah, koji prenosi od svoga oca Tavusa, a on od Ebu Hurejre, r.a., da je on rekao: – Poslat je melek smrti, tj. rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Allah je poslao meleka smrti Musau, a.s. Melek je došao u liku čovjeka, kada je Musa, a.s., imao 120 godina. Kada mu je došao, Musa je mislio da se radi o čovjeku, koji je ušao u njegovu kuću bez dozvole, kako bi mu nanio zlo. Nakon što je ostvario takvu prijedodžbu, ošamario ga je (kod Ebu el-Vakta stoji: pa ga je ošamario), tj. udario ga rukom po oku, jer je bio u ljudskom obliku, a ne u liku meleka, te ga izbio.

Kod Ahmeda stoji: Zaista ljudi vide meleka smrti, kada im dođe, pa je tako došao Musau, a on ga je ošamario i izbio mu oko, pa se ovaj vratio svome Gospodaru i rekao mu: – Gospodaru moj, poslao si me robu koji ne želi smrt! – Postoji dodatak u poglavlju Ko želi da bude ukopan u Svetoj zemlji iz poglavlja Dženaze: – Pa mu je Allah, dž.š., povratio oko.

Rečeno je da izbijanje oka, o kojem se ovdje govori, predstavlja metaforu: on je raspravljao i diskutirao s njim, pa ga je potukao dokazima. Kaže se: „Izbio je oko tom i tom“, kada ga je potukao dokazima. No, to je tumačenje slabo, zbog riječi: Pa mu je Allah povratio oko.

Rekao je On, njegov Gospodar: – Vrati se do njega i reci mu neka stavi svoju ruku na leđa bika. Za svaku dlaku koju bude svojom rukom poklopio pripast će mu godina života! – Rekao je on, tj. Musa: – Gospodaru, šta će biti poslije?, nakon proteka ovih godina: život ili smrt. Rekao je Allah, dž.š.: – Poslije toga će doći smrt.- Rekao je on, tj. Musa: – Neka onda bude sada (smrt). – Ebu Hurejre, r.a., dodao je: – Pa je zatražio od Allaha, dž.š., da ga prikuči Svetoj zemlji, kako bi bio u njoj ukopan, zbog toga što je ona blagoslovljena. Koliko se može kamenom dobaciti znači da bude približen toliko da, kada se baci kamen od njegova kabura može biti dobačen do El-Mesdžidul-Aksa/Bejtul-Makdisa.

Musa je tada bio u pustinji i tražio je da njegov mezar bude prikučen. Nije tražio da bude u samom El-Mesdžidul-Aksau, zbog toga što se bojao da ne postane poznat i da ljudi ne odu u zabludu.[1]

Rekao je Ibn ‘Abbas: – Da jevreji znaju gdje se nalaze mezari Musaa i Haruna, obožavali bi ih kao bogove, pored Allaha.

Riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da smo tamo, znače: na tom mjestu. Kod Ebu Zerra stoji: A da smo tamo, pokazao bih vam njegov mezar, koji se nalazi pored puta ispod crvene dine. U nushi stoji pored crvene dine, a to je pješčana gomila. Ne postoji tekst kojim se daju bliže oznake kojima se opisuje njegov mezar.

Njegov mezar je već postao čuven u Erihi, kod crvene dine (po tome što je to njegov mezar), a Eriha je u Svetoj zemlji.

Zatim El-Kastalani dalje navodi: Kada je u pitanju to da se kod njegovog časnog mezara vidi nešto nalik kubbetu, kao i da se javlaju razne pojave i čuda, Allah najbolje zna da li je to uistinu tako.

Međutim, prenio nam je šejhul-islam El-Burhan b. Ebi Šerif da se tamo, kada se počini nešto nedozvoljeno, pojave pomrčina i zemljotres, sve dok se ne ostavi ta praksa. Tada i te pojave prestanu.

Vehb b. Munebbih je prenio da je melekima bilo povjereno da ga ukopaju i da mu klanjaju dženazu (El-Kastalani).

El-Kastalani u Knjizi o dženazama, u poglavlju Ko želi da bude ukopan u Svetoj zemlji, navodi Vehbove riječi: – Izašao je Musa da obavi neku od svojih potreba. Prošao je pored grupe meleka koji su kopali kabur, od kojeg nije vidio do tad ništa ljepše, te ih je upitao: – Za koga kopate ovaj kabur? – Oni su odgovorili: – Bi li želio da bude za tebe? – On je odgvoorio: – Volio bih. – Oni su rekli: – Siđi, lezi u njega i okreni se prema svome Gospodaru! – On je to uradio, a zatim je lagahno uzdahnuo i Allah mu je uzeo njegovu dušu. Meleki su ga zagrnuli zemljom.

Rečeno je: – Melek smrti mu je došao s jabukom iz Dženneta, pa ju je on okusio. Potom mu je uzeta duša.

El-Kastalani je u Knjizi o dženazama naveo: – Allah je poslao meleka smrti Musau, a.s., u ljudskom liku, s obavještenjem i iskušenjem. Kada mu je došao, on je pomislio da se uistinu radi o čovjeku, koji je ušao u njegovu kuću, kako bi mu nanio neko zlo. Nakon što je to tako pojmio, ošamario ga je, tj. udario ga rukom po oku, jer mu je došao u ljudskom, a ne u liku meleka.

Moguće je da je Musa, a.s., znao da je to melek smrti i da se udarcem opirao smrti. Prvo tumačenje je bolje, a tome u prilog ide činjenica da je došao da ga usmrti i nije mu ostavljao nikakva izbora, a Musa, a.s., znao je da melek smrti ne uzima dušu dok prethodno ne dadne izbor. Zato, kada mu je on drugi put ponudio izbor, on je rekao: – Neka bude sada!

Kazat ćemo da, ako se to uzme kao ispravno, onda je tvrdnja da govor ima preneseni smisao, u kojem se ne misli na bukvalno izbijanje oka, nego na nadjačavanje dokazima, ispravna, zbog toga što mu je iznio kontraargument pitanjem: Kako da mi uzmeš dušu, a nisi mi ponudio mogućnost izbora?! Zna se da je vjerovjesnicima davana mogućnost izbora prilikom uzimanja njihovih duša i taj argument je i bio iznesen.

[1] Jer bi mogli uzeti njegov kabur kao mjesto na kojem će činiti ibadet i koje će posvetiti, pa time u zabludu zapasti.(op.prev.)

islam.ba

Gradska džamija u Cazinu, stoji u zapisima historičara, u zidinama Starog grada Cazina, sagrađena je 1879. godine, na istom mjestu gdje je prethodno za vrijeme osmanske vlasti bila drvena džamija. Džamija je teško oštećena u potresu koji je pogodio Bosansku krajinu 9. novembra 1880. godine. Obovljena je nakon tri godine intenzivnog rada i svečano otvorena 1883. godine. Za obnovu ove bogomolje car Franjo Josip donirao je islamskoj zajednici 500 zlatnika.

Prvobitna drvena munara 1924. godine zamijenjena je kamenom munarom koju je projektovao arhitekta Ljudevit Missoni. U džamiji se nalazi veliki luster kojeg je ovdašnjim vjernicima, prema narodnom predanju, poklonio car Franjo Josip.

Graditeljska cjelina – Stari grad Cazin sa džamijom proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2005. godine.

Gradska džamija Cazin, jedna od najstarijih i najvećih u Bosni i Hercegovini treba našu podršku.

Prvi dio renoviranja unutrašnjosti džamije je završen. Slijedi drugi dio. Učvršćivanje temelja džamije, fasada, krov, munara, harem itd..

Ne sumnjam u Vašu podršku. Neka Vas Allah nagradi, blagoslovi i čuva Vaše živote, imetke, porodice i nadoknadi Vam kad bude najpotrebnije. Amin

Novčane priloge možete uplatiti kod blagajnika Emira Pajića, Medžlisu Cazin ili preko računa.

Aktivnosti u vezi džamije i džemata možete pratiti na fb

https://www.facebook.com/profile.php?id=100063502335872