Vladimir Milov nekadašnji zamjenik ministra za ekonomiju Rusije, danas savjetnik Alekseja Navaljnog u intervjuu za N1 kaže kako Vladimir Putin još nije gotov, ali da treba ohrabriti sve dijelove društva u Rusiju da ga dodatne oslabe. Milov koji dobro poznaje ruski režim analizira i odnose Moskve i regiona, posebno s Banja Lukom gdje kako kaže Dodik radi ono što mu je naredio moskovski šef Putin.

N1: Bili ste bivši zamjenik ministra ekonomije u Rusiji. Dakle, poznajete Vladimira Putna i poznajete režim u Moskvi, ali znate i opozicionu stranu onoga što se dešava. Gledajući ovih više od 40 dana rata u Ukrajini, da li biste rekli kao i Mihail Hodorkovski što kaže, da je Vladimir Putin lud, jer ništa ne ide onako kako je planirao da se desi u Ukrajini sa ovim ratom?

Milov: Pa, da, sasvim sigurno. Mislim da bi Vaši gledaoci/čitatelji trebali shvatiti da se ova imperijalistička groznica postepeno razvijala u posljednjih 20 godina. U početku, kada je Putin došao na vlast, govorio je potpuno drukčijim jezikom. Možete pogledati njegov govor na konferenciji za novinare u maju 2002. godine, prije 20 godina na samitu u Rimu sa NATO-om, gdje su Rusija i NATO potpisali čuvenu Rimsku deklaraciju, koja je danas u suštini izumrla. Bilo je puno zagrljaja i poljubaca i govora o tome koliko je NATO važan za globalnu sigurnost. Ali, mislim da je tokom godina Putin razvio značajnu mržnju i strah od zapadne demokratije kao egzistencijalne prijetnje. Jako se plaši da su mu dani diktature odbrojani i strahuje da je liberalna demokratija njegov neprijatelj. Ipak, trenutno mislim da mu je ključna egzistencijalna prijetnja Ukrajina, jer je to vrlo slična nacija. Trebali smo biti u mogućnosti da odbijemo bilo kakve pokušaje uspostavljanja diktature tipa Rusije, a to se potpuno ispostavilo protiv Putinovih pokušaja da uključi Ukrajinu u svoju isključivu zonu dominacije i uticaja. Zbog toga je, da skratim priču, konačno odlučio da napadne Ukrajinu i osvoji je. Vojno on propada. Da, očajan je. Računao je na Blitzkrieg za vrlo brzo zauzimanje Kijeva i većih gradova. Mislim da je sada gorko ranjen, zbog čega bi, nažalost, od njega trebalo očekivati više ludila, više zvjerstava.

N1: Da li očekujete da će možda pokušati da ode i napadne ili destabilizuje zemlje, na primjer, Finsku ili Švedsku, ili čak da pokuša destabilizirati region Zapadnog Balkana, gdje znamo da ima neke od političara koji se dosta slažu s njegovim načinom razmišljanja i ophođenja i na koje on ima uticaj?

Milov: Pa, još nismo tu. Mislim da se mnogo toga sada odlučuje na ratištima oko Ukrajine. Važno je shvatiti da je ruska vojska možda pretrpjela ogromnu štetu u proteklih šest sedmica. Vidjećemo još ofanziva u istočnoj Ukrajini, u Donbasu, dok Putin pokušava da povrati zamah i tako dalje. Gubitaka će biti više, što znači da ruska vojska nakon ovakvih neuspjeha i ovakvih vojnih poraza u skorije vrijeme neće moći nikoga da napadne. Međutim, rizik uvijek postoji jer smo u proteklih nekoliko sedmica jasno vidjeli da Putinova želja da proširi svoj utjecaj nema granica. Može ići na bilo šta, koristiti bilo koji alat. I naravno, prikriveni uticaj, politika i biznis i društva evropskih zemalja od Skandinavije do zapadnog Balkana. Ponavljam, on je to radio sve vrijeme. Jasno vidimo mnoge agente njegovog uticaja i on neće stati. Još uvijek ima puno novca. Njegova mreža malignih uticaja je izuzetno široka. I dok je na vlasti, zaista je opasan u tom pogledu, može biti vrlo destabilizirajući igrač.

N1: Znamo koji jezik dolazi, propagandni jezik, iz Moskve preko medija koji su pod kontrolom predsjednika. Znamo i kakva politička retorika dolazi, na primjer, od ambasadora Nbenzje u Ujedinjenim nacijama. Koliko ta retorika može biti opasna, ne samo za Rusiju, već i za regione poput Zapadnog Balkana, jer i dalje imamo prisustvo Sputnjika i RT-a, posebno u Srbiji?

Milov: Mislim da je važno uzeti u obzir ovu retoriku jer posljednjih nekoliko sedmica ruske vlasti zapravo pokazuju svoje pravo prirodno lice, ono ko su zapravo. Oni su nekako ubacili tu ideju da nam je jednostavno prijetio proširenje NATO-a. I oni zaista priznaju da je ono što rade napredovanje u osvajanju i želji da slome nezavisnost susjednih zemalja, da prošire rusko carstvo ekstremnom brutalnošću i ekstremnim sredstvima, uz potpuno zanemarivanje ljudskih života, težnji i volje slobodnih naroda, nad zemljama koje okružuju Rusiju. Mislim da oni postaju stvarniji u ovoj retorici. Mislim da bismo to trebali razmotriti. Mnogi ljudi su užasnuti, ali mislim da takođe treba da budemo donekle smireni, hladnokrvni u vezi sa ovim, zaista shvatajući s kim imamo posla. Ukrajinsku vladu nazivaju nacistima, ali ako zaista slušate retoriku ruskih zvaničnika, ovo je zaista nešto slično 1930-im i 1940-im godinama u Evropi i nacističkoj retorici. Tako da mislim da bismo zaista trebali shvatiti sa kakvim teškim neprijateljem imamo posla. I da, oni takođe smatraju Zapadni Balkan, rekao bih, narednom potencijalnom metom. Oni tamo imaju veliki uticaj u Srbiji i Crnoj Gori, nažalost i u Bosni. Sjećate se kada je početkom decembra lider Republike Srpske Milorad Dodik otišao kod Putina da se susretnu, vratio se i dao mnogo destabilizirajućih izjava, jasno noseći odobrenje svog moskovskog šefa, za ono što radi. Tako da mislim da bismo trebali biti potpuno svjesni ove mreže zloćudnog uticaja.

N1