– Imao sam šest godina kada je ubijen. Sjećam se djetinjstva kada je on dolazio jer sam s dvije godine ostao bez oca, jedno vrijeme se brinuo o nama… Emocije se javljaju, nije jednostavno – kazao je Denis Dedić, kome je Ismet bio amidža.

Ismet Dedić je radio u “Boksitu”. Vlaseničani kažu da su ga zločinci mučili u logoru Sušica, a potom ubili. Nekoliko dana posije ubijena mu je kompletna porodica u blizini mezarja Rakita, ali njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.

– Dedić Elmir i Dedić Elmira. Ona je 1981. godište, a on je 1979. Bili su mali – prisjeća se njihov rođak Denis Dedić.

Dženaza-namaz predvodio je tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović, koji je istakao kako u Vlasenici postoji još uvijek jak otpor istini.

– Dolazimo ovdje uvijek sa teškim pitanjem. To pitanje je sve teže i teže kako vrijeme prolazi. Kako je moguće da se još uvijek oni koji su počinili zločin suprotstavljaju istini, suprotstavljaju svim civilizacijskim normama – rekao je muftija tuzlanski dr. Vahid ef. Fazlović.

Potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska Ramiz Salkić je konstatovao da je sistem zakazao u procesu kažnjavanja onih koji su počinili monstruozne zločine. Poslije 30 godina još uvijek se traga za stotinama nevinih žrvtava, a njihovi egzekutori kriju informacije o lokacijama masovnih grobnica.

– Teško je normalnom čovjeku staviti se da razmišlja na način nenormalnog čovjeka. Samo nenormalni ljudi će kriti masovne grobnice isto kao što su nenormalni ljudi činili zločine. Ponavljam razočaran sam i ja kao član porodice žrtava i predstavnik ovog naroda da sistem nije uspio odgovoriti svom zadatku – rekao je Salkić.

U Vlasenici je u proljeće i ljeto 1992. godine ubijeno oko 2.500 Bošnjaka. Za monstruozne zločin pravomoćno osuđeni su Dragan Nikolić, Predrag Bastah i Goran Višković. U Sudu Bosne i Hercegovine trenutno se vodi postupak protiv više osoba optuženih za zločine u Vlasenici.