Među brojnim poginulim ruskim vojnicima u Ukrajini jako je puno Dagestanaca, koji su muslimani, i Burjata, koji su Mongoli, otkrila je istraga Meduze, nezavisnog ruskog portala u egzilu.

“Dagestan je jedna od ruskih regija u kojoj mladići ne samo da ne pokušavaju izbjeći vojnu službu, nego čak plaćaju mito kako bi tamo stigli. Za razliku od europskog dijela Rusije, gdje se samo mali dio regruta odaziva svakom pozivu iz Ministarstva obrane, u Dagestanu, s golemom razinom nezaposlenosti, vojna služba je najvažniji način društvenog napretka. Tako od početka invazije na Ukrajinu dolazi do novačenja vojnika po ugovoru, ali neki od njih već su se uspjeli vratiti kući u lijesovima. Točan broj poginulih ruskih vojnika u Ukrajini nije poznat – varira od 1351 osobe (to je podatak ruskog Ministarstva obrane od 25. ožujka, službeni podaci otad nisu ažurirani) do 19 tisuća prema ukrajinskoj strani, a mrtvih vojnika iz Dagestana možda je već više od stotinu”, saznali su novinari Meduze, koji su se potom uputili na Sjeverni Kavkaz kako bi otkrili zbog čega se tamošnji neruski muškarci u tolikom broju prijavljuju u vojsku i odlaze na bojište.

U Dagestanu živi samo tri posto Rusa, a ta zabačena republika postala je poznata kada je, ne tako davno, Anži iz Mahačkale kratkotrajno bio jedan od najbogatijih nogometnih klubova svijeta. Preuzimajući vlasništvo, dagestanski milijarder Sulejman Kerimov ulagao je u njega do te mjere da su se i najveće zvijezde nogometnog svijeta odlučivale za rusku avanturu pa je Samuel Eto'o bio najbolje plaćeni nogometaš tih dana s netom od 20 milijuna eura po sezoni.

Vojnik iz ‘Kaspijske flote’

Eyepress Via Afp/Afp/Profimedia

U stvarnosti, Dagestan je jako siromašan, a rat u Ukrajini je podijelio tamošnje društvo. Ipak, uvjerljiva većina stanovnika, kao i drugdje u Rusiji, podržava “borbu protiv fašizma”. Nedavno su školarci u jednom od razreda nacrtali slovo Z na ploči i prkosno prestali raditi zadatke te nakon što su dobili niske ocjene, prijavili da im se učiteljica osvetila za njihovo “domoljublje”. Kada su nacrtali slovo Z na ploči, rekli su učiteljici da je Putin sila, Rusija će uskoro pobijediti, a ona će biti zatvorena na 15 godina kao narodni neprijatelj i, da joj bude jasnije, dodali: “Kao Navalni”, oporbeni lider kojega je Putinov režim strpao na robiju.

Uz sport, služenje vojnog roka u Dagestanu je najbolji način društvenog uspona, tako da pojedine obitelji ročnika čak daju mito kako bi njihovi sinovi bili primljeni u vojsku. U ožujku su dagestanski vojni uredi počeli aktivno regrutirati vojnike po ugovoru za sudjelovanje u “specijalnoj operaciji”. Ponuđena im je plaća od 177 tisuća rubalja za običnog vojnika do 215 tisuća za zastavnika, dok je prosječna plaća u Dagestanu nešto viša od 32 tisuće rubalja, a stopa nezaposlenosti u 2021. bila je veća od 15 posto (a u cijeloj Rusiji nešto više od četiri posto).

Ali, zato su od prvih dana invazije na Ukrajinu dagestanskim obiteljima počele dolaziti vijesti o pogibijama njihovih vojnika. Samo u dvije osmrtnice objavljene u listu Černovik 11. i 18. ožujka navedeno je 35 osoba, a na neslužbenim popisima, koji su sastavljeni na temelju izvješća u medijima i na društvenim mrežama, već se nalazi više od stotinu imena vojnika iz Dagestana koji su poginuli u Ukrajini. Prema ovom pokazatelju, Dagestan, među svim nacionalnim republikama, daleko predvodi čak i ispred Burjatije, koja je na drugom mjestu po broju poginulih, proporcionalno broju stanovnika.

Još u drugoj polovici ožujka dagestanska publikacija Černovik pisala je o roditeljima koji ne mogu pronaći sinove. Kako javlja dopisnik Meduze, glasnici šire informacije o bolnicama koje su navodno prepune ranjenih Dagestanaca. “Jedan rođak s teškim ranama od gelera, drugi je umro”, piše Ahmed (nije njegovo pravo ime), stanovnik Mahačkale, na društvenim mrežama. “Ovo su međurezultati apsolutno glupog masakra u stranoj zemlji.”

Za one koji idu u rat motivi su često daleko od političkih, pa čak i monetarnih. Prema pričama rodbine vojnika, mnogi vjeruju da “sjediti kao neka guska” nije muška stvar. “Normalni muškarac”, kad su prijatelji u ratu, trebao bi se pridružiti kako ga ne bi smatrali kukavicom. “Jedan tip nije imao ništa protiv Ukrajinaca i nije htio uzeti oružje, ali kada se prijatelj prijavio u “specijalnu operaciju”, potpisao je i ugovor da ode tamo”, kaže za Meduzu lokalni stanovnik.

U planinskom selu Kani, nekada golemom, danas živi oko 30 obitelji – uvjeti su teški, a prema pričama mještana, odatle je u rat otišlo 20 muškaraca. Prvog travnja, uoči mjeseca ramazana, jedan za drugim pojavili su se automobili puni ljudi u tamnoj odjeći. Okupili su se u znak sjećanja na 25-godišnjeg padobranca Nurmagomeda Gadžimagomedova koji je poginuo 24. veljače, na samom početku invazije. Prije toga se borio u Siriji. Prema službenoj verziji, ranjeni Gadžimagomedov je bio okružen i raznio se granatom zajedno s Ukrajincima. “Poduzeo je ovaj korak jer je shvatio s kim ima posla – neonacistima koji se rugaju zatvorenicima i brutalno ih ubijaju”, rekao je Vladimir Putin koji je 3. ožujka Gadžimagomedovu dodijelio naslov Heroja Rusije. Otad su se jumbo-plakati sa službenim portretom Nurmagomeda pojavili u blizini cesta u Dagestanu.

“Djetinjstvo je proveo u ovoj kući. Pravi gorštak, Alah ga obradovao dženetom. Bio je veseo, dobro odgojen, miran tip. Jako je volio planine. Nije ni godinu dana živio zajedno sa suprugom”, ispričao je njegov stric, pa dodao: “Dvadesetog veljače rodila mu se kći, a dvadeset četvrtog je poginuo. Nije čak niti držao svoju bebu. Pričao je da bi se čak mogao preseliti u planine i osnovati farmu, bio je pun životnih planova, ali sve to je prekinuto”.

Gadžimagomedovljev stric je bivši padobranac i premda nije bio u Ukrajini, također ne sumnja u ispravnost rata. Na pitanje zašto se boriti, odgovara: “Daleke 1945. Staljin nije uništio te nacionaliste. Podigli su glave. Da naše trupe nisu otišle tamo, ušle bi u našu zemlju. Stoga je Vladimir Vladimirovič Putin učinio pravu stvar”.

Ali ne misle svi tako. “Neću ići! Otići ću u zatvor, ali neću. Za koga, za što? Ako dođu ovdje, u našu domovinu, ja ću prvi u rat, ali Rusiju nitko nije napao. Oligarsi imaju jahte vrijedne stotine milijuna dolara, a u cijelom planinskom Dagestanu ne postoji niti jedan MRI aparat. Jesu li to učinili i nacisti? Zašto ima toliko mladih momaka u vojsci? Jer drugog posla nema. Tko nas je ostavio bez posla, nacisti ili vlada?” uzvratio je anonimni sugovornik Meduze.

No, takvi su u manjini. Dana 4. travnja rodbinu i rođake žrtava primio je šef Dagestana, Sergej Melikov. Zahvalio je majkama i očevima na odgoju vojnika, a najavio je i prijenos 50 milijuna rubalja iz republičkog proračuna u fond za pomoć obiteljima stradalih.

“Ljudi koji su rođeni kao pravi borci, obdareni spremnošću na podvig – takvi su bili sinovi Dagestana koji se nisu htjeli pomiriti s pokušajima da unište naše tradicionalne vrijednosti, unište povijesno sjećanje na podvige neustrašive generacije Velikog domovinskog rata”, rekao im je Melikov tijekom sastanka s obiteljima poginulih u ratu u Ukrajini. “Danas se naši vojnici i časnici, s punim povjerenjem u svoju ispravnost, bore za svijet koji su branili i spasili njihovi djedovi i pradjedovi.”

Iako oni nisu etnički Rusi, puno Dagestanaca slično razmišlja. Na obali mora u Mahačkali, među turistima, sijedi starac naglas priča o ratu. Čuvši od jednog Moskovljanina u prolazu da je protiv rata, objasnio je turistu iz metropole: “Vi Rusi nemate se o čemu brinuti. Dagestanci će učiniti sve. Za domovinu, za Staljina, za Putina!”

jutarnji.hr